Montag, 15. Juli 2024

Na krilima čarobnjaka

 





Španski krilni čarobnjaci Yamal i Williams inspirisali su pobjedu na Euru 2024.


Mikel Oyarzabal je u nedelju postigao pobjedonosni gol u finalu Eura 2024. protiv Engleske, ali trijumf La Roje inspirisan je od početka do kraja eksplozivnim krilnim igračima Nicom Williamsom i Lamine Yamalom.

Mladići su bili ključni u dolasku svoje ekipe do finala u Berlinu i svojom kombinacijom su doveli  Španiju u vođstvo, trenutak koji se činio prikladnim s obzirom na njihovo vrhunsko ljeto.

Dobro izveden udarac Williamsa donio je Španiji zasluženo vođstvo, a oba su bila blizu da ga povećaju prije nego što je Cole Palmer izjednačio za Englesku.

Yamal (17), i Williams, (22), obojica su slavila rođendane u danima uoči finala – dali su Španiji uzbudljivu oštricu u napadu koja im je nedostajala veći dio posljednje decenije, dovodeći tim do rekordnog četvrtog trijumfa na evropskim prvenstvima.

Španija je prethodno posljednji put osvojila veliki trofej 2012. godine, okončavši zlatnu eru, u kojoj su još osvojili trofeje na Euru 2008. i Svjetskom prvenstvu 2010. godine.

Od tada su imali probleme kako na terenu, tako i odnedavno i van njega zbog svoje krizom pogođene fudbalske federacije.

Ovog ljeta, mnogi ih nisu smatrali među najvećim favoritima za podizanje trofeja, ali Yamalov i Williamsov talenat i zarazni duh dali su vitalnu iskru reprezentaciji poznatoj po svojoj sposobnosti da dominira posjedom.

Yamal je sa 16 godina postao najmlađi strijelac Eura u polufinalnom trijumfu nad Francuskom uz sjajan dalekometni šut i proglašen je najboljim mladim igračem turnira nakon trijumfa Španije.

“Ovo je najbolji (rođendanski) poklon koji sam mogao imati, to je san”, rekao je Yamal nakon osvajanja prvog trofeja u svojoj kratkoj karijeri.

Williams je bio ključan u pobjedi u grupnoj fazi nad pobjednikom Eura 2020. Italijom i zablistao je u osmini finala protiv Gruzije, gdje je Španija došla do trijumfa nakon zaostatka.

Selektor Španije Luis de la Fuente rekao je da je par imao “božji dar” ranije na turniru i da je zaslužan što je odlučio da koristi oba, umjesto što je izabrao oprezniji put.

Kao rezultat toga, Španija nije uvijek imala više lopte od svojih protivnika, ali to nije bilo važno ni njima ni njihovim navijačima dok su slavili s trofejem.

(NovaSloboda.ba)








Španija osvojila četvrti naslov prvala Evrope u fudbalu

Španija Engleska 2:1 (0:0)

Reprezentacija Španijee osvojila je Evropsko fudbalsko prvenstvo pobijedivši u finalu Englesku rezultatom 2:1.

Iako su u prvom poluvremenu Španci bili dominantnija ekipa, nije bilo pravih prilika ni na jednoj strani.

U nastavku, već u 47. minuti, Španijaa je došla do vođstva preko Nica Williamsa, koji je asistenciju Lamine Yamala pretvorio u gol.

Prvu ozbiljniju priliku Englezi su imali u 63. minuti, kada je Jude Bellingham s dvadesetak metara šutirao malo pored gola.

Dvije minute kasnije, Yamal je na drugoj strani imao solidnu priliku za 2:0, ali je njegov šut s ivice šesnaesterca odbranio Jordan Pickford.

Englezi su se vratili u 73. minuti preko Colea Palmera, koji je nekoliko minuta ranije ušao u igru i koji je savladao španskog golmana Unaija Simona prizemnim šutem s 20 metara.

U 82. minuti, Španci su imali veliku šansu za vođstvo. S nekoliko brzih dodavanja, izbacili su englesku odbranu, ali je Pickford odbranio Yamalov šut s deset metara.

Nakon desetak minuta dobro igre engleske reprezentacije, ponovo su Španci preuzeli sve u svoje ruke.

