Olimpijsko selo je otvoreno i Pariz broji sate do početka XXXIII. Olimpijskih igara.
Sena, kao simbolična gradska arterija i glavna pozornica, već je zaštićena velikim prisustvom policije. Vojnici patroliraju vodom na čamcima. U „sivoj“ zoni visoke sigurnosti čak i stanovnici moraju pokazati QR kod. Podjela glavnog grada na strogo do umjereno kontrolirane zone dio je sofisticiranog antiterorističkog plana. „Spremni smo“, kaže prefekt pariske policije Laurent Nuñez. Od nedjelje, prema ministru unutrašnjih poslova Geraldu Darmaninu, 4.355 ljudi isključeno je iz igara nakon provjera zbog sigurnosnih razloga. Svi koji na bilo koji način učestvuju u igrama, kao što su sportisti, treneri, novinari, volonteri ili privatni zaštitari, biće provjereni. Istoričar Patrick Boucheron otkrio je šta svijet može očekivati od Ljetnih igara. Ili još bolje: ono što se ne bi trebalo očekivati. Ceremonija otvaranja regatom čamaca nacionalnih delegacija na Seni uz uzvišenu pozadinu Eiffelovog tornja, Notre-Dama i Louvrea ispričat će "suprotno od muške, herojske i providonosne priče". Iako je plan da se prikaže bogato arhitektonsko naslijeđe francuske prijestolnice, to ne bi trebalo rezultirati "odom veličini" ili "demonstracijom snage", kao u Pekingu 2008. godine, rekao je Boucheron.
Čuveni urednik "Svjetske istorije Francuske" koautor je scenarija za ceremoniju otvaranja 26. jula. U ceremoniji otvaranja učestvuje 3.000 plesača, muzičara, cirkuskih akrobata i glumaca. U olimpijskom samopreispitivanju domaćina ne bi trebali izostati humor i ironija. Zbog toga su se Boucheronu pridružile autorka Netflix serije Fanny Herrero ("Pozovite mog agenta") i dobitnica Goncourtove nagrade Leïla Slimani ("Zemlja drugih"). Režiju potpisuje 42-godišnji pozorišni reditelj Tomas Džoli, koji, po sopstvenim riječima, želi da stvori „mi efekat“. U “mi” je i riba u Seni, koju Jollyjevo insceniranje ne trebalo plašiti, kako je naglasio u intervjuu. Općenito, sve bi trebalo biti zeleno i čisto, a ekološki otisak bi trebao biti mali. Dok se u Narodnoj skupštini još vodi borba za većinu sposobnu da vlada između francuskog patosa i povjerenja u globalizaciju, za olimpijske scenarije to je pitanje jasno odlučeno. Važno je stvoriti entuzijazam za “globalno miješanje”, kaže istoričar Boucheron. On navodi da je cilj kombinovanje potrebe za nacionalnom pripadnosti sa kosmopolitizmom, ukratko: pokazati alternativu povratku nacionalnom sjećanju i izolaciji na koji poziva Marine Le Pen. "Najbolji odgovor na Rassemblement National su Olimpijske igre sa njihovim simbolima kosmopolitizma, podjela i univerzalnosti", rekao je čelnik organizacije i trostruki olimpijski osvajač zlata Tony Estanguet.
Olimpijsko selo u socijalno ugroženom departmanu Seine-Saint-Denis dizajnirano je da se bori protiv ideje izolacije. Nadamo se da će novogradnja na 52 hektara na sjevernom toku Sene pomoći u prevazilaženju društvene podjele između bogatog centra grada, pariškog intra murosa i ostavljenog banlieua nakon Olimpijade. Završeno je preko 2.000 novih, dobro izolovanih stanova, koji će zahvaljujući geotermalnom sistemu hlađenja ostati svježi i za vrijeme toplinskih valova. Neke zemlje koje su posebno navikle na klimatizaciju, poput Sjedinjenih Država, ipak su implementirale dodatne mobilne sisteme klimatizacije za svoje sportiste. Odmah nakon završetka igara, smještaj za sportiste će biti preuređen u socijalne stanove, a već su tu i zelene površine za škole i jaslice i mali trgovi sa drvoredima. Novi olimpijski centar za vodene sportove sa zakrivljenim drvenim krovom povezan je sa Stade de France preko 18 metara širokog pješačkog mosta. Bazen je namijenjen da pomogne u smanjenju visoke stope neplivača u tom području.
Ali hoće li uspjeti socijalno miješanje, između vlasnika, koji bi trebali plaćati 7.000 eura po kvadratu, i zakupaca socijalnih stanova? Nedavno preminuli gradski istoričar Erik Hazan govorio je o „psihogeografiji granice“ u svom klasiku „Izum Pariza“. Od pamtivjeka, Pariz je bio ograničen u svom razvoju zidinama. Nevidljive gradske zidine su i dalje prisutne.
Olimpijske igre bi trebalo da konačno probiju granice Pariza iz 1859. Novi pješački i biciklistički mostovi preko autoputeva i rijeke bi trebali pomoći. Star arhitekta Dominique Perrault, koji je planirao ansambl, čak predviđa da izraz banlieue uskoro više neće ni postojati. Nijedan odjel u francuskom srcu nije tako mlad, siromašan i multikulturan kao Seine-Saint-Denis. Ima najveći udio stranaca, jednu od najviših stopa kriminala, a ujedno i najviše pokretanja biznisa u širem području Pariza. Umjesto Kärcher čistača pod visokim pritiskom kojim je predsjednik Nicolas Sarkozy jednom prijetio, političari smišljaju nove metro veze. Olimpija je ubrzala planove tadašnjeg predsjednika za fino isprepleteni sistem javnog prevoza u Velikom Parizu. Od 2008. Sarkozy je sanjao o kolektivnoj ambiciji poput one barona Haussmanna, koji je sredinom 19. vijeka pretvorio Pariz u modernu prijestolnicu sa širokim ulicama, parkovima i novim kanalizacionim sistemom. Predsjednik Emmanuel Macron ne želi se mjeriti sa planerom njemačkog porijekla, koji je tada stvorio modernu metropolu.
