Donnerstag, 18. April 2024

Prije osam godina – Posljednja audijencija

 


Svi mi smo sada ovdje”, pozdravio je Princ Roger Nelson svoju publiku u Atlanti jednom od svojih tipično minimalnih izjava dok je izvodio prvi od dva koncerta uveče 14. aprila 2016. Njegove nastupe decenijama su podržavali veliki bendovi sa horovima, limenim instrumentima, plesačima i gostujućim muzičarima. Tokom svoje turneje po osam gradova tog proljeća, muzičar je potpuno sam sjeo za klavir. „Bilo je to kao da vezujem jednu ruku iza leđa“, tako je opisao ovaj štedljivi koncept u intervjuu. Nastupio je sa bujnim afro, ljubičastim odijelom, bezobraznim new age projekcijama - i spiskom pjesama koje su fanovima izmamile suze na oči. Počelo je protestnom pjesmom “When Will We Be Paid” Staple Singersa, a završilo, kao i obično, sa “Purple Rain”.

Na snimku nastupa ne čujete bolesnika sa bolom (što je zapravo i bio), već uzbudljivog muzičara i izvođača. Odsvirao je i svoju oproštajnu baladu „Sometimes it Snows in April“, “Ponekad u aprilu pada snijeg”. Sedam dana kasnije, 21. aprila 2016. godine, Prince je preminuo od predoziranja fentanilom.

(welt)

(spagos)

Ladies Day - Dosljednost dama

 








Prvo je bilo sjajno, a na kraju fuj... Za tradicionalni Ladies Day u Aintreeu, dame se pojavljuju u svojoj najboljoj odjeći - dodjeljuje se nagrada za najelegantniji outfit. Ali nakon toga, niko ih više ne može spriječiti u “učešću” na konjskim trkama, na njihpv način.

Godine 1829., drugi grof od Seftona, William Philip Molyneux, zvani "Lord Dashalong" ("Flitzer"), dao je izgraditi tribinu u blizini Liverpoola i pokrenuo prvu trku konja. Ove godine, prema novinama Liverpool Echo, oko 45.000 posetilaca prisustvovalo je trkama u dva trkačka dana, od toga je bilo i osam uhapšenih.

A na kraju, bilo je i konja, El Jefe, Dancing City, Arizona Cardinal i Jonbon su pobijedili u četiri trke na ovogodišnjem Ladies Day.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Mittwoch, 17. April 2024

Bliže se OI 2024 – Brusi se forma, srušen najstariji muški svjetski rekord u atletici

 


Litvanac Mykolas Alekna u nedjelju je postavio novi svjetski rekord u bacanju diska na mitingu u mjestu Ramona, u američkoj saveznoj državi Oklahomi, bacivši disk do 74,35 metara.

Tako je 21-godišnji Alekna, inače sin dvostrukog olimpijskog pobjednika u bacanju diska Virgilijusa Alekne, srušio 38 godina star svjetski rekord Nijemca Jürgena Schulta. Schult je davne 1986. godine ostvario rezultat od 74,08 metara, što je bio najstariji muški svjetski atletski rekord.

Zanimljivo, članovi obitelji Alekna zauzimaju dva od prva tri mjesta na listama svih vremena jer je Virgilijus hicem od 73,88 metara sada na trećoj poziciji.

Samo dan prije nego što je Mykolas Alekna postavio novi svjetski rekord, Kubanka Yaime Perez također je u Ramoni bacila disk na 73,09 metara i tako ostvarila najbolji hitac u ženskoj konkurenciji još od 1989. godine.

(sport)

Sergej Barbarez novi selektor fudbalske reprezentacija Bosne i Hercegovine

 




Nekadašnji kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i idol navijača, Sergej Barbarez, nakon otkaza Savi Miloševiću, glavni je kandidat za selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, a oglasio se na društvenim mrežama nakon što je postalo poznato kako bi mogao sa klupe predvoditi Zmajeve u narednom periodu.

Barbarez je, nakon što su svi mediji u Bosni i Hercegovini prenijeli vijest o tome kako je Barbarez razgovarao sa predsjednikom FS BiH Vicom Zelljkovićem, postavio na svojim društvenim mrežama zanimljiv post.

Na njemu je fotografija iz njegovih igračkih dana, dok slavi postignuti pogodak, uz samo tri riječi na engleskom jeziku: “To be continued” (Nastaviće se), aludirajući na njegovu vezu sa fudbalskom reprezentacijom Bosne i Hercegovine.

U javnosti se pojavila i informacija da će Barbarez uskoro potpisati četvorogodišnji ugovor sa FS BiH, a dobiće odriješene ruke da stvori novi nacionalni tim, s kojim će pokušati otići na velika takmičenja.