U 86. minuti, uslijedila je munjevita akcija u tri poteza, koju je završio Mikel Oyarzabal za 2:1.

Englezi su u 90. minuti imali posljednju veliku šansu za izjednačenje. Simon je nako udarca iz kornera prvo skinuo šut glavom Declanu Riceu, a zatim je Dani Olmo na crti zaustavio pokušaj Marca Guehia.

Španija je tako, po svemu viđenom, zasluženo došla do pobjede 2:1 i četvrtog naslova prvaka Evrope.

Crvena furija osvojila Evropska prvenstva 1964., 2008., 2012. i sada 2024. godine.

Englezima je ovo bilo drugo uzastopno finale Evropskog prvenstva i drugi poraz.

(NovaSloboda.ba)

(fotografije: sa finala EP 2024. portali, Bild, Marca, sport)

(spagos)


Taj čudesni šareni svijet

 


Fotografije ili slike? Ove pejzažne slike jednostavno oduzimaju dah.

Majka priroda je toliko impresivna da ponekad pejzaži, životinje i prirodne strukture izgledaju nadrealno – gotovo kao slike. Međutim, ove slike su stvarne i snimljene su fotoaparatom, i nisu slikane kistom! Pogledajte ove predivne fotografije, kao iz snova!


Lisse, Holandija. Šarena polja tulipana sa preko sedam miliona cvjetova.

Primjetno. Mala, ali suptilna razlika.


The Wave, SAD. Formacija pješčenjaka u Coyote Buttes.


Tunel od drveća. Ovo drveće štiti sve, što se dešava i nađe ispod njih.


Švedska. Aurora Borealis (ili Northern Lights) očarava posmatrače neba.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Prije 159 godina - Smrtonosno takmičenje

 





Mnogi su pokušavali - nikome nije uspjelo: vrh Matterhorna, na 4.478 metara, jedan od najviših u Alpima i jedan od najkarakterističnijih oblika, dugo se smatrao nepobjedivim. Britanac Edward Whymper također je sedam puta podbacio na moćnoj stijeni u Valais Alpima. Ali čak ni pad od preko 60 metara nije ga spriječio da pokuša ponovo.

14 jula 1865. ponovo je krenuo na put. Njegov tim sa sedam užeta počeo je u Zermattu u Švicarskoj. U isto vrijeme, Italijan Jean-Antoine Carrel započeo je uspon na italijansku južnu stranu planine. Englezi su pobijedili: Edward Whymper (fotografija) bio je prvi u svom timu sa užetom i stoga prva osoba koja je stigla do vrha Matterhorna. Kada su Italijani čuli ovacije 400 metara iznad sebe, razočarano su odustali.

Na fotografiji su LED lampe koje su obilježile put prvih penjača 2015. godine, na 150. godišnjicu. Njihov trijumf nije bio samo svijetla tačka za planinarenje. Četiri muškarca su pala prilikom spuštanja. Pronađena su tri tijela, ali su ostaci lorda Francisa Douglasa ostali neotkriveni. Od tada je kraljica Viktorija htjela zabraniti svojim podanicima da se penju na Matterhorn.

Ali to je zaista podstaklo mit o Matterhornu. Zermatt je i danas popularna destinacija za odmor za putnike iz Ujedinjenog Kraljevstva. Uprkos sjeni koja leži iznad planine: Od prvog uspona, oko 600 ljudi je poginulo pokušavajući da se popne na nju.

(welt)

(spagos)

Sonntag, 14. Juli 2024

Iz svijeta – Slike dana

 


Aiguebelle - Malo je vjerovatno da su ovi profesionalni biciklisti imali oka za ljepotu krajolika: Peta etapa 111. izdanja Tour de Francea vodila je učesnike preko skoro 180 kilometara od Saint-Jean-de-Mauriennea do Saint-Vulbasa u jugoistočnoj Francuskoj.



Khan Yunis - Prema podacima UN-a, 1,9 miliona ljudi je u bijegu u Pojasu Gaze, kao rezultat rata između Izraela i radikalne islamske palestinske organizacije Hamas. Fotografija prikazuje ljude u uništenom Khan Yunisu.



