Kune se nakon stoljeća u tajnosti vraćaju

 

Kune se nakon stoljeća u tajnosti vraćaju

Životinje, koje su članovi porodice lasica, koje se penju po drveću, izumrle su u jugozapadnoj Engleskoj prije više od jednog stoljeća, kao rezultat gubitka njihovog šumskog staništa, lova i hvatanja u zamke kako bi se zadovoljila potražnja za njihovim krznama.

Devon Wildlife Trust saopštio je u utorak da je osam odraslih ženki i sedam mužjaka, porijeklom iz divljih populacija u Škotskoj, prevezeno na osamljene šumske lokacije u Dartmooru u septembru. Smješteni su u individualne torove i hranjeni od strane lokalnih volontera tokom tri dana aklimatizacije, prije nego što su se upustili u svoje nove domove.

Svaka kuna je bila opremljena radio ogrlicom za praćenje njenog kretanja u narednih nekoliko mjeseci. Sledeće godine će biti pušteno još više, a zaštitnici se nadaju da će njihova populacija postepeno rasti u regionu. Stručnjaci kažu da su životinje domaći grabežljivci koji mogu pomoći u obnavljanju šumskih ekosistema koje su ljudi poremetili.

Ed Parr Ferris, menadžer za očuvanje u Devon Wildlife Trust, rekao je da su sisari "nevjerovatno dobro prilagođeni za život u šumskim noćima, sa snažnim kandžama, gipkim tijelima, fantastičnim sluhom, pa čak i reverzibilnim stražnjim gležnjevima koji im pomažu da trče niz drveće." "Ovim rijetkim sisavcima je potrebna naša pomoć da se vrate u svoje bivše domove na jugozapadu, ali nam je potrebna i njihova pomoć da vratimo prirodnu ravnotežu divljih životinja u naše šume", rekao je.

(tt)

Lasica ili kuna? Razlika može biti suptilna, ali postoje neki ključni fizički i bihevioralni faktori koji vam mogu pomoći da ih razlikujete. Prva razlika između kune i lasice koju možete uočiti je u tome da je kuna velika kao manja mačka, a lasica je malena kao vjeverica.

Lasica ili kuna

Nekoliko glavnih razlika koji ukazuju na lasicu ili kunu:

Veličina i tjelesna građa

Kuna: Kune su obično veće od lasica. Dužina tijela kune može biti od 40 do 60 cm, ne uključujući rep, koji može dodati još 20-25 cm. Težina kune varira, ali obično je između 0.9 i 2.5 kg. Kune imaju duže tijelo i rep, te su mišićave s kratkim nogama. Rep im je gust i dlakav.

Lasica: Lasice su znatno manje. Duljina tijela lasice je obično između 15 i 35 cm, s repom koji dodaje još 5-12 cm. Težina lasice je znatno manja, obično između 100 i 300 grama.

Boja krzna

Kuna: Kune imaju smeđe krzno koje može varirati od tamno smeđe do svijetlo smeđe. Njihova prsa su često prekrivena svijetlom, žućkastom ili bijelom mrljom.

Lasica: Lasice imaju jednolično smeđe krzno ljeti, a zimi mijenjaju boju u bijelu (ovisno o vrsti). Njihova prsa su obično bijela ili krem boje bez značajnijih mrlja.

(net.mag)

Z.N.

(NovaSloboda.ba)

Utrka nazvana “100 metara”

 

Mostarci trčali i šetali s ciljem podizanja svijesti o multipla sklerozi

Utrka naziva "100 metara" okupila je građane svih generacija, a posebno je zabavno bilo onim najmlađima.

Brojni građani trčali su i šetali u nedjelju mostarskim Šetalištem. Svi oni kretali su se s istim povodom, a to je podizanje svijesti o multipla sklerozi.

Utrka naziva "100 metara" okupila je građane svih generacija, a posebno je zabavno bilo onim najmlađima. Podsjetimo, u četvrtak je s istim povodom organizirana ino projekcija španjolskog filma "100 metros" u režiji Marcela Barrena u Mostaru.

Riječ je o emotivnoj priči utemeljenoj na stvarnim događajima iz života Ramona Arroyona, koji je unatoč dijagnozi multiple skleroze odlučio suočiti se s izazovom života – Ironman triatlonom. Kako su ranije naveli organizatori, cilj im bio ohrabriti sve oboljele od multipla skleroze, a posebno one koji se suočavaju s poteškoćama u kretanju, da sudjeluju i osvoje medalju.

