Donnerstag, 25. Juli 2024

Uoči OI 2024. - Pariz spremno dočekuje Olimpijske igre

 


Olimpijsko selo je otvoreno i Pariz broji sate do početka XXXIII. Olimpijskih igara.

Sena, kao simbolična gradska arterija i glavna pozornica, već je zaštićena velikim prisustvom policije. Vojnici patroliraju vodom na čamcima. U „sivoj“ zoni visoke sigurnosti čak i stanovnici moraju pokazati QR kod. Podjela glavnog grada na strogo do umjereno kontrolirane zone dio je sofisticiranog antiterorističkog plana. „Spremni smo“, kaže prefekt pariske policije Laurent Nuñez. Od nedjelje, prema ministru unutrašnjih poslova Geraldu Darmaninu, 4.355 ljudi isključeno je iz igara nakon provjera zbog sigurnosnih razloga. Svi koji na bilo koji način učestvuju u igrama, kao što su sportisti, treneri, novinari, volonteri ili privatni zaštitari, biće provjereni. Istoričar Patrick Boucheron otkrio je šta svijet može očekivati od Ljetnih igara. Ili još bolje: ono što se ne bi trebalo očekivati. Ceremonija otvaranja regatom čamaca nacionalnih delegacija na Seni uz uzvišenu pozadinu Eiffelovog tornja, Notre-Dama i Louvrea ispričat će "suprotno od muške, herojske i providonosne priče". Iako je plan da se prikaže bogato arhitektonsko naslijeđe francuske prijestolnice, to ne bi trebalo rezultirati "odom veličini" ili "demonstracijom snage", kao u Pekingu 2008. godine, rekao je Boucheron.



Čuveni urednik "Svjetske istorije Francuske" koautor je scenarija za ceremoniju otvaranja 26. jula. U ceremoniji otvaranja učestvuje 3.000 plesača, muzičara, cirkuskih akrobata i glumaca. U olimpijskom samopreispitivanju domaćina ne bi trebali izostati humor i ironija. Zbog toga su se Boucheronu pridružile autorka Netflix serije Fanny Herrero ("Pozovite mog agenta") i dobitnica Goncourtove nagrade Leïla Slimani ("Zemlja drugih"). Režiju potpisuje 42-godišnji pozorišni reditelj Tomas Džoli, koji, po sopstvenim riječima, želi da stvori „mi efekat“. U “mi” je i riba u Seni, koju Jollyjevo insceniranje ne trebalo plašiti, kako je naglasio u intervjuu. Općenito, sve bi trebalo biti zeleno i čisto, a ekološki otisak bi trebao biti mali. Dok se u Narodnoj skupštini još vodi borba za većinu sposobnu da vlada između francuskog patosa i povjerenja u globalizaciju, za olimpijske scenarije to je pitanje jasno odlučeno. Važno je stvoriti entuzijazam za “globalno miješanje”, kaže istoričar Boucheron. On navodi da je cilj kombinovanje potrebe za nacionalnom pripadnosti sa kosmopolitizmom, ukratko: pokazati alternativu povratku nacionalnom sjećanju i izolaciji na koji poziva Marine Le Pen. "Najbolji odgovor na Rassemblement National su Olimpijske igre sa njihovim simbolima kosmopolitizma, podjela i univerzalnosti", rekao je čelnik organizacije i trostruki olimpijski osvajač zlata Tony Estanguet.

Olimpijsko selo u socijalno ugroženom departmanu Seine-Saint-Denis dizajnirano je da se bori protiv ideje izolacije. Nadamo se da će novogradnja na 52 hektara na sjevernom toku Sene pomoći u prevazilaženju društvene podjele između bogatog centra grada, pariškog intra murosa i ostavljenog banlieua nakon Olimpijade. Završeno je preko 2.000 novih, dobro izolovanih stanova, koji će zahvaljujući geotermalnom sistemu hlađenja ostati svježi i za vrijeme toplinskih valova. Neke zemlje koje su posebno navikle na klimatizaciju, poput Sjedinjenih Država, ipak su implementirale dodatne mobilne sisteme klimatizacije za svoje sportiste. Odmah nakon završetka igara, smještaj za sportiste će biti preuređen u socijalne stanove, a već su tu i zelene površine za škole i jaslice i mali trgovi sa drvoredima. Novi olimpijski centar za vodene sportove sa zakrivljenim drvenim krovom povezan je sa Stade de France preko 18 metara širokog pješačkog mosta. Bazen je namijenjen da pomogne u smanjenju visoke stope neplivača u tom području.

Ali hoće li uspjeti socijalno miješanje, između vlasnika, koji bi trebali plaćati 7.000 eura po kvadratu, i zakupaca socijalnih stanova? Nedavno preminuli gradski istoričar Erik Hazan govorio je o „psihogeografiji granice“ u svom klasiku „Izum Pariza“. Od pamtivjeka, Pariz je bio ograničen u svom razvoju zidinama. Nevidljive gradske zidine su i dalje prisutne.

Olimpijske igre bi trebalo da konačno probiju granice Pariza iz 1859. Novi pješački i biciklistički mostovi preko autoputeva i rijeke bi trebali pomoći. Star arhitekta Dominique Perrault, koji je planirao ansambl, čak predviđa da izraz banlieue uskoro više neće ni postojati. Nijedan odjel u francuskom srcu nije tako mlad, siromašan i multikulturan kao Seine-Saint-Denis. Ima najveći udio stranaca, jednu od najviših stopa kriminala, a ujedno i najviše pokretanja biznisa u širem području Pariza. Umjesto Kärcher čistača pod visokim pritiskom kojim je predsjednik Nicolas Sarkozy jednom prijetio, političari smišljaju nove metro veze. Olimpija je ubrzala planove tadašnjeg predsjednika za fino isprepleteni sistem javnog prevoza u Velikom Parizu. Od 2008. Sarkozy je sanjao o kolektivnoj ambiciji poput one barona Haussmanna, koji je sredinom 19. vijeka pretvorio Pariz u modernu prijestolnicu sa širokim ulicama, parkovima i novim kanalizacionim sistemom. Predsjednik Emmanuel Macron ne želi se mjeriti sa planerom njemačkog porijekla, koji je tada stvorio modernu metropolu.


