Samstag, 17. Oktober 2026

Iz stare štampe – Stari Mostar, april 1930. godine

 


U Jugoslavenskom listu od 19. aprila 1930. godine, objavljen je tekst pod naslovim Stari Mostar, Pričanja g. Jeftana Milišića.


“Stari Mostar

Pričanja g Jeftana Milišića

Dvanaest kula. - O mostarskim džamijama. - Priča o “dobrom čovjeku”


Mala Tepa (današnji Pazar) stara je otprilike 150 godina. Tu je uvijek bilo stjecište povrtljarskih i voćarskih proizvoda, te masla, sira i ostale mrsi. U Mostaru je bio takozvani Stari grad, koji danas ne postoji i on se je protezao na obje obale rijeke Neretve. Na tom su gradu bile kule preko puteva kuda je narod prolazio. Prva je kula bila na dnu današnje Suhodoline, druga je bila na kraju spomenute Ćejvanbegove džamije, treća je kula bila na vrhu Kujundžluka idući sa Male Tepe Kujundziluk čaršijom, četvrta je kula bila na lijevoj obali rijeke Neretve na ulazu Starom mostu, peta je bila na desnoj strani Neretve na kraju Starog mosta, šesta je kula bila na desnoj strani Neretve kod Tikvinova sokaka, sedma je kula bila na podnožju Oručluka na kraju varoši idući u selo Rodoč, osma je kula bila na Šemovcu kod danasnje Golubovića gostione, deveta je kula bila na Priječkoj čaršiji na mjestu zvanom “Crkveni vakuf”, deseta je kula bila na Raskršću kod Lafi Alibega dzamije, jedanaesta je kula bila na Liska ulici i, konačno, dvanaesta je kula bila na kraju Cernice na ulasku u mahalu Ričinu.

Najstarija džamija u Mostaru je Sinan pašina na zvanom Grebinom mejdanu kod današnjeg Oficirskog doma. Ovu je džamiju gradio Sinan paša kao svoj hair, a isti je pša gradio i džamiju sultan Sulejmana na Starom mostu na lijevoj strani Neretve. U Mostaru svega postoji danas 35 džamija. Do rata ih je bilo 36. Prve smo dvije napomenuli. U Brankovcu u Osmana Džikica ulici, prije zvanoj Pašinovina, nalazi se treća džamija zvana Hadži Velijina, četvrta džamija se nalazi u Brankovcu kod Karabegovih kuća, a zove se Hadži Vali džamija, peta se nalazi dzamija više Sahat kule, a zove se Hadži Memija džamija. Ove su zadnje tri džamije sagradila tri brata i to: hadži Velija, hadži Valija i hadži Memija.

Šesta džamija nalazi se više saraja Ali Gali paše Rizvanbegovića, bivšeg hercegovačkog vezira, koji je vladao od godine 1833. do 1855. Ovu je džamiju gradio Ćurči Ahmed-paša i danas se nalazi u veoma trošnom stanju. Sedma džamija se nalazi u blizini vatrogasne kule na Glavnoj ulici, a zove se Fatime Kadun džamija, osma se nalazi vis-a-vis općinskog ureda, a zove se Husein Havadže džamija, deveta se nalazi prema Zemaljskoj banci, a zove se Hafiz Havadži džamija, deseta se džamija nalazi kod Suhodoline na mjestu zvanom Podlipa. Ovu je džamiju gradio Nasuh-aga Vučijaković. Jedanaesta se džamija nalazi na Luci u neposrednoj blizini Šarica džamije, a zove se Kotlevi džamija, dvanaesta se džamija nalazi na dnu Luke kod Fabrike duhana, a zove se Čelebića džamija, ali po jednom bašluku koji se nalazi u blizini ove džamije može se ustanoviti da su je gradile Kotle, a Čelebići da su bili mutevelije. Trinaesta džamija postojala je kod mosta Vojvode Stepe Stepanovica, koja se je zvala Kamberagina dzamija, a srušena je u vrijeme rata.

Na Srednjoj ulici, danasnjoj Kralja Tomislava, nalazi se četrnaesta džamija, u blizini mosta Kralja Aleksandra, a zove se Terjahja džamija. Petnaesta džamija nalazi se u istoj ulici u blizini stana Čede Milića, a zove se Mehmed Havadži džamija, šesnaesta džamija nalazi se na Musali na lijevoj strani mosta Kralja Petra, a zove se Ćose Havadže džamija, sedamnaesta je glavna džamija zvana Karadžozbegova džamija, osamnaesta je na Maloj Tepi, a zove se Koski Mehmed-pašina džamija, devetnaesta je na donjoj ulici Carine, kod hotel “Neretve”, a zove se Mehmed Ćetordan džamija, dvadeseta se nalazi vis-ŕ-vis kotarskog ureda, a zove se Roznamedžijina džamija. Na desnoj strani rijeke Neretve prva je džamija u Ričini, a zove se Hadži Ahmed-bega Lakišića džamija, druga je u Cernici a zove se Memin Havadže dzamija, treca je kod Starog mosta, a zove se Tabhana dzamija. Ovu su džamiju tabaci (kožari) pravili i u ovoj džamiji klanja na vodi imam, pošto ispod mihraba protječe jedan veliki kanal, a džemat (narod) klanja na suhu. Četvrta džamija nalazi se na Šemovcu na mjestu zvanom “Spila” a zove se Nezir-agina džamija, peta je džamija na desnoj strani Neretve, a zove se Radiši džamija, šesta je niže ove i zove se Esmer-jahja džamija, sedma je kod Spahica kuća u Priječkoj mahali, a zove se Otuzovica džamija, osma dzamija je u mahali Oručluk, a zove se Čevreli džamija, koju su gradile Čevre, deveta je prema katoličkoj crkvi, nju je gradio Derviš paša Vajzovic, deseta je na Raskršću, a zove se Hadži Alibeg Lafi džamija, jedanaesta je na mjestu zvanom Balinovac, a zove se Baba Bešir džamija, a dvanaesta je na Pijesku zvana Ali Eli džamija, što znači džamija rukatog Alije. Ovu je džamiju zapalio i munaru porušio Janković Stojan kad je udario sa vojskom na Mostar, a godine 1868. nju je obnovio Derviš-paša Čengić zvani Dedaga, a nazad nekoliko godina ponovo je izgorila.

Na Carini, u Kadun Fatiminu haremu, nalazi se jedno turbe. Tu leži jedan dobar čovjek koji se je zvao Derviš Isak. O ovome se čovjeku tvrdi da je bio “dobri” i sa punim uvjerenjem u Mostaru se priča ovo: Kad je austrijska vojska udarila na Banja Luku pod princom Eegenijem Savojskim, ovaj je derviš Isak došao jednog dana u berbernicu da obrije glavu.
Berber je počeo da ga brije i kad mu je pola glave obrijao, on je rekao da prestane brijati. Uzeo je zatim svoj štap i izišao iz berbernice i počeo sa onim štapom udarati po dućanima, po vratima i po zidovima tako dugo da su ljudi mislili da je šenuo umom. Najedanput se je umorio, unišao ponovo u berbernicu i berber mu je obrijao i onu drugu polu glave. Taj se dan u Mostaru za bitku nije ništa znalo, pošto nije bilo brzojava; tek nakon deset do petnaest dana počeli su ljudi dolaziti i pričali su da je austrijska vojska napredovala sve dotle dok se nije pojavio pred turskom vojskom covjek kome je bilo obrijano pola glave. Po tome se je znalo da je bio on.”


prilog: Mostar, panorama 1930-ih, cidom.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)


Donnerstag, 15. Oktober 2026

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Suhodolina

 





Nastavljamo sa serijalom – Suhodolina

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Suhodolina. Lokalitet, vododerina. Suhodolina je inače suha vododerina koja počinje ispod brda Stolac, pa strmim obroncima Podveležja prolazi kraj starog bogumilskog, a onda i pravoslavnog groblja, te završava u Potkujundžiluku i ulijeva se u Neretvu. U vrijeme velikih kiša ova vododerina se napuni vodom koja se sjuri u grad ispod. Tako narasli potok nakon kiša Mostarci zovu Dronja. Za velikih kiša znala je Dronja nositi sve što se našlo na putu, pa je blatna i luda bujica pred sobom gurala ogromno kamenje, zemlju, pijesak, granje pa i čitava stabla, mrtvačke sanduke s leševima, potom grede, a srušila bi usput i nekoliko kuća. Jutro bi za mnoge građane osvanulo bez krova nad glavom.


Fotografije:

-Suhodolina - nakon poplave 1900-ih

-Suhodolina - radna akcija 1989;

-Suhodolina - rezervoar vodovoda 2010.


Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Mittwoch, 14. Oktober 2026

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, novembar 1929. godine

 


U Jugoslavenskom listu od 13. novembra 1929. godine, objavljena rubrika Razno iz Mostara, sa nekoliko informacija iz grada i okoline.


“Mostar, 11. novembra.


Na Cetinje ili u Split

Komesar oblasne samouorave g. dr. Aurelije Nardeli izvjestio je danas Vašeg dopisnika, da se prema naređenju g. Ministra unutrašnjih poslova izvješćuje stanovništvo ove oblasne samuprave, da, počam od 16. novembra o.g. sve službene pošiljke i dopise ne upućuju više komesaru oblasne samouprave Mostar, koja je od toga dana u likvidaciji, nego izravno Kraljevskoj Banjskoj upravi u Split ili Cetinje.


Smrt uglednog sveštenika

Danas je nenadno umro proto i kateheta g. Tomo Bratić. Pokojnik je doživio tek starost od 58 godina. Bio je vrlo obljubljen među cijelim građanstvom i poznat radi svoje sposobnosti, požrtvovnosti i dobrote. Slovio je kao vrlo učen sveštenik, koji se je razumijevao i u znanstvenim stvarima, a naročito se je isticao na kultirno-prosvjetnom polju. Radi svoje susretljivosti i dobročinstva koja je učinio svakom, bez razlike vjere i plemena, pokojnikova smrt izazvala je nevjerovatnu žalost i tugu. Njegov sprovod obaviće se sutra.

Vječnaja mu pamjat!


Hodočašće u Mekku

Uz mnogobrojno učešće građana, koji su bedele ispratili na stanicu, jučer je otišao šeh Jusuf kao bedel na Mekku, da hodočasti za umrlog Arifagu Nožića, veleposjednika iz Mostara. Ispraćaj na stanicu bio je vrlo svečan i srdačan.


Seljački svatovi u Mostaru

Danas oko podne prispjeli su iz Gnojnica u Mostar svatovi sa mladom i srpskim barjakom. Policija je međutim zaplijenila tu zastavu, saopštivši im, da mogu nositi samo jugoslovensku.

O.H.S.”


prilog: Mostar, panorama 1930-ih,

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)


Dienstag, 13. Oktober 2026

Iz stare štampe – Razno iz Mostara, oktobar 1929. godine

 





U Jugoslavenskom listu od 16. oktobraa 1929. godine, objavljena rubrika Razno iz Mostara, sa primjedbama o izgledu grada.


Mostar, oktobar 1929.

“Da se ukloni jedna smješna slika u gradu

U Mostaru ima nekoliko mjesta po gradskim ulicama određeno na zidu, gdje se imadu lijepiti razni plakati i oglasi. Gradska općina utrošila je lijepu sumicu novca doj je sva ta mjesta za plakate cimentirala, kako bi se doskočilo primjedbama građana, da se zabrani lijepljenje plakata po njihovim zidovima, koji time gube svaki izgled. Međutim, ta mjesta koja su određena za plakate od strane općine često puta su prazna. Nema nijednog plakata na njima, a zato odmah pokraj toga mjesta, koje nota bene nije za plakate određeno (Jer su to zidovi gradskih kuća( vidi se mnoštvo izljepljenih raznihn oglasa, reklama i plakata. Čovjeku ta slika postane smiješna kad pogleda tu rugobu, pa izgleda, kad bi sad, recimo, općina naredila da se plakati, oglasi i dr. lijepe pokraj odeđenoh za to mjesta o kojem je riječ, da bi se tek tada lijepili na pravo mjesto. Gradsko poglavarstvo bi trebalo izdati strogo nateđenje u ovoj stvari i zabraniti da se lijepe plakati tamo gdje ne spadaju, kad ima za to određano mjesto.”

-:-

“Jedna nakarada


Prije nekoliko godina počelo je Vakufsko Povjerenstvo da zida dućane u dvorištu džamija kod Šadrvana na Glavnoj ulici, ali je uslijed spora, koji je konačno likvidiran u korist Vakufa, posao bio obustavljen i još se ne nastavlja. Džamijsko dvorište je porušeno i zanemareno, zidovi dućana početi i nedovršeni, džamija i munara malo da se ne sruši, a sve skupa daje izgled jedne zanečišćene ruševine i gledaoca ostavlja pod dojmom, kao da nema nikoga, ko o tom vodi brige.

O.H.S.”

prilog: Glavna ulica - ispred zgrade Divizije 1920-tih, Glavna ulica - Šadrvan Hafiz Hodžine džamije 1910. Cidom.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Montag, 12. Oktober 2026

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Staro Veležovo igralište

 






Nastavljamo sa serijalom – Staro Veležovo igralište

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Staro Veležovo igralište. Stadion, naselje. Radnički sportski klub Velež prve je svoje utakmice nakon osnutka (1922. g.) igrao na jednoj ledini poviše Sjevernog logora, da bi od 1930-ih koristili novoizgrađen stadion koji se nalazio podno Biskupove (Bakamovića) glavice. Prije Drugog svjetskog rata, taj stadion su, osim Veleža, koristili i drugi mostarski nogometni klubovi, ali je nakon rata, sve do izgradnje novog i modernog stadiona pod Bijelim Brijegom, stadion koristio Velež, pa je nazvan Staro Veležovo igralište. Igralište je imalo malene drvene tribine za sjedenje na zapadnoj strani, kao i tribine za stajanje na istočnoj strani. Sam teren bio je posut šljakom, tako da je svaki pad igrača izazivao brojne ozljede i posjekotine. Početkom 90-ih godina, na njegovom je mjestu izgrađeno naselje s nekoliko zgrada prošarano zelenim površinama, ali je naziv lokacije i dalje ostao „Staro Veležovo.” Neposredno nakon završetka zadnjeg rata, većina zelenih površina, preko 90 posto njih, zabetonirana je i na njima su izrađene terase kafića. Kafići su bili glavno mjesto za izlaske mladeži, no otvaranjem kafića u drugim dijelovima Mostara, popularnost „Starog Veležovog” naglo je opala, pa je veći dio objekata koji se nalaze na njemu, danas napušten i izložen propadanju.


Fotografije:

-Staro Veležovo igralište 1942. g.

-Staro Veležovo igralište – izgradnja stambenih zgrada 1970-ih;

-Staro Veležovo igralište 2010. g.


Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)

Sonntag, 7. September 2025

U osmini finala Eurobasketa Poljska zaustavila Zmajeve

 







Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je od reprezentacije Poljske u osmini finala EuroBasketa rezultatom 80:72.

Reprezentaciju Poljske je do trijumfa vodio Jordan Loyd sa 28 postignutih poena . U redovima reprezentaicje BiH istakakli su se Jusuf Nurkić sa 20 i John Roberson sa 19 poena.


Poljska – Bosna i Hercegovina 80:72 (14:23, 26:21, 22:17,18:11)


Poljska: Pluta 9, Balcerowski 7, Sokolowski 10, Loyd 28, Ponitka 19, Zapala, Dziewa, Gielo, Laczynski, Olejniczak 7, Michalak, Zolnierewicz


BiH: Nurkić 20, Roberson 19, Alibegović 3, Arslanagić, Atić 8, Halilović, Gegić 8, Penava, Lazić 8 , Hrelja, Vrabac 3, Kamenjaš 3.

(basket.ba)

Vožnja kroz tunel Guoling u Kini

 







Tunel Guoliang u Kini: Nisu imali ni mašina ni para pa su tunel u ovoj planini probili - čekićima Da bi stigli kući, mještani kineskog sela Guoliang u Huixianu u provinciji Henan moraju putovati kroz tunel izgrađen u sklopu planine Taihang. Riječ je o tunelu dugom 1200 metara, širokom 4 metara, a visokom 5 metara koji predstavlja jedini način da stignu do svojih domova.

Tunel je izgradilo trinaest seljana predvođenih Shenom Mingxinom u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Nisu imali mašina - ni para, pa im je trebalo pet godina da ga naprave uz pomoć "primitivnih“ alata poput čekića i dlijeta.

Prodavali su svoju stoku da bi nabavili materijale, i koristili svaki slobodan trenutak za gradnju. Tokom ove građevinske pustolovine potrošili su više od 4000 čekića.

Tunel je otvoren za saobraćaj 1. maja 1977. godine, a zbog svojeg neobičnog izgleda na bočnoj strani planine ubrzo je postao turistička atrakcija za Kineze, ali i internacionalne goste.

Iako vožnja u ovom tunelu zahtijeva veliku pažnju na cestu ispred sebe, seljani su mu dodali i nekoliko "prozora“ kako bi putnici bili okruženi prizorima prekrasne prirode dok njime prolaze.

Prije gradnje tunela, pristup selu u dolini Taihanga, koji je dobio ime po pobunjeniku iz vremena Han dinastije, bio je vrlo težak. Seljani su nerado odlazili iz svojih domova jer su se morala uspinjati uskim i strmim planinskim putem.

(geo)

(spagos)