Sretno u Novu 2024.

 

Na kraju ove 2023. a uoči nove 2024. godine mnogi će reći: Hvala bogu!, drugi će reći: Kad prije! Dok će se mnogi veseliti još jednoj novoj godini, neki će promrmljati, još jedna manje. Sve zavisi od toga, iz koje se perspektive gleda na smjenu godina. Starije generacije, radije će se osvrtatati na protekle, nego na predstojeće godine. Iz proteklih se imaju čega sjećati, a u predstojećim, nemaju se puno čemu nadati.

Stoga se mora svima poželiti puno dobrog zdravlja, čuvati čvrsto ono što imate i gledati na potomke, pred kojima su tek otvaraju vrata ovoga dunjaluka. Stoga se treba i mora zaželiti, mir i rahatluk, i dati im šansu. Mi smo imali svoju šansu i kolika god i kakva god bila, iskoristili smo je. Da li je moglo biti drugačije? Nije. Svak je živio i proživio svoju sudbinu, ono što mu je propisano, zapisamo, ili kako to narod kaže, što mu je Bogom dato. Život nam je podaren dolaskom na ovaj svijet, da ga proživimo i produžimo novim generacijama. Mi, rođeni polovinom prošklog stoljeća, bića smo od tri stoljeća. Imali smo prilike da se susrećemo, razgovaramo i živimo sa ljudima rođenim u XIX, sami smo prošli kroz polovinu XX i dočekali nove generacije iz XXI stoljeća. Mnogi maleni, tek sada rođeni, po prirodnim zakonima dotaknuće i u prelazak u XXII stoljeće.

A nama, kojima se nakupila hrpa godina, nije što ih se puno nakupilo, nego što nam ih je malo ostalo i preostalo. Stoga nemamo više vremena da se bavimo kojekakvim glupostima, kojima smo okruženi i koje nam se nameću. Neka svak radi svoj posao. Na kraju, svako će odgovarati za svoja djela. A sa ovog svijeta svakako odlazimo praznih ruku, ma koliko toga imali, i nakupili (nagrabili) za života.

Sve najbolje, prije svega dobrog zdravlja i rahatluka, u Novoj 2024. godini.

Smail Špago

(fotografija: Stari most, 1899. Grzlo Czech. I pitanje, kakva li je sudbina dovela ovu osobu, samu samcatu, na pećinu pored Neretve? Nadajmo se da je došla samo da zahvati kantu, ili ibrik vode.

(spagos)

Nika Prevc pobjednica prvih skokova na novogodišnjoj turneji za žene

 

Nika Prevc pobijedila je na prvom takmičenju Two Nights Toura ispred Erin Marie Kvandal iz Norveške i Kanađanke Abigail Strate. Slovenka, koja ima samo 18 godina, već ima 13 bodova prednosti i stoga može imati legitimnu nadu u pobjedu u novoosnovanom takmičenju.

Svjetski kup u skijaškim skokovima za žene postoji tek oko dvanaest godina. Dugo vremena za skokove im je bilo dozvoljeno da se takmiče samo na malim skakaonicama. Mnogi stručnjaci su bili previše zabrinuti da skakačice neće moći bezbjedno da slete na veoma dugim letovima. Na sreću, ti dani su prošli; Više nije tajna da skakačice nemaju problema sa skokovima preko 120 metara, a to je postalo je jasno i u subotu navečer u Garmisch-Partenkirchenu.

Slovenka Nika Prevc je u prvom kolu doletila na 133 metra, što je bio sinonim za rekord skakaonice, jer su žene po prvi put stigile na velike olimpijske skakonice.Ona je najmlađa u porodici, iz koje se sva tri brata bave skijaškim skokovima. Peter, Cene i Domen Prevc. Onii su već doživjeli mnoge sjajne trenutke u svojoj disciplini, a posebno Peter Prevc, koji je osvojio turneju Četiri skaonice 2015/2016. godine i nizao uspjehe na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama. Međutim, njih trojica nisu uspjeli da urade jedno, baš kao i većina drugih sportista: da osvoje premijeru potpuno novog formata takmičenja. To je u subotu uveče uspjelo mlađoj sestri Niki Prevc.

Bilo je dosta uzbuđenja uoči takmičenja u Garmisch-Partenkirchenu. Željele bi i Skakačice bi željele da imaju pravi Turnir na četiri skskaonice, kakav muškarci održavaju po 72. put. Međutim, njemački skijaški savez (DSV) i savez iz Austrije (ÖSV) raspravljaju već godinama o tome. Riječ je o finansijskim i logističkim pitanjima, čiji je preliminarni rezultat ovaj Tour Two Nights Tour, koji se održava prvi put ove sezone, sa takmičenjima u skokovima u Garmisch-Partenkirchenu i Oberstdorfu. To je prvi korak da se pomogne ženskim skijaškim skokovima da steknu više pažnje, čak i ako su skakačice jako ljute. „Da se zaista to želi, već bi se održavao turnir na četiri skakaonice za žene“, kažu skakačice.

(sport)

(Novasloboda.ba)

Iz svijeta – Slike sjećanja na godinu 2023.

