Putem starih mostova

 

Ticino* života

Kako je u svijetu u kojem se čini, vrijeme kao da stoji?

One koji to žele znati, odgovor čeka na kraju dugog planinskog puta na jugu Švajcarske,

Most kao toranj za skokove

Još jedan sat hoda uzvodno, dolazi se do lučnog mosta Lavertezzo. Trenutno je period van sezone. U nekim ljetnim danima, međutim, ovdje se stvori i malo veća gužva. Smjeli skok sa toga mosta u rijeku Verzasca, koja svojom smaragdno zelenom bojom vijuga oko stijena, na dubini više od deset metara ispod mosta. Tokom hiljada godina, voda je oblikovala stijenu u ogromne skulpture. Za mnoge se putovanje ovdje završava. Takvi propuštaju mnogo, poput zanimljivog šumskog boćanja, kao i tematskih staza o etnografiji i lokalnog istorijskog muzeja u Sonognu.

I ovdje već duže vrijeme nedostaje ponuda za noćenje. Da li se to sada mijenja? Ne izgleda loše. Tu se domaći ljudi, kao što su Nadia i Sergio, Roberta i Samantha, koji daju sve od sebe, da ožive Valle Verzasca i njena sela, tako da zeleno srce Ticina počne da kuca jače. U njegovom vlastitom ritmu. Smiriti se i biti sretan. Čak i ako nema tople vode.

*Kanton Ticino (skraćeno TI, talijanski: Il Canton Ticino, njemački: Kanton Tessin, francuski: Canton du Tessin) je kanton u južnom dijelu Švicarske. Glavni grad je Bellinzona, a najveći grad i privredni centar kantona je grad Lugano. Grad Locarno je takođe važan.

Sa istoka, juga i zapada Ticino je okružen teritorijom Italije. Graniči se sa kantonima Uri i Valais na sjeveru, te s kantonom Graubünden na sjeveroistoku.

Kanton Ticino jedan je od srednje velikih u ovoj državi.

Na slikama:

Kamen i luk: Ponte dei Salti iz 17. stoljeća proteže se kroz Verzascu u blizini Lavertezza.

Selo duhova na padini: Turizam bi trebao oživjeti Corippo.

Predivno i svježe: autor Martin Verg i njegova kćerka na i u planinskom potoku

1 avgusta Mergoscia slavi Dan državnosti Švicarske

Kamion sa hranom: Roberta Rosciani prodaje njoke i picu

Jednostavno, ukusno: Tokom šetnji u dolini, kamen služi kao sto za piknik

Oni hrabri skaču sa Ponte dei Salti u hladne vode Verzaske

Šumsko boćanje: jedno od 13 drvenih terena za loptu između Brionea i Lavertezza

(stern)

Z.N.

(NovaSloboda,ba)

Sloboda u nadoknadi izvukla bod protiv Veleža

 

WWin liga Bosne i Hercegovine, 6. kolo:

Sloboda - Velež 1:1 (0:1)

Strijelci: Janketić 90+'; Halilović 32'

FK Sloboda: Trako, Hasanbegović, Cvijanović, Kunić, Hadžibeganović, Čajić, Beganović, Hrvanović, Mekić, Dubačkić, Delimeđac

FK Velež: Hadžikić, Oreč, Halilović, Hrkać, Mlinarić, Šturm, Jevtović, Vehabović, Mehremić, Milak, Lauš

U utakmici šestog kola prvenstva Bosne i Hercegovine u Tuzli su igrali Sloboda i Velež. Meč je završen podjelom bodova, bilo je 1:1.

Prva prilika na utakmici i to za goste u petoj minuti. Vehabović je centrirao iz slobodnjaka, Halilović pokušao glavom, lopta ide pored gola.

Halilović je pokušao sa 20 metara u 17. minuti, lopta ide pored gola domaćeg tima.

Dvije minute kasnije sjajna prilika za Slobodu. Mekić je šutirao sa 16 metara, lopta od Oreča mijenja smjer, ali Hadžikić krajnjim naporom brani.

Mnogo sreće za Slobodu u 25. minuti. Oreč je centrirao s desne strane, lopta pogaađa u stativu i pogađa Traku na gol liniji i ne prelazi liniju.

Trako je odbranio udarac Jevtovića u 32. minuti, ali minut kasnije ponovo pravi jednu jako lošu procjenu što je bilo kobno za Slobodu.

Lauš je centrirao, Trako krenuo pa stao, a sve dobro prati Halilović koji glavom pogađa za 0:1.

Na kraju prvog poluvremena situacija o kojoj će se diskutovati. Lauš je povukao Hrvanovića koji pada u kaznenom prostoru Veleža, tražili su penal domaći, ali sudija ni VAR asistenti se nisu oglasili.