Novi direktor reprezenatcije biće Emir Spahić, a Vedad Ibiševič, Zlatan Bajramović, Kenan Hasagić, Mirko Hrgović i Siniša Mrkobrad pomoćnici Barbarezu.

(NovaSloboda.ba)

Potomstvo u Vadenskom moru

 


Dobre vijesti za ljubitelje foka: Sive foke na njemačkoj obali Sjevernog mora se sjajno množe. Prošle zime u Donjoj Saksoniji rođeno je najmanje 350 mladih životinja. Ovo proizilazi iz preliminarnih podataka Uprave Nacionalnog parka Vadensko more (Wattenmeer*) Donje Saksonije iz prošlog decembra. Potomci najvećih njemačkih grabežljivaca rađaju se između novembra i januara.

Uprave nacionalnih parkova redovno istražuju njihov broj, duž obale Sjevernog mora od ranih 1990-ih. Životinje su fotografisane iz aviona na sprudovima. Broj će naknadno biti utvrđen na osnovu snimaka. Registrovano je ukupno 359 mladih životinja i 548 odraslih jedinki.

Siva foka (Halichoerus grypus) je u ovoj zemlji bila intenzivno lovljena prije 100 godina i bila je skoro nestala u čitavom regionu. Danas, prema najnovijim podacima Sekretarijata Vadenskog mora više od 10.000 životinja živi u cijelom Vadenskom moru od Holandije do Danske - poput ove majke i njenog mladunčeta na slici, naobali Heligolanda. U Njemačkoj je siva foka posebno zaštićena vrsta.


*Vadensko more (njemački: Wattenmeer nizozemski: Waddenzee, frizijski: Waadsee, donjonjemački: Wattensee, danski: Vadehavet, engleski: Wadden Sea) je ime za vodeno tijelo i pridružena mu obalna "mokra tla" (engleski:wetland) koja se nalaze između dijela obale sjeverozapadne kontinentalne Europe i Sjevernog mora.

Vadensko more se rasprostire od Den Heldera u Nizozemskoj do njegove sjeverne međe kod Esbjerga u Danskoj, u ukupnoj duljini od nekih 500 km i ukupne površine od otprilike 10 000 km².

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe – Mostarska hronika, od 24. oktobra 1925. godine

 


U Jugoslavenskom listu od 24. oktobra 1925. godine, objavljen je tekst o problemima gradnje mostarske bolnice.


Ćoravo zidanje mostarske bolnice

Bolnica gotova, a bez svijetla. Zaboravnost građevinske direkcije. Moderni Abderićani1.

(Od našeg mostarskog urednika)

Mostar 22. oktobra.

Već decenijama Mostar vapi za jednom moderno uređenom bolnicom, koja neće svojim uređajem strašiti svijet kao tamnica, nego će služiti svakome bolesniku kao druga kuća. Konačno nam se je Ministarstvo Narodnog zdravlja smilovalo, a to ne bi nikada učinilo da naš odlični sugrađanin g. dr. Krulj, ministar na raspoloženju nije založio sebe i vas svoj ugled uz tvrdokoran trud u osnivanju ovoga velevažnog zavoda za Hercegovinu. G. dr. Krulju je uspjelo, a molitva zahvalnica bolesnika koji budu liječeni u ovoj bolnici biti će trajan monument njegovog plemenitog nastojanja.

G.dr. Krulj je učinio jednu veliku grešku, što je vjerovao, da su svi državni činovnici na svom mjestu i da svaki ulaže toliko volje i ljubavi i znanja u svoj rad kao on. Građevinska Direkcija u Mostaru zaboravila je u plan izgradnje ove bolnice unijeti osvjetljenje. Tako je izgrađena bolnica. Milijoni su uloženi. Moderni objekti su podignuti. Svo se je vrijeme radilo sa ubrzanim tokom i konačno se je približavalo zidanje svome kraju i već smo se veselili, da je udaren novi temelj našoj bolnici, kad nas kao grom iz vedrog neba ošinu vijest, da se je zaboravilo na osvjetlenje.

U prvi mah htjeli smo, da povučemo paralelu sa zdanjem Abderida, koji sagradiše dom bez prozora, a onda u košarama unošahu svjetlo u isti. Tako bi i mi trebali našu građevinsku direkciju poslati sa košarama pred bolnicu, da po danu nahvataju svijetla za noć.

Ova stvar, koliko god je ona kuriozna, mogla bi se podnijeti, da se radi samo o jednome propustu, koji se za jedan dan može popraviti, ali ne. Ovdje se radi o jednom državnom nadleštvu i ta stvar mora da ide službenim putem. Najprvo županiji, pa onda ministarstvu i t.d. i t.d.