Poziv je urodio plodom, a tome svjedoče i fotografije koje je zabilježio naš fotoreporter. Podsjetimo, multipla skleroza (MS) je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava (SŽS), što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. MS se javlja u svim životnim dobima, no najčešća je između 18. i 50. godine života. Bolest je nepoznatog uzroka i nepredvidljivog tijeka. Projekt "100 metara" realizira MS Ekipa, neformalna skupina građana oboljelih od multipla skleroze, uz podršku Agencije lokalne demokracije iz Mostara, USAID-a i Udruženja Mreža za izgradnju mira.

FOTO | Mostarci trčali i šetali s ciljem podizanja svijesti o multipla sklerozi / Bljesak.info | BH Internet magazin

Prije 69 godina – Proizveden prvi Fićo

Na dan 18. oktobra 1955. godine, s proizvodne trake u Kragujevcu, sišao je prvi od 923.487 automobila "Zastave 750", simbola SFR Jugoslavije. Najzaslužniji za ovaj poduhvat bio je Prvoslav Raković, legendarni direktor Zastave. U razdoblju od 30 godina (1955-1985) proizvedeno je 923.487 primjeraka Zastave 750, objavile su Nezavisne novine navodeći kako je Fićo motorizirao tadašnju Jugoslaviju i postao statusni simbol domaćinstva. Iako je mogao razviti samo 110 km na sat, njime se putovalo na ljetovanje i u inozemstvo a jedno vrijeme, bio je treći najprodavaniji automobil u Europi, iza Bube i Citroena 2cv. Snaga motora bila je od 23 do 27 konjskih snaga.

Osim u službi građana, bio je i u službi policije, domova zdravlja i pošte.

Starije generacije su obuku za vožnju i polaganje vozačkog ispita obavljele u fići, prva kupljeni automobiloi, bili su fiće. Sa fićom se stizalo na more, pa i do Trsta. Iako je bio službeno upisan kao automobil za 4 osobe, čest slučaj je bio da se u fići nalazilo 5 i više osoba. 

Vlasnici neobičnog rekorda bivše Jugoslavije au 26 travničkih maturanata, iz 1969. godine, koliko ih se tada uguralo se u Fiću i kao nagradu osvojili osvojili novog Fiću, kojeg su poklonili profesoru, a on onda prodao svog starog fiću, i finansirao njihov odlazak na ekskurziju u Dubrovnik. Naravno tada nije ni postajala Guinnessova knjiga rekorda, a da jeste, sigurno bi bili zapisani u nju.

O fići, na ovom mjestu pišemo u povodu njegovog rođendana, i pobudimo uspomene na vožnje u fići, u nekim drugim vremenima.

Iako se više ne proizvodi punih 39 godina, na ulicama se još uvijek mogu susresti, pojedini dobro očuvani primjerci, a jedan od njih je svakako i mostarski fićo sa natpisom "Velež Mostar", koji se provoza ulicama Mostara u vrijeme odigravanja Veležovih domaćih utakmica.

spagosmail: Priča o Fići – Prije 65 godina proizveden prvi Fićo

(spagos)

Živi tornjevi iz Tarragone – Penjanje u zrak

 

Da, dobro ste vidjeli: penjači su se ponovo okupili. Sagradili su svoje čuvene "kastele" u areni za bikove u katalonskom gradu Tarragoni. To su kule bez drveta, kamenja, šarafa ili maltera.

Kule su napravljene od ljudi. I snage, ravnoteže, hrabrosti i duha zajednice.

“Forca. Equilibri, Valor i Seny” je moto koji je oduvijek važio za timove za izgradnju tornjeva, Colles Castelleres. Ambicija nije jedna od nabrojanih vrlina - ali je preduslov za katalonsku umjetnost kumulativne vertikalne jadikovke.

Timovi se takmiče jedni protiv drugih. Ne pobjeđuje samo najviša kula. Posebno se procjenjuje stepen težine humanoidnih struktura. U njihovom stvaranju često učestvuju stotine ljudi. Neke konstrukcije tornjeva su toliko teške da rijetko uspijevaju - ili barem samo jednom.

