Ulicama moga grada

 

Street Art Festival Mostar, 12 po redu je održan, a nakon festivala, kao i svake godine ostaju trajno vidljivi tragovi, koji uljepšavaju grad. Ovdje jedan mix novih i stari murala, koji krase fasade grada.

Još jednom da ponovimo da su se ove godine predstavili umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije, Poljske, Hrvatske, Njemačke, Italije, Portugala, Španije, Brazila i Sjedinjenih Američkih Država.

I ovog puta u fokusu je bila Ulica Alekse Šantića, čija se galerija sve više nadopunjava, nakon razaranja pretrpljenih tokom rata. Vodilja festivala bila je umjetnost dostupna svima, a kroz solidarnost s ciljem unapređenja urbane kulture.

(spagos)

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Brutalna vožnja

Ponor vreba i s lijeva, i s desna, a samo i najmanja greška može značiti smrt, ali George David "Gee" Atherton (38) je naravno uzeo u obzir sav ovaj rizik. Višestruki svjetski šampion u brdskom biciklizmu završio je svoje najnovije đavolske vožnje u Sextner Dolomitima na granici Južni Tirol do Veneto. Na kraju je sve prošlo dobro, za razliku od njegove avanture u Sjevernom Velsu prije dvije godine. Britanac je tada ozbiljno pao i povrijedio natkoljenicu slomio zglob, nekoliko rebara, povrijedio očnu duplja i nos, i zadobio je potres mozga. Nakon 15 mjeseci vratio se ponovo na bicikl.

Luda fantazija

Šefica ima lijepu kosu i drži govore dok normalni uposleni rade za stolom: Ovakvi uslovi očigledno vladaju u kompaniji za alkoholna pića “Dictador” u Mikolowu u Poljskoj. Zato što Mika – kako je ime humanoidnog robota kojeg kontroliše veštačka inteligencija, i kojeg je kompanija nedavno predstavila kao svog novog „izvršnog direktora“. Uprkos svojoj uzvišenoj tituli, ona ima samo vještine kojima se može upravljati. Odabir umjetnika, koji dizajniraju fleše za rum, samo na primjer. Druge kvalifikacije? „Ne treba mi vikend“, kaže Mika. Pa onda: živjeli!

Alejom na ostrvu Rügen

Gdje je samo put cilj i svaki cilj je samo na putu. Pod krošnjama lišća na ostrvu u Baltičkom moru, motoristi puštaju motor da buči toliko da im se suze ne vide. Brojna stabla avenije na Rügenu su stara između 80 i 100 godina. Da bi ih zaštitili, izbjegava se korištenje soli za put zimi 

Gut Üselitz: Na Rugenu se nalazi raskošno obnovljena dvorska kuća i okružena je voćkama. Putbus teatar, veličanstvena klasčna zgrada otvorena je 1820. godine, a akustika na koncertima i danas je doživljaj.

Rügen je najveće i najnaseljenije ostrvo u Njemačkoj. Nalazi se uz obalu Baltičkog mora i pripada okrugu Vorpommern-Rügen u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. Ostrvo ima površinu od 926 km², maksimalnu dužinu od 52 km (od juga ka severu) i maksimalnu širinu od 41 km na jugu. Zbog ponekad ledenog vremena, Rügen je vrlo brdovit i bogat vodom. Obala je snažno strukturirana brojnim zalivima i lagunama (Bodden i Wieke), kao i isturenim poluotocima i rtovima. U junu 2011. UNESCO je Nacionalnom parku Jasmund na Rügenu, poznatom po ogromnim stablima bukve i bijelim liticama od krečnjaka, dodijelio status svjetske baštine

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare kutije od cipela – Izviđači krajem 1950-ih, Planinke

 

Iz iste stare kutije od cipela, (od Melihe Sandzaktar.) dobili smo četiri slike na kojima se vide “planinke” iz OI Ivo Lola Ribar iz Mostara. Vjerovatno se na ovim slikama nalaze djevojke, koje su kao “pčelice” bile na slici iz 1952. Pčelice sa ove slike su poimenično prepoznate, naravno od jedne koje se nalazila na toj slici. Imena se nalaze u komentaru, ispod slike iz 1952. godine.

OI Ivo Lola Ribar je osnovan 1952. godine. Prije nekoliko dana drugi izviđački odred iz Mostara, OI Haćam Mithad, proslavio je 60 godina postojanja.

Nadamo se da će biti prepoznavanja i buđenje uspomena i sa ovim slikama.

(spagos)

Velež sa šest komada do osmine finala Kupa BiH

 

NK Bosna Visoko – FK Velež 0:6 (0:2)

Strijelci: Džafić u 12' i 27' i Kadrić u 75' i 83', te Dino Halilović u 50' i Samir Halilagić u 87'.

NK Bosna Visoko: Bekan, Mušović, Fejzagić, Hindija, Buza, Mujić, Merdić, Prcić, Džudžević, Gačan.

FK Velež: Ribić, Zvonić, Halilović, Suljić, Mlinarić, Domić, Džafić, Kadrić, Halilović, Muminović, De Oliveira.

Nogometaši Veleža gostovali su u Visokom ekipi Bosne u meču šesnaestine finala Kupa BiH, a na kraju su, kako se i očekivalo, bez većih problema izborili plasman u osminu finala, ostvarivši pobjedu visokim rezultatom 6:0.

Velež je u sezoni 2021/22 osvojio Kup nakon pobjede nad Sarajevom i to je bio prvi trofej za Rođene nakon 36 godina, a nakon njih trofej je pripao gradskom rivalu Zrinjskom.

Oba ta tima i ove sezone žele doći do samog kraja najmasovnijeg takmičenja u BiH. Zrinjski svoj meč nije igrao, budući da je danas igrao zaostalu utakmicu sa Tuzlom City na Tušnju, dok je Velež bio siguran i bez problema je eliminisao prvu prepreku.

U Visokom su bili sigurni protiv domaće Bosne. Na samom startu Bekan spašava Visočane, no Bosna ubrzo uzvraća i pokazuje da nije u ovaj duel ušla sa bijelom zastavicom.