Glavni sudija ove utakmice bio je Sabrija Topalović iz Zenice, dok su u VAR sobi bili Dragan Kesić iz Gradiške i Davor Maksimović iz Doboja.

Velika greška Hadžikića u 64. minuti. Reprezentativnom golmanu ispada jedna lopta i na njegovu sreću Janketić je ne šalje u mrežu.

Dobra prilika za Slobodu u 72. minuti, Mekić je pokušao sa 12 metara, malo iskosa, no lopta ide pored gola.

Samo dvije minute kasnije Rođeni su mogli staviti tačku na i. Milak se oslobodio svog čuvara i šutirao sa osam metara iskosa, lopta ide malo pored stative. Činilo se i da je malo dirala okvir gola.

Souza je u 84. minuti pogodio mrežu Slobode, no ranije je dosuđen prekršaj Haskića nad Dubačkićem.

Do poravnanja Sloboda dolazi u nadoknadi vremena. Nakon jednog centaršuta iz slobodnog udarca rezervista Janketić na debiju sjajno pogađa mrežu gostiju.

Poslije ove utakmice sigurno će biti dosta govora o tome da li je Sloboda oštećena na kraju prvog poluvremena kada se ni VAR nije gledao nakon što je Lauš oborio Hrvanovića.

Sloboda tako nakon ove utakmice ima dva osvojena boda na svom kontu, dok je Velež na pet.

Naredno kolo Slobodi donosi gostovanje u Konjicu kod Igmana, dok će Velež ugostiti Slogu Meridian.

(fotografije: sportsport.ba)

(sport)

Dvadest i četiri godine poslije – Kad obično postaje neobično

 

(tekst i fotografije u prilogu objavljene u na facebook stranici Visit BiH dana 10. septembra 2024. godine. Autor teksta i fotografije iz 1999. godine je Nick Ajran, a fotografija iz 2023. godine je preuzeta sa društvenih mreža)

Caption – opis ispod slike

Kad obično postaje neobično.

Ja sam autor prve slike. Druga dolazi iz otvorenih izvora. Upravo sam mislio da bi upoređivanje potpuno istog mjesta u razmaku od 24 godine bilo zanimljivo i dalo mi je pauzu za razmišljanje. Slika iz 2023. kao takva prikazuje uobičajeni prizor svakodnevnog života koji je mogao biti snimljen bilo gdje u Evropi. Sam po sebi nije vrijedan mnogo pažnje. Međutim, ima moćno, komparativno značenje kada je uparen sa prvom slikom, i tu postaje prilično smislen.

Dok slika iz 1999. prikazuje potpuno isto mjesto koje se nalazi u istočnom dijelu Mostara, ona govori potpuno drugačiju priču... Priča o turbulentnoj prošlosti koja je do tada još bila preblizu da bi bila dio historije. Nažalost, granatirani objekti i ratna oštećenja također su bili česti prizori u Bosni u to vrijeme, posebno u Mostaru, koji je još uvijek bio bosanski grad koji je pretrpio najviše štete tokom sukoba. Tokom mog kratkog putovanja tamo, napravio sam mnogo slika bombardovane/spaljene zgrade, a mogao sam i postaviti jednu/neku od njih umjesto toga. Ali zašto bih? Nema smisla pričati priču koju svi dobro poznajemo i 30 godina kasnije, dok bi Google pretraga mogla vratiti mnogo rezultata po potrebi. Ipak, ova slika mi je posebna. Ono što mi je ovdje prije svega zapalo za oko nisu preostali ratni strahovi, već taj potpuno novi restoran, koji je činio upečatljiv kontrast sa svojom bliskom okolinom. Ovaj kontrast nije bio samo vizuelni, već i simbolički. Samo običan restoran pun gostiju koji uživaju, jer se ništa nije dogodilo, kao da niko nije obraćao pažnju na gornje spratove zgrade, prkoseći tada sveprisutnim uspomenama koje su svi željeli da zaborave. Bilo je to kao otočić normalnosti u samoj sredini mjesta koje je još uvijek bilo sve samo ne normalno, ili sjajna mala zvijezda nade prema svjetlijoj budućnosti u okeanu razaranja. Činjenica da je ovaj posao vođen u podnožju teško oštećene zgrade, što je moralo biti prilično izazovna stvar, učinila ga je upečatljivim simbolom preporoda i pokazala snažnu volju da se život vrati u normalu, uprkos napetosti još uvijek se moglo naslutiti svuda okolo (uvijek sam bio prilično osjetljiv na okolne atmosfere, ali turista, koji sam tada bio, ni u jednom trenutku se nije osjećao ugroženim, niti ugroženim tokom moje kratke, ali opsežne solo posjete).