 

Spomenik sa nastavkom

Bizaran spomenik ljudskom nerazumevanju kružio je svijetom iz Štajerske: U neprirodno ugodnom januaru, blistave plahte vještačkog snijega djelile su blatnjavu, sivo-smeđu popularnu destinaciju za zimske sportove Rohrmoos. Hoće li uporedna slika iz ove godine otvoriti i pregled slika za narednu godinu?

Veliki gnjev zemlje

Grad Kahramanmaras, na jugu Anatolije, cijenjen je zbog svog bogatstva kulturnih spomenika. Koliko ih je još ostalo cijelih u februaru? Tursku i Siriju pogodili su zemljotresi jačine 7,8 stepeni. Bataljoni spasilaca tragali su danima za preživjelima sa sve slabijim nadama. Na kraju je bilo 50.000 mrtvih.

Golgota je posvuda

Kako se samo neko mogao nadati da se neće morati ponovo susretati sa ovakvim slikama, nakon godinu dana rata u Ukrajini! Ali nakon godinu dana mir nije bio ni korak bliže. Slika iz marta prikazuje ono što se nekada zvalo groblje heroja. Slikovito u večernjoj svjetlosti, u svoj svojoj očajničkoj tragediji dokazuje da je dizajn oduvijek bio sastavni dio ratovanja.

Poplava u raju za odmor

U kasnoj sezoni u Grčkoj, apokalipsa se izbila nad rajem za odmor: između 4. i 8. septembra, oluja neviđene jačine zahvatila je centralnu Grčku. Poginulo je 15 ljudi, a među žrtvama je kasnije identifikovan i jedan novopečeni austrijski par, koji su bili na bračnom putovanju. Šteta je bila neprocjenjiva: 200.000 domaćih životinja se utopilo, a samo u Tesaliji je izgubljena petina poljoprivredne proizvodnje.

Jedno lice bjede

Stvari uvijek mogu biti gore nego u najapsurdnijim proročanstvima: Hamasov teroristički napad na Izrael promijenit će lice svijeta iz temelja i to za dugo vremena. Kvalifikovana nada da Shoah više nikada neće biti moguć, razbila se preko noći. Ovdje jedna porodica, u čijem je kibucu bjesnila ubilačka banda, oplakuje gubitak četiri člana porodice.

Drugo lice bjede

Drugo lice bijede koju je banda ubica donijela na Bliski istok kroz napad na Izrael: izraelski kontranapad, neophodan za brisanje moćne neprijateljske mreže, pogodio je i vlastiti narod. Ovdje jedan Palestinac, u izbjegličkom kampu Burej, oplakuje svog sina, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Iz svijeta - Slike godine 2023.

Januar

Kako bi proslavio 60. godišnjicu Jelisejskog sporazuma o francusko-njemačkom prijateljstvu, francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je njemačkog kancelara Olafa Scholza u njegov omiljeni pariski restoran "La Rotonde". Dostojan ambijent, jer su Pikaso i Hemingvej već večerali tamo.

Februar

Pripadnici američke mornarice pronašli su ostatke oborenog kineskog balona na jugu Carolina. Dok je Washington sumnjao u špijunažu, Peking je govorio o čisto istraživačkim ciljevima. Kasnije se ispostavilo da je avion opremljen američkom tehnologijom kojom se slobodno trguje.

Mart

Uzbudljiva filmska adaptacija antiratnog romana "Ništa novo na zapadu" Edwarda Bergera bila je nominirana za Oscara devet puta, a četiri puta je osvojila nagrade, na primjer kao "Najbolji međunarodni film." I to - duboko na zapadu Amerike - bila je nešto vrlo novo za filmsku njemačku kinematografiju.

April

U februaru je zemljotres potresao sirijski grad Alep. U aprilu su se stanovnici okuplili usred ruševina za dugim stolovima i slave Bajram, prekid mjeseca posta: trenutke zajedništva koji jačaju solidarnost među muslimanima. Ovo je važnije nego ikad, posebno u trenucima potrebe.

Maj

Konačno kralj. Na zvaničnoj fotografiji dva dana nakon krunisanja 6. maja, kralj Čarls III (75) i kraljica Kamila (76) izgledaju ozareni sa svojim najmilijima. Kada se popeo na tron, vječni prestolonasljednik bio je stariji od bilo kog britanskog monarha prije njega. Njegova majka, Elizabeta II, vladala je 70 godina.

Juni

Brana Kahovka na jugu Ukrajine, koja je pod ruskom kontrolom, pukla je nakon eksplozije. 18 milijardi kubnih metara vode poplavilo je čitava zemljišta nizvodno, nanijela hemikalije i mine - humanitarna i ekološka katastrofa, čije su posljedice još uvijek primjetne.

Juli

Režiserka Greta Gerwig bila je odvažna i oživjela je tradicionalno kontroverznu lutku uzora. Njena računica je uspjela: “Barbie” sa Margot Robbie u naslovnoj ulozi i Ryan Gosling kao Ken, postao je film godine. Može li jedan slatki bioskopski užitak biti grijeh?