Jedan tim drži skoro sve rekorde, gradi najluđe kule i zapravo uvijek pobjeđuje u Tarragoni. To su Castellers de Vilafranca. Nose zelene košulje i bijele pantalone. Da, dobro vidite: na slici opet teže ka vrhu.

Gledaoci na licu kjesta, kao i mi, koji gledamo takmičenje na slikama, ne znamo ko se osjeća bolje: oni na dnu ili oni na vrhu? Ova vježba slaganja piramide, uvijek izaziva vrtoglavicu. Tradicionalno takmičenje “Concurs de Castells” održano je u Tarragoni po 29. put. Svaki tim, koji se sastoji od do 500 žena, muškaraca i djece, ima pet pokušaja da stvori najizazovniju moguću ljudsku piramidu. Puni bodovi se dodjeljuju samo ako su se svi članovi tornja spustili bez pada. Timu po imenu “Xiquets de Reus” za dlaku je izmakla pobjedu, ali je konkurencija iz “Castellers de Vilafranca” bila skladnija, jedinstvenija i na kraju krajeva, iskusnija.

Na kraju jedna lijepa vijest: Nije bilo prijavljenih ozbiljnih povreda.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Poraz Veleža na Koševu

 

FK Sarajevo – FK Velež Mostar  4:0

Stadion: Olimpijski stadion Asim Ferhatović-Hase – Sarajevo
Gledalaca 6500
Glavni sudija: Mirza Kazlagić (Cazin)
Žuti kartoni: Jović, Duraković (Sarajevo), Mehremić, Halilović (Velež)
Crveni karton: Ante Oreč  27′ (Velež), Francis Kyeremeh 20′ (Sarajevo)

FK Sarajevo: Rogić, Soldo, Guliashvili, Mustafić (Duraković 46′), Kyeremeh, Đorđević (Lulić 57′), Jović (Kuprešak 67′), Beganović, Bubanja (Jatta 84′), Čelik, Turkeš (Pavičić 57′).
Trener: Zoran Zekić

FK Velež Mostar: Hadžikić, Oreč, Halilović (Museliani 77′), Pršeš, Hrkać,Mlinarić, Haskić (Lohan 65′), Savić (Išasegi 31′), Šturm (Okeke 46′), Mehremić, Milak (Šikalo 77′).
Trener: Irfan Buz

Fudbaleri Sarajeva pobijedili su večeras na Koševu ekipu Veleža sa 4:0, u derbi susretu 10. kola Wwin lige Bosne i Hercegovine.

Sarajevo je ostvarilo šestu pobjedu zahvaljujući kojoj se vratio na drugu poziciju na tabeli sa dva boda prednosti nad Borcem koji ima utakmicu manje i bodom manje od lidera Zrinjskog.

Prvih pola sata igre nije bilo prilika, ali su viđena dva crvena kartona. Prvo je Kyermeh morao u svlačionicu nakon neopreznog starta nad Mlinarićem i to nakon intervencije VAR-a, a samo šest minuta kasnije, ponovo na intervenciju VAR-a, crveni karton dobio je i igrač Veleža Oreč zbog udaranja Solde bez lopte.

Nakon što su snage izjednačene Sarajevo je ekspresno došlo do dva gola prednosti za svega četiri minute. U 32. minuti Guliashvili je dobio loptu na ivici šesnaesetrca i ubacio u sredinu gdje se našao Turkeš i pogodio za 1:0, da bi u 36. minuti Jović pogodio glavom nakon centaršuta Đorđevića.

U sudijskoj nadoknadi prvog dijela Velež je uspio zatresti mrežu, ali je gol poništen zbog ofsajda.

Gosti iz Mostara krenuli su ofanzivno u drugom poluvremenu, a veliku priliku imali su u 47. minuti preko Mlinarića koji je dobro šutirao sa desetak metara, ali je golman Sarajeva Rogić uspio odbraniti.

Sarajevo je uzvratilo u 53. minuti kada najbolji strijelac tog tima Guliashvili dolazi do lopte na deset metara od gola i rezantnim udarcem pogađa za 3:0.

Konačan rezultat 4:0 postavio je Lulić u 89. minuti, a drugu asistenciju upisao je Guliashvili.