No, Velež je kao veliki favorit već u 14. minuti došao do vodstva. Dosuđen je penal za goste iz Mostara, a Džafić je bio precizan za 0:1.

Džafić je mogao lako da poveća prednost Veleža, ali je Bekan odbranio. U 29. minuti Džafić koristi novu šansu i postiže svoj drugi gol na meču.

U nastavku meča je Dino Halilović postigao gol za 3:0, a Kadrić u posljednjih 15-ak minuta postiže dva gola i rješava pitanje pobjednika, ako ga je uopšte i bilo. Do kraja meča Rođeni su dali i šesti gol. Halilagić je pogodio za konačnih 6:0.

Bilo je svima jasno da će Velež i u izmiksanom sastavu danas lako doći do pobjede, a sigurno je da Mostarce u osmini finala očekuje tek pravi ispit. Naknadnim žrijebom bit će ustanovljeno protiv koga će igrati za četvrtfinale.

Veležu za nekoliko dana slijedi teško gostovanje Borcu u Premijer ligi. Biće to derbi devetog kola budući da se radi o ekipama koje se nalaze na drugom i trećem mjestu na tabeli.

Banjalučani će danas gostovati na Pecari vodećem Širokom u zaostaloj utakmici i imaju priliku da eventualnom pobjedom zasjednu na čelo tabele.

(sport)

Osmi Mostar strip vikend ovog vikenda

 

Mostarski strip vikend u subotu otvara italijanski ambasador, rekordan broj gostujućih autora

Udruženje ljubitelja stripa iz Mostara MOSTRIP već osmi put organizuje manifestaciju Mostarski strip vikend.

Strip vikend će se održati u subotu i nedelju, 30. septembra i 1. oktobra, u prostorijama Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače u Mostaru. Svečano otvaranje najavljeno je za 30. septembar u 12 sati, a Strip vikend će svečano otvoriti ambasador Italije Marco Di Ruzza.

Kao i ranijih godina, na vikendu će biti postavljena izložba radova gostujućih autora.

Kako su saopštili organizatori, ove godine učestvuje rekordan broj gostiju, ukupno 27 gostiju iz različitih dijelova svijeta.

Tokom cijele manifestacije, biće nezaobilazno crtanje i potpisivanje gostujućih autora za posjetioce, druženje s maskotom festivala Mostarkom, nagrađivanje najsretnijih posjetilaca, berza stripova i LP ploča i još mnogo drugih zanimljivosti, među kojima i radionica za djecu, koju će voditi Midhat Kapetanović Mido.

“I ove godine imamo počasne goste festivala. Naš stalni gost i prijatelj festivala ambasador Italije u BiH Marco Di Ruzza, zatim tu su po prvi put Anne-Marije van de Staaij, zamjenica ambasadora Kraljevine Holandije i šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Brian Aggler”, kažu organizatori.

Klub Mostrip osnovan je krajem 2015. godine od strane strip entuzijasta iz Mostara. Cilj Kluba je da strip pomjeri s kulturne margine, gdje se danas nezasluženo nalazi.

“Nakon sedam godina uspješno organizovanih festivala i raznih projekata za mlade, kao što su radionice i škole crtanja, prema reakciji javnosti definitivno možemo reći da smo uspjeli animirati mlade za kulturu stripa. To smatramo posebnim uspjehom u vremenima u kojima su mladi možda i previše fokusirani digitalnim oblicima zabave. Nošeni pozitivnim kritikama i ostvarenim rezultatima, planiramo i dalje nastaviti sa našim djelovanjem”, ističu iz kluba Mostrip.

Ove godine će Grad na Neretvi posjetiti 27 umjetnika iz svijeta stripa: Milorad Vicanović Maza, Walter Venturi, Lana Šator, Stefano Bidetti, Kenan Halilović, Alessandro Piccinelli, Midhat Kapetanović, Lejla Mustafić, Zdravko Cvjetković, Sarah Burrini, Marko Dješka, Besir Maglić, Giorgio Pontrelli, Matija Pisačić, Eric Heuvel, Jovan Ukropina, Senad Mavrić, Mauro Laurenti, Tihomir Tikulin Tico, Filip Andronik, Tiziana Vacca, Milan Drča Munch, Aart Cornelissen, Stefano Andreucci, Yuri Landman, Štef Bartolić i Brian Aggeler.

“Što se tiče gostiju, moramo spomenuti i činjenicu da će i ove godine, kao što je to bio slučaj svih prethodnih godina, svi naši specijalni gosti uraditi plakate s motivom grada Mostara, čime ćemo još jednom staviti Mostar, Bosnu i Hercegovinu na mapu strip događanja u svijetu”. kaže se u saopštenju kluba Mostrip.

(NovaSloboda.ba)

U znak sjećanja

 

Pas se pozira na trgu u Meksiko Sitiju noseći zaštitne naočare i radne cipele. Neobična odjeća otkriva da Maya, kako je zovu, ima važan zadatak: nakon potresa, ona traži preživjele u ruševinama. Fotografija je prikazuje tokom vanredne vježbe u kojoj su 19. septembra učestvovali ne samo psi, već i milioni građana. To je tužan datum: 1985., 2017., a takođe i 2022. godine, zemlja se tresla u Meksiku na ovaj dan, i svaki put je mnogo ljudi umrlo.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare kutije od cipela - Izviđači 1952. godine, Pčelice

 

Ovo je slika Mostarskih izviđača 1952. godine. „Pčelice“. Ko je bio u izviđačima zna šta to znači. Možda će neko neko nekoga prepoznati, a ja sam prepoznao moju sestru Nebihu Šiširak i još ponekog, ali nisam baš siguran. Možda će Dženana nekog prepoznati jer mi sestra reče da je tu i Majda Krpo.

Smajo, pošto ti skupljaš ove slike, možeš je preuzeti, samo nije iz moje kutije za cipele, nego od moje sestre.