Seul - Stojanje u redu, ispred jednog restorana u Seoulu, glavnom gradu Južne Koreje - ali molimo, sa raširenim suncobranom.



Oroville - Policajac posmatra Tompson požar sa druge strane jezera Oroville u mjestu Orovilu u Kaliforniji.



Hoi An - Fotografija prikazuje farmera koji radi u polju pirinča u vijetnamskoj provinciji Quang Nam.



Wimbledon - Sve na pogledu: Španski teniski profesionalac Carlos Alcaraz igra loptu na susretu protiv Australijanca Aleksandra Vukića na Wimbledonu. 

U međuvremenu, Alaraz je stigao do finala Wimbledona, u kome igra protiv Novaka Đokovića.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Kupanje na Neretvi - Plaža Bunur

 






Kupanje na Neretvi


Plaža na Bunuru


(tekst koji slijedi objavljen je 23. februara 2015. godine na facebook stranici Mostar moja ljubav, postavla ga je rahmetli Emina-Emica Redžić Muftić, koja bi danas slavila rođendan.)


"Prije II svjetskog rata, važna razonoda, osvježenje i uživanje, ljeti u Mostaru, bilo je kupanje na Neretvi. Malo je tako bistrih, čistih, prozirno zelenih rijeka kao što je Neretva. Ljeti, njene obale bile bi načičkane brojnim kupačima. Svako je imao svoju plažu i rijetko bi je mjenjao. Plaža brankovačke raje bila je ravna pećina Šehovac, ispod Bišćevića kuće. Stotinjak metara na jugu je plaža Mejdan, koja je bila sa okruglastim kamenjem, i sa brojnim posjetiocima. Oko stotinu pedeset-dvjesto metara sjeverno je stjenovita plaža Bunur. Elitna plaža se smatrala pod Starim mostom, koja je bila sa lijepim, sitnim pijeskom-pržinom. Ponekad bi otišli na kupanje na neku drugu plažu, koja se smatrala boljom od našeg Šehovca, ali to je ličilo kao da se ode iz Mostara u Sarajevo, ili neki drugi grad, uvijek je Mostar bio Mostar, naš jedini najdraži, tako je i Šehovac bio naš Šehovac, nama dobra, draga plaža. Svaka od ovih triju plaža imale su neke ličnosti koje su davali posebnost te plaže, to su za Mejdan bili Moša-Momčilo Vuković, Vlajka Skiba i Taraš (to mu je nadimak) Krajina. Za Šehovac su to bili Duje Alikalfić, Remzija-Remza Šišić i Muhamed-Nena Đukić, a za Bunur su bili, Muna Rajković i Zuca(nadimak) Kapić. Na Šehovcu se kupala samo muška raja. Redovni kupači na Šehovcu su bili: Duje, Alija, Mita, Hado i Mema Alikalfić; Remza, Nusret i Vahdet Ćišić; Braća Đukići, Omer-Oma zvani Đuta, Muhamed zvani Nena i Mustafa; Zija Bajat; Sena Kajan; te Abid čijeg se prezimena ne sjećam, Meho Fočić i ja Cezar-Cezo Danon. Pridrućili bi nam se iz Dudine ulice Momo i Vojo Makar, te Dragan i Vlado zvani Žabac Lozo.

Najčešće smo se spuštali Neretvom, ispod mosta pored hotel Neretve do Mejdana. Prilikom pješačenja do mosta, sa dva kamena bi zajednički lupkali, dva duga i tri kratka udarca, što je bio kod brankovačke raje.

Duje je bio glavni naše raje. On nas je naučio plivati, skakati u vodu na noge i na glavu. Obuka plivanja je bila gruba, jednostavna, ali efikasna. Neretva pored Šehovca je tekla vrlo sporo, a Šehovac je bio visok oko dva metra od površine Neretve. Duje bi bacio učenika u Neretvu, gdje je plivao dobar plivač, koji se brinuo da se učenik ne udavi. Obično bi prisutni sa Šehovca buČno bodrili uČenika riječima: “Radi nogama i rukama, bravo, nastavi” itd. Uspjeli bi za samo jedan dan obuke naučiti plivati. Slično oštro ali opet efikasno naučio nas je Duje i skakati sa Šehovca, u vodu.

