Engleska protiv Njemačke, na Wembleyu

 

Finale na Wembleyu, Engleska - Njemačka: ljetna bajka – ali prava

Evropsko prvenstvo u fudbalu za žene nije moglo imati bolji završetak za sve navijače fudbala, a posebno što bi se ženski fudbal mogao katapultirati u neke sasvim nove sfere. Prekretnica, ali ne samo za ženski fudbal. Jer finale se doživljava kao dio velikih duela ova dva rivala sa kontinenta.

Evropsko prvenstva rekorda

Rekord gledanosti svih vremena, više je nego udvostručen. Procjene se kreću u milionima gledalaca na britanskoj televiziji, čak i na utakmicama bez učešća domaće ekipe. Ili 25.000 oduševljenih navijača na stadionu u polufinalu između Njemačke i Francuske, a nevjerovatnih 12 miliona gledalaca pred malim ekranima samo u Njemačkoj. Nevjerovatno.

A u finalu će vjerovatno pasti rekord i muškog fudbala, sa svih 90.000 gledalaca na stadionu, što će biti najposjećenije finale Evropskog prvenstva ikada.

Da, biće onih koji će dmah prigovoriti da je to naravno daleko od brojki u muškom fudbalu.

Svako ko posmatra raspoloženje i medije u domovini fudbala u danima Evropskog prvenstva vidi više od uzlaznog trenda. Nešto se tu suštinski mjenja, što bi ženski fudbal moglo katapultirati u pravcu lige, gdje su do sada muški bili neprikodnoveni.

Tako da bi finale trebalo da bude i velika folk fešta za navijače. Ne kao muško finale na istom mjestu prije godinu dana. Tada je bilo nereda oko stadiona i u gradu. A to je potpuno nezamislivo na današnjem finalu sa 90.000 gledalaca.

Osim toga, puni pubovi, prenosi uživo za hiljade navijača po cijeloj zemlji. Sve ono što velike fudbalske turnire čini nezaboravnim. Potencijal je tu. Ono što su engleske utakmice posebno dokazale. Ženski fudbal može naelektrisati publiku.

Tabloidi se čak uzdržavaju od ružnih istorijskih poređenja, u svojim detaljnim izvještajima, koja su uobičajena u duelima sa Njemačkom. I mnogi drugi naglašavaju koliko je svo ovo posebno. Da je uspjelo sa finalom, o kojem su mnogi sanjali i nadali mu se.

Engleska protiv Njemačke. Wembley.

Prava ljetna bajka, čak i ako se taj naziv čini pomalo izlizanim. Jedinstvena, kolektivna trauma. Samo jedna stvar uvijek ostaje ista: kada fudbalska Engleska korača ka uspjehu, akcelerator medijske euforije je gurnut do krajnjih granica, pa čak i dalje. Onda to može biti samo titula. Poraz postaje strana riječ.

Zbog toga je pad često tako šokantan. Pobjeda za Njemice, kao i za Engleskinje, barem u ovom trenutku dovela bi ih u ravnopravnost sa muškim timovima. Rame uz rame, kao nacije koje i kad gube, gube tijesno. Dok za Njemice važi ono isto, što i za fudbalere: Fudbal je igra koju igraju dvije ekipe, koja traje 90 minuta, i na kraju uvijek pobjede Nijemci, dotle je kolektivna engleska fudbalska trauma, njihova najveća briga prije ovog finala.

(sport)

(spagos)

Tradicionalni 456. skokovi sa Starog mosta

 

Spektakl na Starom mostu počinje danas, 31.jula u 16 sati kad će se za titulu najboljeg skokom sa UNESCO-ovog spomenika boriti najbolji skakači iz regije.

Takmičenje se održava u dvije serije i dvije discipline nakon što svi skakači prođu ljekarski pregled.

Šampionske titule branit će u kategoriji skokova na noge mladi Mostarac Emil Tiro i u kategoriji skokova na glavu, odnosno popularne "laste" Dragan Milnović iz Užica.

U revijalnom djelu će nastupiti veterani mostarskih skokova koji će nakon dodjele nagrada najboljima u večernjim satima zatvoriti manifestaciju tradicionalnim skokovi sa bakljama.

Pratite UŽIVO skokove sa Starog mosta na FACE TV!

(face.ba)

Planinama u pohode - Prutaš, vrh Durmitora koji krije neobičnu priču

 

Postoje planine koje su na mnogo manjoj nadmorskoj visini ali su izuzetno teške za osvajanje. Prutaš je među najvišim crnogorskim vrhovima, ali njegovo osvajanje predstavlja pravi užitak. Nezahvalno je govoriti o vremenu koje je potrebno izdvojiti za ovih 2.393m, ali otprilike ono iznosi oko 3 sata.

Pogled sa Prutaša nalikuje satelitskom snimku. Iznad Škrčkog jezera uzdiže se Planinica, a onda idući u pravcu kazaljke na satu ređaju se Bobotov kuk, Vjetrena brda koja se spuštaju do Sedla, pa zapadno od Dobrog dola izdiže se i kameniti i erozijom iscrtan Lojanik. Dalje se vidi pivski Treskavac, pa vrhovi Maglića, Bioča i Volujka, kao i sela Trsa i Nedajno. Na sjeveru, u daljini, dobro se vidjela pitoma i zaobljena Ljubišnja. Ispod Prutaša i Škrčkog jezera započinje Sušički kanjon koji se spaja sa kanjonom Tare.