(Peda/20230923)

Jasmina Krpo Cina je ispod slike na facebook stranici cidom napisala:

Po sjećanju moje mame

red koji stoji: Šerifa Ajdinović, Jurija, Maida Ramić Krpo, Seka Sarač Čišić, Samija Duraković, Neda Marković, Jadranka Škobić, Zijada Pitic,Vera Vladić...

Sjede: Seka Kjauta, Vesna Palandžić, Gozo Almira-Alma Dizdarevic, Azemina Puzić, Jožica Škoria, Nebiha Šiširak, Jelin Senada...

(20230928)

(spagos)

Kupanje za kraj sezone

 

Kupanje za ljude, kupanje za životinje: dan kupanja pasa u otvorenom bazenu Schlutup u Lübecku, Njemačka, dozvoljava kombinacije koje bi inače bile strogo zabranjene pod strogim pogledom spasioca. Ovdje porodica pušta svog belgijskog ovčara da skoči sa ivice bazena.

Inače, ovako korištena voda više se neće koristiti za kupanje- ovo je dotvoljeno samo za kraj sezone na bazenu u Schlutupu.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Reprezentativke BiH igrale neriješeno sa Slovenijom

 

Bosna i Hercegovina-Slovenija 1:1 (1:0)

Trening centar NS/FS BiH, Zenica.

Sutkinja: Rasa Grigonė (Litvanija).

Pomoćne sutkinje: Ieva Ramanauskiene, Guostė Jonikaitė (Litvanija).

4. sutkinja: Ugne Šmitaite (Litvanija).

Golovi: 1:0 Nikolić (40’), 1:1 Zver (59’).

Žuti kartoni: Milinković, Slišković, Šabanagić (BiH), Kražmar (Slovenija).

Crveni karton: Slišković 48’ (BiH).

Bosna i Hercegovina: Indira Faković, Ena Šabanagić, Gloria Slišković, Marija Ana Milinković, Marija Aleksić, Milena Nikolić, Emina Ekić (62. Minela Gačanica), Amela Kršo (85. Sofija Krajšumović), Andrea Gavrić (90+5. Selma Kapetanović), Maja Jelčić (62. Dajana Spasojević), Aida Hadžić. Selektorica: Samira Hurem.

Slovenija: Zala Meršnik, Lana Golob, Sara Agrež, Kaja Korošec (60. Lara Ivanuša), Mateja Zver, Dominika Čonč, Lara Prašnikar, Špela Kobl (83.Manja Rogan), Sara Makovec, Kaja Eržen, Zara Kramžar (90+2. Nina Kajzba). Selektor: Saša Kolman.

Drugo kolo B4 Lige Nacija za žene

Ženska A reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je danas 1:1 u Zenici sa Slovenijom u utakmici drugog kola grupe B4 UEFA Lige Nacija, saopšteno je iz FS BiH.

Bh. tim je imao terensku inicijativu, ali prvu veliku šansu Zmajice su imale u 22. minuti. Milena Nikolić je izašla sama prema protivničkom golu i iz povoljne pozicije loptu šalje pored gola.

Maja Jelčić u 29. minuti prolazi kroz sredinu i šalje loptu na desnu stranu za Eminu Ekić koja nije dobro zahvatila loptu i rezultat se nije mijenjao.

Izabranice Samire Hurem do prednosti dolaze u 40. minuti. Nakon akcije Marije Aleksić i Amele Kršo, ova druga šalje loptu u protivnički kazneni prostor gdje se najbolje snalazi kapitenka Milena Nikolić i postiže pogodak za 1:0.

Reprezentacija BiH od 48. minuti ostaje sa 10 igračica na terenu jer Gloria Slišković zbog prekršaja dobija drugi žuti karton. Slovenke prvi put prijete u 53. minuti kad Zara Kramžar pogađa prečku.

Slovenke izjednačuju rezultat u 59. minuti kad Mateja Zver nakon dodavanja Lare Prašnikar preciznim šutem sa 15 metara postiže gol. Do kraja utakmice nije bilo izglednijih prilika za pogodak i susret je završen bez pobjednika.

Naredni meč u Ligi nacija reprezentacija Bosne i Hercegovine će odigrati na domaćem terenu 27. oktobra protiv Češke.

(reprezentacija.ba)

U Ligi B, ukupno nastupa 16 ekipa u četiri grupe. Pobjednici grupa plasiraće se u Ligu A, drugoplasirani će u dodatnim kvalifikacijama odmjeriti snage sa trećeplasiranim iz Lige A za proboj u najviši rang takmičenja, a najbolji trećeplasirani iz Lige B će igrati za opstanak protiv tri najbolja drugoplasirana iz Lige C. Najslabija trećeplasirana ekipa iz Lige B direktno će ispasti u najnižu ligu, Ligu C.

U preostalim susretima, fudbalerke BiH će 27. oktobra igrati na domaćem terenu protiv Češke, a četiri dana kasnije će gostovati kod istog protivnika. Revanš susret protiv Slovenije će igrati 1. decembra u gostima, a takmičenje završavaju 5. decembra domaćim susretom protiv Bjelorusije.

(sport)

Iz stare štampe – Domaće vijesti, pokus sa ugljem iz rudokopa, Narodna Sloboda, 1919. godine

 

 

U listu Narodna Sloboda, list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo, broj 6. od 18. januara 1919. godine, koji je izlazio u Mostaru, u rubrici Domaće vijesti, objavljen je tekst o pokusima sa ugljenom iz vihovićkom ugljenokopu.

Tekst je u arhivi pronašao Branko Vučina, Ovom prilikom mu se zahvaljujemo.

“Domaće vijesti.

Prvi pokusi sa ugljenom iz vihovićkoga ugljenokopa (kod Mostara).

22. o. mj. dovršio je ovdašnji želj. natpovjerenik, inžinir g. Ramsauer Robert prve pokuse sa uglenom iz vihovićkoga rudokopa. Pokusi su načinjeni s vozovima 141—138 izmegju Mostara 1 Huma.