Zahtijevao je od raje disciplinu i bez pogovora izvršenje svake njegove želje ili naloga. Tako smo mi, mala raja, mnogo vremena provodili na Mejdanu, u traženju Duji pogodnih kamenja za štulanje, jer je on volio i dobro znao bacati štule. Dobro štulanje je rotaciono bacanje kamen u vis, koji padne u vodu bez imalo štrapa, samo se čuje kratak zvuk, zm, to zahtijva veliki majstorluk.

Stil plivanja svih nas, je bio posebni mostarski- mornarski, sa snažnim zamasima ruka i dosta tijela van vode. Duje je priređivao takmičenja u skokovima sa Šehovca, skakačima je ukazivao na greške i davao ocjene skokova. Oko podne, mi mala raja, odlazili bi u Brankovac po jela za odrasle, to bi obično bio hljeb i pekmez, ili hljeb i kajmak. Tom prilikom i mi bi u svojim kućama nešto prezalogajili. Pila se voda Neretve. Rezonovali smo, ako u neretvanjskoj vodi ima nečistoća tećih, one će potonuti, lakša će plivat na površini, zato prilikom pića treba zaroniti (mi smo govorili zanoriti) oko pola metra, ispod površine, pa je voda sigurno čista.

Hodali smo isključivo bosi, ako bi ozlijedili taban, boljke bi liječili rasječenom kavadom(paradajzom) ili listom bokvice.

Manja raja se zabavljala igranjem dame i mice, pa i piljka , a stariji su se karatali i igrali tavle.

Prije polaska kući, uz pomoć lučnog štapa iscjeđene gaće mahali bi lijevo, desno tako bi se skoro sasvim osušile.Umorni ali sretni i veseli vraćali smo se kućama i jedva smo čekali sutrašnji dan da opet idemo na našu Neretvu."

-autor Cezar Danon- ... objavio Smail Špago (objavljeno 2010.)

Ima još jedna interesantna priča o Bunuru koju je u časopisu Most objavio Alija Kebo:

Avantura je počela 1947. godine na Titovom mostu kada su se trojica nerazdvojnih jarana – Muhamed Đukić – ”Nena”, Dane Krajina – ”Tarač” i Momčilo Vuković – ”Moća”, prosto iz mladenačkog inata, zarekli da skoče u Neretvu, i to – u odijelima!

Što je rečeno – to je i učinjeno. U toj nakani, ove divne momke nije pokolebala ni žuta, prljava i od obilnih kiša pomahnitala Neretva koja je zloslutno hučala.

Sa Titovog mosta prvi je skočio Đukić, a potom i Vuković koji su oko 300 metara nizvodno isplivali. Posljednji se vinuo u rijeku Dane Krajina, tada najbolji plivač u Mostaru.

Međutim, ćudljiva i pobješnjela rijeka, koja je i usred ljeta uzimala svoje žrtve, bila je jača i od ovog poznatog ”komandanta plaže”. Teško odijelo koje je Krajina imao na sebi i mrzla voda učinili su da je cijela drama trajala veoma kratko – u blizini Bišćevića ćoška Dane je potonuo.

(Emica)


Koristimo priliku da nazavemo rahmet i pokoj duši pomenutim autorima: Emini-Emici Redžić Muftić, koja bi danas slavila rođendan, zatim profesoru Cezaru Cezi Danonu, te piscu i novinaru Aliji Kebi, i neko im je lahka zemlja mostarska.

(spagos/20240713)

Samstag, 13. Juli 2024

Iz svijeta – Slike sedmice

 


Snaga vode

U švicarskim Alpima, odakle dolazi, rijeka Rhone je stisnuta u korito planina i stena, brana i betona. Ona i ostale rijeke u Wallisu uglavnom teku mirno. Ali snaga vode prijeti ljudima. Oni to znaju, ali istovremeno i otkazuju ulaganja u zaštitu od katastrofa. Kada je ovih dana ponovo padala jaka kiša, voda je poplavila ulice i kuće, kao na lijevoj strani na ušću rijeke Navizence u Rhonu kod Chippisa. Još jedna poplava stoljeća, iako je posljednja bila prije manje od 25 godina. Modeli više ne odražavaju stvarnost, rekao je odgovorni zvaničnik za “Neue Zürcher Zeitung”.