Ali brine o ostavštini Olimpijade za socijalno ugrožena predgrađa. Nedavno je otvorio proširenu metro liniju 14. Od sada će ona biti potpuno automatizirana od nove željezničke stanice Saint-Denis Pleyel na sjeveru, do aerodroma Orly na jugu za samo 40 minuta. Makron je rekao da ta linija pokazuje "šta republika može da postigne kada se sve snage nacije udruže". Očekuje se da će se do 2030. godine mreža pariškog metroa udvostručiti zahvaljujući novim Grand Paris Express vezama kroz prigradske zajednice. Igre i politika su povezane u Francuskoj otkako su nemački arheolozi iskopali drevna mesta Olimpije krajem 19. veka. To je baronu Pjeru de Kubertenu dalo ideju o oživljavanju takmičenja, što mu je i uspelo nakon odlučnog političkog lobiranja. Pariz je bio u mogućnosti da bude domaćin Ljetnih olimpijskih igara dva puta, 1900. i 1924. godine.

Prije 100 godina Njemačka je ostala u izgnanstvu zbog svoje krivice u Prvom svjetskom ratu. Sovjetski Savez nije učestvovao. Ruskim sportistima je dozvoljeno da se takmiče ovog ljeta ako nisu uključeni u vojsku, ali samo "neutralno" bez državne zastave i himne. Prije 100 godina, među 3.072 učesnika, samo 135 su bile žene. Ovog puta organizatori očekuju rodnu ravnopravnost među sportistima. To znači da je Kubertenova ideja konačno postala prošlost: „Žena je pratilac muškarca. Vaš glavni zadatak bi trebao biti krunisanje pobjednika.”

Na početku Olimpijskih igara 1924. godine održana je misa u Notre-Dame de Paris. Katedrala će se ponovo otvoriti tek 8. decembra, ali će pokazati svoju uobičajenu siluetu uglavnom bez skela. Glavni arhitekta Philippe Jost voli da podsjeća da je znamenitost spašena zahvaljujući vodi Sene koju je više od 650 vatrogasaca pumpalo iz rijeke u noći požara 15. aprila 2019. godine. Pozlaćena bakarna pijevac se već nekoliko mjeseci uzdiže na 96 metara visokom vrhu tornja. U unutrašnjosti je pohranjena lista sa skoro 2.000 imena osoba uključenih u rekonstrukciju.




Sve je završeno na vrijeme

S obzirom na sumorna predviđanja tokom pripremne faze, zemlja domaćin bi zapravo trebala prštiti od ponosa što do sada nije bilo većih kašnjenja. Ali Francuzi, kao svjetski prvaci pesimizma, više vole da ih nerviraju brojne barijere i ogromne tribine usred glavnog grada. „Na papiru je bila odlična ideja da se takmičenja organizuju ispred znamenitosti našeg glavnog grada. Ali u praksi ljepota nestaje iza tribina, betonskih blokova i ružnih mrežastih ograda”, piše Olivier Babeau iz Instituta Sapiens.

Na kraju krajeva, to su igre za televiziju. Ljudi igraju odbojku na pijesku ispred Ajfelovog tornja, tuku se u Grand Palaisu, skejtbord na Trgu Konkord, a strijelci se postrojavaju ispred Doma invalida. Mnogi lokalni stanovnici pobjegli su iz Pariza, a većina poslodavaca je ponudila aranžmane za rad od kuće.

Svi sportski objekti su završeni na vrijeme, a čak je i Sena na vrijeme pretvorena odz kanalizacije u vodu za kupanje. Rijeka je već najskuplje kupalište na otvorenom koje je Francuska ikada priuštila. Ofanziva čišćenja koštala je 1,4 milijarde eura sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i ogromnog podzemnog prelivnog bazena. To nije umanjilo radost gradonačelnice Pariza Anne Hidalgo, koja je otvorila olimpijsku plivačku sezonu u elegantnom neopren odijelu. Njemački ambasador Stephan Steinlein također je obukao kupaće gaće i zajedno sa gradonačelnicom skočio u vodu od 20 stepeni. Na to je navikao u Berlinu, odgovorio je zahvalivši joj na društvu. Ukinuta je zabrana kupanja koja je postojala od 1923. godine. Stanovnici i posjetioci uskoro će moći da se kupaju u za to predviđenim prostorima u centru grada. Hoće li se takmičenja u triatlonu i plivanju na otvorenim vodama odvijati kako je planirano, ovisi manje o kvaliteti vode nego o njenom strujanju. Trenutno je to i dalje neobično teško zbog obilnih kiša u junu.

Već postaje očigledno da Pariz bolje kontroliše troškove nego Tokio na prethodnim Igrama 2021. Konsultantska kuća Asterès je korigovala svoju procjenu i sada pretpostavlja da će Olimpijske igre čak imati pozitivan uticaj na javne finansije. Igre bi “finansirale više od igara”. Državni ured za reviziju je ukupne troškove procijenio na 9,5 milijardi eura. Predsjednik Revizorskog suda Pierre Moscovici pohvalio je činjenicu da će prvobitni plan vjerovatno biti premašen samo za oko 30 posto. Ovo je već tračak nade s obzirom na loš razvoj budžeta u teško zaduženoj Francuskoj.

(faz)

(NovaSloboda.ba)



Širom svijeta - Slike dana

 


Pred početak festivala: Plesačica sa dvije dugine zastavice dočekuje prve posjetioce festivala "Airbeat One". Na festivalu elektronske muzike u Meklenburgu-Zapadna Pomeranija prisustvovalo je oko 200.000 obožavatelja elektronske muzike.



U Labirintu: Posjetioci šetaju između zimzelenih biljaka živice thuje, u lavirintu u Kleinwelki (Saksonija) (pogled iz zraka s dronom).



Ukrašavanje brane: Rappbodetalsperre je najveća brana za pitku vodu u Njemačkoj - i trenutno je platno za ideje Klausa Dauvena. Umjetnik iz Sjeverne Rajne-Vestfalije ukrašava zid brane ogromnim grafitima u obliku leptira. Ovdje možete pročitati zašto se iza toga krije ekološki razlog.



Nakon berbe: Fotografija dronom prikazuje čamce natovarene svježe ubranim morskim algama koji idu prema luci. Gotovo 90 posto od 150.000 mu (oko 10.000 hektara) morskih algi u gradu Rongcheng, Kina, do sada je ubrano.



Početak žetve: Poljoprivrednici koriste dva kombajna za žetvu žitarica na polju u blizini Petershagena u istočnoj Vestfaliji (pogled iz zraka dronom).