U prvoj utakmici ovog kola u petak je Široki slavio na gostovanju protiv Posušja sa 2:1, dok je danas u derbiju začelja Gošk savladao Slobodu sa 2:0 i upisao prvi trijumf u sezoni.

U nedjelju su na rasporedu susreti Radnik – Sloga (15.00) i Borac – Željezničar (19.45), dok kolo zatvaraju Zrinjski i Igman susretom u ponedjeljak u 18 sati.

(NovaSloboda.ba)

fotografije: portali

(spagos)

Prije 56 godina – Pobjeda “fosbury” stila

 

Richard “Dick” Fosbury nipošto nije bio jedan od najboljih sportista SAD, kada se takmičio u skoku u vis na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju.

Tada 21-godišnji student više je važio kao samotnjak. A imao je i svoje ideje o sportu, koji je tada uključivao skok u vis, preskakanjem trbušnom tehnikom. Prilikom pokušaja skoka uvis on je toliko loše doskočio da je slomio ruku.

Fosbury je tada počeo govoriti, da je uspješnije i manje sklono ozljedama, razmišljati o drugim tehnikama. Stoga je odlučio, da više biomehaničkog smisla ima preletjeti prepreku unatrag, tj. leđima preko letvice.

20. oktobra 1968. godine prvi put je pokazao koliko je njegova metoda uspješna, preskočivši 2,24 metra i osvojivši zlato na Olimpijskim igrama u Mexicu. Nakon toga se oprostio od takmičarskog sporta. Preminuo je 2023. u 76. godini života.

Ali Fosburyjev skok, nazvan "flop", što u prevodu neuspjeh, bio je toliko uvjerljiv, uspješan i opšteprihvaćen, da se i dan danas praktikuje u atletici.

(welt)

-:-

Prije fosburyi (leđne) tehnike skokovi uvis su se vršili tehnikom škarica, tzv. prekoračna tehnika, zatim "zgrčke", i onda opkoračna (trbušna) tehnika. Malo starija raja, koja je u školu išla prije ere Fosburyja, na fizičkom su skakali u vis, jednom od gore nabrojanih tehnika

-:-

Svjetski rekord u skoku vis drži Javier Sotomayor (Kuba) koji je 23. jula 1993. godine preskočio do danas nevjerovatnih 245 centimetara. Od tada pa do danas, isčekuje se obaranje ovog svjetskog rekorda starog 31 godinu

-:-

U ženskoj konkureciji svjetski rekord drži Ukrajinka Jaroslawa Mahutschich, pošto je 7. jula 2024. godine, na takmičenju Dijamanstske lige u Parizu, neposredno prije Olimpijade, preskočila 210 centimetara i tako nadmašila 37 godina star rekord Bugarke Stefke Kostadinove, koja je 1987. godine preskočila 209 centimetara.

-:-

(spagos)

Život u divljini

 

Ris koji luta dalekim istokom Rusije, mladi soko siv koji vježba svoje vještine na leptiru u blizini Los Angelesa u Kaliforniji i foka leopard koja pliva ispod leda u Paradise Harboru na Antarktiku, sve je kao stvoreno za pobjedničke subjekte u Prirodnjačkom muzeju na konkurs za fotografa godine života u divljini, Wildlife Photographer of the Year.

(tt)

(NovaSloboda.ba)

Širom svijeta - Noć supermjeseca

 

Istanbul

Srinagar, Indija

Mojave, Kalifornija

Hamburg

München

Kansas City

Sydney

pogled, Supermjesec

Sjedeći u dnevnoj sobi, u noći između črtvrtka i petka, izgledalo je kao da se nova lampa nalazi na plafonu. Mjesec nam nikad nije bio tako blizu kao te noći. Samo 357.400 kilometara, kako bi rekli, tu odmah iza ćoška.

U mnogim mjesecima, tokom godine, ta udaljenost iznosi preko 400.000 kilometara. U poređenju sa normalnim punim mjesecom, u noćima poput ove, Mjesec izgleda do 14 posto veći i do 30 posto svjetliji.

On još nosi naziv i 'Lovčev mjesec', a taj naziv potiče iz vremena kada je početak lovne sezone označavao pripreme za zimu.