Impresivni zvuk tišine

Obično je Glastonbury festival prilično glasan kada, kao ove godine, kada su Coldplay, Dua Lipa i Shania Twain oduševljavali svoju publiku. Srpska performans umjetnica Marina Abramović je svojim performansom „Sedam minuta kolektivne tišine“, „Seven Minutes of Collective Silence“, ciljala na sasvim suprotan efekat. Na scenu je izašla u dugoj bijeloj haljini u obliku simbola mira, koju je dizajnirao italijanski dizajner Riccardo Tisci, i zamolila 200.000 gledalaca da sedam minuta šute protiv rata i nasilja uz riječi "Dajmo jedni drugima bezuslovnu ljubav ."

Ono što se moglo čuti bio je impresivan zvuk tišine.



Let guske

Vojnici Kraljevske tjelesne garde u Kopenhagenu nemaju nikakve veze s letenjem, oni pripadaju pješadiji. Tako da ih nije ni briga za guske kao na slici. Zapravo više nego nebitno. Jer kada kralj Frederik dođe da preuzme paradu, kao na slikama od prošle sedmice, onda je svijet pravi pauzu. Za njih postoji samo monarh, tradicija i otadžbina. Čak ni svrab ispod šešira ne bi trebao izazvati nikakvu reakciju; a pogotovo ne jedna guska. Ovakvo letargično ispunjavanje dužnosti nikako nije tipično za državu. Bilo bi zaista nesportski, tako nešto i pretpostaviti, nakon nastupa danskih fudbalera protiv Njemačke.

(stern)

(NovaSloboda.ba)


"Rodilo se - ljuljaju ga"

 


Davno završena stvar. Ima decenija kako sam bio sto postotno siguran da će biti napravljena. Sjećam se okruglog stola u Konjicu, davne 2006., kad sam izjavio da je projekat pokrenut od strane vlade RS-a (izvor zvanična web stranicavlade RS-s) i da je u odmakloj fazi ishodovanja potrebne dokumentacije - bio sam "ismijan" od strane aktivista Zeleni Neretva (ozbiljni poslovni ljudi iz Konjica i tad i danas - da ne imenujem). Projekat davno aminovan i od opštine Konjic (dokaz donirao vozilo konjičkoj bolnici), a pretpostavljam i od federalnih organa (u najmanju ruku nehaj i propuštanje, a vjerujem i saglasnost).

Tek sad će mo trpiti posljedice ne gradnje HES-a GORNJA NERETVA.

Ko nije shvatio onda, vjerovatno neće shvatiti ni sada.

(Emin Hebibović/facebook/0240712)



HE Ulog - Sud odbio tužbu Udruge “Zeleni Neretva Konjic”, Kinezi nastavljaju s radovima


Vrhovni sud Republike Srpske donio je presudu da se odbija tužba Udruge “Zeleni Neretva Konjic” u upravnom sporu ishodovanja ekološke dozvole za HE Ulog od nadležnog entitetskog ministarstva.

Prilikom prvobitne tužbe kod Okružnog suda u Banjoj Luci po istoj pravnoj stvari donesena je slična presuda te da je to i bio povod da se uputi apelacija Vrhovnom sudu za preispitivanje presude osnovnog suda u Banjoj Luci.

“S obzirom da je ovo naša posljednja aktualna tužba u vezi HE Uloga osjećamo se dužni da informaciju podijelimo sa građanima, ne želeći da dajemo neke lažne nade u pozitivan ishod nastavka pravne borbe na Ustavnom sudu BiH. Naime, ovo tvrdimo iz razloga što sudovi predmete rješavaju veoma sporo, te nismo sigurni da li će eventualna pozitivna presuda u budućem razdoblju (čitaj: par godina) moći biti primjenjena u praksi kada već ‘danas’ HE Ulog počinje sa pripremnim radom i probnim punjenjima”, navode iz udruge Zeleni Neretva Konjic.

Investitor u HE Ulog je kompanija EFT u vlasništvu Vuka Hamovića. Hidroelektrana "Ulog" je instalirane snage 35 megavata, brana je visoka 53 metra a izlazni tunel dug oko tri kilometra.