Nakon što sam napravio ovu sliku, stajao sam ovdje i zurio u prizor neko vrijeme, što me je navelo na onu misao koju sam spomenuo gore. Iako ovaj restoran možda nisam ni primijetio u normalnom kontekstu, ovaj prizor mi je jednostavno izgledao prilično neobično, i gotovo van konteksta, nakon što sam nasumično šetao ulicama od ranog jutra i prošao kroz sveprisutno osećaj devastacije. Iako sam do tada bio dobro svjestan i obaviješten o nedavnim i široko rasprostranjenim patnjama zemlje, nikada prije nisam vidio direktan uticaj ljudskog sukoba vlastitim očima u tolikoj mjeri. Čudno mi je ovdje bilo priznati kako svakodnevne uobičajene stvari (u ovom slučaju restoran) mogu odjednom postati neočekivane i zadivljujuće. i tako dobro predstavljaju volju stanovništva da se vrati u normalu. Svi trebamo imati na umu da se značaj bilo čega iz našeg svakodnevnog života može dramatično promijeniti „u jednom trenutku“, na osnovu konteksta, događaja i mnogih drugih faktora. Čini mi se da je ova slika tačan vizuelni prikaz ovih misli koje su mi na licu mjesta pale na pamet. Tog jutra u septembru 1999. godine u Mostaru, ruševine su još uvijek bile normalnost, a redovni poslovi bili su kuriozitet, što je pokazalo kolika bi poteškoća mogla biti snažna kada je u pitanju zabrljanje uobičajenog. Pozitivno, mogao bih reći da sam također vidio puno ljepote u Mostaru. Trebalo bi predugo da ih ovdje opišem. Iako je to svakako bilo moje najkraće putovanje ikad, bilo je i jedno od najupečatljivijih.

Nick Ajarn

(Visit BiH/20240913)

Najduža atletska trka na svijetu

 

Staza vodi samo oko jednog stambenog bloka, duga je 883 metra, ali se mora optrčati 5.649 puta u 52 dana: Ovo se odnosi na učesnike "Self-Transcendence Race", u prevodu „Trke samotranscendentnosti“ u okrugu Queens u New Yorku.

Ukupno potrebna distanca trke je 3.100 milja, odnosno 4.988 kilometara, koja se mora preći u danima između 30. avgusta i 20. oktobra - to je najmanje 96 kilometara dnevno.

Svako ko stigne do cilja prevaliće nešto više od 118 maratona za 52 dana. Trkači koriste do 20 pari sportske obuće svaki dan; 10.000 kalorija i često spavaju samo nekoliko sati dnevno, jer trčanje počinje u 6 ujutro i završava se u ponoć.

Prekrasni pogledi na zelenu prirodu ne mogu odvratiti trkače od napora: blok koji treba zaokružiti je nalazi se u sred u gradskog saobraćaja, dijelom pored ulica sa dvanaest traka u gruboj četvrti Queensa.

Trka postoji od 1997. godine. Izmislio ju je indijski duhovni učitelj Sri Chinmoy, koji je i sam trkač na duge staze, sprinter i dizač tegova. Organizator trke je Sri Chinmoy Marathon Team.

Prošle godine pobijedio je Italijan Andrea Marcato. Trebalo mu je 43 dana i 13:33:23 sata da pređe tih 4.988 kilometara. Najbrža žena bila je Tsai Wen-Ya sa Tajvana. Distancu je stazu pretrčala za 45 dana i 12:28:44 sata.

Namjera utrke je da učesnicima pruži priliku da prekorače svoje granice i steknu duhovne uvide. Škot William Sichel, iskusni ultratrkač i prvi koji je prešao punu distancu u dobi od 60 godina, govorio je i o drugim iskustvima utrke: smatrao je da je mentalni stres "ponekad nepodnošljiv".

(PMmag)

(spsgos)

Iz svijeta – slike sedmice

 

Oblak prašine

Ogroman oblak pijeska, habub (na arapskom: puhanje vjetar), širi se zemljom u blizini grada Dunqula u sjevernom Sudanu. Prirodno moćni zidovi dosežu i do 900 metara visine i razvijaju se prvenstveno u Sahari i mogu pokriti čitava mjesta maglom - kao što je bio slučaj 2017. godine, kada je Habub stigao do sudanske prijestolnice Kartum. Pješčane oluje obično nastaju kada vlažni monsunski vjetrovi naiđu na suhe slojeve zraka. Snažna silazna struja podiže ogromne količine prašine. Otprilike tri sata čudovišta se kotrljaju po kućama, oazama i plantažama, potisnuta vazdušnim masama - i često završavaju snažnom grmljavinom.

Bez daha

Još samo nekoliko poteza do pobjede: Guo Jincheng ima samo 23 godine, ali je već legenda u slavnom krugu plivačkih osoba s invaliditetom. Nakon brojnih titula svjetskog prvaka, osvojio je ne samo srebrnu medalju na 100 metara slobodno na Paraolimpijskim igrama u Parizu, već i zlato slobodnim stilom u mješovitoj štafeti na 4×50 metara. Važan faktor u tome je Jinchengova tehnika disanja, koju je usavršio u nekoliko noćnih smjena nakon redovnog treninga - sportista samo jednom udahne na 50 metara. Nedavni uspjesi su trenutni vrhunac karijere koja je započela kada je imao dvanaest godina.