Prutaš (2393 m) izgleda vrlo atraktivno. Njegovi vertikalni prutovi koji se poput vodopada spuštaju niz južnu stranu Durmitora čuvaju od zaborava legendu o mladom Todoru, njegovoj Ružici, surovosti vila i osveti čobana.

Podno Prutaša nalazi se Todorova dolina. Kažu da je ime dobila po naočitom mladiću Todoru koji bješe ponos ovog kraja. Imao je ljubu Ružicu, dobru djevojku koja mu je uzvraćala ljubav.

Na Prutašu su tada, kao i na svim visokim i božanski lijepim mjestima, živjele vile. I one su se divile Todoru, a zavidjele Ružici. Jednom ga pozvaše na planinu u svoje kolo, pod uslovom da ništa od oružja ne nosi sa sobom. Ali Todor zaboravi da ostavi nož, koji je kao čobanin, uvjek nosio. Došao je vilama i dugo uživao u njihovim igrama. A onda vile vidješe njegov nož. U ljutnji ga podigoše do oblaka i pustiše niz durmitorske litice. Kažu da je Todor grudima pao i odvalio dio planine koja od tada nosi ime Gruda a nalazi se blizu Prutaša. Tugovalo se za Todorom. Ružica je bolujući otišla u obližnju planinu. Nikada se nije vratila, a ista i danas nosi njeno ime. Kažu da je i kamenje tada pištalo od boli, od čega je i izvor u Todorovom dolu ponio ime Pištet (Bjelinovac).

A čobani… oni su poželjeli da se osvete vilama. Napravili su dugačke i jake pruteve i prislonili ih uz planinu. Vilama su, na spavanju, zavezali kose a kada se ove probudiše iščupaše jedna drugoj vlasi. Od tada ih nikad više ne vidješe, a kažu da su žute trave po durmitorskim livadama rasute viline vlasi. Prutevi su se vremenom stopili sa stijenama, a planina je po njima dobila ime Prutaš.

Prutaš (2393 m) – DURMITOR

Prutaš (2.393mnh), Prutovi koji podupiru nebo | Plava Zvijezda

fotografije, Zijad Omerović i internet

(spagos)

456. skokovi sa Starog mosta u nedelju 31. jula

 

Tradicionalni skokovi sa Starog mosta u Mostaru svake godine okupe mnoštvo posjetilaca iz naše zemlje, ali i turista iz raznih krajeva svijeta, a ove ih se godine očekuje rekordan broj!

Najava 456. tradicionalnih skokova kreće već u subotu, 30. jula, defileom najmlađih polaznika škole skakača u vodu “Mostari Juniori”, koju će predvoditi mostarska legenda, Safa. Defile će na bubnjevima pratiti polaznici “Mostar Rock School“, dok će najmlađi članovi zaustavljati polaznike i pozivati ih na skokove sa stare mostarske ćuprije.

U subotu se nastavlja program pa će se tako u 13 sati Mostarci takmičiti u šlaufijadi koja kreće ispod Bunura, a završava prolaskom ispod Starog mosta.

U 16 sati započinje takmičenje u kojem će učesnici “Mostari Juniori“ pokazati svoje vještine na obnovljenoj skakaonici Duradžik koja je decenijama za brojne skakače predstavljala posljednju stanicu pred odvažni skok sa Starog mosta. Na nedavnom svečanom otvorenju prisustvovao je i legendarni kolumbijski skakač Orlando Duque, veliki prijatelj Mostara i naše zemlje koji je tom prilikom izjavio: „Nova skakaonica u Mostaru je sjajna prilika za razvoj sporta i očuvanje tradicije skokova“.

U nedjelju, 31. jula s početkom od 16 sati započinje glavna manifestacija, 456. tradicionalni skokovi sa Starog mosta.

Ove godine očekuje se oko 60 učesnika, a ko će ponijeti titulu najboljeg ocijenit će peteročlani internacionalni žiri.

Za one koji neće biti u mogućnosti pratiti ovu svjetski prepoznatu manifestaciju uživo, obezbijeđen je i direktan prijenos putem FACE TV-a.

Dodjela nagrada najboljim skakačima održat će se također u nedjelju, u 20:30 na platou ispod Starog mosta, gdje će biti upriličen i after party.

U 22 sata skokom sa bakljama sa Starog mosta zvanično će se zatvoriti skokovi.

Sve je spremno za tradicionalne 456. visinske skokove sa Starog mosta. I ove godine manifestacija će trajati dva dana, a centralni događaj započet će u nedjelju 31. jula od 16 sati.

Početak manifestacije označit će defile mladih skakača uz bubnjeve u subotu u jutarnjim satima, a istog dana planirana je “Šlaufijada” (trka posada na šlaufima niz Neretvu), skokovi juniora sa skakaonice Duradžik, kao i tradicionalni turnir u tavli. Za kraj, organizator je planirao zabavu na platou ispod mosta uz bakljadu, na kojoj će se u nedjelju u večernjim satima dodijeliti priznanja pobjednicima.

– O broju skakača koji će nastupiti na ovogodišnjim skokovima moći ćemo govoriti u nedjelju oko 13 sati. Želimo izaći u susret svima koji dolaze, i naravno za nas je najvažnije da sve prođe bez povreda i drugih problema. Hvala Policijskoj upravi Mostar, kao i Hitnoj pomoći Doma zdravlja koji su sa nama godinama, brinući o sigurnosti skakača i posjetilaca manifestacije – rekao je na konferenciji za medije portparol Kluba skakača u vodu “Mostari”, Saša Oručević.