Izvođač radova je kineska kompanija Sinohydro Corporation Limited.

Ukupna vrijednost investicije je 70 milijuna eura, prema službenoj stranici EFT grupacije.

Ekolozi su u proteklom razdoblju upozoravali na zagađenje Neretve i pomor ribe. Također, Vlada  FBiH je u listopadu prošle godine zatražila od Vijeća ministara BiH zaštitu interesa Federacije BiH od posljedica izgradnje HE Ulog u Republici Srpskoj i sedam mini hidroelektrana, koji čine hidroenergetski sustav Gornja Neretva.


HIDROELEKTRANA ULOG Sud odbio tužbu Udruge “Zeleni Neretva Konjic”, Kinezi nastavljaju s radovima | Vijesti Hercegovina.Info

(20240712)





Odbijena još jedna tužba protiv nadležnog Ministarstva RS-a u cilju obaranja ekološke dozvole za HE Ulog


Dužni smo da obavijestimo javnost da je Vrhovni sud RS-a donio presudu da se odbija tužba našeg udruženja u upravnom sporu ishodovanja ekološke dozvole za HE Ulog od strane nadležnog ministarstva RS-a. Podsjećamo da je prilikom prvobitne tužbe kod Okružnog suda u Banjaluci po istoj pravnoj stvari donešena slična presuda, te da je to i bio povod da se uputi apelacija Vrhovnom sudu za preispitivanje presude osnovnog suda u Banjaluci.

S obzirom da je ovo naša posljednja aktualna tužba u vezi HE Uloga tako se osjećamo dužni da informaciju podijelimo sa građanima, ne želeći da dajemo neke lažne nade u pozitivan ishod nastavka pravne borbe na Ustavnom sudu BiH. Naime, ovo tvrdimo iz razloga što sudovi predmete rješavaju veoma sporo, te nismo sigurni da li će eventualna pozitivna presuda u budućem periodu (čitaj: par godina) moći biti primjenjena u praksi kada već 'danas' HE Ulog počinje sa pripremnim radom i probnim punjenjima.


Facebook Zeleni Neretva Konjic

(20240709)




Zmajice remizirale sa Portugalom

 









Bosna i Hercegovina-Portugal 0:0 (0:0)

Stadion: Bilino polje, Zenica.

Gledalaca: 320.

Sutkinja: Jana Adámková (Češka).

Žuti kartoni: Dajana Spasojević, Alma Krajnić (BiH), Jéssica Silva (Portugal).

Bosna i Hercegovina: Almina Hodžić, Ena Šabanagić (80. Alma Krajnić), Marija Ana Milinković, Melisa Hasanbegović, Dajana Spasojević (77. Elma Husić), Marija Aleksić (90+3. Aida Hadžić), Milena Nikolić, Emina Ekić, Selma Kapetanović, Amela Kršo, Maja Jelčić (77. Minela Gačanica). Selektor: Selver Hodžić.

Portugal: Inês Pereira, Joana Marchão, Andreia Jacinto, Ana Borges, Jéssica Silva, Dolores Silva (60. Fátima Pinto), Carole Costa, Diana Silva (69. Ana Capeta), Carolina Mendes (60. Andreia Norton), Diana Gomesm Telma Encarnação (69. Ana Dias).

Selektor: Francisco Neto.

Ženska fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je, u okviru Lige B – grupe B3, pred oko 250 gledalaca na stadionu Bilino polje u Zenici, odigrala bez golova 0:0 protiv favorizovanog Portugala u meču 5. kola kvalifikacija za plasman na EURO 2025 u Švajcarskoj.

“Zmajice”, koje su u seriji od tri utakmice bez poraza, ovim su remijem postale i jedina ekipa koja je u ovim kvalifikacijama izbjegla poraz u duelima protiv Portugala.

Mada je sinoćnja utakmica završena bez golova – 0:0, bilo je nekoliko dobrih šansi s obe strane, a u 13. minuti, nakon što je u šesnaestercu gostiju pala Dajana Spasojević, iz bh. tabora su tražili penal, koji nije dosuđen.

Pet minuta kasnije, Maja Jelčić je na oko osam metara bila u lijepoj prilici, ali nije uspjela šutirati, odnosno gošće su otklonile opasnost. Minut kasnije, najbolju priliku za gošće imala je Telema Encamachao, ali je bh. golmanica Almina Hadžić odbranila njen šut.

