Slatka mala stilska ikona

 

Israell Mbona pozira pred kamerom u šeširu, tartanskoj suknji i Versaceovim cipelama.

Ima samo pet godina, a već je "sapeur".

Članovi ovog pokreta uskaču rado u elegantnije identitete; Njihove uvježbane geste su imčak važnije od zapadne luksuzne odjeće. Njihova odjeća je u potpunoj suprotnosti s njihovim životnim uslovima. Ali, slave ih i dive im se na ulicama, daju boju svakodnevnom životu Kinshase. 

Izraellova lula vjerojatno nije upaljena – a većina sapeura također puši cigare bez velikih troškova. Naime, oni ih drže u ustima, ne paleći ih.

Uz temu:

Kontrast sjaja visoke mode i bremenitog naslijeđa kolonijalizma u Republici Kongo pronašao je svoj smisao u ekstravagantnom društvenom pokretu sapologije

Sapeur je član pokreta La S.A.P.E. – Société des ambianceurs et des personnes élégantes.

Osim što je to akronim čitave asocijacije, la sape dolazi i od francuskog glagola se saper što znači lijepo, elegantno se odijevati. Sapeur je osoba koja cijeni angažman u stvaranju izgleda, pojave i za koju svaki detalj, svaki komad odjeće i dodataka moraju biti u harmoniji. Sapeur je također silno vezan za marke visoke mode koje nosi u okviru vlastite logike harmonije boja i koji vlastito postojanje i pojavu promatra povezano, u ontološkom smislu. “Lijepo se odijevam, dakle jesam.” (“Je sape, donc je suis.”)

(geo)

(NovaSloboda.ba)

Košarkaši Bosne i Hercegovine na Eurobasketu

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je večeras na Ilidži selekciju Latvije sa 79:73, u susretu četvrtog kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2022. godine.

Izabranici selektora Vedrana Bosnića su sa dvije vezane pobjede u dvorani hotela Hills, prije tri dana nad Bugarskom i večerašnjom protiv Latvije, preuzeli prvo mjesto u grupi H i dva kola prije kraja osigurali plasman na Eurobasket.

Veći dio utakmice košarkaši BiH bili su bolji na terenu, u jednom trenutku imali su i 18 poena prednosti, ali su u posljednjoj četvrtini dozvolili Latviji da se u potpunosti vrati u igru i izbori dramatičnu završnicu.

Najefikasniji u reprezentaciji BiH bili su Edin Atić i Kenan Kamenjaš sa po 19 poena, John Daniel Roberson postigao je 12, a Emir Sulejmanović 10 poena.

U selekciji Latvije najbolji su bili Rihards Lomazs sa 19, Aigars Skele sa 16 i Martins Meiers sa 15 poena.

U prvom susretu četvrtog kola u ovoj grupi, Grčka je, nakon produžetka, pobijedila Bugarsku sa 84:78 i zauzima drugo mjesto s učinkom od tri pobjede i jednog poraza, kao i prvoplasirana Bosna i Hercegovina.

U posljednja dva kola u februaru 2021. godine reprezentacija BiH igrat će protiv Grčke i Bugarske.

Ranije je naša selekcija igrala na Eurobasketima 1993., 1997., 1999., 2001., 2003., 2005., 2011., 2013. i 2015. godine.
Naša selekcija je u kvalifikacijama zabilježila pobjede nad Latvijom dva puta (62:61 i 79:73) i Bugarskom (88:49), dok je jedini poraz upisala protiv Grčke (70:65).
Do kraja kvalifikacija naša selekcija igra protiv Grčke 19. februara i Bugarske 22. februara iduće godine.
Evropsko prvenstvo se trebalo održati u septembru 2021. godine, no zbog pandemije koronavirusa je pomjereno za septembar 2022. godine, a trebalo bi se održati u Češkoj, Gruziji, Italiji i Njemačkoj.

(spagos)

Sve pod konac – Prije 500 godina

Prije 500 godina Ferdinand Magellan postigao je ono što niko prije nije učinio: pronašao je morski put oko Amerike.

28 novembra 1520. portugalski moreplovac, u španskoj službi, isplovio je iz tjesnaca u sadašnjem Čileu u Tihi okean; koji je kasnije po njemu nazvan Magelanov tjesnac.

