Mittwoch, 30. April 2014

..a por la Decima…



Pobjeda Real Madrida slavi se u Španiji kao histrorijski trjumf. Real stoji pred vatima za nebo, naslov je na online časopisu “elmundo.es”. Španjolski rekorder po broju titula je u zadnje tri godine bio izbacivan u polfinalu Lige šampiona, i po prvi put, nakon dvanaest godina, nalazi se u finalu jednog evropskog takmičenja.



Dugo očekivana “La Decima” , deseti naslov u Evropi,  čini da je sad na dohvat ruke...

O bunker odbrani Chelsea


Hoće li se Jose Morinho ponovo zabarikadirati, kako bi se domogao finala CL?


Chelsea, bez Cecha, Lamparda i Mikela, u srijedu večer, u Londonu dočekuje vodećeg iz prvenstva Španije Athletico Madrid. U prvom susretu u Madridu Englezi su zahvaljujući bedemu odbrani izborili 0:0.
Trener Liverpoola Brendan Rodgers komentariše Mourinho-fudbal:

«Nije teško trenirati ovakav sistem igre. Jednostavno, staviš deset igrača u svoj šesnaesterac, i to je to».



Tikitaka otkucala svoje



Pep: Moja greška. Moja odgovornost. Pogrešna taktika!

Bajern je tikitaka taktiku mogao prodati samo u Bundesligi i suvereno osvojiti ovogodišnje prvenstvo. U ligi šampiona je došao među četiri ekipe, a onda tu naišao na majstore, koji poznaju i anti tikitaka taktiku. Protiv ovakvog Reala, Bajern je izgledao kao dječiji vrtić.
Za rezultat treba poznavati taktiku, neku novu varijantu, ali imati i tim asova, koji to znaju provesti u djelo. CR, Bale, Benzema, Sergio Ramos, Modric, Alves, Casillas, Pepe, Carvajalo, Coentrao, Di Maria, Isco…

I trener Carlo Ancelotti, naravno!

Oči su sada uprte u London. Koliko će večeras biti debeo zid na bunkeru Chelasea, protiv Simonea i njegovog Athletika.
A Athletiko je već našao sistem i za Barcelonu, i za ovakav Real, i vodi u Španskoj ligi.
Do večeras. Čeka se drugi putnik za Lisabon 24. maja.




Dienstag, 29. April 2014

Zašto da ne! Prve patike „made in BiH“



Prva BH patika: Sa nama u Brazil - Dragon shoes!

Hvala ti bože, da se pojavilo i nešto ovako




„Napravio BiH“  d.o.o. je bosanskohercegovačka firma koja uz pomoć svojih partnerskih firmi iz naše i drugih zemalja pomaže mala i srednja preduzeća (razne zanatlije) pri predstavljanju i plasiranju njihovih proizvoda na domaća i inostrana tržišta.  Ideja je da kroz naše produkte, ljudi iz cijelog svijeta upoznaju dobre i bolje stvari iz naše zemlje, da upoznaju naš narod, običaje, kao i prirodne ljepote prelijepe Bosne i Hercegovine.
Najnoviji proizvod firme „Napravio BiH“  d.o.o. u saradnji sa firmom OR Euro Korak i Sevdah BH d.o.o. je „PRVA BIH PATIKA“, a radi se o sportskoj cipeli (patici) i baletanci, namjenjene kao modni dodatak svim građanima, navijačima i fanovima naše Bosne i Hercegovine.

Promocija ovog proizvoda je održana u ART Kući Sevdaha, uz prisustvo velikog broja prijatelja, koji su došli dati svoju podršku ovom jedinstvenom projektu. Podršku su pružili i FACE TV, kao i TV Vogošća.



„Prvu BiH patiku“ nose i naši „Zmajevi“ , između kojih su nas poznati umjetnik Emir Hadžihafizbegović, Predsjednik Nogometnog saveza BiH Elmedin Dino Begić,  legenda fudbala Muhamed Konjić, estradni umjetnik Enes Begović, kao prvak Evrope u kik-boksu Hasan Huseinbašić, te naša najveća legenda narodne muzike Halid Bešlić.

Projekat „PRVA BIH PATIKA“  nastao je u saradnji proizvođača OR „Euro Korak“, promotora „Sevdah BH“ d.o.o., kao i generalnog distributera „Napravio BiH“  d.o.o. Obuća je napravljena od vrlo kvalitetnih prirodnih materijala (kože), a đon od sirove gume, izrađuje se ručno, pa je zbog toga svaka  patika ili baletanka, pored visokog nivoa udobnosti i unikatna.