Teret voza 141 u 270/244 t i 69/61 osovina,

Teret voza 138 u 191 t i 48 osovina.

Bruto težine ugljena s kolima 16.780 kg

Tara težina kola 5.619 kg

Neto težina ugljena 11.120 kg

Težina preostalog ugljena nakon

pokusa. . . 2.860 kg

Upotrebljeni ugljen 8.260 kg

Lokomotiva je primila vode 27.500 lit

Preostalo je vode 3.000 lit.

Upotrebljena voda 24.500 lit

Gubitak vode (za snabdijevanja)

uzeto sa 250 lit.

Ostaje ishlapljene vode. . 24.250 lit.

l kg ugljena ishlapljuje 2.93 kg vode.

Težina ostataka u ormariću za

pepeo i u odjeljku za dim, . . 1.400 kg

Ostatak od 100 kg ugljena 18 kg

Primjećuje se, da je ovaj ostatak još nešto veći gubitkom varnica.

Ugljen sagorijeva s jakim, svijetlim, dugim plamenom, ne daje izvaraka (troske, taloga, mutljaga)

ni izasutaka, ali razvija ipak jak plin, veoma neugodna vonja (po kaučuku ?).

Pokus je načinjen s najboljim strojem (serija IV a 5) drž. bos, herc. željeznica i nakon ispiranja

njegova kotla.”

Prilog: Rudnik Mostar, željeznička stanica, voz 1919.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

FLUM - Treći međunarodni festivalu lutkarske umjetnosti

Treći međunarodni festivalu lutkarske umjetnosti u Mostaru – FLUM 2023. održaće se od 25. do 29. septembra, a osim takmičarskog dijela u kome će učestvovati osam predstava ponudiće i bogat prateći program.

Na ovogodišnji festival prijavilo se 37 predstava s nekoliko kontinenata, od kojih su selektori odabrali njih osam, koje dolaze iz Francuske, Bugarske, Rumunije, Izraela, Turske, Srbije i BiH.

Umjetnički direktor Pozorišta lutaka Mostar Nedžad Maksumić naglasio je kako je ovaj festival stekao priličnu slavu, te da mnoge grupe iz svijeta lutkarstva žele doći i učestvovati u trci za Gran Prix mostarskog festivala – ‘Zlatni svitac’’.

“To je nagrada koju je uradio akademski kipar Dalibor Nikolić, a uz nju biće nagrade i za najbolju režiju, glumce, scenografiju, kreaciju lutaka, za najbolju originalnu muziku i još nekoliko nagrada za koje ocijenimo da ih neke od predstava zaslužuju”, rekao je Maksumić na konferenciji za novinare.

Uz takmičarski, biće prikazan i prateći program na kome će, uz ostalo, biti održana i promocija dvije knjige.

U okviru Trećeg međunarodnog festivala lutkarske umjetnosti u Mostaru realizovaće se veliki projekat UNIMA Puppetry Collaboratorium.

Cilj ovog projekta je angažovati što više nacionalnih centara UNIME International, koji će putem umjetnosti lutkarstva prenositi poruke zajedništva i prijateljstva, tako dodatno promovišući i produbljujući misiju UNIME, najstarije pozorišne organizacije na svijetu pod zaštitom UNESCO-a.

Na UNIMA Puppetry Collaboratoriumu učestvovaće više od 30 istaknutih članova UNIMA-e, eksperata lutkarske umjetnosti, koji dolaze iz deset zemalja, i to iz Belgije, Bugarske, Irske, Norveške, Južne Koreje, Engleske, Ukrajine, Amerike, Hrvatske i Srbije, zajedno sa generalnim sekretarom UNIME Dimitriem Jageneauom.

Uz to, biće održana i osnivačka skupština UNIMA centra u Bosni i Hercegovini, na kojoj će, pored članova UNIMA International, učestvovati i predstavnici pozorišta iz Bosne i Hercegovine.

U sklopu UNIMA-ina učešća na Festivalu, biće održan umjetnički panel pod nazivom “Uvod u dizajn i tehnologiju izrade lutaka”.

Na tom panelu će dizajneri i tehnolozi iz različitih zemalja predstaviti svoj rad u području lutkarstva, a kao članovi UNIMA International, zajedno s lutkarima iz regije, raspravljaće o trenutnom stanju lutkarstva u svijetu, budućim planovima i projekcijama, te odgovarati na stručna pitanja.

Ulaz na sve predstave je besplatan.

(NovaSloboda)

Ogromno povrće

 

Čovječe, kakvo ogromno povrće!

U okviru izložbe cvijeća “Flower show” u Harogateu (Yorkshire), Englez Paul Proud (42) predstavio je pet vrsta povrća sa kojima je bio ubjedljivo bio najbolji na takmičenju "Ko ima najveći?".

Proud je pobijedio u kategorijama kupus, šargarepa, cvekla, krastavac i celer.

Ostale zanimljivosti: bundeva od 102 kilograma i divovski luk od 9 kilograma.

Chris Parish je kući odnio nagradu za svoju ogromnu bundevu, koja je bila teška 102 kg (224 lbs). Gareth Griffin je sa njegovim ogromnim lukom ujedno obario svjetski rekord.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Spomenik u brdu, list Borba od 4. oktobra 1965. godine

 

U listu Borba od 26. septembra 1965. godine objavljana je foto reportaža sa otvaranja Partizanskog spomen groblja u Mostaru. Autor fotografija je bio Savo Basta.