August

Lana Pudar je 2023. godini osvojila devet europskih i svjetskih medalja, pet zlatnih, dvije srebrene i dvije bronzane medalje. Učestvovala je u 12 velikih finala, ostvarila dvije olimpijske norme za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Postigla je šest rekorda, dva europska juniorska rekorda, tri rekorda juniorskih prvenstva, jedan rekord svjetskih prvenstava i osvojila pehar za najbolju plivačicu Svjetskog juniorskog prvenstva. Izdvajaju se dvije zlatne medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Izraelu i tri zlatne medalje na Europskom juniorskom prvenstvu u Beogradu te seniorska bronza sa nedavno održanog Evropskog prvenstva u kratkim bazenima.

Septembar

“White Men Can’t Jump” naziv je vrlo smiješnog košarkaškog filma. Da to uopšte nije tako, njemački tim predvođen NBA zvijezdom Francom Wagnerom (foto) dokazao je osvajanjem Svjetskog prvenstva u Aziji. U polufinalu, visokoletači su čak pobijedili i jako favorizirani američki tim. Ogromno bravo, momci!

Oktobar

Napušteni i zapaljeni automobili svjedoče o masakru na muzičkom festivalu Supernova Sukkot u blizini kibuca Reim, jednog od mjesta Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra. U napadima je poginulo više od 1.100 ljudi, uglavnom civila. Hamas je deportovao oko 250 Izraelaca u pojas Gaze. Nakon toga, rat Izralea protiv Hamasa se protegao svih narednih mjeseci, u kojima je šivot izgubilo desetine hiljada, a stradali čak oko 50 hioljada civila

Novembar

Novembar 2023. godine bio je najtopliji novembar do sada, sa prosječnom temperaturom prizemnog vazduha od 14,22 stepena Celzijusova, što je za 0,85 stepeni iznad novembarskog prosjeka u periodu od 1991. do 2020. i za 0,32 stepena iznad temperature prethodnog najtoplijeg novembra iz 2020. godine", navedeno je u saopštenju.službe EU za klimatske promjene Kopernik.

U saopštenju se ističe da je u novembru zabilježena i rekordna prosječna temperatura u gornjem sloju Atlantskog okeana, koja je bila za 0,25 stepeni Celzijusovih viša od prethodne maksimalne temperature. Podaci ove službe za klimatske promjene pokrivaju period od januara 1940. godine.

Dezembar

Gotovo 200 zemalja na samitu o klimatskim promjenama COP28 postiglo je dogovor koji po prvi put poziva sve nacije da pređu sa fosilnih goriva kako bi spriječili najgore posljedice klimatskih promjena. U nastavku izdvajamo ključne tačke sporazuma.

Najvažniji segment sporazuma upravo se odnosi na smanjenje upotrebe fosilnih goriva. Naime, sporazum poziva zemlje da odustanu od fosilnih goriva u energetskim sistemima, na pravedan, uredan i pravičan način, ubrzavajući akciju u ovoj kritičnoj deceniji, kako bi se postigla neto nula do 2050. godine".

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Na razmeđu godina biće više od 8 milijadi stanovnika na Zemlji

 

Podaci koje je objavio američki Biro za popis stanovništva govore da je svjetska populacija porasla za 75 miliona ljudi u 2023. godini. Na Novu godinu će biti više od osam milijardi ljudi na Zemlji.

Predviđena svjetska populacija na dan 1. januara 2024. je 8.019.876.189, što je za 75.162.541 (0,95%) više u odnosu na Novu godinu 2023.

Početkom 2024. godine u svijetu se svake sekunde očekuje 4,3 rođenja i dvije smrti, prema podacima Biroa za popis stanovništva.

Sjedinjene Države su imale stopu rasta od 0,53%, nešto više od polovine svjetskog prosjeka. Time je dodato 1,7 miliona ljudi i imaće populaciju na Novu godinu od 335,8 miliona ljudi.

(na slici: Installation Gaia von Luke Jerram, im Royal Naval College in London, arhiva)

(ns)

(spagos)

Wellinger pobijednik skokova u Oberstdorfu

 

Pobjednik skokova u Oberstdorfu, prvoj skakaonici Novogodišnje turneje u skijaškim skokovima je Nijemac Andreas Wellinger (28). Nakon 139,5 metara u prvoj rundi, u drugoj je skočio 128 metara!

Drugoplasirani je bio Japanac Ryoyu Kobayashij, dok je treći bio Stefan Kraft iz Austrije.

Wellinger je pobijedio pred 25.500 oduševljenih gledalaca u Areni am Schatenberg.

Posljednji put jedan njemački skakač je na Turneji pobijedio 2020. godine. Bio je to Karl Geiger - također u Oberstdorfu. Wellinger je ovom pobjedom dao nadu da bi Njemačka mogla ostvarit i prvu ukupnu pobjedu na turniru Četiri skakaonice, nakon pune 23 godine.

Interesantno. Na skakanici u Oberstdorfu se pojavio i Švicarac Simon Amman (42) na njegovoj 25. po redu Turneji. Na kraju je osvojio solidno 31. mjesto

Iznenađujuće: prošlogodišnji pobjednik Halvor Egner Granerud (Norveška) je eliminisan u prvom kolu. On već sada nema šanse da ponovo bude ukupni pobjednik Turneje.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Prije podne pijaca, popodne igralište za zabavu i sport

 

nekad i sad...

oizled štandova, ispod i iznad tendi

popodne i nedeljom, (buvljak)

Na pijaci Wilhelmplatz u Kelnu, Njemčka, pazarni dani su se održavali već 1900. - 125 godina kasnije, svježa hrana je dostupna na ovom trgu šest dana u sedmici.