Ovo su prve i jedine BIH patike i baletanke namjenjene svim uzrastima, djeci, ženama i muškarcima. Ova obuća je i neizostavni modni dodatak za sve građane koji vole Bosnu i Hercegovinu.




Ovaj jedinstveni projekat „PRVA BIH PATIKA“ trenutno možete naći u Sarajevu i Goraždu, a USKORO i u ostalim bosanskohercegovačkim gradovima. U Sarajevu, prodajno mjesto obuće je „BAMBINO MONDO“, ul. Zmaja od Bosne 7-7a/Importanne centar, u Goraždu, TR „AJLA“ i ul. Zaima Imamovića bb., Salon obuće "Itarelo", Trg zlatnih ljiljana, 77220 Cazin.

Također, BIH patike i baletanke možete naručiti i putem maila info@napraviobih.ba, facebook stranice napraviobih.ba (https://www.facebook.com/napraviobih.ba?fref=ts) ili preko kontakt broja: + 387 63 399 541, a dostava se vrši bilo gdje u svijetu. Posjetite i web stranicu: www.napraviobih.ba.

 Bitno je spomenuti, da kupovinom ovog jedinstvenog proizvoda podržavate bosanskohercegovačku proizvodnju, jer je BiH patika i baletanka osmišljena, izrađena i proizvodena isključivo u Bosni i Hercegovini od ruku naših bh. neimara. Stoga, „PRVA BH PATIKA“  važi za bosanskohercegovački brend, a kupovinom istog i sami dajete podršku ovom projektu.



Budimo zajedno dio ove priče!

ekskluziva.ba


Jedno "predivno" zanimanje za sina???



Imate sina i strepite nad njim. Molite Boga da se ne drogira, da ne jurca bijesnim motorom, da nema neko opasno zanimanje ili hobby. Onda saznate da se bavi fotografijom i da slika pejsaže. Tada vam padne ogroman kamen sa srca i zahvalite nebesima na tome da imate pametnog i razumnog sina.



To je slika na kojoj je jedan fotograf slikao drugog dok fotografira. Tu fotografiju je snimio Hans van de Vorst iz Holandije na izletu u Grand Canyon-u, Arizona. Tekst ispod slika je njegov. Tko je fotograf na slikama nije poznato.

Bio sam jednostavno šokiran, kad sam vidio tog momka, koji je stajao na usamljenoj stini nad Grand Canyon-om. Dubina kanjona na tom mjestu je 900 metara. Stina na njegovoj desnoj strani je na ivici kanjona i sigurna je.
Kad sam vidio momka u sandalama sa kamerom i stalkom za kameru, sam sebi sam postavio tri pitanja:

1. Kako je došao na tu stinu?
2. Zašto nije snimio zalazak sunca sa stine na njegovoj desnoj strani, sa koje bi to uradio potpuno sigurno?
3. Kako će se vratiti nazad?

Kad je sunce zašlo, pokupio je svoje stvari (ostala mu je slobodna samo jedna ruka) i pripremio se za skok. Sve je trajalo oko 2 minute. Cijeli događaj je napeto promatrala gomila turista. 



Na toj slici je već u položaju iz koga nema povratka. Skočio je u sandalama. 



Na toj slici možete vidjeti da je stina na njegovoj desnoj strani nešto viša, zato je doskočio malo pod vrhom na vrlo strmom dijelu stine. Slobodnu ruku je iskoristio da bi se uhvatio za stinu. 



Pažljivo pogledaj. U lijevoj ruci drži kameru, stalak i plastičnu vreću. Slobodnu ima samo desnu ruku, osim toga nosi i dodatni teret. Doskače niže od vrha stine. I desna ruka i desna noga mu kližu. Upravo u tom trenutku sam uspio snimiti tu sliku. Nekako je uspio da se priljubi uz stinu i sačeka par sekundi, svoj teret izbaci na stinu, popne se na vrh i ode, verovatno u kupatilo da preobuče gaće. Ja sam svoje morao presvući a bio sam samo gledatelj!

(Sa mostarskibehar/ by ZlajaSaHavaja)

Riki ponovo na terenu



Povreda prošlost


Riad Demić na terenu nakon sedam mjeseci pauze

Jedini bh. internacionalac u najboljoj fudbalskoj ligi Makedonije, Riad Demić vraća se na teren nakon sedam mjeseci pauze. 