Tour sa pogledom: More biciklista u akciji, na jednoj od etapa tek završenog ovogodišnjeg Tour de Francea.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Izložba „Mostarska paleta“ u Centru za kulturu Mostar

 











Povodom dvadesete godišnjice od obnove Starog mosta, a u sklopu manifestacije „Mostarsko ljeto 2024“ u Centru za kulturu Mostar upriličena je izložba umjetnika grada Mostara pod nazivom „Mostarska paleta“. Među brojnim slikarima svoja djela su izložili Alica Jakirović, Salko Pezo, Alma Oručević, Mirza Dugalić, Zijada Zekić, Sead Vladović, Nina Acković, Mišo Miličević, Anel Pala i drugi.

„Hvala vam što ste došli večeras da mostarimo zajedno. Dogovarali smo ovu izložbi već dva mjeseca, a bilo nam je važno da to bude u sklopu ‘Mostarskog ljeta’, a i da, prije svega, bude vezano za obilježavanje 20. godišnjice od rekonstrukcije Starog mosta. Večeras možemo vidjeti raznovrsnost, mnogo stilova, iznimno bogat likovni život“, kazao je Dario Terzić ispred Centra za kulturu Mostar.

ističe: „Mi smo ove godine dobili zadatak da na neki način simbolično, u duhu umjetnosti obilježimo 20 godina od obnove Starog mosta. Odlučili smo da napravimo jednu veliku kolektivnu izložbu koja se sastoji od 37 umjetnika, uključujući 61 djelo. Djela su rađena različitim tehnikama: ulje na platnu, akvarel, reljefi i slično. Posebnost ove izložne ogleda se u tome što su svi večerašnji umjetnici su na neki način vezani za Mostar. Ima onih koji žive van Mostara, Bosne i Hercegovine, čak i van regije što nam predstavlja posebno zadovoljstvo“, rekao je Mustafa Hadžajlić, predsjednik udruženja.

Jedan od umjetnika koji je predstavio svoje slike bio je i slikar Miodrag Milićević.

„Ja nisam iz Mostara, nisam rođen u Mostaru, ali sam jedan lijep dio mog života proveo upravo ovde. Na taj način ostala je moja veza s ovim gradom. Posebno sam počastvovan što su me pozvali i praktično me uvrstili u mostarske slikare. To mi predstavlja veliko zadovoljstvo“, kazao je Miličević.

(NovaSloboda.ba)



Remek-djela iz madridskog Prado muzeja na ulicama Mostara

 










Na Španskom trgu u Mostaru u srijedu je otvorena izložba “Prado na ulicama”, na kojoj su prikazane reprodukcije remek-djela iz madridskog Prado muzeja.

Riječ je o izložbi koja je organizovana u sklopu projekta “El Prado na ulicama”, koji omogućava da djela Muzeja Prado zauzmu javne prostore na ulicama različitih gradova širom svijeta.

Ambasadorica Kraljevine Španjije, Tereza Lizaranzu Perinat kazala je kako je jedan od ciljeva projekta da remek-djela iz Prado muzeja budu vidljiva i dostupna široj javnosti, te da što veći broj ljudi može uživati u njima.

Izložba se sastoji od reprodukcija stvarne veličine najznačajnijih djela koja se nalaze u muzeju, uz dvojezični opis svakog djela, naglasila je ambasadorica, te napomenula da je prikazano 30 remek-djela velikih španskih majstora.


“Ovo je naš poklon Gradu povodom obilježavanja 20. godišnjice obnove Starog mosta”, rekao je šef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum, dodavši da UNESCO promoviše kulturu i kulturno nasljeđe, a promocija Prado muzeja na jednoj ovako lijepom šetalištu u Mostaru, Španskom trgu, zaista je divan primjer promocije kulture.

Ustvrdio je i kako su Prado i Mostar izuzetno povezani, jer se oboje nalaze na UNESCO-voj listi Svjetske baštine.

Gradonačelnik Mostara Mario Kordić zahvalio je ambasadorici na saradnji, kazavši da kontinuirano rade i promišljaju kako mogu povezati Španiju, Mostar s cijelim svijetom.

Ponovio je, takođe, kako je izložba poklon građanima Mostara u sklopu 20. godišnjice obnove Starog mosta, te dodao da je juče iz ovog grada poslata jedna univerzalna poruka mira, suživota i zajedništva.

“Imamo jedno lijepo ljeto u Gradu i pregršt događaja koji slijede u sljedećih mjesec, dva. Veselim se”, rekao je mostarski gradonačelnik.

 Odabranih 30 remek-djela omogućiće putovanje kroz različite škole koje čine umjetnički pejzaž stalne kolekcije Muzeja Prado, upoznavanje s istorijom Španije, Evrope i zapadne umjetnosti uz velike majstore španske slikarske umjetnosti.

Izložbu organizuje Ambasada Španije u saradnji s UNESCO-om, Uredom Evropske unije u BiH i Gradom Mostarom.

(NovaSloboda.ba)


Mittwoch, 24. Juli 2024

Uoči Olimpijade Pariz 2024. - Visok stepen sigurnosti

 




Hiljade policajaca nadgledaju područje održavanja ceremonije otvaranja, uzduž rijeke Sene. Mineri ronioci su u akciji. Zona zabrane letova od 150 kilometara iznad Pariza. SAD i Izrael samo sa mini delegacijom na otvaranju, zbog straha od napada.


Ovo bi trebala biti najljepša i najšarenija ceremonija otvaranja svih vremena. Ali nekoliko dana prije početka Olimpijskih igara u Parizu, nervoza među snagama sigurnosti je opipljiva.

Francuzi planiraju šest kilometara dugu predstavu sa 96 čamaca kroz centar grada do Ajfelovog tornja. Stotine umjetnika i artistaa trebalo bi da otvaranje Olimpijade pretvore u najveću zabavu na svijetu. A hiljade policajaca, da osiguravaju sigurnost!

Obale Sene su već visoko-sigurnosni objekat. Helikopteri kruže iznad rijeke. Ronioci pretražuju vodu. Specijalne snage patroliraju rijekom u gliserima. Antiterorističke jedinice uvježbale su sprečavanje uzimanje talaca na jednom od velikih riječnih brodova. Najveća opasnost: napadi islamista, možda i dronovima. Zato postoje sistemi ranog upozorenja i ometači protiv napada iz vazduha.

Svi pariski aerodromi biće zatvoreni, a zona zabranjenih letova biće udaljena 150 kilometara. Tajna služba je provjerila sve stanovnike duž rijeke. A tu su i stotine apartmana za odmor, čije goste takođe treba provjeriti. Ogroman napor za paradu koja će trajati od 19:30 do 23:00. Zato policijski službenici već sada provjeravaju lične karte.