Drvena gravura iz 1880. godine pokazuje kako pomorci marljivo traže plovni put u pomoćnom čamcu, uz pomoć neke vrste viska. Zatim su prešli Tihi okean i, nakon višemjesečne plovidbe sa nevoljama, stigli na Filipine, gdje je Magelan ubijen 27. aprila 1521. godine u borbi s lokalnim stanovništvom.

Stoga, strogo govoreći, on nije prvi moreplovac koji je obišao svijet, već je to njegov kormilar Juan Sebastián Elcano, koji je preuzeo zapovjedništvo i vratio se u Sevillu.

Magelanov tjesnac ostao je najvažnija veza između Atlantika i Tihog okeana sve dok nije izgrađen Panamski kanal. 

To je bio blagoslov za osvajače Novog svijeta, ali ne i za domoroce.

(SZ)

(spagos)

Hamburški labudovi sa Alstera sele se u svoj zimovnik

 

Hamburški labudovi vratili su se u svoje zimovnike. Kao i uvijek sredinom novembra, “otac labudova” Olaf Nieß odveo ih je do zimovnika kod mlina Eppendorfer.

Zajedno sa svojim timom pratio je životinje do kapije gradske vijećnice, kako bi ih tamo ulovio i ukrcao na čamce. Labudovi su potom dovedeni iz vanjskog Alstera do mlinskog ribnjaka.

Ove godine prelazak u zimski kamp je bio malo teži nego inače, jer je zbog pandemije korone tokom ljeta u Hamburgu boravilo mnogo više ljudi, voda se intenzivnije koristila - pa su životinje zbog toga dalje distribuirane preko sporednih kanala.

Zimu će provesti u malom šatorskom gradu. Zbog širenja ptičje gripe, oko 500 kvadratnih metara zimovališta u Eppendorfu je sada pokriveno. Vanjsko područje je također hermetički zatvoreno. Brave "na nivou bolnice" namijenjene su pružanju dodatne sigurnosti. "Mi smo vrlo pažljivi i zabrinuti", rekao je Nieß.

Ove godine datum prevoza labudova nije javno objavljen unaprijed. Zbog pandemije korone, željeli su izbjeći da se previše ljudi prisustvuje prevozu.

Labudovi u Hamburgu imaju dugu tradiciju. Oni ovdje postoje još od 11. vijeka. Služba "Schwanenvaters", “Otac labudova”, postoji od 1674. godine, što je čini najstarijom službom u gradu. Prema Nießu, gradski oci Hamburga prekršili su jedan dotadašnji običaj, po kojem je držanje labudova bilo rezervisano samo za prinčeve i kraljeve.

I danas važi legenda da će Hamburg ima status “Freie und Hansestadt”, “Slobodnog i utvrđenog grada”, sve dotle dok na Alsteru postoje labudovi.

(ndr)

(NovaSloboda.ba)

Derbi bez golova i pobjednika

 

Premijer Liga BiH

Velež - Sarajevo 0:0

Stadion Rođeni.

Sudija: Frano Jelić (Široki Brijeg)

Žuti kartoni: Radović, Zeljković (V), Handžić, Tatar, Hebibović, Pejović (S)

Crveni karton: Tatar (S)

Velež: Bogdanović, Radović, Zvonić, Zeljković, Ćosić, Brandao, Osmić (od 75′ Anđušić), Ferreyra (od 75′ Čivić), Vehabović (od 78′ Pršeš), Radovac, Mulić.

Sarajevo: Kovačević, Pidro, Hebibović, Rahmanović (od 67′ Velkoski), Miličević, Pejović, Đokanović, Handžić, Dupovac, Tatar, Fanimo (od 79′ Jukić).

Duel između Veleža i Sarajeva završen je bez golova i pobjednika, iako je prilika bilo na obe strane.

Utakmica je, kao i sve druge ovog kola, počela minutom šutnje u čast preminulog predsjednika FK Željezničar, Admira Džubura.

Nakon početnog ispitivanja snaga, prvi su zaprijetili gosti. Handžić je dva puta bio u povoljnoj prilici, a u drugom pokušaju sjajno je reagovao golman Bogdanović i spasio siguran gol.

Domaći su prvi put zaprijetili Sarajevu u 13. minuti, ali je šut Ćosića izblokiran. Minut kasnije, pokušao je Mulić iz slobodnog udarca, lopta je pogodila nekog u živom zidu gostiju.