Istorija Mundijala (4) - Nijemci, ipak, zauzdali „laku konjicu“

  (preneseno sa portala Nova Sloboda, serijal: SP u fudbalu,, autor Dragan Miladinović)

SP u fudbalu (4)

Nijemci, ipak, zauzdali „laku konjicu“

Osvajanjem olimpijskog zlatnog odličja u Helsinkiju 1952. godine, kada je finalu savladala čuveni jugoslovenski tim (2:0), mađarska „laka konjica“ je nagovještavala da će voditi glavnu riječ i na Svjetskom šampionatu dvije godine kasnije u Švajcarskoj.

I tamo je, zaista, silovito jurila. I bez velikih napora preskakala sve prepreke. U tom nezadrživom naletu, četa Ferenca Puškaša je prosto pregazila tim SR Njemačke- 8:3! I sticajem okolnosti, oni su se jedni na druge namjerili i u finalu. I u ovoj presudnoj bici za titulu najboljeg na Zemlji, Mađari su ponovo bili na domaku novog triujmfa. Jer, bili su u vodstvu od 2:0! Taj rezultat nije, međutim, pokolebao njemačku armadu. Njena upornost i visoka borbenost snove su pretvorile u javu. Ona je u presudnoj bici izašla kao pobjednik (3:2). I prvi put upisala svoje ime u svjetske šampione.

Mala utjeha „plavima“

I tako su momci SR Njemačke sa najvrijednijim fudbalskim trofejom optrčali počasni krug. Evo tih junaka: Turek, Posipal, Kolmajer, Ekel, Lajbrih, Maj, Ran, Marlok, Oskar Valter, Fric Valter (kapiten), Šefer.
Dok su se oni radovali, na drugoj strani su tugovali Mađari: Grosič, Buzanski, Lantoš, Božik, Lorant, Zakarijas, Čibor, Kočiš, Hidekuti, Puškaš (kapiten), Tot. Na trećoj poziciji bili su Austrijanci.
I neka utjeha za Jugoslovene što su na tom svjetskom skupu izgubili od SR Njemačke-0:2! Tu kapitulaciju potpisali su Vladimir Beara, Branko Stanković,Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Vujadin Boškov, Miloš Milutinović, Stjepan Bobek, Rajko Mitić, Bernard Vukas, Branko Zebec.
„Plavi“ su prethodno odradili dvije bitke. Francuska je pobijeđena sa 1:0, pogotkom Milutinovića, dok je sa Brazilcima rezultat bio miroljubiv- 1:1, strijelac Zebec. Protiv „trikolora“ nastupili su Beara, Stanković, Crnković, Z.Čajkovski, I.Horvat, Boškov, Milutinović, Bobek, Mitić, Vukas, Zebec. U duelu sa „kariokama“ izostao je Bobek, a igrao je Dionizije Dvornić.

Mujić kao džentlmen

Šesti svjetski šampiomat u fudbalu bio je u Švedskoj 1954. godine. Tamo se, poslije kvalifikacija, plasirala i Jugoslavija.
Na top putu imala je dvije prepreke. Sa Grčkom u Atini obje mreže su ostale netaknute. I u Bukureštu sa Rumunijom podjela plijena, ali je bilo golova - 1:1, autor „plavog“ bio je Mujić. I sa jednima i sa drugima mečevi su bili u Beogradu. I u oba uzašli kao pobjednici - protiv Grčke 4:1 (strijelci Mujić dva, Petaković i Krstić), a sa Rumunima 2:0 (pogotke je postigao Milutinović). U tim bitkama učestvovali su Vladimir Beara, Tomislav Crnković, Anton Herceg, Vujadin Boškov, Ljubomir Spajić, Dobrivoje Krstić, Zdravko Rajkov, Todor Veselinović, Rajko Mitić, Bora Kostić, Bernard Vukas, Branko Zebec, Bruno Belin, Miloš Milutinović, Muhamed Mujić, Ilijas Pašić, Aleksandar Petaković, Vasilije Šijaković, Tomislav Kaloperović, Radivoj Ognjanović.



Prije odlaska u Švedsku, Mujić je povrijeđen. Pa ipak, zbog njegovih igara i zasluga u kvalifikacijama savezni kapiten Aleksandar Tirnanić Tirke imao ga je na svom spisku za put za Svjetsko prvenstvo. Ali, ovaj Mostarac, kao pravi džentlmen svoje mjesto ustupio drugome. Popularni Hamić nije želio da povrijeđen bude samo kao gledalac!

Brazilci, najzad, najbolji

Najzad i Brazilci su ostvarili toliko željeni cilj. U Kraljevini Švedskoj krunisani su u fudbalske kraljeve.
U finalnoj bici, na koljena su bacili ambiciozne i poletne domaćine ovog planetarnog fudbalskog nadmetanja - 5:2!
Ovdje je, istovremeno, rođena nova fudbalska zvijezda. Riječ je o 17.godišnjaku, najboljem fudbaleru svih vremena. Pogađate o kome je riječ? To je, naravno, Edison Arante Do Nascimito - Pele. I on je u bici za trofej jednom zatresao mrežu švedskog golmana.