Snimke nebeskog spektakla ovog puta dolaze širom svijeta. Kamere su ove nevjerojatne prizore uhvatile u noći sa 17. na 18. oktobar. Mjesec je obasjavao mjesta širom svijeta, a mnoštvo znatiželjnih se okupilo i promatralo ga kako se uzdiže sve više.

NASA uz to predviđa da bi supermjesec trebao ovako izgledati još nekoliko dana.

(msn/20241018)

Vojno groblje

 

Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato. Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tijekom Drugog svjetskog rata. Pokapani su u njega ubijeni pod talijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Talijani i Nijemci.

Na ponovljenom natječaju za glavnog liječnika bolnice (Stara bolnica) prijavilo se čak 35 kandidata od kojih su dvanaestorica bila iz Beča, a ostali iz Trsta, Krakova, Sarajeva i drugih mjesta. Nakon podrobnog vaganja kandidata odabran je dr. Anton Foyarewitz, porijeklom Austrijanac, a koji je dotad tu funkciju obavljao u Rudarskom društvu kod Graza, Austrija. Nažalost, u daljnjim godinama počesto se razbolijevao. Otišao je na liječenje u Beč, ali samo nekoliko dana nakon povratka u Mostar iz Beča umro je 3. novembra 1901. Sahranjen je na Vojnom groblju, ali je obiteljski nadgrobni spomenik Foyarewitza još vidljiv.

Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskog rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1995. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta. Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokapani isključivo vojne osobe.

Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s križem i malim stepeništem, čija skladna arhitektonska izvedba jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju. No, nedavno je uz angažiranje udruge Werk i Austrijskog veleposlanstva groblje očišćeno i dovedeno u prihvatljivo stanje.

Korišteni tekstovi iz knjiga:

• Domaći stranci - Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov, 2023.;

• Bio jednom jedan... - Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara. (Neobjavljena knjiga), 2018.

• Mostarski leksikon - Tibor Vrančić, 2020.

Fotografije:

Br. 1. - Bišće polje - vojno groblje, 1990;

Br. 2. - Bišće polje - vojno groblje (grob Antona Fojarewiza) 2005.;

Br. 3. - Bišće polje – kapelica na vojnom groblju 2013.;

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov 

(Cidom team: 20240815)

Od šta nevakat...

 Nekoliko novih fotografija postavljenih prethodnih dana na facebooku ukazuje na uticaj klimatskih promjena kod nas, koje se nadovezuju na nesnosne vrućine proteklog ljeta.

Ruže u sokaku, nanovo procvjetale, fotografije Ajša Šehić Nametak, koja je uz seriju slika napisala: “ U mom sokaku, ruže cvijetaju, oporavile se poslije velikih vrućina...”

U Raštanima je probeharala trešnja, Damir je napisao “Priroda je čudo...procvjetala trešnja kad joj vrijeme nije... 9.10.2024. Raštani/Mostar, foto: Ognjen Krzman.

U Brankovcu, u bašči, probeharale kruška i šljiva, fotografija Ibrahim Alagić, koji je uz slike napisao: “probeharale kruška i šljiva”.

Uz slike behara priložio je i sliku odrine, na kojoj se vide grozdovi u fazi sazrijevanja, uz komentar: “odrina još radi” i slike raznovrsnog cvijeća u avliji, u punom jeku cvijetanja.

Lijepo odnjegovanim ružama u avliji, pohvalio nam se i Alija Husković, koji uz svoje ruže napisao: “prodisale punim plućima. A i mi zajedno sa njima”.

Sve bi bilo ok, da se ne nalazimo dva- tri dana pred kalendarski početak jeseni.

Primjera i fotografija ima sigurno još. Ovo je samo jedan mali prikaz promjena u prirodi.

Onu narodnu: “Od šta vakat, od tog i vrijeme”, malo ćemo izokrenuti u “Od šta nevakat, od tog i nevrijeme”.

(spagos)

Antarktik postaje alarmantno zelen

 

Antarktik zapanjujućom brzinom postaje zelen od vegetacije, otkrili su naučnici.

Stručnjaci kažu da je rast mahovina, lišajeva i trava širom zaleđenog kontinenta znak da čak ni naizgled netaknute divljine nisu imune na posljedice klimatskih promjena.