Jedan stanovnik kaže: "Morali smo se registrovati i možemo dobiti pristup našem naselju samo pomoću QR koda." Specijalista za sigurnost Alain Bauer (62) nazvao je paradu na Seni izrazom "francuske arogancije". I neke nacije takođe očigledno sumnjaju! Iz sigurnosnih razloga, SAD i Izrael žele poslati samo male delegacije i nosioce zastava na čamce.

Ukoliko teroristička prijetnja postane konkretna, organizatori mogu reagirati i u kratkom roku otkazati paradu na rijeci. Tada bi plan B stupio na snagu: mala ceremonija na stadionu. Ili smanjena proslava u Olimpijskom selu. Ovo posljednje se smatra Planom C.

Predsjednik Emmanuel Macron (46) je izjavio: "Imam dobru nadu da možemo sanjati do kraja."


Na slikama: kompjuterska simulacija parade brodova na rijeci Seni, tokom svečanosti otvaranja Olimpijskoh igara u Parizu i policijske snage na ulicama Pariza.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Uoči početka OI 2024. - Šta je važno i novo na Olimpijadi u Parizu

 








Pariz je spreman za Olipmijske ljetne igre. Sa novim sportovima i zlatnim medaljama na istorijskim lokacijama, u srcu Francuske, čeka se ovaj poseban veliki događaj.

Evropsko prvenstvo u fudbalu jedva da je završeno, a svijet sporta već čeka sljedeći veliki događaj: Olimpijske igre u Parizu. Od 26. jula u Francuskoj će biti dodijeljeno 329 zlatnih medalja u 32 sporta. Koji su sportisti kandidati za zlato, ima li još karata i kakva je sigurnosna situacija? Najvažnija pitanja i odgovori.

Ko su najveće zvijezde igara?

Američki košarkaši posebno dolaze sa impresivnim nizom međunarodnih velikana. LeBron James, Stephen Curry i Kevin Durant ciljaju na zlato. Tenis nije ništa manje istaknut: Novak Đoković i Rafael Nadal žele da spriječe sljedeći udar olimpijskog šampiona u Tokiju Aleksandra Zvereva. Izuzetna gimnastičarka Simone Biles iz SAD-a, ikona maratona Eliud Kipchoge iz Kenije, američka sprinterska zvijezda Noah Lyles i američka plivačica Katie Ledecky također imaju veliki potencijal zvijezda. Fudbalska legenda Marta ponovo je tu sa Brazilkama, njemački stonoteniski veteran Timo Boll je proslavljeni heroj, takođe i u Kini.

Koji sportovi su novi?

Po prvi put medalje će biti dodijeljene u breakdanceu, gdje se takozvani B-boys i B-girls međusobno takmiče u plesnim duelima. Nove su i discipline kitesurfing u jedrenju i maratonska štafeta u hodanju. U sportskom penjanju, kombinovano takmičenje se sastoji samo od balvana i olova. Brzina postaje vlastita disciplina. Također će biti uvedena nova težinska kategorija u ženskom boksu, ekstremnom kajaku i mješovitim disciplinama u streljaštvu. Bejzbol, hodanje na 50 kilometara ili karate više nisu dio programa. Biće manje disciplina u dizanju tegova.


Na Olimpijskim igrama u Parizu ovog ljeta biće održano 329 takmičenja u ukupno 32 sporta. Većina disciplina već je poznata gledaocima – kao osnovni sportovi, već dugi niz godina sastavni su dio olimpijskog programa.

Međutim, ovo se ne odnosi na sve sportove. Za ovogodišnje izdanje organizatori su prihvatili i ponudu MOK-a i, pored 28 osnovnih sportova, nude i jednu potpuno novu. Još tri dobijaju promjenu programa nakon premijere u Tokiju prije četiri godine. Breaking slavi svoju premijeru u Parizu.Urbani plesni stil (također poznat kao break dance), koji ima svoje porijeklo u hip-hop kulturi, pojavio se 1970-ih u Sjedinjenim Državama. Akrobatski pokreti i brzi plesni koraci u ritmu muzike karakterišu Breaking.

Nakon uspjeha proboja na Ljetnim olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu 2018. godine, sada debituje u Parizu kao novi sport u programu olimpijskih sportova. Za vrijeme Olimpijskih igara održat će se dvije discipline u brejku - jedna za žene i jedna za muškarce. 16 takozvanih B-Boysa i B-Girls takmiče se jedni protiv drugih u pojedinačnim bitkama i moraju impresionirati žiri svojim nastupom.

Još jedan novi sport je skateboard. Takmičenja u skateboardu održaće se na Olimpijskim igrama po drugi put nakon Tokija 2020. na La Concordeu u srcu Pariza. Skejtborderi se takmiče u dvije različite discipline: park i ulica. Sportisti moraju izvesti svoje najimpresivnije trikove na odgovarajućem terenu u roku od 45 sekundi i ocjenjuju se prema različitim kriterijima. U dva kruga (pretkolo i finale), najbolji od tri vožnje će se računati kao konačni rezultat.

Nakon što je sportsko penjanje uživalo veliku popularnost na Ljetnim igrama mladih 2018. godine, uvršteno je u olimpijski program za Igre u Tokiju. Format takmičenja je ponovo prilagođen za Olimpijske igre 2024. godine. U Parizu se sportsko penjanje dijeli na brzinu i kombinaciju balvana i olova. Cilj brzine je da se što brže savlada zid od 15 metara i pet stepeni u samo nekoliko sekundi. Cilj balvaniranja je penjanje na zid visok 4,5 metara u ograničenom vremenu sa što manje pokušaja; Ovo je u kombinaciji s Lead-om, gdje se na zid visok 15 metara također mora popeti u ograničenom vremenu, ali bez prethodnog viđenja rute.

Surfanje je takođe uvršteno u olimpijski program po prvi put u Tokiju. U okviru Ljetnih igara u Parizu, takmičenja u surfovanju će se održati u Teahupo'ou na Tahitiju (vidi sliku). Sportisti se takmiče na kratkim daskama koje su pogodnije za trikove. Surfere ocjenjuje petočlani žiri na osnovu raznolikosti, vrste i težine trikova. Brzina, snaga i protok - prelaz između trikova - također se uzimaju u obzir u osjenjivanju.