„Ljudi kažu da je to moj važan gol, ali da je važniji onaj hiljaditi“, tako je otprilike kazivao nedavno, i podsjetio da je suparničke mreže pogodio čak 1.283 puta
A, evo, i tima „karioka“ iz finala, onog što je svojoj zemlji podario prvu titulu prvaka svijeta: Gilmar, Đ.Santos, N.Santos, Zito, Belini, Orlando, Garinča, Didi, Vava, Pele, Zagalo.
Treći su bili Francuzi, koji su pregazili tim SR Njemačke- 6:3!

Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
NovaSloboda.ba

Montag, 28. April 2014

Med i kašika, ali kakva?



Dilema

Med i kašika, ali kakva?

Kažu, metalna kašika nije dobra za med, bolja je drvena, ili plastična. Ali zašto, i da li je to baš tako?



U zadnje vrijeme na internetu nailazimo na dosta lijepih tekstova u kojima se piše medu. Kakve su osobine meda I kakav je njegov uticaj no ljudsko zdravlje, zna se ono što kažu, od kako je boga i svijeta. Danas se u tekstovim najčešće piše o ljekovitim svojstvima meda u kombinaciji sa nečim drugim, između odtalog, naročito su čitani tekstovi o kombinaciji meda, đumbira i limuna, na sve moguće načine. Međutim, u dosta tekstova naišao sam na “savjet” kako med ne treba uzimati metalnom, nego drvenom ili plastičnom kašikom. Taj detalj mi nije ostao jasan, čak na neki način, kad ujutro pripremam čaj sa medom, pa iz tegle uzmem jednu malu kašiku meda, uvijek imam nekakav osjećaj krivice, ili da nešto ne radim ispravno. Potražio sam, i našao jedan interesantan tekst na ovu temu, a objašnjenje nam daje osoba koja je stručna i meritorna i čije mišljenje treba akceptirati.

Istina je da med možemo jesti i drvenom, i plastičnom, i metalnom kašikom.

A od svega je najbolja ona narodna:  bitno je da ti kašika upadne u med, a koja je – potpuno je nebitno. A možda je pri tome najbitnije da je što veća!

Evo teksta:

ISTINA ILI MIT: Med mora da se jede drvenom kašikom

U našem narodu prenosi se po principu “rekla-kazala” tvrdnja da pčelinji proizvodi ne smeju nikako da se konzumiraju metalnom kašikom. Saznajte da li je to tačno 
 
Sigurno ste do sada hiljadu puta čuli da med treba jesti drvenom kašikom. Međutim, postoje li dovoljno valjani argumenti to?
Popularna blogerka i diplomirani inženjer prehrambene tehnologije Jovana Tomić objašnjava da oni koji ovo tvrde to najčešće čine iz tri razloga:
Misle da znaju nešto o hemiji
Pokušaj argumentacije ove tvrdnje je da navodno dolazi do hemijske reakcije između meda i metalne kašičice. Tvrdi se da med ima nisku pH vrednost (kisela sredina), što izaziva koroziju metala i med gubi svoja svojstva. Med ima pH oko 3.9 i ako bismo išli ovom logikom, onda metalnim escajgom ne bi trebalo da jedemo sir, kiseli kupus, kiselo mleko, turšiju, voće, paradajz i bezbroj drugih namirnica koje imaju veću kiselost od meda.


Metalna kašičica je napravljena od inertnog materijala, tj. napravljena je tako da prilikom normalne upotrebe ne stupa ni u kakve hemijske reakcije sa hranom. Pored toga, mašine za vrcanje meda su metalne. Kante za med su metalne. Prilikom analitičke kontrole, med se uglavnom odmerava metalnom kašičicom, sonda za uzorkovanje je, takođe, metalna.
Ako ništa drugo, da postoji problem u kontaktu meda i metalne aparature morala bi da postoje i zakonska ograničenja, barem u delu uzorkovanja i kontrole kvaliteta.
Zato što su “tako čuli” i što “tako treba”
Argumentacije kao što su: med treba jesti drvenom kašikom zato što tako treba, rekla mi moja baba i slično, podsećaju na onu priču s majmunima i bananom. Ukratko, priča ilustruje kako ljudsko društvo nastavlja da radi istu stvar iznova i iznova zato što se “tako oduvek radilo”, a da se niko ne zapita zašto.
U pitanju su ljudi koji prodaju drvene kašike
U celoj priči, oni koji prodaju drvene kašike i tvrde da se med mora jesti baš ovakvom kašikom – imaju najbolje opravdanje.


