Zmajevi u prirodnoj veličini: Poseban poklon za reprezentaciju

 

Sedam godina nakon što je nacrtala nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine u prirodnoj veličini, 24-godišnja Sarajka Merima Bešlagić rekreirala je crtež koji je 2014. poklonila Zmajevima.

Bešlagić je prvi crtež nacrtala sredinom 2014. godine te je tada izrazila želju da upozna Zmajeve. Želja joj se ostvarila iste godine kada je zajedno sa prijateljicama posjetila Zmajeve u Zenici, gdje je njen crtež kasnije i uramljen.

"To je crtež po kojem me i danas poznaju i koji sam, sedam godina kasnije, odlučila rekreirati. Projekt sam započela u novembru 2020. godine, no nisam imala vremena da ga završim sve do početka marta ove godine - kada sam zaražena koronavirusom, te sam vrijeme u izolaciji iskoristila za crtanje", govori Bešlagić.

Dodaje kako se crtanjem bavi već deset godina, kao i da je ovaj crtež poseban poklon za Zmajeve: "Želim im svu sreću ovog svijeta u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. godine".

(klix/20210328)

Poster Zmajeva u prirodnoj veličini, 2014.

Merima Bešlagić, darovita 17-godišnjakinja iz Sarajeva, nakon brojnih crteža u različitim formatima nacrtala je i fudbalske reprezentativce Bosne i Hercegovine.

Zmajevi na njenom crtežu nevjerovatno liče na sebe, a posebno je zanimljivo što je crtež u prirodnoj veličini.

Merima kaže da joj je za ovaj podvig trebalo devet sati rada i da ima veliku želju da upozna Zmajeve, te da joj se potpišu na ovaj crtež.

Nada se da će objavom na našem portalu to i uspjeti.

(klix/20140711)

Samo da baraža ne bude!

Ako je Merimin crtež prije 7 godina pratio Zmajeve na Mundijal 2014. želja nam je da novi crtež pratiti Zmajeve na SP u Kataru 2022.

Merimi čestitke za veoma uspješan rad.

(spagos)

Interesantan slučaj: Gol zamjenjen prije početka utakmice

 

Kada su golovi u pitanju, fudbalski savezi to shvataju ozbiljno.

U utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru, na stadionu u Kybunparku u St. Gallenu sastali su se sastali domaćini Švicarska i Litvanjia.

Budući da je jedan gol bio za jedan centimetar previsok, morao je biti zamjenjen prije početka utakmice. Stoga je početak utakmice kasnio je nekoliko minuta.

"Početak utakmice se malo odgađa jer je postojao mali problem s jednim od golova", napisala je Europska nogometna unija u svom tikeru uživo.

Nakon slučaja s golom, na kraju je ostalo ipak samo kod jednog gola.

Uostalom: Ubrzo nakon početnog udarca, Xherdan Shaqiri je u 2.minuti postigao gol 1:0. Nakon munjevitog starta, od Švicarca nije ostalo puno, do kraja je rezultat ostao nepromjenjen.

Pobjeda reprezentacije Švicarske može se upisati pod: "dužnost ispunjena, ali ništa više".

***

Još jedan interesantan slučaj, nakon one čuvene utakmice polufinala Lige šampiona 1998. godine, kada je “jedan gol pao prije početka utakmice”.

Polufinalna utakmica između Real Madrida i Borusije iz Dortmunda, odigrana 1. aprila 1998. godine, na stadionu Santiago Bernabe u Madridu, ušla je u istoriju fudbala po jednoj kurioznoj situaciji. Na ovoj utakmici gol je “pao” prije nego što je utakmica i počela.

(web)

(NovaSloboda)

***

O toj utakmici iz 1998. pisali smo na ovom mjestu:

https://novasloboda.ba/2020/04/02/sjecanje-na-utakmicu-odigranu-1-aprila-1998-godien-gol-pao-prije-pocetka-utakmice/

(spagos)

Konačno pred navijačima

 

Po prvi put, nakon mnogo mjeseci, navijači odbojkaškog tima BR Volleys u Berlinu mogli su bodriti vlastiti tim. Tačno

800 gledalaca primljeno je da gleda drugu polufinalnu utakmicu play-offa odbojkaške Bundeslige protiv Dürena. Prije nego što su se rasporedili na tribinama, svi su morali pokazati negativan test korone.

Pilot projekat, koji je odobrio Berlinski senat, jedan je od nekoliko eksperimenata koji omogućavaju testiranima na koronu, da iskuse barem malo od svakodnevnog života.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Mladi Hercegovac i reklama za prevoz kočijama 1883.