U 16. minuti, Vehabović je šutirao glavom, Kovačević je bio na mjestu.

U finišu prvog poluvremena, gosti su imali potpunu inicijativu. U 34. minuti Handžić je, polsije dodavanja Tatara, pogodio stativu, minut kasneije oštar šut Hebibovića, lopta odlazi pored gola.

U 44. minuti novi promašaj Handžića, a psolije kornera, Fanimo pogađa prečku.

Minut prije kraja, u povoljnoj prilici našao se i Rahmanović, lopta odlazi pored stative.

MNajpovoljniju priliku da povede imao je Velež u 50. minuti, kada je radovac centrirao do Brandaa, čiji šut je iz neposredne blizine otišao pored gola. Dva minuta, Brandao je šutirao sa 20.tak metara, golman Kovačević je siguran.

Novo uzbuđenje pred golom gostiju u 60. minuti, kada je, poslije brzog kontranapada, Ćosićev šut završio u rukama golmana gostiju.

Novopečeni reprezentativac Benjamin Tatar je u razmaku od sva minuta dobio dva žuta kartona i morao je napustiti teren.

Fejsal Mulić izveo je slobodan udarac sa 30 metara, lopta je završila u rukama golmana Sarajeva.

(NovaSloboda.ba)

Košarkaši BiH, večeras pobjeda za 10. odlazak na EP

 

Košarkaši BiH večeras dočekuju Latviju, pobjedom odlaze deseti put na Evropsko prvenstvo

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras će u četvrtom kolu kvalifikacione grupe H za odlazak na Evropsko prvenstvo 2021. godine dočekuje Latviju.

Izabranici selektora Vedrana Bosnića večeras u dvorani hotela Hills na Ilidži imaju prvu od tri meč-lopte za odlazak na jubilarni deseti Eurobasket od osamostaljenja države.
Naša reprezentacija je u prva tri kola zabilježila dvije pobjede i jedan poraz, a zanimljvo je da je u prvom kolu savladala Latviju u gostima rezultatom 62:61.
Ukoliko danas upiše pobjedu, selekcija Bosne i Hercegovine će se plasirati na Eurobasket jer bi dva kola prije kraja otišla na 3-1, dok bi Latvija bila na 1-3, a međusobni skor bi bio na našoj strani te na taj način BiH ne bi ni u kojem slučaju mogla biti na posljednjem mjestu. Podsjetimo, samo posljednja selekcija iz kvalifikacione grupe ne ide na Eurobasket.
Prema svjetskim kladionicama naša selekcija je blagi favorit, prvenstveno iz razloga što je Latvija u trećem kolu savladala Grčku rezultatom 77:66 u "balonu" na Ilidži.
U taboru naše selekcije svi su zdravi i spremni za igru, te se nadaju da će ostvariti historijski podvig i plasman na deseto Evropsko prvenstvo.
Ranije je naša selekcija igrala na Eurobasketima 1993., 1997., 1999., 2001., 2003., 2005., 2011., 2013. i 2015. godine.
Susret Bosna i Hercegovina - Latvija igra se večeras s početkom u 21 sat u dvorani hotela Hills na Ilidži.
Meč ćete moći pratiti u direktnom prijenosu na kanalu Nova Sport, kao i tekstualni prijenos na portalu Klix.ba.

(klix)

Podsjećanje: Dan Republike SFRJ – 29. novembar, praznik države koje odavno nema

 

Prije sedamdeset sedam godina u Jajcu je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, događaj o kome danas mnogi ne znaju ništa ili skoro ništa, a o kome mnogi govore falsifikatorski i klevetnički. Drugi, pak, o ovom događaju govore sa dužnim poštovanjem i nadom. Događaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. To pokazuje koliki je njegov značaj, ne samo za one koji se bave istorijskom naukom, nego, prije svega, za ljude koji žive u današnjim banana republikama.

Podsjećanje: Dan Republike SFRJ – 29. novembar, praznik države koje odavno nema

Danas se navršava 77 godina od održavanja Drugog zasijedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije AVNOJ u Jajcu, na kome je donijeta odluka o federalnom ustrojstvu buduće socijalističke Jugoslavije, zemlje koje odavno više nema.