Šta je pravi odgovor?
Istina je da med možemo jesti drvenom, plastičnom ili metalnom kašikom. Možemo ga nategnuti direktno iz tegle ili staviti glavu u košnicu. Med neće izgubiti svoja svojstva.
Med je jako dobra namirnica i pogotovo je korisna u periodima kada vladaju grip i prehlada. Kao što naš narod kaže: bitno je da kašika upadne u med, a koja kašika je u pitanju – to je potpuno nebitno.
(izvor:telegraf)

Stvrano goelmo!

Na slovo, na slovo

Stvrano goelmo!

Pošukajte protačiti oavj tkest. Njie vanžo što sve izledga hoačitno. Uspejteće!
 
Na osovnu jende sutdije sa Univreziteta Cmabridgeu upošte njie vžano u kjoem redslojedu sojte slvoa u jendoj rjieči, jednio što je vanžo, da pvro i zandje solvo stjoe na prvaoj pociziji. Otsatak mežo biti blio kvaka bsemsilica, uspkros tmoe sve se mežo bez probelma čatiti. To je zobg tgoa što mi ne čitmao savko solvo, noge rjieč propezajnemo čiatvu. Gelomo!
To je tkao stavrno. I zobg tgoa mi idome gonidama u šklou?
Uvejrite se smai.



Rješenje:
Stvarno golemo.
Na osnovu jedne studije Univerziteta u Cambridgeu upšte nije važno u kojem redosljedu stoje slova u jednoj riječi, jedino što je važno, da prvo i zadnje slovo stoje na pravoj poziciji. Ostatak može biti bilo kakva besmislica, usprkos tome sve ćemo bez problema čitati. To je zbog toga što mi ne čitamo svako slovo, nego riječ prepoznajemo čitavu. Golemo!
To je tako stvarno. I zbog toga mi idemo godinama u školu?
Uvjerite se sami.

Priredio: Smail Špago
 
 
NovaSloboda.ba

Sonntag, 27. April 2014

Crveni za doktora



Senad Kivi Kovačić, prvi je doktor u istoriji fudbala/ nogometa koji je dobio crveni karton.





Kivi Kovačić, doktor u Veležu dobio je jučer crveni karton. Kad je počelo vrijeđanje od strane navijača Želje, povici ustaše, ustaše .... Kivi ih je polio vodom. Uslijedio je crveni karton ...i odlazak u svlačionicu.
Gine se za svetinju, za Mostar.



“Sjetih se i tetka Asima, Senadovog oca, rahmet mu duši, Senad nek mi je živ i zdrav, svima nama milion godina, ma isti tetak; Bio sam djete, otišao ja na utakmicu sa starim mojim i tetkom, da gledam Senada, igro za Poštar ...i prekršaj na Senadu, grub prekršaj ....kad tetak uleti ... kad tetak uleti ... i sudija je moro na stranu. Gledam rođaka svoga, isti onaj bjes, i riječi njegove, isti tetak: Đe ćeš to meni...“ (Deni Behram/facebook)

I šta sad?



Jezik argumenata

sa stranice kicker.de


Ovo su samo argumenti da se dušebrižnicima izbije adut iz ruke, kada su prije 5 kola najavljivali rasprodaju bodova i kući i na strani, od strane Veleža...žao mi je...ne želim ništa zakuhavati...ja govorim samo jezikom argumenata...crno na bijelo...čestitke ekipi, treneru i klubu...

ekipa Rođenih, nakon Želje 4:2


Stvarno mi je žao komentatora koji se kriju po mišjim rupama, i bljuju otrovne komentare na
sve odreda. Pišu komentare po portalima, po internetu, ali dobro sakriveni iza svojih tajnih nadimaka, zaštićeni anonimnošću, i ništa im više nije sveto. Haj što bljuju na ono što ne valja. Ne smeta. Ali dešava se često u zadnje vrijeme da bljuju, pljuju, laju, sikću otrovom i na ono što je dobro, što je sasvim uredu, na ono što je normlno, tamo gdje bi to trebalo biti normalno. Samo dvije tri rečenice o Veležu. Ove godine, uz  velike napore i uprave i trenera, i kombinacije sastava igrača, od mladih i iskusnih, sastala se ekipa koja bez obzira na nivo fudbala koji se igra na terenima u našoj zemlji, pokazuje zrelost  i rezultate. Ekipa se uigrala, zahuktala, i najvjerovatnije falit će joj mali korak da se ove godine uhvati  voza zvanog Evropa. Ako ostane ovako kako jeset, pred klubom i ekipom je put kojim će sigurno poći iduće godine.