Wilhelmplatz oživljava rano ujutro. Trgovac voćem i povrćem Recep Özel, svoj štand počinje postavljati u 6 ujutro, a prije toga je već obavio nabavku robe na veletržnici. Prvi kupci dolaze u 8 sati, kritički testiraju jagode, kupuju grožđe, paradajz ili krompir. Ovaj 27-godišnjak je radio i na drugim pijacama, ali posebno subotom, nigdje nije tako velika gužva kao Wilhelmplatz u Nippesu. A onda, naravno, tu je i jedinstvena prodajna točka koju Recep Özel s ponosom ističe: Wilhelmplatz jedino mjesto u Kelnu gdje se pijaca održava šest radnih dana. Nedeljom je pauza, ili povremeno Buvlja pijaca. Skoro 3.500 kvadratnih metara kvadrata se stoga naziva "trbuhom Nippesa". Izgrađena je 1899. godine prema planovima gradskog službenika Kelna Hermanna Josefa Stübbena kako bi se i nepoljoprivredno stanovništvo, poput državnih službenika i radnika, moglo snabdjeti svježom hranom. Za Reinholda Krusea to je prije „dat Hätz vun Neppes“. Nippeser je zabilježio kroniku Wilhelmplatza u knjizi.

„Danas je tržnica Nippes jedina u Kelnu koja podsjeća na pazar zbog svoje publike, svojih pokrovitelja i ponude; ovdje se Orijent i Zapad spajaju jedno u drugo“, rezimira on. Slično to vidi i Marthe Berens, suvlasnica “kioska za kafu” na rubu pijace: “Nema mjesta gdje je raznolikija gužva nego ovdje; ovdje se hipsteri miješaju s dugogodišnjim stanovnicima.”

Srce Nippesa kuca skoro 125 godina. 

Prvi pijačni dan na području koje je prvobitno nazvano "Wilhelmsplatz", a zatim označeno ponekad sa, a ponekad bez ovog "s" datira od 24. jula 1900. godine. "Uredba o tržišnoj policiji" tada je regulisala ono što je i danas važeće: „U Nippesu je pijaca svakog radnog dana na Wilhelmsplatzu...“ Ali ubrzo nakon toga sve je stalo, nedostajalo je kupaca, a kao rezultat toga, pijaca se "zatvorila", pišu novine "Kölner Stadt-Anzeiger" iz 1901. godine: "Domaćicama se pruža mogućnost da kupuju povrće i druge potrebštine na druge načine. Putujući trgovci, muškarci i žene, nudili su svoju robu na prodaju na ulicama danju, ili  se najavljivali kucanjem na vratima, kao i uzvicima, koji zbog svoje melodijske svestranosti nailaze na hiljadustruki odjek među mladima.” Godine 1904. započeo je uspješan pokušaj oživljavanja pijace. 1914. godine su na ovoj pijaci po prvi put su ponuđene banane.

Smeće i saobraćaj su problem.

Gradu je najveći dio zemljišta potrebnog za tržište ustupio proizvođač rakije i ugostitelj Paul Bolder. Očigledno sa zahtjevom da se koriste kao pijaca svaki dan, i kao igralište u popodnevnim satima. "Ali nismo pronašli nijedan zapisani dokaz o tome", kaže Reinhold Kruse. Ipak, glasine su se i dalje širile 1970-ih od strane roditelja, koji su se žalili da njihova djeca ne mogu da se igraju na Wilhelmplatzu jer su tamo bili parkirani automobili. U svakom slučaju, godinama je trajala teška borba za Wilhelmsplatz, a smeće i saobraćaj su bile žestoke debatne teme. Godine 1970. najavljeni su planovi za izgradnju podzemnog parkinga ispod trga, zbog sve većeg pritiska parkiranja. Ideja je odbačena tek 1988. godine nakon dugogodišnjih protesta. Razmišljanja o smanjenju broja pazarnih dana također se morala nekoliko puta odlagati. 

Njemačka historija zgusnula se na Wilhelmsplatzu kao pod lupom. Godine 1923. hiperinflacija je podigla cijenu funte paradajza na pet miliona maraka. Komunisti i nacionalsocijalisti su se borili jedni protiv drugih, prije nego što su nacisti preuzeli vlast 1933. godine. "Haringa, haringa, debela kao Gering", vikao je holandski prodavac ribe i bio priveden na nekoliko dana. Poslije je pričao da je samo viknuo: „Haringe, haringe, guste kao i uvijek!” Hitlerjugend i “Udruženje njemačkih djevojaka” koristili su trg kao mjesto okupljanja, jevrejski stanovnici su maltretirani i deportovani, a mnoge zgrade su na kraju bile uništene savezničkim bombardiranjem. Uključujući i veličanstvenu poštu na uglu Wilhelmstrasse i Christinastrasse, čiji je toranj toliko ličio na toranj crkve. Pošta i dalje postoji na istoj lokaciji, ali u poslijeratnoj zgradi.