Taj dan, 29. novembar, proglašen je Danom Republike, koji je kasnije slavljen kao praznik gotovo šest decenija, sve do 2002. godine, od kada se zvaničnio ne obilježava.

Drugo zasijedanje AVNOJ-a održano je 29. i 30. novembra 1943. godine i na njemu je donijeta odluka da se Jugoslavija izgradi na federativnom principu, pod vođstvom samo jedne stranke – Komunističke partije Jugoslavije.

Na tom skupu je odlučeno da se budućoj Jugoslaviji pripoje južnoslovenske teritorije koje su na kraju Prvog svjetskog rata ostale u sastavu Italije (Istra, Zadar, Slovenačko primorje, Julijska krajina i druge).

Odlučeno je i da se formira Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije NKOJ koji je imao izvjesna svojstva vlade, a oduzeta su zakonska prava jugoslovenskoj vladi u izbjeglištvu, zabranjen je povratak u zemlju kralju Petru II Karađorđeviću, do kraja rata.

AVNOJ je uveo naziv maršala Jugoslavije i dodijelio ga partizanskom vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu. Funkcija predsjednika “prve vlade” nove Jugoslavije povjerena je Titu.

Na dvogodišnjicu zasijedanja u Jajcu, 29. novembra 1945, dotadašnja Demokratska Federativna Jugoslavija preimenovana je u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, što znači da je monarhija i formalno oborena, a 31. januara 1946. proglašen je prvi Ustav FNRJ.

Poslije završetka rata, od 1945. godine, 29. novembar proslavljan je kao Dan Republike i bio jedan od najvećih praznika u nekadašnjoj SFRJ.

Prema tadašnjem Zakonu o državnim praznicima, proslavljao se dva neradna dana, uz svečane akademije u glavnim gradovima republika bivše države, počasne plotune, a 1964. godine ustanovljena je i nagrada AVNOJ-a.

(m.sdm.me)

(spagos) 

Zamagljena budućnost

naši gradovi prethodnih dana...

karikatura SZ...

(spagos)

 

Oko na nebu

 

Pun mjesec izgleda poput džinovskog oka, dok prolazi iza kamenog luka.

Za jedan ovakav snimak moraju se imati posebno školovane oči.

Fotograf prirode Zach Cooley se za ovaj snimak pripremao se mjesecima.

Kao prvo, morao je pronaći najpogodniji, među skoro 2000 prirodnih pješčanih lukova u Nacionalnom parku Arches, u saveznoj državi Utah. Nakon toga morao je proračunati najbolju poziciju, na kojoj je tačno morao stajati, kako bi snimak bio uspješan...

“Bio sam nervoznij nego nikad, kako se približavao trenutak snimanja”, rekao je Cooley. “I Nikad zadovoljniji, kad se Mjesec pojavio tačno na onom mjestu, gdje sam ga očekivao, i kada je perfektno prošao iza luka.”

I samo što je Cooley postavio ovaj foto na internet, prisatigle su hiljade lajkova.

Ovaj snimak je očigledno mnoge napravio ovisnicima o Mjesecu.

Cool, Mr. Cooley!

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Virtuelna izložba fotografija: “Dragoj mojoj BiH”

 

Ahmet Hukić iz Tuzle je povodom obilježavanja 25. novembra Dana državnosti BiH, poklonanio sugrađanima virtuelnu izložbu pod naslovom “Draga moja BiH”. Izložbom su obuhvaćeni gradovi u BiH koji kroz oko 200 fotografija oslikavaju njihove znamenitosti, atrakcije i prirodne ljepote.

Zbog pandemije korona virusa, i zabrane većeg okupljanja u zatvorenom prostoru, izložba “Draga moja BiH” autora Ahmeta Hukića je pored objave na kanalu youtube bila prikazana i na programu RTV7.

Link za video na youtube: https://youtu.be/zgkraAdlqyw

Link za emisiju na RTV7: https://youtu.be/PRdiPzLNIcw

(spagos)

Pismo prijatelju, 1992.

"Pismo prijatelju" je pjesma koju je 1992. godine otpjevao Kemal Monteno. Stihove je napisao Zlatan Fazlić Fazla.