Zašto ovo pišem?
Pojedinci prelaze sve granice normalnog komuniciranja i pišu komentare neprimjerenog sadržaja. Ne pridržavajući se pravila pisanja komentara i ne vodeći računa o prilozima koje komentarišu, pojedinci ne prestaju da iznose uvredljive komentare. Neki kalkulatori su prije nekoliko kola već pravili račun bez krčmara, najavljujući kako se Velež više ne može domoći Evrope, a pošto je već odmakao od zone opasne za ispadanje, pojavili  su se zli komentari da će doći do rasprodaje bodova, ovom, onom. Prije dvije sedmice Velež je u Vrapčićima postigao pobjedu nad Travnikom, pred jedva 200 najvjernijih gledalaca. Zaprepastio me komentar jednog momka na internetu, kad je napisao da nije išao na utakmicu, jer se uveliko pričalo kako je navodno utakmica prodata. Nakon pobjede, svi su se ušutili. Nakon toga krenule su kalkulacije druge vrste. Za kalkulatore je tema postala, kako Velež u svojim rukama čak ima i odluku o tituli. Da će s jedne strane prodavati bodove onima kojima trebaju, a da neće  dopustiti da Zrinjski postane prvak. Da će zbog toga prepustiti bodove Želji u Vrapčićima, a  da će se truditi svim silama da pobjedi gradskog rivala, i da će oni biti ti koji će skrojiti kapu i  vrh tabele u ovogodišnjem prvnstvu. Do kraja Premijer lige još su dva kola. Ali, sve ono što je do jučer pričano od strane dušebrižnika pada u vodu. Velež pobjeđuje i one sa dna  tabele, koji se dave, ali jučer sredi i Želju, i to evropskim rezultatom 4:2, i utakmicom, koja se po  napetosti može poredii sa onim boljim, sa evropskih terena ove godine. Zanemarićemo  katastrofalne uslove u kojima se igralo. Teren je bio više kaljuža i lokva, nego mjesto gdje se jedna fudbalska utakmica uopšte može i smije  igrati. Da je to bilo negde drugo, kao što je recimo slučaj čak i u nekim vrlo niskim ligama u Njemačkoj, na terenu bi prije utakmice bila zabodena  tabla sa natpisom, „Platzsperre!“ = „Zabranjena igra na terenu“, kako bi se zaštitili igrači od  povreda, ali i teren. Ali, kod nas toga nema. Utakmica je odigrana. Pobjeda je zabilježena. Komentatori su se ušutili.
Danas, no comment.
Vjerovatno pune akku svojih kalkulatora za naredna kola i naredne kalkulacije.
Sada se čeka Zrinjski u zadnjem, 30. kolu. I nabilavanje?

Svoje bolesne frustracije i komplekse pojedinci bi trebali liječiti na za to predviđenim mjestima.

Smail Špago

Vladimir Kličko odbranio titulu prvaka svijeta

Sinoć u Oberhausenu

Vladimir Kličko odbranio titulu prvaka svijeta

Vladimir Kličko pomeo je Alexa Leapaia nokautom u petoj rundi
 
Ova pobjeda pripada jednoj čitavoj zemlji i njenoj borbi za demokratiju, mir i slobodu!, komentar je koji se jutros može pročitati u medijima širom Evrope.
Vladimir Kličko je odbranio WBO titulu u teškoj kazegoriji protiv Australijanca Alex Leapaia (34), nokautom u 5. rundi, pred 12 hiljada gledalaca u dvorani u Oberhausenu.


Mlađi od braće Kličko je na taj način zadržao titule u teškoj kategoriji u verzijama WBO, WBA, IBF i IBO. O kakvoj dominaciji u boksu se radi, govori podatak da Vladimir Kličko već deset godina nije doživio nijedan poraz.



Što se samog meča, a i protivnika tiče, ne može se puno toga reći. Sudija je već u prvoj rundi brojao Leapaiju. Naredne runde su, takođe, više ličile na neki malo jači trening nego na onu pravu borbu za titulu. Kličko je dominirao, a Australijanac je do problema došao i samo sa ljevicom šampiona. Onda je desnica sijevnula u petoj rundi, i bilo je samo pitanje kad će protivnik na pod.
Vladimir Kličko ostaje svjetski šampion. Ovo je bila 62. pobjeda šampiona u njegovom 65. meču. Pobjeda je i jedan uspjeh za njegovu domovinu Ukrajinu. Čitav meč je u stvari i bio u sjenci događanja u ovoj zemlji.