Istraživači kažu da je skoro 12 kvadratnih kilometara Antarktika prekriveno vegetacijom kako temperatura raste, od samo jednog kvadratnog kolimetra iz 1986. Ovo je samo 0,12 posto kontinenta. Tom Roland a Exeter Univerziteta, rekao je da je stopa promjena zabrinjavajuća i da su efekti značajni.

„Mnogo te vegetacije nalazi se na Antarktičkom poluostrvu, koji je najsjevernije područje kontinenta” rekao je u kontekstu Antarktik ekološki efekat.

Njegov tim je otkrio da se brzina promjena ubrzava. Između 1986. i 2021. godine površina nove vegetacije iznosila je 0,317 km² godišnje, ali je krajem tog perioda skočila na 0,424 km² godišnje. „Brzina kojom se širi je zapanjujuća“, rekao je Roland.

Pri tome je njegov tim koristio više od tri decenije satelitskih podataka za praćenje vegetacije. Tražili su dokaze fotosinteze, mjereći omjere vidljive crvene i bliske infracrvene svjetlosti.

Većina vegetacije je mahovina, ali Antarktik je također sve više prekriven lišajevima, jetrenjakom, gljivama plus dvije male cvjetnice. Roland je rekao da je to važno u praktičnom ekološkom smislu jer bi moglo stvoriti veću homogenost i uzrokovati gubitke biodiverziteta, pošto se izolirana ekološka područja povezuju.

Kako biljna materija s vremenom izumire, to će povećati formiranje tla, stvarajući priliku da se alohtone vrste biljaka unesu na cipelama turista i putem naučne opreme istraživača.

Studija, objavljena u Nature Geoscience, poklopila se sa brojkama koje pokazuju da je led na Antarktiku dostigao skoro rekordno nizak nivo za zimu na južnoj hemisferi. Američki nacionalni centar za popdatke o snijegu i ledu, US National Snow and Ice Data Center, je saopštio da je maksimalni opseg antarktičkog leda bio za 17,6 miliona kvadratnih kilometara 19. septembra, samo iza prošlogodišnje brojke.

Na slici: Koncentracija vegetacije. Niski i visoki Vegetacijski pokrivač na Antarktiku je 12 puta veći nego što je bio prije četiri decenije, i mogao bi biti apsolutno masivan.

(tt)

(NovaSloboda.ba)

O pčelama – jeste li znali?

 

(tekst koji slijedi objavljen je 14. oktobra 2024. na stranici mostarski behar, autor je Semir Kazazić)

...u nas u porodici znalo dosta o pčelama i pčelnjim proizvodima.

Ja sam nekad u društvu postavljao jednostavna pitanja, da vidim reakcije ljudi: npr. šta će pčele uradiiti ako im miš pred zimu uđe u košnicu? Većina će reći nekoliko uboda, pa će ga ubiti. Ali šta onda? Da ne bi došlo do truljenja, oblože ga propolisom. U proljeće kad pčelar otvori košnicu, će to izbaciti. Ako se ne plašite uboda pčele, pogledajte kad je mostarska žega, ulaz u kočnicu, leto. Vidjećete red pčela radilica okrenutih suprotno od otvora košnice. One mašu krilima da provjetre unutrašnjost košnice. SK

O pčelama

,,Jeste li znali da je jedan od prvih novčića na svijetu imao simbol pčele?

Jeste li znali da u medu postoje živi enzimi?

Jeste li znali da ovi enzimi umiru u kontaktu s metalnom kašikom? Med se najbolje jede drvenom kašikom.

Jeste li znali da med sadrži supstancu koja pomaže mozgu da bolje funkcioniše?

Jeste li znali da je to jedna od rijetkih namirnica na svijetu koja može održati samo ljudski život?

Jedna kašika meda dovoljna je za 24 sata života.

Jeste li znali da je propolis koji proizvode pčele jedan od najmoćnijih prirodnih antibiotika?

Jeste li znali da med nema rok trajanja?

Jeste li znali da su tijela velikih careva zakopana u zlatnim ljesovima i premazana medom kako bi se spriječilo propadanje?

Jeste li znali da pčela živi manje od 40 dana, posjeti najmanje 1000 cvjetova i u cijelom životu proizvede manje od kašike meda?

Ne zaboravite podeliti ovu objavu, mnogi će voljeti čuti ovu informaciju!"

(mostarski.behar)