(kicker)

(NovaSloboda.ba)


Završena manifestacija u Mostaru: Neka vječno živi Stari most, neka vječno u nama živi ideja mira i zajedničkog života

 







Mostar je juče i sinoć bio centar Bosne i Hercegovine i regiona.

Na centralnoj manifestaciji proslave 20. godišnjice završetka obnove Starog mosta i 19. godišnjice upisa Mostara na popis UNESCO-ove kulturne baštine, okupili su se brojni domaći i strani političari, predstavnici diplomatskog kora, osobe iz kulturnog i javnog života BiH, sportisti…

Sama manifestacija na bini ispod Starog mosta, čiji je režiser bio Vedad Hodžić, počela je intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, a potom je prikazan kratki film o obnovi Starog mosta. Glumac Nedžad Maksumić izveo je tekst o Starom mostu.

Nakon toga prisutnim su se obratili Salem Marić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara, Christopher Sheldon, šef ureda Svjetske banke u BiH i Crnoj Gori, te Qu Xing, zamjenik generalne direktorice UNESCO-a.

“Dobrodošli ispod mosta ljubavi i mira na grandioznu i dostojanstvenu ceremoniju obilježavanja 20. godina od obnove Starog mosta u Mostaru, spomenika mira i svjedoka vremena. Stari most je simbol našeg postojanja i slojevite istorije na ovom prostoru, dio kulture i identiteta, te vječni pečat koji nas utiskuje u najznačajnija djela i baštinu svijeta. Kao takav nam je podrška da budemo prepoznati i uvaženi na mjestu velike kulturne i ekonomske scene svijeta. Stari most je remek djelo orijentalne arhitekture. Fermanom narediše da se izgradi najbjelji i najsmjeliji most, nebeski svod nad hirovitom Neretvom, most koji spaja obale i ljude, živote i sudbine, ali ni slutili nisu kakvu nemirnu istorijsku sudbinu će doživjeti i šta će značiti ovaj most. Namijenjen da služi dobru i spaja ljude, stvoren da zadivi i da se istakne u svijetu briljatne gradnje i arhitekture, naizgled kameni most od temelije postao je bezvremenski simbol. On je naša identitetska osnova, svjedok najboljeg, ali i najgoreg vremena koje smo preživjeli. Velika civilizacijska vrijednost koju je imao projekat obnove Starog mosta nije bilo samo ponovno zidanje kamenog mosta, već obnova života i povjerenja, te nada da obnova Starog mosta predstavlja temelj za dalji mir i održiv život na ovom dijelu evropskog kontinenta. Kao prvi bosanskohercegovački spomenik i najvrijednija graditeljska i kulturna baština koju Mostar ima, 2005. godine upisan je na UNESCO-ovu svjetsku listu zaštićenih i najvrijednijih spomenika kulturnog nasljeđa svijeta. Time je pozicionirao Mostar na mapu najznačajnijih mjesta civilizacijskog graditeljstva i umjetnosti. Stari most simbol je i garancija našeg prijateljstva i susretanja, velike zahvalnosti, gradnje i izgradnje novog i, nadamo se, boljeg života. Večeras Stari most, Mostar i njegovi građani uspravno i ponosno stoje, s dubokom vjerom da zajedno koračamo u mirnu i uspješnu budućnost. Građanima Mostara u čast i vrijednost obnove Starog mosta, simbola Mostara, u ime Grada Mostara, poklanjamo veliki svečani koncert Harija Varešanovića i uz želju da ispod mosta ljubavi i spajanja uvijek volimo, živimo i stvaramo uspomene sretnog života. Neka vječno živi Stari most, neka vječno u nama živi ideja mira i zajedničkog života, neka je ponosan Mostar i naša domovina Bosna i Hercegovina. Živjeli u miru i sreći u svom Mostaru. Prijatelji Mostara i Starog mosta, veliko vam hvala”, između ostalog je rekao Salem Marić, koji je zahvalnice za izuzetan doprinos obnovi Starog mosta dodijelio, zajedno sa gradonačelnikom Mostara Mariom Kordićem.

Muzički dio programa otvorio je ansambl „Mostarske kiše“, koji je izveo „Eminu“, a potom su čelnici Grada Mostara uručili zahvalnice za izuzetan doprinos obnovi koje su dobili Svjetska banka, UNESCO, Kraljevina Holandija, Republika Turska, Republika Italija i Republika Francuska. Ansambl „Mostarske kiše“ nakon toga izveo je i „Ponovo si rođen“.

Svečani skokovi sa Starog mosta, uz bakljadu, vatromet i pjesmu „Stan Neretvo“ na najbolji način najavili su spektakl Hari Mata Harija. On je nastup otvorio “Lejlom”, koju je zajedno sa njim pjevalo hiljade prisutnih ispod Starog mosta. Publika je uživala i u pjesmama “Strah me da te volim”, “Lud sam za tobom”, “Ne lomi me”, “Ruzmarin”…

Generalni medijski pokrovitelj događaja je BHRT, a pokrovitelj su i radio RSG i radio Mix. Izvršni producent manifestacije bio je Nedim Srnja, menadžer koji je posljednjih godina organizovao desetine koncerata najvećih muzičkih zvijezda širom BiH.

Stari most sagrađen je davne 1566. godine, a, nakon oštećenja u ratu 1992. i rušenja tokom rata 1993., obnovljen je 23.7.2004. godine. Rekonstrukcija Starog mosta u Mostaru bila je zahtjevan građevinski projekat i trajala je punih šest godina.

(NovaSloboda.ba)


Iz stare štampe – Mostarska hronika, Jugoslavenski list, od 6. jula 1927. godine

 

 


U Jugoslavenskom listu od 6. jula 1927. godine, objavljena je rubrika “Mostarska gradska hronika” koju je uređivao redovni dopisnik iz Mostara.


Mostarska gradska hronika

-:-

Crna knjiga

Kako smo informisani privrednici grada Mostara trsili su se, da ustanove takozvanu “Crnu knjigu” u koju bi se bilježile sve one mušterije, koji su robu kupovali na veresiju i pokazali se netačni kod plaćanja svojih dugova. Tom knjigom rukovoditi će poseban odbor, koji će se sastojati od nekoliko zanatlija iz grada Mostara. Na ovaj korak, privrednike je natjerala nevolja, koja tišti naročito našeg sitnog zanatliju, koji često puta propadaju, radi svoje dobrote.

-:-

Radio-telefonija u Mostaru

Radio-telefonija u Mostaru izgleda, širi se i pored svih belaja koji vladaju u gradu. Od dva tri Radio aparata koji su instalirani prije kratkog vremena kod privatnika, popeo se danas broj na preko dvadeset, a ima ih nekoliko, koji u ovome mjesecu namjeravaju u svoj stan ili radnju postaviti Radio-aparat.