Uprkos svom užasu i ljutnji, ljudi iz Nippesa su se takođe rado sastajali i slavili na Wilhelmplatzu, koji je dobio ime po susjednoj Wilhelmstrasse. Godine 1960. grupa Nippes vigilante prvi put je otvorila ulični karneval ovdje - dva sata prije nego što je počeo glavbni karneval na Alter Marktu u Kelnu. "Karneval ovdje počinje u 9:11 ujutro, a zatim se kreće u centar grada", kaže Reinhold Kruse, ne bez nestašne radosti: "I tamo im recite da ćemo u 11:11 ujutro, otvoriti ulični karneval u Kelnu."

Međutim, kroničar iz okruga Nippes ne želi da ne pomene još jedno uzbuđenje. Multifunkcionalni paviljon, pod čijim su krovom početkom 1990-ih spojeni toaleti, kiosk, trafo stanica i pozornica, bio je arhitektonski „potpuni promašaj“. Gradonačelnik Norbert Burger izviždan je na otvaranju 1992. godine. Marthe Berens, koja upravlja svojim kioskom u jednoj od ova dva paviljona, ipak se pomirila sa zgradom koju je Burger nazvao „Tadž Mahal Nippesa“. Čak joj se to “malo i dopalo”. Jer svako može sjesti i popiti pivo na stepenicama ispod ogromnog krova. To je “i praktično i čudno”.

Ovo se u osnovi odnosi na cijeli Wilhelmplatz.

(ksta)

Reinhold Kruse: „100 Jahre Markt auf dem Wilhelm(s)platz“

www.nippes-geschichte.de

prevod. Smail Špago

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Povratak u raj

Baš na vrijeme, priroda je pokrila švarcvaldski grad Gengenbach bijelim premazom od šećera u prahu i stvorila pozadinu za slikovnice. Ljudska srca postaju toplija, taj čežnjivi osjećaj nostalgije. Čežnja za vremenom u kući, kao dijete ispred starog bakinog šporeta. Miris tople jabuke u rerni. Umjetnik Olaf Hajek prelazi na stvar. I to dvadeset i četvrti put. On je kreirao jedinstvene motive za ovogodišnju kuću Adventskog kalendara Gengenbach, koja upravlja lokalnim propisima tokom cijele godine. Svake večeri otvara se još jedan prozor i zadivljene poglede odvodi u Hajekove prizore iz raja. Tu se miješaju uticaji starih majstora, renesanse, minijature i narodne umjetnosti iz raznih kultura. Svaka slika je unikatna, kreirana isključivo za Gengenbach. I opet i ponovo: jabuka. Prava ljubav je prikazana u najsitnijim detaljima. Hajek svojim slikama želi pričati priče. Omaž kreaciji, jabuka kao simbol zavođenja? Raj svakako može biti miris iz djetinjstva. jabuke sa bakine peći. To je takođe izraz prave ljubavi.

Povratak na front

Front između Rusije i Ukrajine je zamrznut – i figurativno i doslovno. Ofanziva Kijeva od ljeta nije donijela očekivani uspjeh. Ukrajinski vrhovni komandant Valerij Zalužni nedavno je govorio o predstojećem "zastoju" koji bi mogao dovesti do iscrpljujućeg rovovskog rata u ledenoj zimi u istočnoj Evropi, kao u Prvom svetskom ratu. Ovaj čovjek još uvijek trenira u kampu za obuku u Černihivskoj oblasti na zapadu Ukrajine - daleko od ratnih zona gdje se procjenjuje da je na hiljade ubijeno. Priprema za raspoređivanje na frontu obično traje jedva dvije sedmice - nakon čega se pridošlice šalju u pravu borbu. Niko ne zna koliko dugo. Zbog nedostatka osoblja za zamjenu, ukrajinski vojnici često mjesecima ne mogu otići kući. Nedavno su supruge pripadnika vojske koji su bili raspoređeni više od 18 mjeseci širom zemlje demonstrirali: njihovi muževi su iscrpljeni i konačno bi im trebalo olakšati. Ali koliko će dobrovoljaca sada istupiti da rizikuju svoje živote u rovovima na ledenoj hladnoći i sa premalo municije?

Povratak u slobodu

Divlja mačka Finja zaronila je u snijeg sjevernog Schwarzwalda nakon što je njena transportna kutija otvorena. Finja je namijenjena da pomogne u obnovi populacije risova u pokrajini Baden-Württemberg. Ove životinje su tamo izumrle sredinom 19. stoljeća, ali mužjaci risa doseljavaju se od 1980-ih, posebno iz Švicarske. U cilju stabilizacije populacije u budućnosti, država bi željela pustiti u divljinu ukupno do deset ženki risa.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Novogodišnja turneja Četiri skaonice 2023/24

 

Turnir četiri skakaonice2023/24: Pogled na zimski vrhunac u skijaškim skokovima.

Sport: skijaški skokovi

Takmičenje: Turnir četiri skaonice

Izdanje: 72

Period: od 28. decembra 2023. do 6. januara 2024. godine

Mjesta: Oberstdorf, Garmisch-Partenkirchen (Njemačka), Innsbruck, Bischofshofen (Austrija) Branilac titule: Halvor Egner Granerud (Norveška).