Ova stvar će i dalje zapinjati na pitanju kredita i bićemo zadovoljni, ako se u novosagrađenu bolnicu, koja je inače potpuno gotova, a građena sa ubrzanim tokom, mognemo useliti za godinu dana. Pri ovakom stanju stvari, ovaj propust je jedan veliki grijeh, koji je učinjen prema bolesnicima, koji će za to vrijeme bez pomoći i njege skapati. Gosp. dr. Tramer, upravnik ovdašnje bolnice morao bi poduzeti sve mjere, pa bile one i ne-pragmatične, da se ovaj skandalozni propust što prije popravi i u dogotovljenu bolnicu uvede osvjetljenje.

-:-

prilog: Stara bolnica, Anton Zimolo, 1925. godine, Muzej Hercegovine Mostar

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

1 Abderićani (od grčke reči: Abderitai) stanovnici starog trakijskog grada Abdere, koji su bili čuveni zbog svoje ograničenosti i gluposti; otuda: glupi, ograničeni ljudi. (opaska autora)

Dienstag, 16. April 2024

Nakon vulkana

 


Pijesak tako crn, planina tako bijela: Italijanski fotograf pejsaža Ivan Pedretti dolazi sa Sardinije, ali je ovu fotografiju snimio na jugoistoku Islanda. Prikazuje plažu na poluostrvu Stokksnes, sa planinom Vestrahorn iza nje. Iznad svega, snimak prikazuje dio magije koju mnogi ljudi povezuju s vulkanskim ostrvom u sjevernom Atlantiku. Žiri u Londonu je to tako i vidio, i Pedrettiju dodijelio Svjetsku nagradu za fotografiju prirode u kategoriji pejzaža.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe – Alija Kebo: Sjećanje Podvelešca Omera Špage - Kosturi koji idu

 


Tekst koji slijedi objavljen je na web stranici partizansko.info, a prethodno je bio objavljen na stranicama lista Sloboda, od 11. februara 1985. godine. Autor teksta je bio Alija Kebo, a autor ilustracije Nedžad Pašalić Paša.


KOSTURI KOJI IDU

U oniskoj kući u mahali Šipovac u Podveležju našli smo Omera Špagu i njegovu čeljad. On i žena Nurija imaju sedmoro djece. Već godinama starina je prikovan za postelju, izdale ga noge. Nekada, kažu, bijaše gromada od čovjeka, sada je oronuo, ali se ne da...

- Kako si, Omere?

- Ko puška sam! Samo, ima puna i prazna puška - ova još puca. "Ne dam grada brez velikih jada" - Podveležac se slikovito izražava.

- A šta te boli?

- Šta me boli! Bole me ofanzive i odredi koji su ovuda prošli - reče hvatajući se za koljena.

Kao i mnogi drugi mještani ovog kraja, Omer Špago je stavio svoju kuću na raspolaganje NOP-u, starao se o prihvatanju i ishrani boraca, skrivanju sanitetskog materijala i oružja, ai sam je služio kao vodič grupama i odredima koji su izlazili na slobodnu teritoriju u pravcu Nevesinja, Zijemalja i dalje...

Besjedi: nijednu školu nije izučio sem - životne škole; ni u jednoj partizanskoj jedinici nije učestvovao, a bio je u svima, i sa svima.

Čovjek ljudskog kova

Sunce se propinjalo na nebu i svoje svjetlosne vodoskoke sipalo po podveleškim stranama. Bilo je rano ljeto, taman jek koševina. Te 1939. ili 1940. godine - kazivaše Špago - na Poljice stiže Mostarac kojeg su i otprije ovdje viđali. Predstavljao se kao travar i prirodnjak. Među grupom mještana neko je prepoznao Safeta Mujića. Podigao je ruku i pozdravo:

- Zdravo, narode! Ja dođoh da vidim kako ste, i vaše seljačke muke kakve su.

- Hajde, ljepoto, sjedi, obradovaše se musafiru.

Dugo su ostali sa Safetom Mujićem koji je umio s ovim gorštacima divaniti. I kasnije, kad su širom Hercegovine već odjekivali ustanički pucnji, sretali su svog "doktora - čovjeka ljudskog kova" koji je govorio o strašnoj opasnosti što se nadvila nad našom zemljom, o potrebi svenarodne borbe na život i smrt.

Dok je žena Nurija spremala kafu, Omer se pomjerao u postelji, namještajući oboljele noge. Onda nastavi:

- Jest, zenice me moje, radilo se u Podveležju dosta, ama, neki to sada zaboravljaju. Sem partizana i njihovih kurira, kroz ove mahale ni 'tica nije mogla proći, a jok! Antielementi 'vamo s rijetko zalazili, znali su da ih u svakom škripu čeka puška.

- Pored doktora Mujića, koji su borci, kuriri i ilegalci ovamo dolazili?