Pjesma je nastala u opkoljenom Sarajevu dok su fašisti predvođeni Radovanom Karadžićem, držali glavni bh. grad pod opsadom i nastojali u njemu ubiti svaki oblik života.

U čast velikom Kemalu Monteni, mi danas, za pjesmu dana, biramo ovu kultnu, divnu, nezaboravljenu ratnu pjesmu.

Poljubac sa okusom kolača tvoje bake

ciganska pjesma sa stare trake

Vilsonovo, Baščarija, prva ljubav ostala

Korpa sa bebom pred mojim vratima

miriše Mostar u sitnim satima

na Rondou ljubavi rođeni su ostali

Dimnjačar na krovu, tvoje oči u mraku

ćuprija na Drini, golub u zraku

iz inata rođena, behar grana procvala

Ref.

Ako pitaš gdje sam sada

ne idem iz ovog grada

sve je moje ovdje ostalo

Ako pitaš kako mi je

da ti roknu samo dvije

sve bi ti se samo kazalo

nikome se ne ponovilo

Dugo, toplo ljeto, Zenica, tombola

crno-bijeli TV, na njemu gondola

frtalj hljeba crnoga, boja teških godina

Dva-tri metra snijega i tutanj ligura

pusti Fiću kad ne pali

dok ga raja ne gura

na ormaru dunje dvije

ja još čuvam za tebe

Onamo il' tamo, mlijeko, varenika

svima ravno do mora

a more Zelenika

od Makarske do Neuma

uspomena ostala

link za video: https://youtu.be/70HlBb4cZO4

https://radiosarajevo.ba/radio/aktuelno/kemal-monteno-i-ako-pitas-kako-mi-jeda-ti-roknu-samo-dvije/397785

(radiosarajevo.ba)

(mostarskibehar)

U sjećanju: Špiro Guberina, ode nam i Strikan

 

Još jedno veliko glumačko ime izgubilo je životnu borbu.

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski glumac Špiro Guberina. Vijest o odlasku glumca potvrdili su iz Doma gdje je proveo posljednje godine života, ali nisu otkrili uzrok smrti.

Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi Jockana u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima.

"Nije dobro, kume, moj. Izdale su me noge. Ne mogu se više dobro kretati. Dapače, katkad nisam sposoban ni korak učiniti", kazao je glumac novinaru portala Šibenski.

Tada je bio na rehabilitaciji, a zbog narušenog stanja tog ljeta glumac nije proveo ni dan u rodnom Šibeniku i na omiljenoj plaži Jadriji.

Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK-u od 1958. do umirovljenja 1999. godine. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka).

Godine 1997. osnovao Mali hrvatski teatar "Kiklop", koji je otvorio monodramskim kolažem Majmunska posla.

Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2011.

(radiosarajevo.ba)

Orhan Špago za FTV: Košarka nije samo sport, to je način života

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu federalna.ba, dana 18. novembra 2020. godine, autor Dino Durmić)

'Biser sa Ilidže'', ''košarkaški genije'', samo su neki epiteti kojima košarkaški znalci nekoliko godina unazad opisuju talentovanog Orhana Špagu. Orhan ima 18 godina, pohađa IV razred gimnazije u Richmond Park School u Sarajevu i voli košarku.

Već sada je postigao uspjehe na kojima mu mogu pozavidjeti vršnjaci.

Uz starijeg brata Mehmeda savladao je prve košarkaške korake i počeo trenirati u rodnom Konjicu, dok danas pruža odlične partije u KK "Igman Burch". Orhan je i kao kadetski reprezentativac branio boje Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu prije dvije godine.

Nastupa za juniore i seniore svoga kluba koji igraju A1 ligu, i smatra da u životu neće dobiti ništa što nije zaslužio. U intervjuu za FTV Orhan govori o košarkaškim počecima u rodnom Konjicu, KK "Igman Burch", Evropskom prvenstvu, ali i daljim planovima.

Nastupate za juniorsku i seniorsku selekciju KK "Igman Burch", no za Vas kažu da ste već sada, iako imate osamnaest godina, ‘’košarkaški genije’’. Imponuje li vam to?