-:-

Ekspedicija gladne djece u Hrvatsku

Mostar, 3. jula. Danas je poslan u Hrvatsku jedan pun voz gladne djece većinom iz mostarskog i ljubuškog sreza u pratnji g. Dr. Pinjuha. Interesantno je bilo gledati kako se majke rastavljaju sa svojim podrpanim mališanima. Jedan se nije htio rastaviti s majkom vičući da voli umrijeti od gladi. Razžalošćena majka umivena suzama rekla mu je da ide, jer ne zna šta će ni sa drugo osmero djece koja ostaju kod kuće. Drugo jedno siroče kome je jedna gospođa pružila komad kruha zapitalo je šta je to. Dijete se čudilo bijelom kruhu, koga nikad nije vidjelo u životu. Pitali su ga kako je ime ocu, pa zatim majci i naposljetku stricu. Dečko je rekao, “Nemam oca”, “nemam majke”, “nemam strica”.

-:-

Jedan interesantan brak u Mostaru

Ovih dana oko 10 sati navečer sakupilo se je mnoštvo svijeta na Luci. Radoznala svjeetina je pošto poto, da upozna junaka te noći i nadala se je da se radi o nekakvom samoubijstvu, pošto se je kuća, oko koje se je svijet sakupio nalazila blizu Neretve. Za nekoliko časova pojavila se je junakinja noći, gđica Šemsa R. U društvu sa rejonskim stražarom i svojom majkom, te g. Azizom K. Majka Šemsina je lomila ruke i plačući klela svoju kćer, koja je upustila u kuću Aziza K. A kojeg su našli skrivena pod vrećama. Dok je majka Šemsina izjavljivala dežurnom stražaru, da je spomenuti Aziz došao da je okrade, dotle je Šemsa tvrdila da nije istina, nego da se njih dvoje voli i da su bili na vratima u ašikovanju, ali pošto njena majka ne voli Aziza, to je pozvala policiju da ureduje i rekla da je Aziz nvodno došao da je okrade. Na poziv majke Šemsine, da Šemsa ide kući spavati, Šemsa nije htjela, jer, veli, ti imaš pod jastukom sakriven revolver pa ćeš me ubiti, i ja ne smijem s tobom.

Taj proces trajao je do u kasnu noć. A epilog mu je bio naime taj, što je slijedećeg dana ogorčena majka blagoslovila brak svoje Šemse, sa Azizom.

-:-

Aeroplanska nesreća u Mostaru

U ponedeljak u 9 sati u jutro digao se je jedan aeroplan sa mostarskog aerodroma, u kojem su sjedila dva pilota. Čim se je aeroplan digao oko 200 metara iznad Mostara, počeo je naglo padati i tako je nedalekomod Mostara blizu Metkovića pao i razbio se, dok su se piloti gotovo neozljeđeni spasili. Odmah su iz Mostara odjurila automobilska kola za spasavanje, ali su se za nekoliko časova povratila jer su oba pilota zdrava.

-:-

Odlazak mostarskih skauta

Ovih dana vozom otputovali su mostarski skauti za Makarsku, gdje će ostati jedan mjesec dana. Skauti su sa sobom ponijeli sve potrebno oruđe, šatore, pribor za kuhinju nešto životnih namirnica i dr. Vođa skauta je prof. g. Mustafa Alikalfić. Oko polovice jula posjetiće ih gg. Radak,, Ćišić, Kurt i drugi profesori iz Mostara. Našim skautima želimo sretan boravak u lijepoj Makarskoj.

-:-

Sezona kupanja i žega

Ko nije ovih dana došao u Mostar, taj ne može sebi predstaviti mostarsku žegu koja tu vlada. Ali mostarski svijet, našao je sebi izlaz, da bar donekle umakne silnoj žegi i posljedicama koje otud dolaze.

Obala Neretve je posjećena mnogobrojnim svijetom bez razlike spola, a narocito je živo oko Staroga mosta, pod kojim se kupa svaki dan nekolike stotine muškaraca i ženskinja. Priča nam kafanar koji u blizini mosta drži svoju kafanu, da je za njegov posao isplatnija jedna ljetna sezona, nego sve tri druge, dok je kod drugih obratno. Stari most je visok 19 - 20 metara pun je svjetine koja uživa gledajući, kako neki skaču sa mosta uprkos tolike visine.

Liječnici naročito preporučuju kupanje u Neretvi i sunčanje na obali Neretve, koja obiluje sitnom pržinom.

Mostar ipak ima nešto, što nemaju druga mjesta.

-:-

Cijene na mostarskom tržištu

Cijene voća i povrća na mostarskom tržištu ovih dana kolaju ovako:

Smokve 1kg Din 1,50-1,75, Grah (mahune) 1kg Din 2,50, Krastavice 5 komada za Din 1. Trešnje 1kg Din 1,50-2,50, Kajsije 1kg Din 4-6, Tikve 5 komada za Din 1, Krumpir 1kg Din 2-2,50, Pipun (sagrijaš) 1kg Din 6-8, Kavade (paradajs) 1kg Din 13-15, Kavade (zelene) 1kg Din 4-5.

Kako smo prošle godine u ovo doba cijene gornjih artikala imali znatno jeftinije, to se gornje cijene ovdje smatraju prilično visoke, ali usljed velike suše, izgleda, da će cijene još rasti.

O.S.

-:-

prilog: Stari most i kupači na obalama Neretve, u Priječkoj čaršiji, 1927. godine

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 23. Juli 2024

Spomenik mira

 



Safet Oručević, nekadašnji gradonačelnik Mostara i direktor Centra za mir i multietničku suradnju, govoreći povodom 20 godina od obnove Starog mosta, poručio je kako su Bošnjaci uradili jedan ogroman projekat u korist Hrvata, kako bi im pomogli i dali šansu da sa sebe skinu ljagu koju su napravili rušenjem Starog mosta. Oni su, kaže Oručević, prvo 20 godina lagali da su Bošnjaci srušili Stari most, dok danas još uvijek žive na ostacima NDH i sanjaju o Herceg-Bosni.

Oručević, gradonačelnik Mostara u periodu od 1994. do 2001. godine, bio je glavni pokretač inicijative o obnovi Starog mosta odmah po završetku rata. U razgovoru se prisjeća vremena nastanka ideje i početka procesa obnove Starog mosta, srušenog u novembru 1993. godine tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). Na početku razgovora ističe kako je obnova mosta bio jedan težak proces.