- Koji? Nije, bolan, bilo Mostarca - partizana a da ovdje nije svrćo, i koliko puta.

- Kojih se boraca sjećaš?

- Eto - Vase, Ale, Mehe, Šerfe, Envera, Džame, Hame, Muje, Pavla, Mladena, Ante, Hilme, Safe, Zije, Voje, Ćimbe, Ose, Ahme, Huse, pa Vaska, Mide, Merse...* mogo bi ti do zore da nabrajam.

Dočekivo ih je u Šipovcu, vazda jednako brižan i susretljiv: "U mojoj ćete kući zanoćiti, makar mene dušmani na pragu ubili."

Pamti i onaj datum kada mu je seoski hodža Ahmet Smajkić donio poruku iz grada da na Udolju sačeka odred od petnaestak drugova i da ih tu zadrži sve dok ne dobiju "avizu" da mogu dalje.

Tvrdoglavi kurir

Odred je stigao, a zatim:

- Ne merete proći, jer je talijanski lanac svezo od poviše sela pa sve do Jelove glave na Veleži - upozoravao ih je Omer u uvali Kobiljači.

- Možemo, kako smo i do sada! - tvrdio je vodič i kurir Alija Ala Kreso.

- Ma, junače, ne mere, kad vam velim! - sada već u oštroj prepirci ponavljao je Špago.

- Mogli, ne mogli, mi moramo dalje! - Kreso je bio uporan i tvrdoglav.

- Slušaj, Kreso, u mene je puna puška! - Omer je pokušao prijetnjom da ih odvrati od rizičnog puta.

- I u mene je i puška i pištolj! - kurir je zagrmio.

Te noći odred se, ipak, probio između italijanskih zasjeda i prije osvita stigao na Zijemlje.

- Kako? Bogtepito... Takav je bio Ala Kreso: što naumio, to je i učinio.

Sjećao se i susreta s Bećom Trbonjom... Takođe je bila noć, ali potrefilo neko šugavo vrijeme, vlažno i ledeno. Uznemireni seoski psi odavali su da se neko približava Špaginim kućama. Omer je kroz prozorčić upro pogled u pomrčinu, no, ništa nije vidio. Do malo:

- Neko kuca na vrata, dva-tri puta, Bujrum! - velim. Uđoše njih petorica, mokri i prozebli. Pitam ih: koje dobro, kad se javi Beća. Kaže vraćaju se s pola puta, nabasali na Talijane... Malo su se zgrijali, popili po šolju varenike i onda okrenuli u grad, a ja sam svu njihovu opremu, s puškama i bombama, sakrio u plastove sijena... Tačno kroz petnaest dana, eto ih ponovo. Opasnost još ne bijaše minula pa sam se ovom prilikom i ja zaputio s njima, stazama koje sam na stotine uputa opješačio.

U predviđeno vrijeme bili su na odredištu. U povrtaku, Omer nije ni svraćao kući, već je produžio u grad, kako mu je odozdo i poručeno. Krivudao je istim puteljcima. U ruci je imao samo sjekiru, ali i to je bila dobra zaštita za ovog plećatog i snažnog Podvelešca.


Daj borcima, čeljadi što ostane

Ljudina i dobričina Omer Špago se raspričao, pipajući i dalje oboljele noge koje su ga, nekada, po ovim vrletima nosile kao leptira.

- Lasno je bilo izvodiit odrede po lijepom vremenu, ali se moralo ići i kad mećava zavali... borba nije mogla čekati.

- Kad je bilo najteže?

- Zna se: kada je izbio četnički puč... ginu ti drugovi i braća, a zakleti neprijatelj postaje onaj ko je do juče petokraku nosio...

- Kako je bilo poslije pete ofanzive?

- Da ti jade jadim, ne bi' ti ih izjado nikad... Tada se i svevišnji nasrdio na ljude, te poslao nerodicu. Glad, izdala zemlja, a u nas sanduci s brašnom davno ostrugani. Dolaze naši sa Sutjeske, u grupicama i pojedinačno. Pravi kosturi, kosturi koji hodaju. Samo duša u njima. Tako na njivi, tu poviš' kuća, zatekoh njih nekoliko. Jedan se trese od nekakve groznice, drugi se skamenio, treći jauče: "Maaajko, Maaajko!" Vidim ko su, šta su, pa ukrkim jednog po jednog i snesem u kuću – tako Muju Zagorčića Edu ŠarićaMuju Kalajdžića...

Kako su iznemogli borci ulazili u sobu, tako su se budili iz nekog mrtvog polusna, i činilo se da uživaju u toj iznenadnoj sreći što su nakon skoro dvomjesečnih borbi našli u kući, u pravoj kući u kojoj s ognjišta dopire topli miris variva.