"Spomenik u brdu

Mostar je 25. septembra, reklo bi se namah promenio svoj lik. Izmenilo ga je monumentalno Spomen-groblje, koje je primilo posmrtne ostatke 614 boraca, izginulih u ovim krajevima. Mostar je danas živa epopeja jer se bela građevina u kamenom moru "saživela" sa pejsažem, svetlošću ovog podneblja i vodom" i priče o herojima sa mrtve straže. Tako je simbolizovana velika borba i tragika smrti, glorifikovana sloboda i njeni darovi. Čitave procesije ljudi išle su Hercegovinom 25. septembra da vide kako se menja grad. Na bivšem igralištu "Veleža, na velikom narodnom mitingu koji je održan pred ulazom u Spomen.groblje pročitana su imena poginulih. Spomenik na Bijelom Brijegu, poslednje i najveće delo Bogdana Bogdanovića, saopštava mnogo više nego što se kamenom, vodom i prostorom može reći. Ovaj "grad na putu" postao je tako naselje koje svoju istoriju ne mora da saopštava uobičajenim jezikom. To čini spomenik ubedljivije i potresnije – monumetalnije.

Na slikama:

-Na ulazu u Spomen.groblje pioniri na počasnoj straži.

-Majka palog borca ostala je poslednja. Sama, sa tugom za mrtvim sinom.

-Hiljade građana Mostara i mnogih naselja širom Hercegovine pristigli su pod Bijeli Brijeg.

-Arhitekta Bogdan Bogdanović: Ovo je moje najnovije i najdraže delo uspešno je realizovano zahvaljujući razumevanju grada i neumornim neimarima koji su radili na realizaciji

-Narednog dana, po otvaranju Spomen-roblja nekoliko hikjada Mostaraca posetilo je veliki spomenik koji se obilazi i gleda kao narodni muzej, muzej u brdu, kao velika kuća u kojoj prebiva poštovanje prema istoriji

-Džemal Bijedić čita imena poginulih boraca Đuri Pucaru – Starom i Cvijetinu Moijatoviću, članovima Izvršnog komiteta CK SKJ.

(snimio: Savo Basta)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Taj čudesni šareni svijet – Slike dana

 

Suze i krhotine

Douzrou je ime sela koje više nije selo, već samo ožiljak u neplodnom krajoliku marokanske planine Atlas. A žena na slici više nije ono što je bila prije zemljotresa jačine 6,8 stepeni Rihterove skale koji je uništio njen dom. Preživjela je. S obzirom na najmanje 2.900 smrtnih slučajeva, to je mnogo - a opet premalo. Na kraju je izgubila kuću, a možda i svoje najmilije. Katastrofa ju je iscrpila, što sugeriše njeno pogrbljeno držanje. I njen pogled, koji rezignirano usmjerava na ruševine. Ovdje se više nema šta vidjeti. Dok Maroko još procjenjuje razmjere katastrofe, obalni region druge sjevernoafričke zemlje tone. U Libiji je oluja Daniel donijela najjače padavine u posljednjih 40 godina. Poplava je opustošila lučki grad Darnu i odnijela čitave okruge; navodi se da je samo tamo umrlo 5.300 ljudi. Činjenica da se dvije vlade međusobno bore u državi i nedostatak funkcionalne infrastrukture otežava spašavanje. Sada je međunarodno priznata vlada u Tripoliju pozvala na "jedinstvo svih Libijaca". Kohezija! Možda će preživjeti vrijeme potrebe.

Pop i nagrade

Od sada stvari mogu ići samo nizbrdo. Kao prvo, Taylor Swift je usred svoje turneje "Eras", za koju se očekuje da će biti najuspješnija u istoriji pop muzike sa procenjenom zaradom od preko milijardu dolara. S druge strane, dnevne novine “USA Today” upravo su oglasile urednički položaj u kojem će se sve vrtjeti oko tema Taylor Swift: njenih obožavatelja, njenog kulturnog značaja, njene ekonomske privlačnosti. A onda je prošlog utorka, 33-godišnja muzičarka osvojio i devet MTV video muzičkih nagrada, više nego bilo ko ranije. Dobila je glavnu nagradu za spot za svoju pjesmu "Anti-Hero", koji je sama režirala. Dok je pjesma o njenim demonima, video je bu-bu priča sa duhovima i dvojnicima Swiftove. Vrhunac je njena vlastita sahrana sa otvaranjem oporuke. Kućica na plaži ide mačkama, buduća djeca odlaze praznih ruku. Swift pjeva: „Jeste li čuli da svoj narcizam maskiram u altruizam?“ Očigledno nisu. Za razliku od nje, potomci ne zaslužuju ništa bolje.

Čupavi ubica klime

Nijedno drugo živo biće nije promijenilo regione oko Arktika tako brzo i toliko kao ljudi. Klimatske promjene koje izazivamo sada su proizvele pobjednika koji bi mogao uzrokovati daljnju štetu u području leda koji se topi: američkog dabra. Toplije temperature na sjeverozapadu Aljaske uzrokuju da niče veće grmlje, a glodari od 20 kila ih slijede u gomilama. Između 2003. i 2017. broj dabrova u regiji se udvostručio, objašnjavaju istraživači. Na satelitskim snimcima sada je izbrojano oko 12.000 njihovih vodenih staništa. Sa svojim branama, dabrovi podstiču emisije gasa staklene bašte metana, kako pokazuje nedavno objavljena studija Univerziteta Aljaske u Fairbanksu. On nestaje iz atmosfere mnogo brže od ugljičnog dioksida, ali ima 25 puta veći utjecaj na klimu. Vode sa branom se zagrijavaju i uzrokuju da permafrost i dalje nestaje, piše tim u časopisu "Environmental Research Letters". Tako se oslobađa zarobljeni metan. Jezerca za dabrovim branama preplavljuju velike površine. Kako biljke zarobljene pod vodom trunu, proizvodi se više metana. Za svoje istraživanje, tim je mjerio 430 kvadratnih kilometara iz zraka. Područja s visokim emisijama metana poklopala su se tačno sa lokacijama dabrova.

(focus)

Z.N.

(NovaSloboda.ba)

Prije 58 godina - Iz stare štampe: U Mostaru otkriveno Spomen-groblje, list Borba 25. septembra 1965.

 

U listu Borba od 25. septembra 1965. godine objavljen je tekst o otvaranju Partizanskog spomen groblja u Mostaru, autor je bio Refik Hamzić

"U Mostaru je otkriveno Spomen-groblje

Na mitingu je govorio Avdo Humo, član CKSKJ

Mostar 25. septembra

U Mostaru je danas održana velika svečanost povodom otkrivanja Spomen-groblja monumentalnog spomenika, podignutog u znak sećanja na pale borce narodnooslobodilačkog rata.