Skakaonice:

-Oberstdorf (Bavarska), Schatenbergschanze (ukupna visina 140 m, visina tornja 45 m, dužina spusta 105,5 m). Rekord 143,5 metara Sigurd Petersen (Norveška), 2001.

-Garmisch-Partenkirchen (Bavarska). Olimpijska skakaonica (149 m ukupna visina, 60,4 m visina tornja, 103,5 m dužina spusta). Rekord 144 metra, David Kubacki (Poljska), 2021.

-Innsbruck (Austrija). Bergisel skakaonica (130 m ukupna visina, 50 m visina tornja, 98 m dužina spusta). Rekord, 138 metara, Michael Haybock (Austrija), 2015.

-Bischofshofen (Austrija). Paul-Außerleitner skakaonica (132,5 m ukupna visina, 52 m visina tornja, 125 m dužina spusta). Rekord, 145 metara, David Kubacki (Poljska), 2018.

Raspored turnira: Prema tradiciji, prvo će se održati takmičenja na dvije skakaonice u Njemačkoj, a onda cijeli cirkus skijaških skokova kreće put Austrije, gdje će se tražiti, a zatim krunisati ovogodišnji pobjednika turnira.

Za svaku stanicu su zvanično predviđena dva dana, jedan za kvalifikacijski i jedan za dan takmičenja. Osim toga, predviđena je i jednodnevna pauza između Oberstdorfa i Garmischa, kao i između Innsbrucka i Bischofshofena. Ako bi postojali problemi s vremenom, tako bi se to teoretski moglo izbjeći.

Vrijeme održavanja skokova:

-Oberstdorf: 28. decembra 2023. 16:30 kvalifikacija, i 29. decembra 2023, 17:15 prvi prolaz

-Garmisch-Partenkirchen: 31. decembra 2023. 14:00 kvalifikacije, 1. januara 2024. 14:00 prvi prolaz

-Insbruk: 2. januara 2024. 13:30 kvalifikacije, 3. januara 2024, 13:30 prvi prolaz

-Bischofshofen: 5. januara 2024. 16:30 kvalifikacije, 6. januara 2024. 16:30 prvi prolaz.

Ko su favoriti?

Austrijanac Stefan Kraft (30) je u vrhunskoj formi i osvojio je pet od osam do sada održanih takmičenja u Svjetskom kupu. Slijedi Nijemac Andreas Wellinger, pa Pius Paschke (po jedna pobjeda ove sezone) i Karl Geiger (dvije pobjede) na trećem i četvrtom mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

Ryoyu Kobayashi (27/Japan), ukupni pobjednik 2019. i 2022. godine, imove godine će voditi glavnu riječ, kad se radi o ukupnom pobjedniku.

I na kraju jedna zanimljivost:

Godine 1965. poljski veteran Stanisław Marusarz (viceprvak svijeta iz Lahtija 1938), koji je bio u posjeti Turneji, zatražio je od žirija u Garmisch-Partenkirchenu da mu dozvoli da izvede jedan revijalni skok. Nakon duže rasprave žiri se složio. Marusarz, koji je tad imao 53 godine i nije skakao već 9 godina, doskočio je na 66 m, koristeći se posuđenim skijama i čizmama i skačući u službenom odijelu (u kojem je bio na dočeku Nove godine), što je izazvalo aplauz publike

(sport)

(NovaSloboda.ba)

"Indexi – u svemu naj, naj, naj...", izložba u Sarajevu

 

U četvrtak, 28. decembra u 19 sati u ulici Štrosmajerova bit će upriličeno svečano otvorenje multimedijalne izložbe: "Sarajevska muzička scena INDEXI – u svemu naj, naj, naj..." Izložba će biti postavljena od 28. 12. 2023. do 15. 1. 2024. godine.

Autorica projekta i izložbe je Amina Abdičević, grafički dizajn izložbe uradio je Branko Dursum. Stručni saradnik je Sead S. Fetahagić te autor likovnog priloga: Adis Elias Fejzić – ADDIS.

Program otvaranja koji nas uvodi u svijet Indexa - historiju Sarajeva biti će prilika pripadnicima svih generacija da osjete "duh Sarajeva" kojim Sarajevo ove godine na poseban način zrači i vodi nas u susret Novoj godini.

Sarajevo je grad koji se voli. Sarajevo je priča koju svi žele čuti i vidjeti. Sarajevo je grad koji ima svoje simbole, a jedan od tih simbola su INDEXI.

"Ponosni smo što u kulturnoj mapi prednovogodišnjih dešavanja zahvaljujući Turističkoj zajednici Kantona Sarajevo i Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo u Štrosmajerovoj ulici Općine Stari Grad biti će upriličena izložba o INDEXIMA. Izložba o grupi koja je promjenila naš način razmišljanja, stil života mnogih građana grada i ujedno bila jedan od graditelja, avangarda onoga što se zove 'sarajevski duh', DNK po kojem nas prepoznaju i vole. Želja nam je, da bar na trenutak, budemo prvi, koji će uručiti novogodišnji poklon građanima Sarajeva. Želja nam je da gostima Sarajeva putem izložbe dočaramo, otkrijemo i ispričamo priče o istoriji života grada, da upoznaju naše simbole. Neka Indexi budu u Štrosmajerovoj ulici domaćini, a 'sarajevski duh' poželi dobrodošlicu", riječi su autorice Amine Abdičević.