Ali brine o ostavštini Olimpijade za socijalno ugrožena predgrađa. Nedavno je otvorio proširenu metro liniju 14. Od sada će ona biti potpuno automatizirana od nove željezničke stanice Saint-Denis Pleyel na sjeveru, do aerodroma Orly na jugu za samo 40 minuta. Makron je rekao da ta linija pokazuje "šta republika može da postigne kada se sve snage nacije udruže". Očekuje se da će se do 2030. godine mreža pariškog metroa udvostručiti zahvaljujući novim Grand Paris Express vezama kroz prigradske zajednice. Igre i politika su povezane u Francuskoj otkako su nemački arheolozi iskopali drevna mesta Olimpije krajem 19. veka. To je baronu Pjeru de Kubertenu dalo ideju o oživljavanju takmičenja, što mu je i uspelo nakon odlučnog političkog lobiranja. Pariz je bio u mogućnosti da bude domaćin Ljetnih olimpijskih igara dva puta, 1900. i 1924. godine.
Prije 100 godina Njemačka je ostala u izgnanstvu zbog svoje krivice u Prvom svjetskom ratu. Sovjetski Savez nije učestvovao. Ruskim sportistima je dozvoljeno da se takmiče ovog ljeta ako nisu uključeni u vojsku, ali samo "neutralno" bez državne zastave i himne. Prije 100 godina, među 3.072 učesnika, samo 135 su bile žene. Ovog puta organizatori očekuju rodnu ravnopravnost među sportistima. To znači da je Kubertenova ideja konačno postala prošlost: „Žena je pratilac muškarca. Vaš glavni zadatak bi trebao biti krunisanje pobjednika.”
Na početku Olimpijskih igara 1924. godine održana je misa u Notre-Dame de Paris. Katedrala će se ponovo otvoriti tek 8. decembra, ali će pokazati svoju uobičajenu siluetu uglavnom bez skela. Glavni arhitekta Philippe Jost voli da podsjeća da je znamenitost spašena zahvaljujući vodi Sene koju je više od 650 vatrogasaca pumpalo iz rijeke u noći požara 15. aprila 2019. godine. Pozlaćena bakarna pijevac se već nekoliko mjeseci uzdiže na 96 metara visokom vrhu tornja. U unutrašnjosti je pohranjena lista sa skoro 2.000 imena osoba uključenih u rekonstrukciju.
Sve je završeno na vrijeme
S obzirom na sumorna predviđanja tokom pripremne faze, zemlja domaćin bi zapravo trebala prštiti od ponosa što do sada nije bilo većih kašnjenja. Ali Francuzi, kao svjetski prvaci pesimizma, više vole da ih nerviraju brojne barijere i ogromne tribine usred glavnog grada. „Na papiru je bila odlična ideja da se takmičenja organizuju ispred znamenitosti našeg glavnog grada. Ali u praksi ljepota nestaje iza tribina, betonskih blokova i ružnih mrežastih ograda”, piše Olivier Babeau iz Instituta Sapiens.
Na kraju krajeva, to su igre za televiziju. Ljudi igraju odbojku na pijesku ispred Ajfelovog tornja, tuku se u Grand Palaisu, skejtbord na Trgu Konkord, a strijelci se postrojavaju ispred Doma invalida. Mnogi lokalni stanovnici pobjegli su iz Pariza, a većina poslodavaca je ponudila aranžmane za rad od kuće.
Svi sportski objekti su završeni na vrijeme, a čak je i Sena na vrijeme pretvorena odz kanalizacije u vodu za kupanje. Rijeka je već najskuplje kupalište na otvorenom koje je Francuska ikada priuštila. Ofanziva čišćenja koštala je 1,4 milijarde eura sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i ogromnog podzemnog prelivnog bazena. To nije umanjilo radost gradonačelnice Pariza Anne Hidalgo, koja je otvorila olimpijsku plivačku sezonu u elegantnom neopren odijelu. Njemački ambasador Stephan Steinlein također je obukao kupaće gaće i zajedno sa gradonačelnicom skočio u vodu od 20 stepeni. Na to je navikao u Berlinu, odgovorio je zahvalivši joj na društvu. Ukinuta je zabrana kupanja koja je postojala od 1923. godine. Stanovnici i posjetioci uskoro će moći da se kupaju u za to predviđenim prostorima u centru grada. Hoće li se takmičenja u triatlonu i plivanju na otvorenim vodama odvijati kako je planirano, ovisi manje o kvaliteti vode nego o njenom strujanju. Trenutno je to i dalje neobično teško zbog obilnih kiša u junu.
Već postaje očigledno da Pariz bolje kontroliše troškove nego Tokio na prethodnim Igrama 2021. Konsultantska kuća Asterès je korigovala svoju procjenu i sada pretpostavlja da će Olimpijske igre čak imati pozitivan uticaj na javne finansije. Igre bi “finansirale više od igara”. Državni ured za reviziju je ukupne troškove procijenio na 9,5 milijardi eura. Predsjednik Revizorskog suda Pierre Moscovici pohvalio je činjenicu da će prvobitni plan vjerovatno biti premašen samo za oko 30 posto. Ovo je već tračak nade s obzirom na loš razvoj budžeta u teško zaduženoj Francuskoj.
(faz)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen