Na plaži u Dakaru, u Senegalu, sljedbenici Bratstva Layène slave kraj mjeseca posta Ramazana festivalom prekida posta Id al-Fitr. Ovi muslimani, uglavnom obučeni u bijelo, primjer su vjerske tolerancije u zapadnoj Africi: žive prema Kuranu i Bibliji, slave Ramazan i slave Božić. Prije oko 140 godina, njen osnivač je sebe vidio kao reinkarnaciju proroka Muhameda, a sina osnivača vjernici smatraju Isusom Kristom koji se vratio na zemlju.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
Velež – Sloga Doboj 1:0 (1:0)
Stadion Rođeni.
Sudija: Haris Halkić (Sanski Most)
Žuti kartoni: Ćaić, Guliashvili (Velež), Popara (Sloga Doboj)
Strijelci: 1:0 Guliashvili (30′)
Velež: Hadžikić, Oreč (od 23′ Vehabović), Zvonić, Hrkać, Šturm, Mlinarić (od 64′ Suljić), Čaić (od 76′ Šikalo), Pršeš, Guliashvili (od 76′ Peco), Džafić, Haskić (od 64′ Dino Halilović).
Sloga Doboj: Šćekić, Varga, Grabež, Milanović, Perković, Redžić, Popara (od 65′ Božićković), Kvesić, Mrzić (od 46′ Veselinović), Predragović (od 65′ Dujaković), Mrkaić.
Velež je pobjedom protiv Sloge Doboj napravio krupan korak ka fudbalskoj Evropi, dok su gosti zabilježili četvrti uzastopni poraz.
Fudbaleri Veleža dobro su započeli utakmicu sa Slogom Doboj i već u 2. minuti u šansi se, poslije kornera, našao Zvonić, ali nije dobro zahvatio loptu.
Potom je u prilici bio Guliashvili, čiji udarac brani golman Šćekić.
U 18. minuti, Haskić je petom uposlio Pršeša, čiji šut završava iznad prečke.
U 23. minuti, povrijedio se Oreč, pa je Klafurić u igru uveo Edu Vehabovića.
Terensku inicijativu Velež je krunisao golom u 30. minuti. Dosuđen je slobodan udarac na dvadesetak metara od gola gostiju, Guliashvili je snažno šutirao, lopta je pogodila nekog u živom zidu gostiju, prevarila golmana i završila u mreži – 1:0.
Gosti su prvi put zaprijetili u 37. minuti i umalo nisu izjednačili. Poslije centaršuta Kvesića, loptu je glavom zahvatio Grabež, a Hadžikić sjajno interveniše i vadi loptu ispod same prečke.
Samo što je počelo drugo poluvrijeme, prilika za Velež, ali šut Šturma iz slobodnog udarca završava iznad prečke.
U 55. minuti, dosuđen je slobodan udarac za goste. Veselinović je šutirao, lopta se našla u mreži, ali je sudija Halkić zbog ofsajda poništio gol, uz dosta protesta gostujućih fudbalera.
Velež ima terensku inicijativu, igra se odvija na polovini gostiju, ali nema promjene rezultata.
Tri minuta prije kraja regularnog toka utakmice, sreća je bila na strani Veleža. Poslije kornera, jedan od igrača Sloge pogodio je stativu.
Utakmici na stadionu Rođeni prisustvovali su novi selektor fudbalske reprezentacije BiH Sergej Barbarez i direktor reprezenatcije Emir Spahić.
(NovaSloboda.ba)
U Jugoslavenskom listu od 28. oktobra 1925. godine, objavljena je rubrika “Mostarska hronika” koju je uređivao redovni dopisnik iz Mostara.
Mostarska Hronika
(Od našeg redovitog dopisnika)
Mostar 27. oktobra
-:-
Problem nove generacije pred Okružnim sudom
Jedan kolos u formi naslaganih spisa predstavlja arhivu, koja dokumentuje bijedno stanje i propali odgoj naše omladine.
Policiji se podnosi iz dana u dan preko 10 tužbi protiv raspuštene djece. Osamdeset procenata malodobnih u Mostaru policijski je kažnjeno i to radi razuzdanosti, zločina, krađe i sličnoga. U Mostaru nema uopšte ni jednoga djeteta, koje nije u društvu tih kandidata za haps. Ne verujemo,
da je ikada, najınlađa generacija bila tako raspuštena i nevaspitana kao današnja. Šta je razlog ovome trebalo bi da bude predmet za anketarnu debatu, koju bi naležni trebali da sazovu i za koju je u svoje doba dao inicijativu g. dr. Miklaušić. Ova se stvar dalje ne smije odlagati, jer o toj generaciji ovisi budućnost naše zemlje
Očajavajuća policija kanačno je strpala nekolicinu od ovih mangupa i kradljivaca u zatvor. Protiv njih se je vodila rasprava u okružnom sudu danas. Njih pet, Franjo Suton. Zvonko Suton, Preka Jozif, Benco Blaško i Ahmet Ćerkić sjedili su na optuženičkoj klupi. Među njima je bilo najmlađem 13 godina, a najstarijem 19 godina, Ta su mangupčad ležala već dulje vremena u istražnom zatvoru i čine utisak kao da im do slobode nije mnnogo stalo i da su se već prilično udomaćili u hapsu. Oni su optuženi radi raznih krađa. Među ukradenim predmetima nalaze se kokoši, pilići, lopate, krasne, motike. trešnje, stolnjaci, košulje i t.d. Kokoši su krali u mostarakog biskupa, motike kod baščovana, košulje i stolnjake po privatnim kućama, a ostalo gdje im je što prije došlo do ruka. Stvari su prodavali ispod ruke a pare međusobno dijelili.
Od njih su neki već više puta osuđivani, a svaki je vrlo dobro poznat policiji. Sud je nakon ispitivanja i vijećanja donio osudu sa kojom se osuđuju: Franjo Suton, Zvonko Suton i Jozef Preka po 5 mjeseei zatvora.Blaško Benco 2 mjeseca, dok se riješava Ahmet Ćorkić i upućuje se policiji
(pošto mu nema više od 13. godina) da ga ona kazni.
-:-
Strašno nevrijeme
Noćas je vladalo u Mostaru strašno nevrijeme. Poslije pola noći počeli su gromovi pucati nad samim gradom sa tolikom tutnjavom da se je čitava varoš uzbunila i zapalila. lampe. Preko noći je Neretva strašno nabujala i jutros već valja drveće koje kupi siromašni narod.
-:-
Željeznička stanica bez čekaonice
Naša željeznička stanica građena je lahuri i u doba kada se je mislilo, da će Mostar i u budućnosti ostati malo seoce. Nakon stotinu pregrađivanja i preudešavanja otpale su potpuno čekaonice, a za putnike koji se ne zdršavaju u željezničkoj restauraciji nema drugoga mjesta osim pod jednom verandom za koju se može kazati, da je bez krova, jer kad kiša pada mora čovjek pod njom stajati pod kišobranom.
Željeznička direkcija u Mostaru upozoravana je na ovu anomaliju, koja zadaje toliko neugodnosti putnicima tim više što gotavo svi vozovi koji saobraćaju sa Mostarom prolaze po noći, Nadamo se, da će konačno željeznička direkcija učiniti konac psovkama putnika na ovakove prilike tim, što će
popraviti sadanje stanje.
-:-
Ruševine grada Mostara
‚Na više strana u Mostaru mogu se primjetiti stare napuštene kuće, koje su srušene ili su se već gotovo srušiti. Na mnogim starim kućama vise ploče ogromne težine i mogu svaki čas da padnu. I te stare ruševine ne nalaze se samo po zapuštenim ulicama, već i po glavnim, tako da čovjeku prijeti pogibelj kad pokraj njih prolazi, Naša općina trebala bi o ovome da povode malo više računa, jer kada se dogodi kakva nesreća, (a ta se može dogoditi svaki čas) onda će biti kasno.
-:-
Teška nesreća
Ivan Čavić, zidar popravljao je zgrade knjižara Pachera. Nesretnim slučajem kliznula mu se noga i on je pao iz visine na glavu, te ostao na mjestu mrtav.
-:-
prilog: Okružni sud Mostar, 1893.
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Dvostruka svjetska prvakinja u trčanju sa preponama Anouk Garnier popela se na prva dva sprata Ajfelovog tornja koristeći samo jednostavno uže. 35-godišnja.
Francuskinja se golim rukama podigla na 110 metara i sada drži svjetski rekord u penjanju na konopcu. Nakon spuštanja, govorila je o težini izazova prije nego što je uzviknula pobjedu.
„Teško je, postoje trenuci kada više ne možeš da izdržiš, ali to što su me članovi familije i prijatelji, koji su došli u velikom broju, bodrili dole u predvorju zaista mi je davalo puno snage.”
“Ona je ratnik. Od malena je stalno bila na krovu, svuda se penjala, kao majmun”, ispričala je njena majka.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
Čak tri prve atletičarke istrčale maraton brže od postojećeg svjetskog rekorda na maratonu u Londonu.
Peres Jepchirchir (Kenija) 2:16:16
Tigst Assefi (Etiopija) 2:16:23
Joyciline Jepkosgei (Kenija) 2:16:24
Kenijska atletičarka Peres Jepchirchir postavila je novi svjetski rekord u maratonu.
Olimpijska šampionka utrku u Londonu okončala je za dva sata, 16 minuta i 16 sekundi.
Drugo mjesto na utrci u glavnom gradu Engleske, jednom od najmasovnijih maratona na planeti, pripalo je Tigst Assefi iz Etiopije. Treća je bila Joyciline Jepkosgei iz Kenije.
Utrku su za manje od 2 sata i 17 minuta završile i drugoplasirana i trećeplasirana čime su i one trku istčale brže od prethodnog svjetskog rekorda koji je postavila Kenijka Mary Keitany s vremenom 2 sata, 17 minuta i jedne sekunde, postavljen 2017. godine također u Londonu.
U muškoj utrci pobijedio je Kenijac Alexander Munyao s vremenom 2:04:01, ispred 41-godišnjeg Kenenise Bekelea koji je kroz cilj prošao s vremenom 2:04:15.
(sport)
Surfer na velikim talasima Sebastian Steudtner oborio je sopstveni rekord i uspješno savladao monstrum talas
On divovski zatalasa na svaki džinovski talas... Sebastian Steudtner (38) jedan je od najboljih surfera na svetu. Godine 2020. surfao je ne talasu visine 26,21 metar u Nazaréu/Portugal – i to je bio svjetski rekord. Sada je nadmašio sam sebe, dostigavši 28,57 metara u februaru. Poređenja radi: ovo odgovara stambenoj zgradi sa deset (!) spratova.
Steudtner: “Otvorili smo novu dimenziju surfanja na velikim talasima.”
Steudtner je rođen 4. maja 1985. u Esslingenu am Neckar u Baden-Württembergu, Njemačka, a odrastao je u Nirnbergu. Baltičko more je udaljeno skoro 500 kilometara, Mediteran oko 1000. Steudtner: “Ali oduvijek sam volio vodu, akciju i avanturu. Prvi put sam stao na dasku za surfanje kada sam imao devet godina, na porodičnom odmoru u Bretanji. Nakon toga sam znao: moram pobjeći iz Nirnberga da mogu surfati. Kada sam imao 13 godina odlučio sam da odem na Havaje. Spakovao sam svoje stvari kada sam imao 16 godina.”
2001. preselio se na Havaje i postao profesionalni surfer.
Kao građevinski radnik, gradio je bazene, između ostalog, kako bi finansirao svoj život na dasci. Sa uspjehom!
Steudtner: „Čekao sam na talas od 2018. To je kao stakleno jezero. Bacite kamen unutra, a tamo gdje kamen stane, stvaraju se otekline. Oni donose talase. Ove otoke možemo uočiti desetak dana prije nego što stignu. Zatim se svi pripremaju, provjeravaju letove itd. Dolazimo 24 sata unaprijed onda zajedno i zajašimo talas.”
I dan svetskog rekorda?
Steudtner (koji, inače, pati od straha od visine): „Kada sam vidio prognozu za 24. februar, brzo mi je postalo jasno: cijeli Atlantik je bio skoro jedna oluja. Najveći strah je u prethodnim danima. Malo prije toga u meni raste lovački instinkt, onda želim da napadnem. Svaki talas je bio na granici. Uveče smo zajedno sjedeli, roštiljali, popili nekoliko piva i samo uživali. Nikada neću zaboraviti ove trenutke.”
Osim surfanja, fudbal je jedna od Steudtnerovih velikih strasti. 2022. godine, trener Liverpoola Jürgen Klopp ga je angažovao kao motivacionog trenera za svoj tim.
(bams)
(spagos)
“Svi moji labudovi plivaju po jezeru” čini se kao da pjeva Olaf Nieß (57), poznatiji kao “Otac labudova” što je zaista i naziv njegovog radnog mjesta. On je prati svoje čuvene labudove sa Alstera*, nazad u divljinu, nakon što su proveli pet mjeseci u njihovom zimovniku, jednom ogromnom šatoru na Alsteru. Na slici se vidi otprilike oko 120 labudova kako se vraćaju u svoja tradicionalna mjesta parenja, i gdje se brinu o potomstvu - ali također pružaju i divne mogućnosti za fotografisanje.
*Alster je 56 kilometara duga pritoka Elbe i teče kroz južni Holstein i Hamburg. Najpoznatiji i najupečatljiviji dio Alstera je jezero Alster, koje se formira u unutrašnjosti grada Hamburga , a sastoji se od unutrašnjeg i vanjskog Alstera. Objekte oko unutraünjeg Alstera karakteriüu bijele fasade i bakrom pokriveni krovovi poslovnih zgrada.
(msn)
(NovaSlobosa.ba)