"Ljepotu grada čine svjetla

Ulična vreva kad grad se budi

Grad čine gradom kuće i zdanja

A ipak najviše ljudi

Ovim stihom sjećamo se onih koji bi bili ponosni na nas i bili sa nama ove večeri a znamo da je njihov duh prisutan, Esad Arnautalić, Davorin, Bodo, Alija Hafizović Haf, Vlado Pravdić, Janes Tadić... kao i mnogi drugi koji su živjeli Indexe", poručuju organizatori.

Ističu i da posebnu zahvalnost za lični doprinos realizaciji izložbe duguju Ismetu Nuni Arnautaliću kao i Fadilu Redžiću Zlatanu Izetbegoviću, Zoranu Kuburi, Bojanu Hadžiabdiću, Ljubomiru Pavloviću, Ognjenu Tvrtkoviću i Siniši Škarici, Mladenu Jeličiću – Troki.

(klix.ba)

link: Ti si mi bila naj, naj.. Indexi  (1977)

https://youtu.be/SZdQCHOucNc?si=_vAdOx5lWU55OeyX

(spagos)

Erupcija vulkana na Islandu

 

Zemlja se na Islandu tresla sedmicama. Nisu samo stručnjaci strahovali da će uskoro doći do vulkanske erupcije. U ponedeljak kasno uveče zemlja se otvorila. Pukotina iz koje teče lava duga je oko četiri kilometra. Prirodni spektakl u slikama.

Nakon jednonedeljne serije zemljotresa, u ponedeljak kasno uveče na poluostrvu Rejkjanes na Islandu dogodila se vulkanska erupcija. Ovo je objavio islandski meteorološki ured.

Islandski meteorološki ured objavio je na svojoj web stranici da je erupcija počela sjeverno od grada Grindavík nešto poslije 22:00 (po lokalnom vremenu).

Noćno nebo na jugozapadu Islanda postaje crvenkasto. Policija je zamolila posmatrače da se ne približavaju lavi. Grad Grindavik je već bio evakuisan u novembru zbog straha od izbijanja zaraze.

Pukotina se širila tokom noći i narasla na oko četiri kilometra do ranog jutra, rekao je vulkanolog. Prema riječima stručnjaka, pukotina je višestruko duža od erupcija na poluotoku Reykjanes posljednjih godina.

Protok lave je takođe mnogo veći, sa oko 100 do 200 kubnih metara lave koja izlazi iz pukotine u sekundi. Civilna odbrana proglasila vanredno stanje.

Vulkanolog Ármann Höskuldsson rekao je da se pukotina proteže prema Grindaviku. Srećom, lava ne teče prema tamošnjim elektranama. Zgrade trenutno nisu ugrožene, navodi se u saopštenju. Höskuldsson je za islandsku radio stanicu RÚV rekao da procjenjuje da bi erupcija mogla trajati sedmicu do deset dana.

Vulkanske erupcije sa spektakularnim slikama uvijek privlače znatiželjne promatrače i turiste. Ukupno ima više od 30 aktivnih vulkana na sjevernoatlantskom ostrvu.

(web)

(NovaSloboda.ba)

Bila jednom jedna Tepa...

 

1980.

1930.

1940.

1964.

1965.

1967.

1970.

1996.

1947.

Uz'o deda svog unuka... 1984.

(tekst koji slijedi objaviljen je na facebooku 28. decembra 2023. godine, autor je Zdenko Bošković, fotografije, sve crno bijele, lična arhiva, cidom.org.))

Trbuh Mostara

Nekad davno sam pročitao knjigu "Trbuh Pariza" i tada ustanovio koliko je istine u prepoznavanju jednog grada kroz mjesta gdje se svijet iskuplja, gdje se ljudi susreću, nepoznati upoznaju i razgovaraju, nepoznati postaju jedno drugom poznati, njihove brige i radosti postaju i tvoje,....Na tim mjestima: šetalištima, željezničkim i autobuskim stanicama, trgovima, parkovima, javnim zgradama, stadionima, pozorištima, grobljima, kafanama stvara se i vidi duša, bilo grada....Ta mjesta i čine grad gradom....

Možda je to razlog što kad stignem u Mostar, prvo što uradim pošto “iskipujem” familiju, posjetim ta mjesta, da osjetim puls i omirišem grad, sretnem nekog poznatog mi, dragog, da osjetim kako mi Mostar damara....

Kad je dedo Đuro otišao po drugi put u penziju, prvi put na Rudniku, a onda kad su " Doz" ukinuli, on je prodavo na Tepi, više tuđeg neg' li svoga, al njemu je bilo da se "vrti međ ljudima", "da mrda sobom,da se ne usjedi"", "da ubije dan", "da nije svojoj Mariji vazdan na očima, jer nije navikla"..

Imao hiljadu i jedan razlog, a i Tepa mu zamirisala, pa je se nije mog’o okanit, ni kutarisat i pa i onda kad je loše išlo, kad se nije više ni isplatilo...