Jelčić je u sudijskom vremenu izbila sama pred golmanicu Ines Pereiru, koja je napustila gol-crtu, te nogama njen šut sa oko 13 metara po sredini gola skrenula u korner. U drugom poluvremenu bilo je nešto manje šansi, ali je Milena Nikolić u 68. minuti lijepo šutirala sa oko 12 metara.

Nikolić je u sudijskom dodatku zamalo umakla odbrani Portugala, ali su je gostujuće igračice sustigle na nešto više od 30 metara od gola.

Uoči sinoćnje utakmice, kapitenica Milena Nikolić i Amela Kršo dobile su priznanje FS BiH za njihov dugogodišnji trud i posvećenost nacionalnom timu.

Uručeni su im uokvireni dresovi sa brojem 100+, simbolizujući preko stotinu odigranih utakmica za nacionalni tim. Dresove im je uručio generalni sekretar FS BiH Adnan Džemidžić.

“Zmajice” će u zadnjem kolu, u utorak, 16. jula u 19 sati u Belfastu, protiv Sjeverne Irske igrati revanš i posljednji meč u okviru ovih kvalifikacija, u kome će im biti potrebna pobjeda kako bi ostale na drugom mjestu, na kome su bile prije ovog duela s Portugalkama.

(NovaSloboda.ba)

(nfsbih.ba)

(kicker.de)

(spagos)




Prije 125 godina – FIAT krenuo sa proizvodnjom automobila

 










Dana 11. jula 1899. godine u Torinu je potpisan statut za "Società Anonima Fabbrica Italiana di Automobili – Torino", skrećeno FIAT.


FIAT je povodom 125. godišnjice postojanja održao manifestaciju "Smiling to the Future" u svojoj prepoznatljivoj zgradi Lingotto u Torinu.

Ceremonija je bila ujedno proslava godišnjice koju je doživjelo tek nekoliko proizvođača automobila ali i početak novog poglavlja u dugoj historiji uspjeha, društvenog značaja i vodstva marke, što je sve podstaknuto pristupom sa kupcem na prvom mjestu.

FIAT-ovom važnom događaju prisustvovali su članovi međunarodne štampe, predstavnici javnih institucija – uključujući ministra za preduzetništvo i proizvodnju u Italiji, sen. Adolfa Ursa, potpredsjednika Senata, sen. Licia Ronzulli, predsjednica Komisije za proizvodne djelatnosti, trgovinu i turizam Predstavničkog doma, dne. Alberto Luigi Gusmeroli, predsjednik regije, Alberto Cirio, gradonačelnik Torina, Stefano Lo Russo — i najviši menadžment Stellantis grupe: John Elkann, predsjednik Stellantisa, Carlos Tavares, izvršni direktor Stellantisa, i Olivier Francois, izvršni direktor FIAT-a i Stellantis CMO.

Dana 11. jula 1899. godine u Torinu je potpisan statut za "Società Anonima Fabbrica Italiana di Automobili - Torino". Danas, nakon što su proizvedeni milioni automobila, zajednička nit povezuje prošlost brenda s njegovom sadašnjošću i budućnošću: naime, specifičan način razumijevanja automobila koji marku izdvaja na globalnom nivou do danas i doveo je do proizvoda koji pojednostavljuju svakodnevicu.

Specijalnu premijeru na proslavi imao je je FIAT 500e Giorgio Armani, rafinirano limitirano izdanje koje će se distribuirati širom svijeta i spajati italijansku izvrsnost s ekološkom održivošću. Na događaju je također prikazana i Fiat Grande Panda, novi globalni model koji će pokrenuti novu eru italijanskog brenda i prvi u novoj generaciji FIAT vozila. Štaviše, na događaju su premijerno prikazane prve prave slike dva druga modela iz nove globalne porodice – SUV-a i fastback-a – koji su predstavljeni prošlog februara kao koncepti i sada su u naprednoj fazi razvoja i planirani za lansiranje u narednim godinama.