Skakače će ove godine ocjenjivati žiri u sastavu: Alica Jakirović (predsjednik), Samir Zukanović – Lilo, Haris Škoro, Haris Šiširak i Branko Bogičević. Koordinatori na mostu će biti Vedran Ugljen i Đani Jakirović, koji je ujedno autor skulpture koja će se uručiti pobjednicima.

– Upravni odbor Kluba skačača u sastav žirija birao je po dvojicu bivših skakača na glavu i na noge, te jednog koji je skakao i na noge i na glavu. Jasno je, ocjenjivat ćemo prilaz skakaonici, let, upad u vodu i štrap – najavio je predsjednik Alica Jakirović.

Dan prije centralne manifestacije (subota) će započeti defileom mladih skakača (u 10 sati), za 13 sati planirana je “Šlaufijada” čiji je start kod mosta Bunur, a cilj kod Starog mosta, te u 16 sati takmičenje juniora na skakaonici Duradžik.

– Za Šlaufijadu imamo prijavljeno osam posada, a za skokove juniora pet skakača na glavu i jedanaest na noge. Prijavio se i skakač starosti osam godina, kao i oni stariji koji će skakati sa visine od 15 metara. Sve ćemo uklapati sa uzrastima. Cilj skokova je da sačuvamo tradiciju u Mostaru – izjavio je koordinator za nastupe juniora Ermin Zukanović.

Skokove su ove godine podržali renomirani brendovi uz tradicionalne pokrovitelje Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona i Grad Mostar.

– Imamo sve više sponzora i mogu kazati da smo zaista ponosni na tu činjenicu. Osim Vlade Kantona i Grada Mostara, istakla bih generalne sponzore BH Telecom i BH Poštu, kao i Holdinu koja je novi sponzor Skokova. O sigurnosti skakača će brinuti Sarajevo osiguranje, a tu su i Mikrokreditna organizacija Lider, Securitas, Admiral, Fortuna Tours, Hercegovina promet Oil, Turistička zajednica HNK-a i Laks – kazala je Adela Gosto iz Organizacionog odbora Skokova.

U ime BH Pošte organizatoru Skokova zahvalio je Vedad Rahimić.

– Tu smo da podržimo svaku društvenu aktivnost koja je od značaja za Mostar i Bosni i Hercegovinu. Zahvalni smo na prilici koja nam je ukazana i nadamo se da ćemo biti podrška Klubu skakača i narednih godina – najavio je Rahimić.

Zadovoljstvo ne krije ni Adil Šuta – direktor Mostarske direkcije BH Telecoma.

– Nastavljamo dobre priče. Skokovi su svjetski brend, a brend je i BH Telecom, tako da je to ustvari prirodna saradnja. Klubu skakača od srca želim da očuva tradiciju skakanja u našem gradu – rekao je Šuta.

Titulu pobjednika ove godine branit će Dragan Milnović (skokovi na glavu) i Emel Tiro (skokovi na noge).

(mostarski)

U susret skokovima sa Starog mosta - Crtice iz starih putopisa i štampe

 

Evlija Čelebija- “Seyahatnâme”, 1664

"Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u čardaku, promatraju kako mnoga smiona djeca stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka"

Moriz Hörnes – “Dinarische Wanderungen, Cultur- und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Hercegovina”, 1894

“Neretva je ovdje tako duboka da se hrabri momci odvažuju da za malu naknadu, s najviše tačke mosta, visoke devedeset stopa iznad površine vode, skoče na glavu u rijeku koja juri. Pravi podvig koji izaziva jezu čak i odvažnim plivačima, kada s ove vrtoglave visine pogledaju dolje među kamene gromade u uskom koritu rijeke.”

Anton de Waal – “Reisebilder aus Bosnien”, 1895

„Pristup mostu s obje strane je kroz stare odbrambene kule. Vlasti Mostara stale su ukraj smionoj zabavi mladih, koja se sastojala u tome, da su dječaci skakali s vrha mosta, s visine oko 20 metara, u dubinu bijesne Neretve ispod mosta.”

“Putne uspomene”- dr. Mihailo Polit-Desančić, 1896

“Siđem se od srpske crkve opet u varoš i uputim se znamenitom starom mostu preko Neretve-onom mostu od kojeg je i Mostar svoje ime dobio. To je most vrlo visok, a Neretva je tu vrlo duboka, pa se nađe ipak koji detić da skoči sa velike visine mosta u Neretvu pa da ispliva.”

Ante Tresić Pavičić- “Bosna i Hercegovina-Putopisne crtice”, novine “Dom i sviet”,1896

“Neretva je pod mostom veoma duboka, pa su djeca sa najveće visine mosta ljeti skakala u nju, da se kupaju, na užas prolaznika. Da zaprieči nesreće, vlada je dala ograditi most na vrhu s jedne i s druge strane oštrom željeznom pregradom, i tako sad ne mogu djeca skakati, od straha da se ne nabodu na šiljke.

“Putopisne crtice iz Bosne i Hercegovine-od Save do Adrije”- Julije Kempf, 1898

“Jednom mu je samo zaprijetila pogibelj od poplave, ali je ipak ostao čitav. S njega su znali dječaci kod kupanja skakati u duboku Neretvu, dok tu pogibeljnu šalu nije oblast zabranila.”