Himnu Ukrajine izvela je Natalia Kličko, supruga starijeg Klička, obučena u plavo žutu haljinu, a zbog kvara na mikrofonu, himnu je izvela dva puta.
Vitali je, kao i u svim dosadašnjim mečevima bio uz svog brata, stojeći u njegovom uglu. On je u petak doputovao iz Ukrajine, ostavljajući svoje političke obaveze nekoliko sati po strani.



„Politika nema šta tražiti na ringu, ali ring je moja pozornica i tamo je želim napraviti reklamu za moju domovinu” izjavio je Vladimir Kličko.
Protiv Leapaija to mu je pošlo za rukom.
Nakon ove pobjede, slijedi meč Vladimira Klička protiv Bugarina Kubrata Puleva u odbrani titule po verziji IBF.
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago
 
 
NovaSloboda.ba

Skijanje na pijesku

Neobični sportovi

Skijanje na pijesku

Henrik May provodi svake godine 6 mjeseci u skijanju na pijesku, niz 120 metara visoke pješčane dine u Namibiji.

May je prvi na svijetu krenuo organizovano sa ponudom ovog avanturističkog sporta. U Namibiji sušni period traje 6 mjeseci. On organizuje izlete sa zapadne obale Namibije, od grada Svakopmunda, do unutar velike Namibijske pustinje, površine 31 hiljada kvadratnih milja. Za manje od dvije minute vjetar oduva tragove na pijesku, tako da se nikad ne možete skijati dva puta po istim tragovima. To je isto kao da se staza stapa na terenu.


May je rođen u Thuringen Forestu u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, počeo je skijati rano, a kako kaže, skijao je u sva četiri godišnja doba, na svakom brdu gdje je to bilo pogodno, ljeti po travi, čak i po pijesku, kad se snijeg istopi.
Odmah po dolasku u Namibiju, prvo što je primijetio, bili su pustinjski tereni, koji su ga odmah podsjetili na sniježne staze za skijanje. Odlučio se na svoj sport, na pustinjskom pijesku.



Prvi spust niz pješčane dine obavio je 2002. godine.
„Srce mi je lupalo od uzbuđenja, jer je staza izgledala kao svježa sniježna tvrda staza“, rekao je on.
May je. 2010 godine obavio skijanje na stazi dugoj 57 milja, i skok sa jedne dine visoke 60 metara. To može biti opasno, jer ako pogriješeite i padnete, to nije nimalo ugodno, kao da ispanete iz auta u pokretu na makadamski put.
(izvor: men’s journal)

Priredio: Smail Špago
 
NovaSloboda.ba

Samstag, 26. April 2014

...haj ti to skontaj...

malo viša matematika...





-Šta je sa onom tvojom prijateljicom matematičarkom?
-Ma bježi, prekinuli. Nikako je skontat. Ja je zovem telefonom, a ona mi kaže da sačekam dok se sabere, jer se upravo bila oduzela, pošto je djelila krevet sa tri nepoznate...osobe???

Otkako je bh fudbal nastao

...stiče se utisak, 50 dana prije zvaničnog početka Mundijala, kao da se nismo ni plasirali, kao da nam je svejedno...mediji još drže atmosferu, prilozima o igračima, reprezentaciji, o Brazilu...valjda daleko, skupo, pa nema ni onih koji mjesecima prije utakmice pokazuju kupljene karte...a ni Brazil nije tu negdje, u Evropi...treba i poći i platiti....a i nakva vremena...




za zagrijavanje pjesma...



Otkako je BH fudbal nastao
Takav tim se nije sastao
To nikad prije bilo nije
Za pehar zlatni borimo se sad
Želim svjetsko vidjet dok sam mlad
To niked prije bilo nije
OSTAVIMO SVE
IDEMO NA SVJETSKO JEBO TE
SRCE MOJE, OSTAVIMO SVE
MA IDEMO U RAJU GDJE SVI GLASNO PJEVAJU
Sanjao sam izuzetno laku grupu
Nikad jači napad, nikad jaču klupu
Sanjao sam, nisam htio da se probudim
OSTAVIMO SVE...
Sanjao sam proći ćemo u finale
Sanjao sam dobit ćemo na penale
Sanjao sam kako sa tribina čuje se
OOOOOOOOOO
IZUZETNOOOOO

i video:

 DVADESETORICA - IZUZETNO 






Vraćaju se rode

Borba za gnijezdo

Sve bijele rode (Ciconia ciconia) provode zimu u Africi, južnije od Sahare. Neke se vraćaju ranije, a neke se na povratku još malo zadržavaju u toplijim područjima oko Mediterana.