Pre početka završne svečanosti u Mostar su stigli učesnici marša. "Sa mesta gde su ginuli" , koji su pošli iz Bijele, Boračkog jezera, Glavatičeva, Kule, Rujišta, Kamene i drugih mesta u kojima su herojskom smrću pale stotine boraca. U ovom monumentalnom spomeniku, delo beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanocića, nalaze se posmrtni ostaci 614 palih boraca čija su imena ispisana na kamenim pločama i na taj način simbolizovana herojska borba naroda ovog kraja.

U popodnevnim časovima, pred ulazom u Spomen-groblje, na bivšem igralištu Veleža, održan je miting kome je prisustvovalo nekoliko hiljada građana. Pored ostalih, svečanosti su prisustvovali Đuro Pucar, član Izvršnog komiteta CK SKJ, Cvijetin Mijatović, politički sekretar CK SK BiH, mnogi društveni i politički radnici i delegacije boračkih organizacija.

Na mitingu je govorio Avdo Humo član CK SKJ, koji je između ostalog rekao da je ovo Spomen-groblje podignuto za večita vremena palim borcima ovog grada na čijem revolucionarnom delu treba da se vaspita naša mlada generacija. On je naročito istakao revolucionarnu prošlost Mostara i njegovog poznatog bataljina koji je uspešno izvršavao sve svoje dužnosti.

Posle mitinga otvoreno je Spomen-groblje a zatim su grobove uz zvuke Lenjinovog posmrtnog marša posetili roditelji palih boraca i gosti. Na 614 ploča majke, očevi, braća i drugovi položili su velike bukete cveća

R. Hamzić"

slika: Spomen-groblje u Mostaru

(Borba 1965-09-25)

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Ante Mušić Tuci, klesar iz Lumbarde: Radio sam na izgradnji Partizanskog spomen-groblja u Mostaru

 20 pitanja za korčulanskog kamenoklesara Antu Mušića “Tucija“.

Za partizansko.info sa Antom Mušićem “Tucijem” razgovarali su: Roko Markovina, Selena Seferović, Dragoljub Batar i Zinaida Markovina. Razgovor zabilježio Roko Markovina. Fotografije: Dragoljub Batar.

Ante Mušić “Tuci” iz Lumbarde, kao tek svršeni klesar, radio je na izgradnji Partizanskog spomen-groblja u Mostaru početkom šezdesetih godina XX vijeka.

“Kako izgledaju majstori klesari koji klešu i grade jedan grad izvan vremena i prostora? Moji mostarski prijatelji potražili su ih na Korčuli i digli su na noge sve što je u njihovom selu umelo držati dleto i bat u ruci. Doveli su ih negde na izmaku pedesetih ili na samom početku šezdesetih. Bili su skromni, ljubazni i prijatni, a posao su obavljali pobožno, gotovo liturgijski: njihova zvonka, horska liturgija klesanja trajala je s manjim prekidima punih pet godina.“  Bogdan Bogdanović, odlomak

O IZGRADNJI SPOMENIKA

Kako je došlo do toga da se pozovu Korčulani za gradnju Partizanskog spomen-groblja? Jeste li se za ovaj posao dobrovoljno javili ili ste bili odabrani?

Poduzeće „Klesar“ sa otočića Vrnik, u blizini Lumbarde, javilo se na poziv, poslalo ponudu koja je bila prihvaćena i odabralo je najsposobnije, u koje je bilo sigurno da će taj posao dobro obaviti. Uz nas je bilo i nekoliko Dubrovčana, a zidarske radove je obavljalo neko poduzeće iz Hercegovine, mislim da su bili iz Posušja.

Pored majstora, Korčula je poslala i kamen za Mostar?

Korčulanski „meštri“ su bili na glasu kao kvalitetni za obradu kamena, a korčulanski (pogotovo vrnički) kamen je tradicionalno bio jako dobar i obradiv. Od njega su građene Aja Sofija i još mnogo zdanja u Carigradu, Veneciji, Dubrovniku i mnogim poznatim velikim mjestima. Tamo se prevozio poluobrađeni kamen, a vraćala se „savura“ (šljunak) istim brodovima i iskrcavao uz obalu u Lumbardi (Račišće).

Kamen za Partizansko se inače dovozio, pouobrađen, nešto sa Vrnika, ali je većina bila iz Hercegovine, sa područja između Metkovića i Čapljine, koliko se sjećam, a ne znam točno naziv toga područja, rukovodeći se onom starom klesarskom poslovicom: “Kamen gdje nikne – tu i obikne“. To je radi posebnoga utjecaja temperatura tokom godine, kiša, vlažnosti. Sve to utječe na trajnost kamena, posebno kod gradnje spomenika.

Na kojim dijelovima Partizanskog spomenika u Mostaru su Korčulani najviše radili?

Radili smo sve što je projektom bilo predviđeno. Stariji i iskusniji su radili složenije oblike, udubljene i ispupčene, te kamene ploče. A mlađi i neiskusniji su pisali slova i radili kvadratične i pravokutne oblike.

Radili bismo po 7-8 mjeseci u kontinuitetu. Bili smo složni i pomagali jedan drugome. Šalili smo se na naš, otočki, način.

Koliko se posla moglo uraditi u jednome danu?

Nije bilo strojeva za obradu. Sve se radilo ručno, priručnim alatima. Radilo se vrijedno, na normiranim poslovima. Dnevna količina obrađenoga kamena je ovisila o složenosti komada i njegovoj veličini, a ovisila je i o složenosti oblika kamena kojega treba obraditi. Obradili bismo 3-4 komada kamena dnevno, ovalnoga oblika za izradu zdenca odakle izlazi voda, a nadgrobne ploče sa imenima su se radile 2-3 dana. Nekada i 4 dana, ovisno o duljini imena i prezimena. Radili smo primitivnim alatom lito, tajenta i bućarda (dlijeti, uski-tanki višezubni čekić i kvadratični višezub). Sjećam se da smo koristili šablone da bi sva slova izgledala podjednako. Nakon rada, redovito smo išli u Gradsko kupatilo na pranje, kraj hotela „Neretva“. Tamo je bio i mali bazen.