Milena Preindlsberger Mrazović – “Bosniches Skizzenbuch”, 1900

“Ipak, Neretva zaslužuje posebnu pohvalu za ljepotu, koju ona osobito poklanja prilikom pogleda odozgo, s vrha mosta. Ona je ispod mosta duboka, djeca se zabavljaju skačući s mosta, uživajući na raznovrsnim formacijama obale. Neretva se provlači kroz horizontalno slojevite stijene, dijeli naizgled slobodno stojeće plutajuće plaže, formira grebene i pećine, kopa galerije i povlači velike gromade u korito, a njeni talasi ponekad šume, a ponekad huče.”

Blažena Křížková- “„Tři obrázky ze slovanského jihu/Den v Mostaru”, novine “„Nové pařížské mody”, 1901

“Prelazimo most, koji nadvisuje Neretvu jednim smjelim lukom. To je opet djelo Rimljana koji su vladali svijetom. S najviše tačke visokog luka, dječaci ljeti skaču u Neretvu. Za novčić koji mu je dao stranac, usuđuje se skočiti u dubinu od 20 metara. Ali mostarski policajac to ne smije vidjeti.”

Novine “Osvit”, 1907

“... skakanje u Neretvu sa Starog mosta opet je počelo. Ozbiljno opominjemo one kojih se to tiče, da već jednom stanu na kraj, jer je upravo nelijepo vidjeti one što skaču ...”

“Filmska snimanja u Mostaru”- novine “Vreme”, 1927

“Juče je jedna njemačka filmska družina snimala interesantne delove grada Mostara i okoline. Četiri puta je snimljen jedan dečko koji je skakao u Neretvu sa mosta iz visine od 30 metara.”

“Dječak kojeg je štitio Allah”- iz njemačkih novina, 1931

“Prilikom njegovog boravka u Jugoslaviji naš izvjestilac je posmatrao jednog mladog Muslimana u Mostaru, kako skače sa 25 m visokog Rimskog mosta u tekuću Neretvu. Naš fotograf želio je ovaj smjeli skok uhvatiti kamerom, a momak se izjasnio da je spreman ponoviti skok za 5 dinara (25 pfeninga). Samo što ovo umjetničko djelo nije bezopasno, jer je Neretva na ovom mjestu prilično plitka, i skakač mora biti siguran u sebe da iz divlje rijeke izroni prije nego što dotakne dno.

Na pitanje da li se plašio ovakvog skoka mladić je odgovorio: Allah me štiti! I krenuo prema mostu bez oklijevanja, da izvede još jedan skok. Fotograf je napravio ovu sliku mladog Muhamedanca, kojeg je Allah štitio za 25 pfeninga."

“Švedski princ Eugen u Mostaru”-novine “Vreme”, 1937

“Posle toga princ Eugen izrazio je želju da razgleda znamenitosti I lepote grada, pa je u društvu dopisnika “Vremena” posetio stari rimski most. Nekoliko kupača doznavši da se princ Eugen nalazi na mostu, izveli su nekoliko lepih skokova sa mosta u vodu, sa visine od nekih 20 metara.”

“Et spring for 2 dinara-Skok za 2 dinara”- danske novine “Nordjyllands Social-Demokrat", 1937

"Fotografija je iz Mostara u Jugoslaviji, gdje mladići zabavljaju turiste skačući u rijeku Neretvu sa prelijepog Rimskog mosta. Cijena da vidite skok je 2 dinara."

“Kroz osiroteli Mostar”- novine “Pravda”, 1937

"Mostarske "liske" su postale čuvene..."Liska", u stvari, znači isto što kod Podgoričana "cikotić", kod Sarajlija "jalijaš" ili kod Splićana "mulac".

Mostarska "liska" prilazi putniku i zaustavlja ga bez obzira na bon-ton. Ponudi se za pratioca kroz grad...Pritom obeća da će putniku pokazati ono što nije "beli ni u snu vidio". Ako pristanete odvešće vas do Starog mosta, koga od vode razdvaja visina od 33 metra. Bez obzira na godišnje doba, "liska" će se ponuditi da skoči sa vrha mosta u vodu i da za pet minuta opet bude kod vas, samo ako pristanete da mu date "honorar". A on nije suviše skup. Tražiće vam u zimsko doba 10 dinara, u proleće i jesen 5 dinara a za vreme leta svega 2 dinara. Od toga on živi. Od njegovog vratolomnog skakanja sa 33 metra visine u hladnu Neretvu često puta se izdržava i neka stara i iznemogla žena ili starac-roditelji našega "liske".

Ali...Mostar se zabavlja...Plava Neretva protiče uvek istim tokom i peva istu pesmu."

“Jeste čovjek kao ptica”- novine “Sloboda”, 1971

“U pauzi skokova da čujemo nekog od prisutnih. Evo šta kaže 54-godišnji Mostarac, Salko Begović, vidno obradovan:

-Ovi mladići dobro skaču, ali i u moje vrijeme, tamo negdje 1932-1933 bilo je dobrih skakača. Samo kad se sjetim rahmetli Džemala Voljevice ili Neđe Milivojevića zvanog Ruka. Trebalo je njih vidjeti kada su skakali.”

(prevodi: Armin Džabirov)

fotografije: Skokovi sa Starog mosta, 1931. i iz danskih novina-“Nordjyllands Social-Demokrat", 1937.