- Cijelo selo diže se na noge. Treba hrane za borce. Odakle?! Ima da se stvori, i stvorena je. Mi smo tada pristavili pun kazan čorbe od neistupanog kukuruza. Tako je to bilo: podaj vojsci, a ono što ostane, čeljadi. Kada je vio koliko se staramo o njima, jedan borac veli: "Omere, mi ćemo ti kuću raskućiti", a ja njemu: "E, izduraću s vama pa nek bude još deset ovakvih, gladnih godina".

- Dolazeći svakodnevno u Podveležje, kako su se borci i kuriri ovdje ponašali?

- Fino. Ko prava vojska među svojim narodom. Niko nije smio psovati, nikon išta jamiti bez pitanja, a jok. I da su htjeli, nisu smjeli od Envera Ćemalovića Muje Pašića, njima je valjalo polagati račune, ma za i najmanji prekršaj.


- Ispričaj još neki susret s borcima koji se po nečemu izdvaja od ostalih.

- Jedne zime držali smo stražu na Dolu, prva smjena do ponoći, druga do zore. Sjutradan, sabahile, Enver je dohaberio da treba obezbijediti hranu za borce i za štab Bataljona koji je bio smješten u mektebu u Dobrču. Opet je selo skočilo - nađeni su čereci mesa, ispečeni hljebovi i ostalo. Kada smo Mujo Špago Crni ja tamo donijeli hranu, kurir Safet Dizdar mi je pružio komad hartije zboreći: "Evo ti potvrda i čuvaj je, valjaće ti, Omere..."

- Koji su kuriri kod vas najčešće navraćali?

- Bivali su svi, ponajčešće Ala Kreso i Vasa Maslo. Njih dvojica su bili ko nokat i meso, volili smo ih kao da su nam najbliži rod.

- Omere, kako dočekaste slobodu?

- Ovako je to bilo... nas dvadesetak vraćamo se iz Slavonije gdje smo išli u nabavku žita, kad pred Ivan-sedlom voz stade. Pucnjava na sve strane. Nijemci vraćaju sve pošiljke u Sarajevo, bježe. Partizani su već jamili Konjic. Ćim smo sašli s voza, saznali smo da je Mostar oslobođen. Onda smo preko brda okrenuli kućama, noge su nas same nosile. Zaboravismo i na žito, kakvo žito, kakvi bakrači, ta, dok je slobode, biće žita, je l' tako.

tekst: Alija Kebo, ilustracija: Nedžad Pašalić Paša

Izvor: "Sloboda", 11.2.1985.


Montag, 15. April 2024

Slike sedmice – Razlog za slavlje





U vazduhu se žare obožavatelji Hašiša, koji su u noći 1. aprila slavili u Berlinu i Kelnu.

Razlog na prvu zvuči dosadno: “Zakon o kontrolisanom rukovanju kanabisom i izmjenama i dopunama drugih propisa (Akt o kanabisu – CanG)”. Od 1. aprila odrasli Nijemac može legalno pušiti travu, nositi sa sobom 25 grama hašiša, skladištiti do 50 grama kod kuće, pa čak i sam uzgajati do tri biljke kanabisa. Da odmah skrenemo pažnju na ograničenja: Tokom dana u pješačkoj zoni, u vidokrugu igrališta ili škola (u radijusu 100 metara oko ulaza) “pušenje” nije dozvoljeno.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Bayer Leverkusen prvi put u historiji postao prvak Njemačke








Senzacionalna sezona krunisana na najljepši način.

Bayer je u 29. kolu Bundeslige savladao Werder na svom terenu i pet kola prije kraja prvenstva postao prvak Njemačke

Bayer Leverkusen - Werder Bremen 5:0 (Boniface 25‘, Xhaka 60‘, Wirtz 68‘, 83‘, 90‘).

Pravi potop Werdera, budući da je primio četiri gola u periodu od 60. minute, pa do 90. minute.

Senzacionalna sezona ekipe iz Leverkusena krunisana na najljepši način, s obizrom na to da je tim, koji sa klupe predvodi Xabi Alonso, prekinuo nevjerovatan niz Bayerna iz Munchena, od 11 titula zaredom koji je počeo još 2013. godine. Bayer je prekinuo dominaciju Bayerna u Bundesligi i današnjom pobjedom potvrdio da je trenutno najbolja ekipa u Njemačkoj.

Vrijedi napomenuti da Bayer iz Levekusena u svim takmičenjima u kojima učestvuje, nema niti jedan poraz ove sezone.