Kapi za opsatanak

Najbolja vakcina za ovu djecu je mir, napisao je šef SZO Tedros Adhanom Ghebreyesus na Platformi X. Ali mir u Gazi nije na vidiku. Stoga međunarodni pomagači pokušavaju učiniti ono što mogu. 640.000 djece trebalo je da bude vakcinisano protiv dječje paralize u roku od nekoliko dana. Sa Izraelom je dogovoreno primirje za ovu kampanju, kako bi se moglo postaviti 400 stanica za vakcinaciju i mobilni timovi mogu voziti kroz uništeni obalni pojas. Higijenski uslovi su katastrofalni. U augustu je kod jedne bebe dijagnosticiran prvi slučaj dječje paralize u regiji, u posljednjih 25 godina.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Kuća Merdže

 

U Fejićevoj ulici, odmah preko puta zgrade (poznatoj po tome što je pred zadnji rat u njoj bila smještena prodavnica Kraš) dva brata Josip i Ivan (Blaž) Merdžo nalazila se također dvokatnica u koju je bila smještena krojačka radnja „Janko Kozak i sin“. U krojačnici su izrađivane vojne uniforme. U kuću na kat u kojoj su držali trgovinu mješovitom robom, nakon 1950-ih smještena je prodavnica pozamanterije „Domaćinstvo“ pa je i zgrada po tom imenu poznata većini Mostaraca. Zgrada je bila u posjedu Blaža Merdže koji je na nju postavio tablu posvetivši je Bratovštini sv. Ante. Kuća i ploča i danas postoje, a u prizemlju se danas nalazi pekara.

Korišteni tekst iz knjige:

• Bio jednom jedan... - Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara. (Neobjavljena knjiga), 2018.

Fotografije:

Br. 1. - Fejićeva - dućan i kuća Blaža i Josipa Merdže, 1925.;

Br. 2. - Ploča s natpisom posvećena Bratovštini sv. Ante, 2014.;

Br. 3. - Fejićeva - dućan i kuća Blaža i Josipa Merdže, 2014.

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov 

(Cidom team: 20240815)

Dobitnici nagrada “Nijaz Slipičević” za 2024.

 

Građani odabrali! Poznati dobitnici nagrada ''Nijaz Slipičević“ za 2024!

I ove godine su građani Mostara, putem glasanja na društvenim mrežama birali kome će pripasti prestižna nagrada ''Nijaz Slipičević'', koja se tradicionalno dodjeljuje mladim ljudima koji su ostvarili značajne rezultate u svojim poljima.

Glasalo se preko Facebook stranice Fondacija Slipičević u dvije runde. Zabilježen je veliki interes građana Mostara koji su odabrali između šest nominiranih.

Dobitnici nagrada „Nijaz Slipičević“ 2024:

Dobitnici prve nagrade sa 571 osvojenih glasova su Volonteri Crvenog krsta/križa Grada Mostara! Na sportskim maratonima, trkama, takmičenjima, na koncertima i velikom skupovima, na ulicama grada usred mostarskog ćelopeka - možete ih sresti doslovno uvijek. I samo je jedna misija u kojoj su se okupili - pomoći svojim sugrađanima, pomoći životinjama kad god treba, koliko god treba.

Dobitnik druge nagrade sa 305 osvojenih glasova je Danis Harmandić! Lani se okitio titulom najboljeg sportiste juniora Grada Mostara, ali tu se nije zaustavio. Prije nepunih mjesec dana, ovaj plivač, član Kluba vodenih sportova Orka postao je apsolutni rekorder BiH u disciplini 100 metara prsno.

Dobitnik treće nagrade sa 266 osvojenih glasova je CERIT (Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju) - mjesto je koje okuplja najbolje robotičare našeg grada i zemlje. Pod zastavom Bosne i Hercegovine i mentorstvom profesora Anesa Hadžiomerovića s međunarodnih se takmičenja i olimpijada vraćaju okićeni medaljama, te tako našu zemlju pozicioniraju među najnaprednije u savremenim tehnološkim dostignućima.

Svečanost dodjele nagrada bit će upriličena u petak, na dan kada je rođen Nijaz Slipičević, 20.09. s početkom u 19 sati u mostarskom Centru za kulturu. Svečanost dodjele nagrada pratit će prikladan zabavni program. Ulaz na ceremoniju je slobodan.

Crveni križ grada Mostara Klub Vodenih Sportova Orka CERIT - Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju

(Fondacija Slipičević)