- Mislim da je to ipak malo prevelika riječ. Smatram da još uvijek nisam ni blizu tog levela i da je dug put ispred mene. Još uvijek sam jako mlad i imam puno prostora za napredak u svim segmentima kako na terenu tako i van njega. Naravno, lijepo je čuti bilo koji kompliment koji vam udijele, ali ja sam tip osobe koja nekako više voli kritike. Tako znam da su ljudi iskreni i da je ono sto govore istina, te tako u startu znam na čemu moram još vise raditi i takve stvari mi daju ogromnu motivaciju.

Ko je ustvari Orhan Špago i kako se rodila ljubav prema košarci?

- Orhan Špago je dječak iz malog grada Konjica koji mnogo voli da se natječe i da trenira. Ljubav prema košarci rodila se gledajući starijeg brata Mehmeda. Vidio sam s kakvom lahkoćom je radio sve na terenu, a naravno kao i svaki mlađi brat želio sam da to bolje i ljepše radim od njega. I to me je guralo i podsticalo da svaki dan radim više i napornije od prošlog dana.

Kadeti i junior kluba za koji trenutno nastupate u septembru su osvojili turnir ‘’Ilidža kup’’. Na turniru ste proglašeni za najboljeg juniora i u finalnoj utakmici ste ubacili 45 poena. Kako vam je to pošlo za rukom?

- Veliko zalaganje, svakodnevni rad i trud koji je otvorio vrata mog samopouzdanja. Imam vjeru u sebe i mislim da mogu igrati protiv bilo koga. Ostajem fokusiran tokom čitave utakmice, iako to nije uvijek baš lako, uživam u svakom momentu provedenom na terenu i mogu reći da volim igrati ''pod pritiskom'' u tuđim dvoranama, u nešto težim okolnostima, to mi daje dodatnu snagu.

Košarka Vam je baš u krvi, trenirate svakodnevno. Bavite li se još nečim?

- Treniram svakodnevno preko tri i po sata. Radim na svom unapređivanju, kako fizički tako i psihički. Čitam motivacione i sportske knjige. Pohađam IV razred gimnazije u Richmond Park School u Sarajevu. Mnogo me interesuje kineziologija, i imam veliki respekt prema ljudima koji se kineziologijom bave.

Košarkašku karijeru ste započeli u rodnom Konjicu. Šta Vas veže za taj period?

- U Košarkaškom klubu ''Konjic'' sam napravio svoje prve košarkaške korake i naučio kako se treba ophoditi prema košarci i samo riječi hvale mogu da kažem o tom klubu i trenerima. Želio bih prije svega da spomenem mog brata Mehmeda Špagu, koji mi je najveća podrška i koji je od samih početaka vjerovao da ukoliko želim nešto i jako radim na tome i nikada ne odustajem, da će se to ostvariti ako Bog da. Želio bih pored mog brata da još spomenem ljude koji su mi uz njega najveća podrška i koji me vežu za ovaj grad, moju familiju, djevojku i prijatelja Mirzu Lizde. Ti ljudi su mi pomogli da se fokusiram samo na ono što želim i da ne skidam fokus s tih stvari. Moj prijatelj Mirza Lizde me naučio da košarka nije samo sport, da je to način života i da u tome moram biti 120% i da dajem sebe isto toliko, ako želim postići uspjeh. Kada sam u Konjicu treniram u sali Prve osnovne škole, koju sam pohađao.

U sastavu ste i odgovarajuće košarkaške reprezentacije BiH. Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom, možda odlazak na Evropsko prvenstvo 2018. godine?

- Naravno, želja svakog košarkaša jeste da igra za svoju domovinu, a ostvarenje mojih prvih snova i dosadašnjim najvećim uspjehom smatram to što sam branio boje svoje domovine u finalu Evropskog prvenstva.

Osvojili ste drugo mjesto, pokazazali borbenost i postigli veliki uspjeh. Kakav je osjećaj bio u finalnoj utakmici braniti boje BiH?

- To je veliki uspjeh kako za moje momke, trenere i mene, tako i za cijelu BiH. Kao što sam već rekao to je definitivno ostvarenje mojih prvih snova. Neopisiv je osjećaj kada staneš pored svojih momaka i trenera s kojima si te godine prošao kroz sve i svašta. Mi smo i sada kao jedna porodica. Taj osjećaj se ne može riječima opisati... Kada stanete svi u liniju, slušate himnu svoje domovine, i znaš da svi imate isti cilj, koji smo ispunili ulaskom u finale Evropskog prvenstva a to je A divizija. To je nešto zbog čega adrenalin i dan danas radi, i kada samo pomislim na to... A da ne pričam kada gledam naše slike ili utakmice. To je nešto neopisivo i želio bih da svako može bar na sekundu doživi taj osjećaj.