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Oproštaj od Evrope

 

Konferencijska liga, 2. pretkolo:

Hamrun Spartans - Velež 1:0

Strijelac: Jonny 15.

Hamrun Spartans FC: Bonello, Borg, Emerson, Bjeličić, Corbolan, Camenzuli, Prša, Guillaumier, Jonny, Mashike, Dodo.

FK Velež: Bogdanović, Bajrić, Ikić, Zeljković, Halilović, Pršeš, Radovac, Hasanović, Ćosić, Haskić, Pantelić.

Priliku sa klupe su dobili: Pavić, Anđušić, Džanković, Vehabović i Dejanović.

Velež se oprostio od učešća u Evropi ove sezone, a mostarski klub je i u revanšu poražen od Hamrun Spartansa s Malte s 1:0 i s ukupnih 2:0 ovaj tim prolazi u narednu fazu takmičenja, gdje ih čeka duel s Levskim iz Sofije.

Velež agresivno ulazi u meč, ali Rođeni očigledno je imaju ogroman problem u napadu i teško kreiraju šanse usprkos dobroj izgradnji napada.

Domaći potom preuzimaju igru na svoju stranu. Napali su i u 15. minuti došli do prednosti. Meshike je izbacio Jonnyja koji pogađa za 1:0.

Rođeni četiri minute kasnije propuštaju veliku priliku da se vrate u meč. Pantelić je bio u prodoru, ali je s nekoliko metara zakucao loptu u prečkuz.

Zatim su udarce isprobali Radovac i Halilović, nisu bili precizni, a Hamrun je prijetio preko Bjeličića iz slobodnog udarca, no Bogdanović brani.

Domaći sastav u 34. minuti promašuje veliku šansu. Jonny je s dva-tri metra uspio promašiti kompletan gol i ostalo je 1:0.

Hamrun je odličnom šansom završio prvo poluvrijeme. U nadoknadi je stativa spasila Rođene.

Hamrun odličnom šansom Mashikea otvara i drugo poluvrijeme, ali srećom ne zabijaju. Potom Rođeni preuzimaju kontrolu nad utakmicom i krenuli su na sve ili ništa.

U 64. minuti Rođeni propuštaju novu veliku šansu. Haskić je usamljen na pet-šest metara, ali ne pogađa glavom.

Pokušao je Amar Osim napraviti nešto s izmjenama. Međutim, pravih rješenja nije bilo, Hamrun je završio posao u ovom meču i prošao je u narednu fazu takmičenja, dok se Velež oprašta od Evrope.

(sport)

Neki to vole crveno

 

Danas je dan ruža za usne, jednog do sada najprodavanijeg kozmetičkog proizvoda. Neki to jednostavno vole crveno.

Prvi ruž za usne se sastojao od ricinusovog ulja, jelenjeg loja, pčelinjeg voska i crvene pomade. Pariški proizvođač parfema predstavio ga je, nježno umotanog u maramicu, na Svjetskoj izložbi u Amsterdamu 1883. godine. A onda je ruž započeo svoj trijumfalni marš.

Ali ljudi su se šminkali mnogo ranije. U starom Egiptu, muškarci i žene su sami sebe slikali: Crveni ruž su dobijali od zgnječenih crvenih vaški.

U staroj Grčkoj, prostitutke su nosile crvene usne kako bi skrenule pažnju na svoju profesiju.

I kraljica Elizabeta I, još u 16. vijeku, klela se u mješavinu gumiarabika, smokvinog mlijeka, bjelanca i crvenih vaški.

Oko 1900. Guerlain olovka je bila upakovana u emajliranu srebrnu kutiju i tako postala važan dodatak za rane filmske dive.

Francuskinja Sarah Bernhardt († 78) je čak koristila svoje džepno ogledalo za nanošenje karmina u javnosti – što je bilo skandalozno u to vrijeme.

U to vrijeme nije se prvenstveno radilo o erotici, već o emancipaciji. Crvene usne su bile politička izjava. Sufražetkinje su nosile jarkocrvenu šminku dok su marširali Vašingtonom 1913. godine, boreći se za pravo glasa žena.

Kasnija kozmetička poduzetnica Elizabeth Arden († 87) također je demonstrirala i dijelila besplatne uzorke svog ruža za usne.

Tokom Drugog svetskog rata čak je bilo obavezno da britanske i američke žene vojnici nose "Victory Red" ili "Patriot Red". Trebalo je da pokažu upornost i da se razlikuju od uglavnom nenašminkanih Njemica.

Izumom twist-up karmina 1949. godine, crvene usne su konačno postale statusni simbol, i to ne samo za filmske zvijezde.

Prodaja je oppala tokom potrebe za nošenjem maski: ali sada se opet sve više koristi mješavina ulja, voska, boje, titan dioksida i omekšivača.

Žene Evrope preferiraju različite nijanse: A naravno, neki vole baš koraljno crvenu.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Odmor za oči

 

Čarobna magija rasplesanih krijesnica

Fascinirana, zadivljena i pomalo u nevjerici, mala Aurora (4) stoji sa svojim fenjerom usred plutajućih, rasplesanih i svjetlucavih krijesnica. Njen otac, italijanski fotograf Alberto Ghizzi Panizza (47), snimio je ovu fotografiju u podnožju tvrđave Castello de Torrechiaga (izgrađene 1446-1460) u blizini grada Parme na sjeveru Italije.