 

U godišnjaku "Mladi Hercegovac, ili koledar Hercegovački, novi i stari, za prestupnu godinu 1884 (godina 12.)" štampanom u Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića 1883. godine, na stranici 9 objavljen je slijedeći oglas:

"KOD

Gosp. Jake Fabiani

U

METKOVIĆIM

i

KOD

Njegova zamjenika

Gosp. Vicka Fabiani

U

MOSTARU

Nalaze se Kočije i kola pod kiriju.

Za

Sarajevo, Stolac, i na suprot

Za

Metkoviće, i Mostar.

Kod iste Gospode

Nalazi se svakovrstno trgovište, Mastionica i dućan šavački;

i to sve dobre vrste i najjjeftinije."

Naslovna strana godišnjaka Mladi Hercegovac i reklamni oglas objavljen u njemu, o mogućnosti transporta i najma kočija i kola na relaciji Sarajevo-Metković, iz godišnjaka "Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački, Mostar 1883" objavljeni su u Periodika-Rariteti, Biblioteka Historijskog Arhiva Sarajevo.

Tekst smo ovdje prenijeli onako kako je izvorno objavljen, bez ikakvih izmjena.

Tekst nas prije svega upućuje na štampariju Don Frane Milićevića, koja je otvorena 1872. godine u Donjoj Mahali u Mostaru.

Godina objavljivanja oglasa upućuje nas i na već solidno izgrađene puteve između Metkovića, Stoca Mostara i Sarajeva. Bilo je to vrijeme prije izgradnje željeznićke pruge od Metkovića do Sarajeva, te su putnici i roba pretežno prevoženi, ili konjskim karavanima, ili iznajmljivanjem kočija i kola, kao u slučaju ovog oglasa.

Željeznička pruga između Metkovića i Mostara je završena 1885. godine, od Mostara do Konjica 1889. godine, i konačno, spojena sa Sarajevom 1891. godine.

I nakraju objašnjenje jednog naziva "šavački dućan", što je onoga vremena biio naziv za trgovinu na malo, u nespecijalizovanim prodavnicama, pretežno hranom, pićima i duhanom.

U prilogu: naslovna stranica godišnjaka Mladi Hercegovac, i 9. strana istog, sa gornjim oglasom, iz Historijskog arhiva Sarajevo.

Kočije u Srednjoj ulici u Mostaru i u Blagaju.

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Na Španskom trgu u Mostaru u srijedu “vakcinisanje protiv korupcije”

 

Učesnici projekta “On my own – Neću štelu” vršiće u srijedu, 31. marta, na Španskom trgu u Mostaru od 11 do 13 sati, kako najavljuju, “vakcinisanje protiv korupcije”, te upriličiti izložbu likovnih radova.

Takođe, biće postavljena i kutija za skupljanje priča sugrađana vezanih za iskustvo s korupcijom.

Sam događaj je otvorenog karaktera, na kome je planirano dijeljenje promotivnog materijala slučajnim prolaznicima, kao što su zaštitne antikoruptivne maske, razglednice, leci, cekeri itd.

Planirano je i postavljanje fotokabine s ciljem fotografisanja prolaznika s antikoruptivnim porukama.

Cilj projekta je da osnaži umjetnike, aktiviste i novinare da budu efektivniji u svojim nastojanjima da utiču na uključivanje ljudi u borbu protiv korupcije i da stvore prilike za sadržajne sinergije o raznim temama i na raznim lokacijama.

“Mi koristimo moć umjetnosti i kulture, kako bi ohrabrili borbu građana protiv korupcije”, poručili su organizatori.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Tako blizu nebu

 

Prvo se popeti do oblaka, a onda samo pravo!

Fotograf James Vincent napravio je zapanjujućči snimak svoga prijatelja, za vrijeme jedne biciklističke ture preko Blencathra na sjeverozapadu Engleske. Mada je brdo visoko samo 868 metara, čini se da se oba biciklista zbog nisko ležećih oblaka nalaze tako blizu neba.

Fotografija je jedan pravi snimak sreće!

Veleposjednik Hugh Lowther, koji inače nosi titulu 8. Earl od Lonsdalea, želio je ovaj masiv prodati za 17,5 miliona britanskih funti. Tada se opština Eden područje Blenchatra proglasila područjem za odmor i rekreaciju. Jedna dobra odluka Opštinskoj vjeća, prije svega za bicikliste.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Stare slike pričaju: Biciklom kroz Fejićevu

Biciklo je moj otac volio, ako ne više od nas, onda u istoj ravni sa nama.