„Radili su, zbog hercegovačke vrućine, više noću no danju – od praskozorja do iza doručka i od zalaska sunca do ponoći. Mostar, taj divni, sada već bivši grad, imao je ustaljenu naviku da u letnjim mesecima na ulicama iščekuje ponoćno osveženje koje dopire iz korita Neretve. Izgledalo je ponekad da su svi, čak i deca, potpuno zaboravili da se noću može malo i odspavati.”  Bogdan Bogdanović, odlomak

Pročitali smo kod arhitekte Bogdana da ste najviše radili po noći?

Najčešće smo radili od jutra do 4-5 sati popodne. Trebalo je, najprije,  prebaciti dnevnu količinu kamena za obradu u blizinu radnoga mjesta (3-4 komada), a onda ih obrađivati dok se norma ne završi…nekada i dulje. Za velikih mostarskih vrućina radili smo po noći.

Gdje ste boravili za vrijeme rada i boravka u Mostaru?

Živjeli smo u jednome montažnome objektu – baraci pored samoga mjesta gradnje Partizanskoga spomenika, gdje smo imali zajedničku spavaonicu i kuhinju sa trpezarijom i kuharicu sa Širokoga Brijega/Lištice….koja se zvala Zdravka. Savršeno je kuhala, posebno mostarske specijalitete dolme, sarme i druge, već sam zaboravio nazive. U blizini je bio i neki „Zdravljak“ pa smo i u njemu kupovali neke stvari. Tamo se sjećam jedne Hajrije.

Jeste li bili dobro plaćeni za vaš rad?

Tada je bila dobra plaća, za ono doba. Bili smo plaćeni po količini dnevno izvršenoga posla i broja komada kamena kojega smo obrađivali.

Čuli smo da ste svaki dan dobivali bocu vina?

Mi smo, otočani – Dalmatinci, bili naviknuti piti bevandu, pa je svaki dobivao na dan bocu vina, koje nam je, miješajući ga s vodom bilo dostatno za čitav dan.

„Predvodio ih je Barba, što u dijalektu znači i stric i deda, patrijahalni šef družine, staratelj, onaj koji će, kad se vrate na svoje ostrvo, podneti izveštaj roditeljima i verenicama šta je ko radio i kako je radio. Čim je stigao, Barba je odabrao mesto za “klesaonicu”, a kad je nadstrešnica  podignuta, odredio je mesto za svoj pult, koji je ličio i na katedru i na predikaonicu. Naredio je, zatim, da mu se taj sanduk od talpi (Bohle), ali bez poklopca i bez dna, ispuni peskom i sitnim otpacima od kamena, da bi komad za klesanje meko nalegao i da se u toku rada ne bi oštetio. Naspram njegove katedre, licem prema njoj, majstori su rasporedili svoje, mada nešto manje sanduke.” Bogdan Bogdanović, odlomak

O MAJSTORIMA I BOGDANU

Tko bi mogao biti onaj „Barba“ (iz Bogdanovićeve knjige „Ukleti neimar“), koji je vodio posao ispred klesara i uvijek započinjao pjesmu bez riječi, a svi bi je, ostali, mumlali tokom rada?

To je bio naš brigadir (predradnik) Nikola-Miko Lipanović -„Balaun“. On bi započinjao mumlati melodiju  i prema njenoj brzini, ritmu i visini tonova mi smo, mumlajući za njim, davali ritam i snagu svojim udarcima u kamen. Svi podjednako, tako da su gotovi komadi od svih nas bili, gotovo, isti.

Voditelj radilišta bio je Ahmet Ribica, koji je bio i jedan od članova uprave F.K. “Velež” i još jedan čovjek, uz njega, imenom Asim (zaboravio sam mu prezime). Oni su dolazili svaki dan i vodili dnevnik završenih komada kamena, jer se po njima i plaćalo.

„… na svetlu se događalo nešto tajanstveno. Barba, sed, kosa naelektrisano rasterana na sve četiri strane sveta, činodejstvuje kao mag, kao duh iz kamena. Najednom, diže naglo bat i dleto (Vorschlaghammer und MeiBel), svi dižu batove, pobožno šute, nastupa naglo tišina koja otkriva glasove noći – cvrčke, lelek noćne ptice, šum Neretve iz daljine. Jedan od majstora, očigledno za to upravo zadužen, otpočinje ponovo melodiju bez reči, unjkavu i tajanstvenu, kao u kakvom obredu obožavalaca kamena. Barbin bat hvata ritam, udara u kvader koji je pred njim, i u trenu otpočinje složno udaranje.“ Bogdan Bogdanović, odlomak

Zahvaljujući vama imamo puni spisak kamenoklesara sa Korčule koji su učestvovali u gradnji Partizanskog spomen-groblja. Svaki je radnik, uz ime i prezime, imao i svoj nadimak. Već ste spomenuli “Balauna”, “Tura”, a vi ste “Tuci”. Kako su se dobijali nadimci? Je li to bilo tipično samo za klesare?

Nije. Kod nas ima puno ljudi, i porodica istoga prezimena, čak i imena i prezimena.  Zato su se davali, prema nečemu, nadimci. Moj pra-pradjed bio je kovač. Stalno je oblikovao usijano željezo, na nakovnju, čekićem. Tuc-tuc…i dobio je nadimak „Tuci“.

Projektant Bogdan Bogdanović je u jednom članku spominjao posebno neka imena: Vinka Dragojevića i Ivu Biočina, a spominjali su se u drugom jednom izvoru i neki Mikele i Brada?