Alberto o ovoj magičnoj noći kaže: „Prošle godine sam pokušao da se divim čaroliji krijesnica sa svojom ćerkom, ali bi ona uvijek zaspala prerano. Ove godine je to konačno uspjelo. Aurora je jednostavno ostala bez riječi kada je vidjela ove male insekte kako bljeskaju. Danima je samo pričala o tome.”

Ali zašto i kako krijesnice zapravo sijaju? Ženke krijesnica koriste ovo da privuku partnera. Svjetlost nastaje biohemijskom reakcijom u stanicama na trbuhu životinja, tokom koje se oslobađa svjetlosna energija.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Gradsko kupatilo – Ljubuški

1963.

1933.

(tekst koji slijedi objavljen je dana 24. jula 2022. godine na portalu ljubušaci.com, autor je prof. dr. Halid Sadiković)

Kada je otvoren ljubuški gradski vodovod 24. novembra 1929. godine krenula je i izgradnja gradskog kupatila:

Prvo je bilo odlučeno da se gradsko kupatilo (po ljubuški “banja” o. a.) gradi u središtu grada, u bašći osnovne škole, ali se od toga odustalo, jer škola, po tadašnjim propisima, nije mogla biti bez bašče. Izabrano je novo mjesto kod marvenog pazarišta na Stublu i radovi su krenuli već u novembru 1929. godine. (1)

Saradnjom zdravstvenih vlasti u Mostaru i Splitu, i pored finansijskih prepreka, za samo oko 18 mjeseci izgrađen je objekt od šireg zdravstvenog značaja. Izgrađeno je u jednoj zgradi kupatilo i ambulanta za stalnog ljekara.

Slika: Dječji bazen ispred kupatila. Foto: Mato Krstičevic, vjerovatno 1963 godina. Iz porodičnog albuma diplomiranog ekonomiste Plamenka Mahića.

Inicijativom dr Josipa Škarića, direktora Higijenskog zavoda u Splitu i dr Simonovića, upravnika Doma narodnog zdravlja u Mostaru, ovdje je podignuta zdravstvena stanica i kupatilo, ustanova Ministarstva narodnog zdravlja koja će služiti u svrhu podizanja zdravstva u cijelom ovom kraju. Zdravstvena stanica ima dva odjeljenja, ambulantu i kupatilo. Ovih dana u unutrašnjosti ove stanice radovi su privedeni kraju, te je svečano otvorenje obavljeno u nedelju uz učešće predstavnika vlasti i mnoštva građana. Kr. banska uprava u Splitu, dotično Higijenski zavod, dodijelila je za liječnika pri ovdašnjoj stanici dra Petra Marinovića, bivšeg općinskog liječnika u Podgori.

Svečanom otvorenju prisustvovao je ispred vlasti Krsto Kulišić, sreski poglavar, zatim starješine raznih kulturnih i humanih ustanova, školska djeca ovomjesne narodne osnovne škole i škole sestara milosrdnica. Otvaranjem kupatila Ljubušaci su dobili još jedno mjesto za kupanje”. (2)

U sažetom napisu o radu Doma narodnog zdravlja u Mostaru u 1932. godini navodi se zdravstvena stanica sa kupatilom u Ljubuškomi i narodno kupatilo u Vitini, pored onih u Konjicu i Bijelom Polju. Taj podatak, zanimljiv i važan, bar za Vitinjane, potiče iz pera poznatog ljubuškog novinara Mahmuda Konjhodžića. (3) S neskrivenim ponosom treba istaći da je , malo koje mjesto u našoj zemlji, sa tako malim brojem žitelja tada, imalo javno kupatilo.

U prvom dijelu narednog kratkog novinskog napisa o ljubuškom gradskom kupatilu krije se nekoliko zanimljivih podataka.

Cijena kupanja bila je prihvatljiva za siromašne, muškarci su bili mnogo češći korisnici, ali je i učešće žena bilo značajno. U drugom dijelu napisa o radu ambulante samo su navedene dominantne bolesti (unutrašnje bolesti, kožne i venerične bolesti*), što navodi na pretpostavku da u ljubuškoj populaciji prije skoro sto godina nisu bile na prvom mjestu hronične bolesti koje danas haraju u epidemičnom obliku (povećani krvni pritisak, ishemične bolesti srca, infarkt srca, moždani udar, itd), zloćudni tumori, šećerna bolest itd:

U toku 1928. godine podiglo je Ministarstvo narodnog zdravlja mnogo lijepih zdravstvenih institucija, a među ove spada i zdravstvena stanica u Ljubuškom. Zgrada se nalazi na vrlo lijepom položaju našeg grada, a sastoji se od četiri sobe. U dvije sobe smješteno je kupatilo, a u druge dvije sobe su uredi šefa stanice gdje se vrše pregledi bolesnika.

U kupatilu se može kupati svaki građanin po vrlo niskoj cijeni. U toku 1932. godine okupale su se svega 3.363 osobe, 2115 muškaraca i 1248 žena. Od bolesti dominiraju unutarnje, kožne i venerične*. Šef stanice dr Petar Marinović često ide po selima i vrši preglede u kućama seljaka. Srez je velik, sa preko 50.000 žitelja, narod vrlo siromašan. Apelira se na sanitarne vlasti da povedu veću brigu o zdravstvenom prosvjećivanju školske djece kroz kratke odgojne filmove. (4)

Nakon Drugog svjetskog rata broj korisnika gradskog kupatila je postepeno opadao uporedo sa rastom broja kupatila u stanovima. Uz njegovo tiho, dugogodišnje i neminovno umiranje danas je ostalo samo sjećanje na kupanje i igre gradske djece u malom bazenu.