Bayer Leverkusen je krunisao svoju fantastičnu sezonu u 29. kolu i po prvi put u klupskoj istoriji postaje prvak Njemačke zahvaljujući pobjedi od 5-0 protiv SV Werder Bremena. Već prije utakmice bilo je gotovo sigurno da će prvenstveni niz FC Bayern Minhena, koji je trajao od 2013. godine, biti prekinut ove sezone – uostalom, Bayer Leverkusen je ove sezone pobijedio u 24 od 28 prvenstvenih utakmica i nije izgubio nijednu od 42. utakmice u svim takmičenjima.

Ekipa će igrati finale kupa protiv drugoligaša FC Keiserslautern, a u četvrtfinalu Lige Evrope je kod kuće pobijedila West Hama. Revanš igra u četvrtak ove sedmice.







Iz istorije kluba:

Bayer 04 Leverkusen Fußball GmbH – Bayer 04 Leverkusen, Bayer Leverkusen ili skraćeno Bayer 04 – je fudbalska kompanija iz Leverkusena u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Nastao je 1. aprila 1999. godine kroz ujedinjenje odjela za licencirane igrače gimnastičkog i sportskog kluba Bayer 04 Leverkusen e.V., koji je osnovan 1904. godine i od tada tako nastavlja svoj rad.

Budući da je Bayer AG prethodno podržavao klub više od 20 godina, bilo mu je dozvoljeno da preuzme sve dionice Bayer 04 Leverkusen Fußball GmbH. Zbog bliskih veza sa Bayerom AG i zbog toga što je većina igrača sve do 1970 bivala zaposlena u fabrici, tim je poznat i kao Werkself Jedanaest iz radionice).

Tim Bayer 04 je plasirao se u Bundesligu 1979. godine i od tada je bez prekida bio zastupljen u najvišoj njemačkoj ligi; U ovom takmičenju, u dužem vremenskom period,u trenutno učestvuju samo još FC Bayern Minhen i Borussia Dortmund.

Najveći uspjesi uključuju osvajanje Kupa UEFA 1988. i osvajanje Kupa DFB 1993., dolazak do finala Lige prvaka 2002. i, naravno, ovo njemačko prvenstvo 2024.

Brojna druga mjesta u raznim takmičenjima između 1997. i 2011., uključujući pet “titula” njemačkog vicešampiona, tim je dugo imao imidž tzv. “vječnog vicešampiona”, sa imenom “Vizekusen”.

(sport)

Prve trešnje 2024.

 





Tradicija je da se prve trešnje u Mostaru pojavljuju oko 1. maja, koji dan gore dole.

Ove godine prve trešnje su se pojavile već polovinom aprila.

Slike nam je poslala Vinka

i uz prvih nekoliko zarudjelih trešanja napisa:

probeharala je 19. matrta,

a prve trešnje jutros 15. aprila.

Na slikama su trešnje u naselju Čekrk, Rodoč u Mostaru.

Pa nazdravlje!

I hvala Vinka na slikama.

Usput: prošle godine slike prvih trešanja Vinka nam je poslala 29. aprila.

(spagos)


Sonntag, 14. April 2024

Iz svijeta – Slike sedmice

 


Visok nivo imitacije

Postoje prilike kada nam Karl Lagerfeld ipak malo nedostaje. Sajam “Beauty Düsseldorf 2024” bila je jedan od njih. Na primjer, kada se pojavio Harald Glööckler. Ili bolje rečeno njegova ruka. Ako u pretraživač upišete ime dizajnera, koji je poznat po preuveličavanju, kao drugu ključnu riječ predložit će “tapete”. Osim odjeće, salveta i nakita, Glööckler također i njih dizajnira. Moto, kao što možete zamisliti: Više je više. Nazad ka Lagerfeldu. Jednom je rekao da ne poznaje nikakav stres: "Znam samo za “strass”, imitaciju."



Demokratija je živa

Slave kao da je u pitanju nešto više od gradonačelnika Istanbula, i to je donekle tačno: socijaldemokratski CHP osvojio je većinu u brojnim provincijama u Turskoj na lokalnim izborima proteklog vikenda. Njihove pristalice poslale su jasan signal Redžepu Tajipu Erdoganu i vladajućoj stranci AKP: mnogi Turci žele političke promjene. Vide ga oličenog prije svega u starom i novom gradonačelniku Istanbula: Ekremu İmamoğluu. Političar CHP-a ne krije da želi zamijeniti Erdoğana na mjestu šefa države i okončati njegovu "vladavinu jednog čovjeka".