"Težak tako da nijedan Hrvat nije htio doći na Stari most. Nakon zločina i ubistva Starog mosta, s njihove strane, od strane HVO-a (Hrvatsko vijeće odbrane) i HV-a (Hrvatska vojska), oni nisu nikad htjeli da dođu. Bilo je teže dovesti jednog HDZ-ovca na Stari most nego u to vrijeme uhvatiti Karadžića (presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić op.a.). Dakle, oni jednostavno nisu željeli da uđu u proces saradnje", kaže Oručević.




Most se neće graditi bez Srba i Hrvata

Ono što je značajno u kontekstu obnove Starog mosta jeste Oručevićeva ideja da to bude projekat koji nadilazi ponovno podizanje srušenog mosta, odnosno ideja koja je imala jedan potpuno širi kontekst. Projekat obnove zamišljen je prvenstveno kao ideja mira, zajedništva, obnove suživota i međuetničkog povjerenja. Oručević, svjestan da je ratom razorenom Mostaru bio potreban jedan veliki projekat, bio je izričit da obnova Starog mosta mora biti zajednički projekat, odnosno da se most neće graditi bez učešća i Srba i Hrvata.


"Rekao sam tada, 1995. godine, ovaj most ćemo raditi zajedno čak i sa onim koji su ga rušili, mislio sam na predstavnike koji će se na neki način ograditi od rušilaca i zajedno s nama pružiti ruke da radimo kako most, tako grad, tako državu Bosnu i Hercegovinu. To je bila jedna simbolika, da li može uspjeti taj projekat, ujedno i da li može uspjeti dejtonski projekat, projekat Federacije. Jednostavno to je bila tačka na kojoj se vidi šta ko želi, šta ko hoće, ali šta ko neće. Dobio sam ogromnu podršku međunarodne zajednice. Rekao neće se praviti bez Srba i Hrvata. To je bila rečenica koja je i meni bila test, ili kraj ili uspjeh u toj karijeri", govori Oručević.

Prisjeća se također i susreta s tadašnjim turskim predsjednikom Suleymanom Demirelom koji je, kako kaže Oručević, po dolasku u Mostar rekao "da će on napraviti most".

"Sjedio je upravo u ovoj sobi, gdje se mi nalazimo. Kraj njega je bio predsjednik Alija Izetbegović. Predsjedniku Demirelu ništa nije bilo jasno kada sam rekao 'predsjedniče ne trebate vi ništa dati, vi ste prvi graditelj mosta, nama je bitno da ovo bude međunarodni projekat'", priča Oručević.

Dva sata nakon pomenutog sastanka, Oručević saznaje da je Demirel u helikopteru na povratku za Sarajevo rekao Izetbegoviću kako mu se dopada njegova (Oručević) ideja o obnovi Starog mosta te kako takvu pametnu ideju podržava. Turska je ubrzo nakon toga prva donirala milion dolara za obnovu Starog mosta, nakon čega je, kako Oručević kaže, počelo utrkivanje među donatorima da se pomogne izgradnja Mosta.

"Da bi uspio taj projekat, znajući nas kakvi smo, otišao sam u Svjetsku banku, najveću svjetsku finansijsku instituciju i tražio da oni vode kompletan projekat, da vode finansije cijelog projekta od početka do kraja. I to je stvorilo povjerenje donatora", dodaje Oručević, napominjući da se zahvaljujući tome oko projekta obnove nikad nije čula niti jedna najmanja afera.

Oručević se ubrzo u Parizu sastaje i s Federicom Mayorom, tadašnjim direktorom UNESCO-a, gdje je dogovoreno da UNESCO odmah postane dio projekta, a ne da nakon izgradnje ocjenjuje vrijednost projekta. S obzirom na to da su UNESCO-ovi eksperti pratili izgradnju, Stari most je već 200., godinu nakon svečanog otvaranja, uvršten na Listu svjetske baštine.





Most je unio život u "Hirošimu"

Naš sagovornik u svojoj novoj knjizi Dnevnik mimara, koja će biti promovirana večeras, piše kako je bio svjestan da je Stari most nakon rušenja bio simbol razaranja, zločina i mržnje u BiH pa je ovakav koncept projekta obnove kod mnogih popraćen s značajnom dozom skepse, jer su ratne rane još uvijek bile svježe. Ipak, Oručević odlučuje da se Stari most neće graditi bez zajedničkog učešća Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Na pitanje kako na cijeli projekat gleda iz današnje perspektive, dvije decenije kasnije, Oručević odgovara: "Most je postao prije svega najveća ekonomska fabrika u gradu. Oko njega se stvorila kompletna industrija, ugostiteljska, turistička i svaka druga. Dakle, most je unio život u jednu Hirošimu. Mostar je bio Hirošima bez ijednog mosta. To su dvije ulice, komad spržene zemlje. Dolazimo tako do jednog velikog projekta, na njega su se lijepile druge stvari. Mostar danas ima najmanje 20 hotela, stotine pansiona, apartmana."

Što se tiče političke strane, ona će se kretati onoliko brzo koliko se kreće i država. Mostar nije u situaciji da može gurati državu, naglašava Oručević.

"Ne može Mostar riješiti podijeljenje škole, ako to neće ni Hrvatska, ni Crkva, ni niko od hrvatskih predstavnika u vlasti. To ne može riješiti nijedan gradonačelnik na svijetu. Ne može Mostar ujediniti dva telekoma. Ono šta može Mostar uraditi, uradio je. Ljudi šetaju, zabavljaju se, ne mrze se. Malo incidenta među navijačima, ali to postoji i u Sarajevu, između Želje i Sarajeva", kaže Oručević.




Neodsanjani snovi o Herceg-Bosni

"Postoji još jedna stega, a to je HDZ stega. To je neka stega koja još drži te repove apartheida da žive u ovom dijelu Hercegovine. Neki još sanjaju da ono što su od nas izgubili u ratu, i vojnički, i politički, ne bi li se nešto desilo da se to vrati. Ne bi li neki Trump, ne bi li neko došao da im vrati tu njihovu Herceg-Bosnu. Oni sanjaju taj san", kaže Oručević.

Na pitanje kako komentariše činjenicu da i danas, 30 godina od rušenja i 20 godina od obnove Starog mosta, postoje oni koji Stari most nazivaju "hrvatskom kulturnom baštinom", Oručević kratko odgovara kako su to gluposti na koje se čak ne treba ni osvrtati.