* Venerične bolesti-Endemski sifilis u Hercegovini, za razliku od Bosne, nije bio difuzno raširen, već se javljao u pojedinim ognjištima (srez Konjic, Prozor, Mostar, Ljubuški). Postotak zaraženosti bio je malen, od 3 do 10% i bolest je imala većinom blag karakter, bez neuroloških komplikacija. (dr Lovro Dojmi. Zdravstvene prilike u Hercegovini. Nova Evropa 1936, 7 i 8, 219, od 26. jula).

1. Izgradnja gradskog kupatila. Jugoslavenski List 1929, 131, 3.

2. Svečano otvaranje zdravstvene stanice i kupatila u Ljubuškom. Jugoslavenska pošta 1931, 596, 5, od 14. maja.

3. Konjhodžić Mahmud. Dom narodnog zdravlja u Mostaru. Novo doba 1933, 75, 4, od 10. marta.

4. Za zdravstveno podizanje našeg sela. Jugoslavenski list 1933, 1164, 13, od 1. aprila.

Sadiković Halid

GRADSKO KUPATILO – Ljubušaci (ljubusaci.com)

Klimatske promjene - Suša duga 23 godine

 

Na jugozapadu SAD već 23 godine vlada suša, koja sada prijeti eskalacijom. Posebno je vidljivo kako stalno opada nivo pritoka u Colorado River, koja snabdijeva vodom oko 40 miliona ljudi.

Prema istraživačima, akumulaciona jezera Lake Powell i Lake Mead, koja se nalaze na ovoj rijeci, najveće su akumulacija na području SAD. Krajem ove godine biće popunjeni samo sa četvrtinom svoga kapaciteta. Tako je napisano u stručnom izvještaju komisije oko Kevina Wheelera sa Univeruoteta Oxford, u stručnom časopisu “Science”.

U 2000. godini napunjena količina vode u akumulacijama, u poređenju sa onom iz sredine 20. stoljeća, već je bila manja za 20 posto. Razlozi tome su smanjene količine snježnih padavina u Rocky Mountains planinama zbog promjene klime i sveprisutne suše. Od vode ove 2.300 kilometara duge rijeke ovise mnogi veliki gradovi, a među njima Los Angeles, San Diego i Las Vegas, kao i prekogranični grad Tijuana u Mexicu. Posebno su 2000. i 2021. bile ekstremno suhe godine.

Doduše primjenom sadašnje strategija za potrošnju vode u SAD, nivo vode bi se mogao stabilizirati, ali, da bi se to ostvarilo, moralo bi se vrlo brzo mnogo toga desiiti, upozoravaju stručnjaci.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Iz starih knjiga – U Mostaru 1910. godine

U knjizi knjige “Bosna i Hercegovina, neka usputna lutanja”, (Bosnia and Herzegowina, Some Wayside Wanderings), autorice Maude M. Holbach, štampane 1910. godine objavljeno je nekoliko slika iz Mostara toga vremena, kao i tekst, koji donosimo u prilogu.

“Rekoh da mi je scena koju sam vidjela u crkvi bila jedna od najljepših koju sam ikad ugledala, no nisam sigurna da ona koju sam vidjela ispred crkve nije jednaka po slikovitosti, samo što su svečanost interijera crkve i vojna kapela nedostajali. Ispred crkve je bio prostran prostor zasjenjen hladom stabala i tu su ljudi, čekajući na drugu misu, sjedili na zidiću između drveća ili su stajali u malim grupama kako bi pročavrljali s prijateljima. Mora da ih je bilo nekoliko stotina, ponosno odjevenih u prekrasne svečane seljačke nošnje koji pretvaraju mostarske ulice u ljupku scenu na pozornici. Svi odreda nose grimizan fes ili turban (premda ovi prethodni preovlađuju), kratke prsluke obrubljene gajtanima koji ističu snježnu bjelinu rukava s kojih se odbijaju zrake sunca; nose hlače uske sve do koljena, a široke iznad, u bijelim vunenim čarapama i opancima (ručno izrađene cipele od štavljene kože, sve iz jednog komada, na vrhu svinute prema palcu). Mnogi od njih imaju stručak proljetnog cvijeća zakačen za fes, možda kako bi ga poklonili svojoj dragani nakon mise. Nikako ne smijem ne spomenuti svilene marame mnogih boja omotane oko struka muškaraca, za kojima su se u prošlosti nosili noževi i pištolji, a danas ih vlasnici nalaze korisnima umjesto džepova. Nakon što je prva misa završila, i nakon što su se vojnici paradno razišli skupa sa svojim svirajućim orkestrom, ljudi su nahrupili u crkvu i zauzeli mjesta koja je ispraznila vojska. Još veća gomila bijelo odjevenih žena u bijelim maramama nastupila je na scenu i na jednak način ušla u crkvu i zauzela je sjedala sa suprotne strane. Svečana misa je ponovno otpočela, ovaj je put to isključivo „seljačka misa”, zbog koje su mnogi od prisutnih došli izdaleka. Mi smo sjedili ispod drveća i slušali žubor malenog potoka koji je snažno tekao pored crkve, miješajući se s glazbom harmonija iz crkve i svećenikovim glasom. Na kraju oboje prestade, vrata se crkve širom otvoriše, izađoše muškarci, a za njima su ih žene skrušeno slijedile (premda su kršćanke, dovoljno su zadojene Istokom pa znaju da im pripada drugo mjesto).