Granično iskustvo

Tu stoje, udaljeni samo na rukohvat do cilja. Za Elianu (22) i njenu kćer Crismarlees (3) iz Venecuele je kraj puta, ispod ograde od bodljikave žice u blizini El Pasa u Teksasu. Granični službenici na američkoj strani odbijaju im ulazak. U Teksasu je krajem marta došlo do sukoba između stotina migranata i državne Nacionalne garde. Guverner Greg Abbott je tada dodatnom bodljikavom žicom osigurao područje granice s Meksikom. Republikanac je kritikovan jer je dozvolio lokalnoj policiji da hapsi i deportuje migrante koji su ilegalno ušli u zemlju - zadatak koji je zapravo odgovornost samo federalnih vlasti.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Velež poražen u gradskom derbiju

 









Zrinjski- Velež 1:0 (1:0)

Stadion pod Bijelim brijegom.

Sudija: Irfan Peljto (Sarajevo)

Žuti kartoni: Bradarić, Ramić, Mulahusejnović, Kiš (Zrinjski), Oreč, Ćaić, Vehabović, Suljić (Velež)

Strijelci: 1:0 Ćuže (9′)

Zrinjski: Marić, Barišić, Ćorluka, Malekinušić (od 75′ Abdurahimi), Ramić, Ivančić (od 84′ Savić), Ćuže (od 75′ Tičinović), Bradarić, Šunjić, Memija, Bilbija (od 84′ Mulahusejnović).

Velež: Hadžikić, Oreč, Čaić (od 75′ Šikalo), Pršeš (od 85′ Dino Halilović), Hrkač, Guliashvili, Suljić (od 75′ Mlinarić), Haskić, Šturm, Vehabović (od 65′ Emir Halilović), Gholami.


Zrinjski je protiv Veleža zabilježio minimalnu pobjedu, a gol odluke postigao je Ćuže na početku utakmice-

Gradski derbi u Mostaru, igran bez navijača Veleža, kojima je MUP HNK-a zabranio dolazak na stadion, počeo je oprezno s obe strane.

Kada se to najmanje očekivalo, Zrinjski je došao u vođstvo. Poslije prekršaja Oreča nad Memijom, sudija Peljto dosudio je slobodan udarac za domaće, Na ubačenu loptu skočio je Šunjić i spustio je do Ćužea, koji je volej udarcem šalje u mrežu nemoćnog Hadžikića – 1:0.

Rođeni su uzvratili tri minuta kasnije, kada je, poslije centaršuta Šturma, na loptu natrčao Haskić i poslao je pored desne stative.

Domaći su zaprijetili u 28. minuti, kada je Malekinušić šutirao na 18 metara, a Hadžikić bio na mjestu.

Velež je izveo lijep napd u 37. minuti, ali je Ćaić poslao loptu daleko od Haskića, koji je bio u povoljnoj poziciji.

U 41. minuti, Malekinušić je faulirao Suljića. Slobodan udarac izveo je Guliashvili, lopta je pogodila desnu stativu i odbila se u polje, a golman Marić samo pogledom nemoćno je pratio let lopte. Sreća je bila na strani Zrinjskog, jer je Velež bio nadomak izjednačenja.

Samo što je počelo drugo poluvrijeme, šansa za Malekinušića, koji iz neposredne blizine šutira visoko iznad gola. U 49. minuti, Ćaić postiže gol, koga Peljto poništava zbog ofsajda.

Velež ima terensku inicijativu, a u 63. minuti igrači Veleža tražili su penal, jer je Šunjić u petercu faulirao Guliashvilija, ali je Peljto samo odmahnuo rukom.

U 68. minuti, sreća je po drugi put bila na strani Zrinjskog. Haskić je uposlio Emira Halilovića, čiji šut zaustavlja stativa.

Uzvratili su domaći u 70. minuti, kada je Hadžikić u dva navrata fenomenalno zaustavio udarce Melkinušića i Kiša.

U finišu utakmice, opao je tempo igre, a u 86. minuti još jedna prilika Veleža ostaje neiskorištena. Poslije centaršuta Šturma, Guliashvili je loptu zahvatio glavom, a lopta odlazi pored stative.

(NovaSloboda.ba)


Samstag, 13. April 2024

Iz svijeta – Slike dana

 


San iz dalekih svijetova

Lijepa dama još uvijek provjerava svoju šminku, ali će, kako se očekuje, manje gledati na detalje. Indonežanska nedelja mode u Džakarti, koja je mnogo manje u centru pažnje nego slični događaji u Parizu ili Milanu, takođe ima neke dragulje u ponudi. To ne znači samo hrabru kapu Arjuna Putre, već i nažalost neimenovanu damu.



Nije štrajk, nego naprotiv

Kada je AUA u pitanju, ne zna se na čijoj bi strani trebalo biti. Zahtjevi radne snage izgledaju vrlo neskromni, otkazivanje stotina letova u najboljem trenutku putovanja zbog štrajka koštalo je 24 miliona eura. Slika iz Tokija ne pokazuje obustavu rada, nego naprotiv: ovdje se prima ogroman broj novih zaposlenih.