Dalji planovi?

- Ja sam stava da imam ovih 24 sata ispred sebe i da neću ništa dobiti što nisam zaslužio. Sada igram u KK "Igman Burch", nastupam za juniore i seniore koji igraju A1 ligu. Fokusiran sam da ostvarim što bolji rezultat sa ekipom i da naravno što više napredujem.

(federalna.ba/Dino Durmić)

Visoka molitva

 

Žene Duhoboraca su se okupile na vrhu svetog brda.

Zastale su na trenutak, prije nego što zajedno zapevaju psalame. Prethodno nastanjena u Rusiji, ova vjerska zajednica živi u južnoj Gruziji još od 1840. godine Car Nikolaj I ih je tu prisilno preselio, jer su Duhoborci odbili služiti vojni rok, pošto je pacifizam duboko ukorjenjen u njihovim uvjernjima.

Uz temu:

Duhoborci su ruska kršćanska sekta nastala u 18. stoljeću. Odbacuju sveštenstvo, crkve, ikone i dogme. Propovijedaju jednakost svih ljudi, sebe smatraju borcima za duh (otuda potiöe njihovo ime). Ova sekta se brzo širila među seljaštvom, što je uznemirilo pravoslavne crkvene krugove. Carska vlada počela je proganjati duhoborce i preseljavati ih u Tavričesku guberniju i u Zakavkazje. 1898. godine oko 8000 duhoboraca preselilo se u Kanadu. U Rusiji žive u manjim, neznatnim skupinama.

(geo)

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju: Karlo Drago Miletić

Još jedna loša vijest koja nas sustiže danas – preminuo je naš dragi sugrađanin Karlo Drago Miletić. Rođen je u Mostaru 28. aprila. 1928. g. gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i učiteljsku školu. U Mostaru postaje sekretar Radničkog univerziteta od 1955. do 1957. g., a nakon toga je izabran za direktora Kinematografskog poduzeća Mostar. Njegovi domeni interesa bili su vrlo široki tako da se bavio muzikom i fotografijom, a od rane mladosti ga je najviše zanimala istorija našega grada. Iz tog interesa rodile su se unikatne knjige-biseri, prepune istorijskih podataka i zanimljivosti, a koje su postale nezaobilazna literatura svih istoričara kojima je Mostar u žiži zanimanja. Dosta svojih radova objavljivao je u Oslobođenju, Mostu i listu Hercegovina. Dobitnik je Četrnaestofebruarske nagrade Grada Mostara. I iako je zbog bolesti već duže vremena bio odsutan iz domena istorije, nedostajat će nam njegove vrijedne opservacije događanja oko nas. Tješi nas jedino da je iza sebe ostavio bogatu riznicu istorije zabilježenu u knjigama Mostar susret svjetskih kultura, Mostar – Glavna ulica, Mostar – Srednja ulica, Veliki graditelj Miroslav Loose, Glazbena škola u Mostaru i druge. Brojna je i kolekcija njegovih fotografija Mostara. Počivaj u miru dragi Karlo Drago – zaslužio si vječiti mir.

Grupa CIDOM izražava iskreno saučešće porodici.

(cidom/26. Novembar 2020.)

Zasigurno jedna od najboljih fotografija starog Mostara. Oslikava dušu i srce Mostara grada, kojeg toliko svi volimo.

Gordana Miletić Buzaljko: " ... evo mog tate kada su preselili sa Glavne ulice u Podhum radi dedine kovačnice ...Svi zajedno slikani 1943 godine pred đamijom ( prvi stoji moj tata Karlo Drago Miletić, Jozo Marić , Đevad Halilhodžić, Pero Lasta... znaći raja sa Šemovca i Podhuma..."

(kolor fortografija, obrada Aid Čizmić)

(cidom)

Oproštaj od fudbalske legende: Diego Armando Maradona, preminuo u 60. godini

 

Argentinska i svjetska fudbalska legenda, svjetski prvak iz 1986. godine, preminuo je od srčanog udara, četiri sedmice nakon njegovog 60. rođendana. Vijest su potvrdili njegov glasnogovornik Sebastian Sanchi i argentinska nogometna asocijacija AFA.