To je bio trenutak koji smo strpljivo čekali kako bi i naša kamera završila svoj posao. Ne bez strepnje da će nam mladi i gospođe, sada skupa izmiješani unevjerovatno slikovitoj gužvi, okrenuti leđa ili uteći kada im priđemo. Pošli smo napraviti neka opipljiva sjećanja ove scene i gle! Na našu radost shvatismo da se oviljudi nimalo ne ustručavaju da ih naša mala crna kutija učini besmrtnima.

Nekima smo od njih dopustili da provire na scenu u objektivu kamere, što su oni i činili s dječjom radošću, a jedan stari čovjek nas je gestikulacijom molio da ga snimimo. Željeli smo ga zamoliti da nam da svoju adresu kako bismo mu poslali gotovu fotografiju, no gestikulacija je u ovome slučaju bila uzaludna i prošlo je prilično vremena dok smo uspjeli pronaći prevoditelja. Na kraju je prijateljski raspoložen prolaznik koji govori njemački dragovoljno ponudio na raspolaganje svoje usluge. Lice staroga čovjeka se razvedrilo na ponuđenu mogućnost da će ipak svoj portret na fotografiji vidjeti; no, nastavljao je pitati: „Koliko?” i kad je konačno shvatio činjenicu da neće morati ništa platiti, njegovo su zadovoljstvo i zahvalnost bili ganutljivi."

prilog: fotografije iz knjige, autor Maude M. Holbach

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Let preko granice snova

 

Švedski atletičar Armand Duplantis je ponovo srušio svjetski rekord u skoku s motkom i osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu.

Duplantis (22) je do prvog zlata na svjetskim prvenstvima stigao na superioran način.

Čudesni Šveđanin je osigurao trijumf skokom od 6 metara s obzirom da su njegovi prvi rivali, Amerikanac Chris Nilsen i Filipinac Ernes John Obiena preskočili samo 5,94 metra i rušili su tri puta letvicu na 6 metara.

Duplantis je onda odlučio postaviti letvicu na 6,06 metara i rutinski je preskočio, a onda je odlučio pokušati oboriti svjetski rekord koji je već bio u njegovom vlasništvu.

U prvom pokušaju je rušio letvicu na visini od 6 metara i 21 centimetar, a u drugom je preskočio i popravio rekord za jedan centimetar koji je postavio u martu u Beogradu, te uzeo nagradu od 100.000 dolara.

Duplantis je na taj način peti put postavio svjetski rekord u razmaku od samo dvije i po godine. Prvi put je postao rekorder u februaru 2020. u poljskom Torunu kada je preskočio 6,17 metara.

Tri svjetska rekorda oborena na SP 2022. u Eugene (SAD)

žene: Sydney McLaughlin (SAD), 400 m prepone – 50,68, Tobi Amusan (Nigerija), 100 m prepone – 12,12

muškarci: Armand Duplantis (Švedska), skok s motkom – 6,21 m.

Duplantis i McLaughlin su svjetske rekorede postavili zadnjeg dana takmičenja na SP.

(sport)

Ljetne scene iz Mostara

Šarića harem, foto Mersad Đonko

(tekst koji slijedi objavio je Ahmet Kurt na svom facebook profilu dana 25. jula 2022. godine, a fotografiju u prilog je napravio Mersad Đonko)

Ljetne scene iz Šarića harema u Bajramska jutra

Ako Bajram pada u ljetne mjesece uvijek sam svjedok istih scena na ulazu u Šarića harem u Mostaru. Tada čovjek iz Islamske zajednice, koji inače pomaže pri sahranama, stoji na ulazu sa blokom potvrda da ste, ako želite, donirali 10 maraka za održavanje harema. On samo skromno i mirno stoji i nikoga ne priječi da u harem uđe, niti je naporan u bilo kojem pogledu.

U ta ljetna vremena u grad svrate izbjeglice koje je UZP rastjerao širom svijeta. Pored slikanja stolova prenatrpanih hranom i pićem u “Šadrvanu” ili “Hindinom hanu”, koji bi valjda njihovim Fb prijateljima trebalo pokazati njihov uspjeh tamo u Bijelom Svijetu, jedna od “tačaka posjete rodnom Gradu” je i polaganje cvijeća na posljedna počivališta njihovih roditelja i druge rodbine.

Tako gospođe sa obaveznim sunčanim naočalima u kosi i ogrlicama sa kuglama veličine teniskih loptica, u pratnji muževa i podmlatka ulaze u Šarića harem noseći u rukama neprimjereno velike i skupe bukete cvijeća. Tada dame u ljetnim haljinama obavezno “očitaju bukvicu” skromnom čovjeku uz uobičajenu blesavu mantru sa jugonostalgičnih Fb-grupa kako ona ne misli davati pare “lopovima koji sve pokradoše”! Često mi suze udare na oči od srdžbe gledajući te scene i bude me stid pred skromnim i vrijednim pogrebnim radnicima.

(Sliku Šarića harema je napravio Mersad Đonko)

ps

U zapadnim zemljama dio obaveznog poreza za održavanje groblja i harema za osobu sa prosječnom platom godišnje iznosi oko 125 KM.

(Ahmet Kurt/facebook/20220725)