Bila su dvojica Dubrovčana, Vinko koji je, jedno vrijeme, po samome završetku ostao raditi u Mostaru na održavanju Spomenika i oženio se djevojkom sa Širokoga Brijega, a Ivo je bio, za razliku od nas, česti gost hotela „Bristol“,  dok se Mikelea i Brade, zaista, ne sjećam.

Jeste li imali priliku da sretnete projektanta Bogdana Bogdanovića i kako vas se dojmio?

Gosp. Bogdan Bogdanović je često dolazio. Bio je dobar i blag. „Narodni čovik“- šta se u nas kaže. Dolazio bi sa šefom radilišta, Ribicom, i najčešće dugo razgovarao sa našim direktorom Jakovom Tvrdeićem „Turom“. Mi nismo imali puno vremena za razgovor, jer smo radili na normu.

Postoje li još korčulanski klesari?

Nema ih više. Tek ima nekoliko privatnih radionica ovih mlađih, koji su izučili zanat na Braču, u Pučišćima.

Kako se postajao klesar na Korčuli? Gdje se je učio zanat?

Učili smo zanat u Školi učenika u privredi-Korčula, a nastavnik praktične obuke nam je bio Marin Šain -„Noša“. Bio je sjajan klesar i učitelj. Učio nas je vještini korištenja ručnih alata, jer tada još nije bilo strojeva za obradu kamena i sve se radilo ručno: „pikun“ (špica); „tajenta“ (uski višezubni čekić sa grubim i finim ozubljenjem); „bućarda“ (čekić kvadratične metalne glave sa sitnim i krupnim ozubljenjem); „pinčidur“ (sjekač) i drugi. Sa svakim od alata se vježbalo posebno.  Na kraju se vježbalo sa „litom“ (dlijetom), jer se sa njim moralo rukovati preciznije, a služio je za finalnu obradu.

KAMENOREZAČKI ALATI SA KORČULANSKIM NAZIVIMA:

izvor: Marinko Gjivoje, “Otok Korčula”, II izdanje, Zagreb, 1969.

O USPOMENAMA

U kakvom sjećanju vam je ostao taj vaš rad i boravak u Mostaru i jeste li nekoga poznavali od ranije?

Često smo se sjećali našega boravka u Mostaru. Tu smo bili skoro godinu dana. Znali smo otići i na neke zabave u Mostaru i pričali smo s ljudima. I družili se, kad bismo imali vremena.

Samo je jedna, tada bila obitelj u Mostaru, vezana za Lumbardu i Korčulu i to Stanka Markovine „Čiko“. On je bio duhanski stručnjak, živio i radio u Mostaru, a njegov sin, Roko (tj. ti),  bio je moje školska generacija. Često smo dolazili kod njih, ja i Vinko-Braco Fabris, nedjeljom. Roko nam je pokazivao Mostar, njegove znamenitosti i povijest.

Kakav vam je tada Mostar izgledao?

Mostar je tih godina bio divan gradić, pogotovo za nas otočane, koji nismo nikada prije putovali. Gostoljubiv. Područje oko Biskupove palače i sama palača je bila fascinantna. I ljudi u susjedstvu, koji su nas obilazili.

Jeste li bili na otvaranju Spomenika?

Mi radnici nismo išli na otvaranje spomenika u Mostar. Išlo je rukovodstvo, a mi smo radili svoje svakodnevne poslove. Moram kazati da su nam, za vrijeme rada u Mostaru, ponekad dolazile i supruge, sestre, djevojke u posjetu. Lijepo nam je bilo u Mostaru.

Je li vam bila čast raditi na ovakvom spomeniku?

Naravno, posebno na spomenicima koji se postavljaju zaslužnim ljudima iz bilo koje oblasti. Ali, moram priznati, radili smo i zbog zarade. Dobivali smo i tzv. „terenski dodatak“. Bilo je dovoljno i za hranu, i da se nešto zaradi i pošalje našima u Lumbardu.

Mi smo radili najbolje što smo znali i mogli i bili smo na to ponosni. Klesari vole kamen i uvijek su ponosni kad iz kamena nešto naprave. Onaj tko nije to volio – prebacivan je bio u zidare, jer raditi oko kamena traži veliko znanje i strpljenje, a jedan ti pogrešan ili nestrpljiv potez može, čak i na samome kraju, upropastiti čitav posao i trud. I napraviti štetu.

Da li se Korčulani još sjećaju da su njihovi klesari radili na izgradnji Partizanskog spomen-groblja?

Jedan mali dio starijih Korčulana se još sjeća, a velika većina ne. Uglavnom je sve palo u zaborav. Ja sam u više navrata svraćao u Mostar i obilazio taj Spomenik i divio se njemu i našem djelu.

GALERIJA, Ante Mušić “Tuci”, umjetnik:

I u slobodno vrijeme Ante Mušić Tuci neumorno kleše umjetnine. U njegovom umjetničkom opusu primjete se morski motivi. Svojim kamenim rukotvorinama ukrašava zidove dvorišta, a pravi i figure i manje skulpture od kamena.

PRILOZI:

O firmi “Klesar” sa Korčule (ODLOMAK):

Izvor: Marinko Gjivoje, „Otok Korčula“, Zagreb 1969.

Klesari sa Korčule:

Izvor za fotografije: Franka Škoro, Kamenoklesarske tradicije Brača i Korčule, diplomski rad 2020.

Ante je sa gostima proveo nekoliko sati u prijatnom razgovoru:

Lumbarda, septembra 2023. Dva Korčulanina sa posebnom vezom sa Mostarom: Ante Mušić Tuci i Roko Markovina.

Lumbarda, septembra 2023. Mala “delegacija” koja je vodila razgovor sa klesarom Antom o njegovom iskustvu i sjećanjima sa izgradnje Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Na fotografiji: Dragoljub Batar, Ante Mušić Tuci, Roko Markovina, Selena Seferović, Zinaida Markovina.

Ante Mušić Tuci, klesar iz Lumbarde: Radio sam na izgradnji Partizanskog spomen-groblja u Mostaru – Partizansko spomen-groblje

partizansko.info