Često mužjaci roda lete prije ženki, kako bi do njihovog dolaska pripremili gdnijezda. Rode se u principu vraćaju u lanjska gnijezda, tamo gdje su proših godina odgajali mlade, u starom gnijezdu, u poznatoj okolini. Ali, ponekad, to ne može proći bez poteškoća. Desi se, pri povratku, zateknu svoje lanjsko gnijezdo već zauzeto. A tada dolazi do žestoke svađe.



Mlađe rode, koje se po prvi put vraćaju iz Afrike, i koje su na putu povratka bile malo brže, najčešće zauzimaju već postojeća gnijezda. Stare rode se ne predaju tako lako. Dolazi do dvoboja, koji ponekad zna završiti i sa tragičnim posljedicama. I to ne samo među mužjacima, jer u odbrani gnijezda učestvuju i ženke, ako se tu zateknu, a često se pokaže da su i one veoma žestoke u toj borbi.


Bijele rode napadaju dugim, špicastim kljunovima i jakim nogama. Napadaju nove stanovnike njihovih gnijezda, pokušavaju ih pogoditi u vrat, ili u krila. Borba zna potrajati i više minuta, a napadač obično dolazi odozgo, kao na slici u prilogu, koja je snimljena u Oderbruchu u Njemačkoj.



Ukoliko su u gnijezdu već položena jaja novih stanara, ili su već izlegli mlade, stari stanari, u slučaju pobjede, sve to bez imalo obzira izbacuju van gnijezda.
Nakon takve borbe rode su iscrpljene, ali se javljaju lupetanjem kljuna i krila, što spada u njihov redovni dnevni ritual.
Pogotovo jakim kleptanjem se javlja pobjednik borbe, bio to stari ili novi stanar gnijezda.
(izvor: SDZ)

Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba

Freitag, 25. April 2014

Raj Spago - Prvi poeni u ragbi ligi Brazila



(sa stranice: portaldotugby.com.br)

Raj Spago, os primeiros pontos

 

 

Nossos jovens talentos já estão deixando sua marca em terras estrangeiras! Prestes a completar dois meses na terra dos Springboks, Raj Spago nos contou mais de sua rotina, agora em plena temporada, com jogos duas vezes por semana e dedicação redobrada. De passagem pelo país, ele volta a defender seu clube de formação, o SPAC, em amistoso contra um clube chileno nessa sexta feira.
"Sem dúvida, estou vivendo uma outra vida, é um sonho sendo realizado. Estou participando do Campeonato de clubes M20, com jogos duas vezes na semana (às quartas e sextas). Eu já  participei de dois jogos, fiz dois tries e anotei treze conversões." De volta ao Brasil durante o feriado, não diminuí o ritmo. Estou indo todo dia na academia para fazer musculação e físico e no treino do SPAC eu estou dando o meu máximo em tudo."
''É sem dúvida a melhor experiência do mundo porque estou vivendo a minha paixão que é o Rugby 24 horas por dia, e nao existe nada melhor que isso. Digo para todos os jogadores que podem ter uma oportunidade igual a minha, para não deixarem ela passar porque não irão se arrepender."

Mostarci - Muhamed Mujić



(sa stranice: historija.ba)

25.04.1933.

Mujić je bio kapetan Veleža u kojem su igrale legende Ivica Ćurković, Vlado Zelenika, Sula Rebac, Bruno Repar, Vlado Slišković i Kruno Radiljević...



Muhamed Mujić je bivši jugoslovenski (bosanskohercegovački) fudbaler, smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih hercegovačkih fudbalera. Bio je višestruki reprezentativac i učesnik na olimpijskom turniru 1956. u Melburnu (srebrna medalja) i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu (četvrto mesto) - jedini jugoslovenski reprezentativac koji je dosad zvanično igrao na svim mestima u navalnom redu. Počeo je da igra marta 1948. u omladinskoj ekipi mostarskog Veleža, a za prvi tim je debitovao 1950. kao 17-godišnjak. Od 1952. godine, kad je Velež postao prvoligaš, odigrao je 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56. bio je najbolji strijelac sa 21. golom (zajedno sa Veselinovićem i Ognjanovom). Jedno vrijeme je s usjpehom igrao u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux iz Bordoa (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslje toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Zatim se vratio u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968. godine, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac. Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju (1953-1956) i pet utakmica i dva pogotka za "B" selekciju (1955-1957), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povredio jednog sovjetskog fudbalera i dobio zabranu nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.