Proslava održana u Torinu završena je zadivljujućom paradom klasičnih i savremenih FIAT vozila koja su podijeljena u grupe – ikone, gradski automobili, kompaktni automobili, porodični automobili i laka komercijalna vozila – koji su se pokazali na legendarnoj stazi Lingotto zgrade kako bi prikazali tehnološko i istorijsko nasleđe globalnog italijanskog brenda.

Od svojih početaka, FIAT je pokazao snažnu sklonost ka internacionalnosti, sa modelima proizvedenim širom sveta, dok je svoje srce i dušu zadržao u glavnom gradu Pijemonta gde je i osnovan. A danas sa Grande Pandom, zahvaljujući sinergiji i mogućnostima koje pruža Stellantis Group, stigla je nova sezona za FIAT koju će karakterisati inkluzivnost, domišljatost, italijanski stil i globalni duh.

(klix)


Fićo, na ulicama Mostara 18.02. 2023.

Tristać, na ulicama Mostara, 09.06.2024.

u sjećnju, Tristać, milicija, niko im nije umakao

Zeleni pezejac, budi posebne emocije, imali smo ga u familiji od 1972 do 1993.
Zastava 125 PZ (1970. – 1982.), slavni Pezejac, u osnovi Tristać 
zamaskiran u luksuzni Fiat 125.



Zastava 101, popularni Stojadin, ili Kec, proizvođeni od 1971. do 2008. godine.  


FIAT je kod nas prisutan od pedesetih godina prošlog stoljeća. Na ulicama su se pojavljivali modeli, koji su se u ono vrijeme zvali "talijanci", a posebno mjesto je zauzimao nakon što su se u fabrici u Kragujevcu počeli proizvoditi modeli koji su nosili popularna imena "Fićo", "Tristać", "Pezejac", "Stojadin".

Lično sam vozački polagao na fići, kasnije imao i vozio i fiću, i pezejca, i tristaća i stojadina.

Posebne emocije izaziva pogled na ove automobile, kada se na putu susretnu kao "oldtajmreri", koji su do dan danas ostali u voznom stanju, kao na slikama u prilogu.

(spagos)


Freitag, 12. Juli 2024

Ljeto 2024. obara rekorde

 


Pažnja! 11. jula 2024. u 15h temperatura u Mostaru 45,5°C.

Ovo ljeto bi moglo oboriti rekorde.

Ovo je već treći toplotni val od početka juna/lipnja.

Da podsjetimo da je ovaj termometar izuzetno precizan i montiran na strani šadrvana Koski Mehmed-pašine džamijje koja je u hladu i nije izložena suncu direktno.

Zaista nevjerovatno

(mostar.forever/Instagram/20240711)


Zanimljvosti iz oblasti meteorologije u Mostaru

.Najtopliji dan u Mostaru bio je 31. jula 1901. godine, kada je izmjerena temperatura u hladu nevjerojatnih 46 °C, što je apsolutni balkanski rekord.

.Najhladniji dan u Mostaru je bio 24. januara 1963. godine, sa izmjerenih -11 °C.

.Najveća visina snijega zabilježena je 5. februara 2012. godine, kada je palo 85 cm snijega.
(izvor: fhmzbih)

(spagos)

Uveče, kada mjesec izlazi iz mora

 





Mjesec i more – dvoje, koji su tako blisko povezani. Privlačenje nebeskog tijela djeluje poput magneta, povlačeći vodu od zemlje i na taj način osigurava plimu i oseku.

Činilo se da je Mjesec, boje jagode, čak izašao iz mora, dok je u ranim večernjim satima prije nekoliko dana izlazio iznad ostrva Wight u kanalu La Manche. Fotograf pejsaža Jamie Russell snimio je ovu scenu na stanici za spašavanje u malom gradu Bembridgeu. Sjeća se trenutka: „Činilo se da se puni mjesec otopio i sjedinio se s nebom i vodom.”

Pun mjesec, kao što je ovaj na slikama, obično naziva i Mjesec boje jagode, jer je u to vrijeme obojen crvenom ili narandžastom, umjesto svijetlo bijele boje. Boja je povezana sa dugotalasnim komponentama sunčeve svjetlosti, ako se prelamaju, površina mjeseca sija narandžasto, pa čak i crveno.

(bams)

(NovaSloboda.ba)