Uglavnom budio je dedo mene oko četiri, pet zorom da i ja idem sa njim na Tepu. Nije mi bilo teško već drago, jer eto i ja mogu s njim, da i ja prodajem.....

Imao je tezgu odmah preko puta mesare na desnoj strani tepe, on zna sviju svi znaju njega. Prodavači se znaju, znaju ih i kupci i po imenu i odakle su, jel roba rodočka, ilićka, bjelopoljska, jasenička, sa Bune il' iz Baćevića, jel krtola glamoćka, nevesinjska ili ilička, jel sir goranački, nevesinjski, gatački il' sjenički, jel' karpuza iz Rume, Albanije il' iz Malog polja . Prodavaöi znaju bolesnički list kupaca, čiraši traže friško zelje, a sećeraši mladog sira... Tu sam se “zarazio” svijetom, ulicom, Mostarom i njegovim “ciganlukom i liskalukom”...

Kasnije kad su od naše, za nas djecu sa Avenije, omiljene stare “Pilane”, koja je bila pogodna za sve igre od “sakrive” do “indijanaca i kauboja”, napravili gradsku “Tržnicu”, tad se svijet mnogi preselio sa Tepe na Tržnicu zbog blizine... a Tržnica nije nikad bila ko Tepa... ni po čemu, a najviše nije, po šmeku...

Tepa je tepa...

Kad se u rano jutro, kad je noćna bura oduvala sve tragove prošlog dana, svi mirisi su čisti i jasni, pa dok obilaziš tezge mješa se miris peteljki kavada i paprika,čepirane karpuza i raskrižanog pipuna, sa svježim dahom kadulje sa Neretve i mladim sirom, toratanom iz mješine, burekom i uprženim lukom, ćevapima… neponovljivi mirisi svježe skuhane kafe krvi se za prevlast za dimom cigara i friškog duvana u kutijama od perlonskih košulja.... janjetina zamiriše srdelom, nozdrve raširi svjež hljeb i kifla sa soli i sezamom, pa nabaci i iz kafane loza i piva.... Sit od mirisa, i jeo i pio, a da ništa nisi okusio...

I svijet s kojim se gurakaš i momilaziš diše, miriše il' kandiše svojim dahom, parfemom, kolonjskom, znojem... Baška svijet, svak baška, a na Tepi svi skupa... svijet šaren, a i navika u svakog drugačija... Neko kupuje đuture i za cijenu ne pita, drugi zapitkuje okle je, kol’ko je, pipkaju, prevrću i na deke kupuju... Neki plaćaju tabireći siću po dnu šlajbeka, a drugi masnom presavijenom gutom iz unutrašnjeg džepa...

A svi govore, larma, žagor Tepe kojoj nikad ne možeš ni tempo, ni melodiju ni krešenda potrefit ni predvidjet, sve je tren i sve je opet iznova i dugačije... ljudi il' sa sobom il' sa drugim kontaju razgovaraju, svađjaju se... nudi se, zjači, cjenka, prepire, ubjeđuje, čuješ između redova dobru provalu nasmiješ se il' naglas il' u sebi i tjeraš dalje do punog cekera, po spisku iz zadnjeg džepa...

I nekako ti žao što moraš sa Tepe poći, al ručak čeka na zerzevat.... sa jednog trbuha na drugi.. .zguza na guz polako do kuće...

Eto toliko od mene... nije Mostar Pariz, nisam ni ja Emil Zola, al je naša Tepa zaslužila ova slova...

Iz neobjavljene zbirke "Singerica i druge priöe Zdenka Boškovica"

(Zdenko Bošković, dez. 2014.)

Fotografije u prilogu, namjerno prebačene u crno bijelom izgled.

(tekst Zdenko, lična arhiva, cidom.org)

(spagos)

U Londonu postavljena memorijalna klupa u znak sjećanja na genocid u Srebrenici

 

U organizaciji BCIC London i pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida Kanada, u Londonu je postavljeno još jedno spomen-obilježje žrtvama genocida u Srebrenici.

Kako je saopšteno iz Instituta za istraživanje genocida Kanada, riječ je o memorijalnoj klupi, još jednom mjestu okupljanja prijatelja istine, pravde i kulture sjećanja u Kanadi.

“Dobili smo spomen obilježje koje će na najbolji način širiti važnu misiju da internacionalizujemo  bosansku kulturu sjećanja na genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, prije svega u gradu Londonu, a zatim i u Kanadi i svijetu. Dobili smo mjesto okupljanja kanadskih građana kojih je sve više u prihvatanju i javnom iznošenju sudskih, naučnih i istorijskih činjenica o agresiji i genocidu”, navodi se u saopštenju.

Spomen-obilježje u Londonu žrtvama najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi, genocida u Srebrenici, ostaje  trajno svjedočanstvo da će se pamtiti ovaj zločin u ime istine i pravde bez kojih nema bolje budućnosti čovjeka i civilizacije.

Spomenik u javnom prostoru, u jednom prelijepom londonskom parku, podsjeća i opominje na počinjeni genocid, ističe se u saopštenju.

(NovaSloboda.ba)