"Mislim da su Bošnjaci konkretno u tom periodu uradili jedan ogroman projekat u korist Hrvata. Da im pomognu, da im daju šansu da skinu tu ljagu sa sebe koju su napravili rušenjem mosta. Prvo su lagali 20 godina da su možda Bošnjaci srušili Most pa smo im mi odavde iz Centra otkrili i kupili film od njihovih veterana koji su snimali rušenje mosta s brda Hum i emitovali ga. Oni sad prave u ovom gradu određene objekte, kazališta, rade razne provokacije, stave ovakav krst na Hum, a oni moraju u nekim stvarima također uraditi ono što smo mi uradili s Mostom. Hajde uradimo nešto zajednički u znaku pomirenja. Šta su oni uradili u znaku pomirenja? Nisu ni jedan korak nazad uradili, ni u jednom segmentu, i to se čeka od njih da bi dobili korektnog partnera", kaže Oručević te dodaje:

"Oni pričaju o evropskom putu, oni pričaju o multietničkoj Bosni, ali oni dalje žive u ostacima NDH, još žive u tim nekim okvirima ili ih koriste da manipulišu svojim narodom i dobijaju izbore. Vrijeme teče, ne vjerujem da oni mogu uspjeti u tim stvarima, ukoliko bošnjačka politika bude mudra i pametna i bude znala šta radi."




Naš Most pokazuje kakvi smo ljudi

"Iščupali ste nam srce", bile su prve Oručevićeve riječi nakon što je srušen Stari most u novembru 1993, a sve nakon toga, kaže, bio je inat. Oručević podsjeća kako je neposredno nakon rušenja Starog mosta poručio da će oni koji su ga srušili za to odgovarati i da će se stiditi zbog onoga što su uradili.

"Srušili ste Stari most, ali ne možete rušiti volju ovog naroda da odbrani Mostar. Oni su željeli da nas demorališu i unište ono zadnje u Mostaru, ono što je činilo Mostar. Mislili su da time su završili posao u Mostaru, da će ga etnički očistiti kao što su uradili sa Srebrenicom. Nas bi pobili isto kao Srebrenicu. Imali su partnere u SFOR-u, ovdje u španskim jedinicama, isto kao Srbi u holandskim. Dakle sve se isto ponavljalo, ali nisu uspjeli, jer smo se mi odbranili. Nama je rušenje mosta bio još veći inat da se odbranimo i da se deblokiramo i da se spojimo s državom. Mi smo se uspjeli odbraniti, to je historijska odbrana, a naš Most pokazuje kakvi smo ljudi", kaže Oručević.

Osvrnuvši se i na svoju knjigu Dnevnik mimara, čija je promocija zakazana za večeras u Centru za kulturu Mostar, s početkom u 21.30 sati, Oručević kaže kako je knjiga hronologija događaja od 1995. godine.

Ističe kako je knjiga nastala kao potreba i odgovor na sve više manipulacija, revizije kompletnog procesa historije.

"Na kraju, mi graditelji, skoro pa postasmo rušitelji. Dnevnik koji je vođen 10-15 godina sadrži dokumente koji su vrlo bitni da se vidi kako je građen most, ko ga je želio, ko nije želio, ko su nam bili prijatelji međunarodne zajednice, ko je pomogao finansijski, kako se gradio, kako su tekli sastanci. To je Dnevnik mimara. Mimar u ovom slučaju smo svi mi ovdje koji smo u ovom dijelu grada gradili Stari most i željeli da on bude spomenik mira", zaključuje Oručević.




Nismo gradili inat-ćupriju nego spomenik mira

Stari most u Mostaru izgrađen je 1566. godine i bio je najveća lučna konstrukcija toga doba u svijetu. Dao ga je sagraditi sultan Sulejman Veličanstveni. Građenje je povjerio turskom graditelju Mimaru Hajrudinu.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini i uporedne dvostruke agresije na Mostar između 1992 i 1995. godine Stari most je bio meta artiljerijskih napada. Granate ispaljene sa položaja srpske vojske u proljeće 1992. godine oštetile su luk mosta, dok je poznata kula Čardak na njegovoj zapadnoj kapiji u potpunosti izgorjela.

Nakon dvodnevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća odbrane, Stari most je srušen 9. novembra 1993. godine. Tada je gotovo potpuno uništena i historijska jezgra grada u njegovom okruženju. Obnovljen je i ponovo otvoren za javnost 23. jula 2004. godine, a od 2005. Stari most je dio UNESCO-ve svjetske baštine.

Ceremoniji svečanog otvorenja novog Starog mosta, 23. jula 2004. godine, prisustvovao je veliki broj zvanica iz cijelog svijeta. Spektakularnu i nezaboravnu ceremoniju režirao je čuveni bosanskohercegovački filmski i pozorišni reditelj Sulejman Kupusović, a organiziralo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Članovi Predsjedništva BiH uručili su u kuli Halebija plakete ključnim donatorima obnove Starog mosta i zaslužnim pojedincima u tom međunarodnom projektu. Plakete Predsjedništva BiH za doprinos obnovi Starog mosta su uručene predstavnicima Svjetske banke, Republike Italije, Kraljevine Holandije, Razvojne banke Vijeća Evrope, Republike Hrvatske, Republike Francuske, Republike Turkiye, UNESCO-a, Fondacije Aga Khan, Istraživačkom centru za islamsku umjetnost i arhitekturu, WMF-a...

Safetu Oručeviću također je uručena Plaketa Predsjedništva BiH, i to jednoglasnom odlukom Predsjedništva BiH koje su činili Sulejman Tihić, Dragan Čović i Borisav Paravac, jer je, kako je navedeno u obrazloženju, "idejom da Stari most i historijsku jezgru Mostara gradi cijeli svijet te aktivnim učešćem do potpune realizacije ovog svjetskog projekta, pobrao zasluge i zahvalnost ne samo građana Mostara, nego i šire društvene zajednice".

Na dan otvaranja Mosta, Oručevićeva poruka je bila: "Ponosan sam što nismo gradili inat-ćupriju nego spomenik mira."

(RadioSarajevo)


Safet Oručević: Željeli smo da Stari most ponovo izgrade Bošnjaci, Srbi i Hrvati - Radiosarajevo.ba


Safet Oručević o godišnjici obnove: Željeli smo da Stari most ponovo izgrade Bošnjaci, Srbi i Hrvati (aa.com.tr)

(spagos)