Njegov prijatelj i agent Matías Morla također je na Instagramu potvrdio Maradoninu smrt.

Početkom novembra, Maradona je primljen u bolnicu na La Plati jer se osjećao loše, kako bi mu se podesilo uzimanje lijekova, jer je dugo uzimao antidepresive. Tokom skeniranja pronađen mu je krvni ugrušak.

Nakon toga je odveden u specijalnu kliniku i tamo operisan. Ugrušak mu je uklonjen iz mozga. Osam dana kasnije dozvoljeno mu je da napusti bolnicu. Njegov lični ljekar Leopoldo Luque je razvoj njegovog stanja u tom trenutku nazvao "zadovoljavajućim".

Njegov medicinski karton bio je dug: pretrpio je najmanje dva srčana udara, obolio je od hepatitisa i operisao želudačni bypass jer je imao prekomjernu težinu. Uz to, Maradona se nekoliko puta liječio zbog ovisnosti o drogama.

Sa Maradonom fudbal gubi jednu od najvećih zvijezda svih vremena. Za Argentinu je genije veznog reda odigrao je 91 utakmicu, između 1977. i 1994. godine i postigao 34 gola. Kao kapiten 1986. godine svoju zemlju dovodi do naslova Svjetskog prvaka, a dobio je i nagradu za najboljeg igrača turnira.

Legendarno, pri tome: Četvrtfinale protiv Engleske (2:1). Maradona je postigao oba gola, od kojih je prvi bio neregularan, rukom preko glave. Kasnije je za taj gol rekao: "Bila je to glava Maradone i ruka Božja." Drugi gol, u kojem je sa jednim 60 metara solo prodorom pretrčao čitav engleski tim, 2002. godine je proglašen Golom stoljeća.

Maradonina zvijezda rasla je u njegovom rodnom klubu Argentinos Juniors, za koji je na 168 utakmica postigao nevjerovatnih 136 golova. Nakon godinu dana u Boca Juniorsu, zakoračio je prema Evropi 1982. godine i igrao za FC Barcelona do 1984. godine (30 golova u 43 takmičarske utakmice).

Na kraju se Maradona preselio u SSC Napoli, gdje su ga sljedećih sedam godina učinili besmrtnim. Vodio je klub do dvije titule u prvenstvu, osvajanja kupa i trijumfa u Kupu Uefa. U 259 utakmica za Napoli sudjelovao je kod 144 gola (115 golova i 29 asistencija).

Na Twitteru se njegov bivši klub oprostio jednom slavljeničkom slikom Maradone, koji je šest puta biran za fudbalera Južne Amerike i četiri puta za fudbalera godine u Argentini. Kratki tekst: „Zauvijek. Ćao, Diego. "

Maradonina sklonost ekscesnom načinu života pokazala se već u Napulju. Kokain i prostitutke dobivao je iz Camorre. Tada ga je napuljska moćna mafija uhvatila pod svoje, i Maradona postaje ovisnik o drogama. Ipak, grad slavi svog heroja1987. godine: "Svatko ko kritizira Maradonu, kritizira Boga."

Loš trenutak došao je 1991. godine: po povratku u Argentinu, Maradona je bio osuđen na 14 mjeseci uslovno, a nakon pozitivnog doping testa, zabranu kretanja širom svijeta na 15 mjeseci.

Čak i nakon toga, bivši čarobnjak veznog reda, pažnju privlači uglavnom skandalima. Između ostalog, uhvaćen je tokom racije zbog posjedovanja droge i pucao je vazdušnom puškom na novinare koji su opsjedali njegovu kuću.

Trenerska karijera, koja je uslijedila nije bila ni približno uspješna kao njegovo aktivno vrijeme igranja. Vrhunac toga je svakako bilo vrijeme kad je bio argentinski nacionalni trener (2008. do 2010.), koje se završava potazom u četvrtfinalu SP protiv Njemačke (0:4).

U zadnje vrijeme Maradona je bio trener argentinskog prvoligaša Gimnasia y Esgrima La Plata. Njegov ugovor trajao je do kraja sezone, iako je zbog zdravstvenih problema još jedva mogao da stoji pored aut linije.

(spagos)