Sunce i za Ujgure

Barem sa sigurne udaljenosti iz ptičje perspektive, Kina je prekrasna zemlja puna umjetničkih djela. Geometrijski raspoređene gomile uvijek stvaraju ugodnu jezu. Ogroman “Hami – 50MW Tower CSP projekat” na slici, predstavlja ekološki prihvatljiv spoj solarne energije. Činjenica da se nalazi u autonomnoj oblasti Ujgura, koje država maltretira, druga je priča.

(news)

(NovaSloboda.ba)


Sakura u Wismaru

 


Proljeće ubrzano odvija svoj program. Dobre tri sedmice ranije nego inače, japanska ukrasna trešnja širi svoje očaravajuće krošnje cvjetova, Sakura u gradu Wismar u pokrajini Meck-Pomm, u Bürgerparku (Gradskom parku). Ovih bilo je još više cvjetanja.

Nakon zime odmah slijedi ljeto. Očekuju se temperature preko 25 stepeni, a u nekim područjima temperature bi mogla dodirnuti oznaku i od 30 stepeni

(bild)

Festival japanske trešnje Sakura u Mostaru

 



Festival japanske trešnje Sakura biće upriličen u nedelju 14. aprila, s početkom u 10,30 sati, ispred hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače.

Uz domaćina gradonačelnika Mostara dr. Maria Kordića, na festivalu će učestvovati i predstavnik organizacije IPIL IPIL no KAI, predsjednica Toshiko ITO, japanski ambasador u BiH Masami Kinefuchi i rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH Narine Sahakyan.

Na festivalu će biti dodijeljena i zahvalnice za promociju japanske kulture i podršku širenju japanske trešnje Sakura na području Mostara, te nagrada učenicima osnovnih škola za takmičenje u crtanju.

Biće, takođe, upriličena i japanska ceremonija čaja, te zajednička sadnja stabla japanske trešnje u velikom gradskom parku.

U programu festivala nastupiće i Hrvatska limena glazbe i Mostarske mažoretkinje.

(NovaSloboda.ba)

(foto: Gugo)

-:-

uz temu, prilozi sa ovog bloga:



Sakura, Japan





Početak proljeća u Japanu

obilježava cvjetanje Sakure, trešnjnog cvijeta

i praznik Hanami,

tradicionalni običaj posmatranja trešnjinog cvijeta

i uživanje u njegovoj ljepoti.

Sakura cvjeta od kraja marta do početka maja.

Sakura oslikava prolaznost i gracioznost

koja umire na vrhuncu svoje ljepote.

Trešnjin cvijet se povezuje i sa životom samuraja.

Sakura je i simbol sreće i novih početaka.

Zbog toga postoji običaj da

mladenci piju čaj od trešnjinog cvijeta

prije početka zajedničkog života.

Hanami je praznik i za oči i za dušu.

Japanci su u simbolu Sakure shvatili prolaznost života

i spremnost da se uživa u trenutku u malim stvarima.

(Nada/20240324)

***





***

Sakura, cvjetanje trešnje, označava predivno proljeće u Japanu. Ovaj čarobni trenutak kada stabla trešnje procvjetaju simbolizira obnovu, nadu i prolaznost života. Cvjetovi sakuresu krhki i kratkotrajni, ali njihova ljepota nas podsjeća na punoću života.

Hanami, tradicija gledanja cvijeća, posebno se odnosi na promatranje cvjetanja stabala trešnje u proljeće. Ljudi svih uzrasta provode vrijeme na otvorenom kako bi divili se nježnim cvjetovima i doživjeli čaroliju dolaska proljeća. Hanami je iza svakog ugla – od Tokija do Kyota, Osake, Nagoje i Fukuoke. U ovim gradovima, parkovi i vrtovi su ispunjeni gužvom, a različite sorte trešnje cvatu od kraja marta do početka aprila. Evo nekoliko preporuka za uživanje u sakuri:

    1 Shinjuku Gyoen u Tokiju: Ovaj ogromni javni park nudi tradicionalni japanski krajolik, staze za šetnju i travnjake. Različite sorte trešnje cvatu na njegovim temeljima.

    2 Dvorac Nagoya: U Nagoyi, dvorac Nagoya okružen je tisuću stabala trešnje različitih sorti.

    3 Park Nishi u Fukuoki: Ovaj prekrasni park na padinama smatra se jednim od 100 najboljih mjesta za gledanje trešnjinog cvijeta u Japanu.

Sakura nas podsjeća na proljeće, toplije dane, rast i pomlađivanje. Doista, ovo je najbolje vrijeme za (posjet Japanu) osdlazak u najbliži park, gdje beharaju trešnje, i uživanje u njegovoj čarobnoj atmosferi.

(msn)

(spagos)