Kada su u Blagaju pedesetih godina braća prodala jedan vinograd, i pare podijelili, on je kupio biciklo, i do smrti ga vozao.

Mi smo morali učiti biciklo voziti, i to prvo to njegovo (ispod štange).

Ja sam dobila prvo biciklo kada sam završila prvi razred osnovne škole, mislim da je on bio sretniji od mene.

Jednog dana, kada sam već imala oboje djece, pojavio se jedan dan moj otac na svome biciklu.

Mostar – Trebinje, koja sreća.

Listam nedavno po fejzboku, jedna stara kuća, koja je odavno srušena u Fejićevoj (a ja se dobro sjećam, igrali smo se oko nje i u avliji) i ispred nje, moj otac, na svom biciklu.

(Berdana/viber/20210330)

Berdana, ove slike su mi poznate i o njima smo već pričali, bilo mi je drago kad sam saznao ko je čovjek sa slika... ali ovdje gore, ono što si napisala, zadivilo me... Od Mostara do Trebinja na biciklu... to je fantastično i skoro nevjerovatno... ako je vozio preko Stoca, a mislim da jeste...trebao je savladati uspon uz Žegulju, ali i čitavo Popovo polje... a to je, koliko se sjećam, dobrih 120 km... svaka čast, moje divljenje i respekt...

(spagos/viber/20210330)

Dva surfera u Atlantiku

 

Pažnja, niske letjelice na plaži Satelite Beach na Floridi! Zapravo, fotograf Rudy Escandell je želio samo da fotografiše surfera - ili je barem tako mislio. A onda je otkrio: Ogromna manta je iznenada uletila u sliku! One mogu narasti do osam metara dužine, i uprkos težini do 1300 kilograma, vrlo rado vole iskakati iz vode.

Fotograf se zabavljao: "Foto bombarderi - oni uvijek traže i žele punu pažnju."

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Raj na dva točka

 

Šta je zaista važno? Ono što nas danas dirne - a sutra ne nestane? To su stvari koje nas pokreću otkad postoji čovječanstvo: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga.

Vozim biciklo već dugi niz godina. Vozim svaki dan (kada nije zakazan home-office), po desetak kilometara u svakom smjeru. Biciklizam - to je moj raj na dva točka. U proteklih nekoliko godina vidio sam divna jezera, vozeći se na biciklu sa mojom djecom, bili smo sa biciklima i na moru, boravili u šumi, kampirali, mučili se, i ponovo otkrivali svijet.

Moja djeca su odrasla. Jednog ljeta su jednostavno rekli, “Zar još moramo voziti biciklo? Moramo li ići na turu?” I onda rekoše: “Naravno, ićićemo na turu, definitivno. Ali možda sljedeće godine." Znao sam da je to značilo “Možda da, ali prije ne”

Zato ja idem već godinama. I to u onima, koje moja djeca ne mogu ni zamisliti. Zovu se zlatne godine. I umjesto sljedeće velike biciklističke ture, sada gledam stare fotografije sa posljednje vožnje. Sa čežnjom, a ponekad i sa suzom. Kako su lijepe slike sa tih tura, borovi lijevo i desno, djeca koji se smiju na biciklima. Na kampingu, u koji smo došli jer je neprestano padala kiša.

Sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti otjerani, napisao je pjesnik Jean Paul.

Ako sada izvučete bicikl iz podruma, možete zaboraviti čak i na koronu - barem dok vozite biciklo. Nijedan političar, ma koliko bio drzak, nije se usudio suočiti s njim: biciklistima nije potrebna maska!

Svuda vrije od biciklista. Iznenada se pojavljuju svuda. Oni su pravi vjesnici proljeća. I ja sam jedan od njih. Ali mi se nekako čini, da se većina njih sada osjeća brže od mene. Gotovo prolete pored mene: po jedan, dva, ili tri, u hipu, kako se to sada naziva u žargonu. Čak i ako uopšte ne voze.

Dugo su me nervirali oni koji stalno pretiču ili te požuruju. Ali čekaj, prijatelju, stiću te za minut, pomislio sam i zadihan prošao kraj njega.

Jesam li ove godine stariji i sporiji od većine ostalih? Ili je to nova opuštenost, zbog koje danas ni ne želim voziti brže? Vjerovatno oboje.

Studenti jedne visoke škole su upravo ispitali, i potvrdili koliko je biciklizam zaista zdrav. I došli do zadivljujućeg rezultata da je češća vožnja biciklom odlična za kondiciju. Razlog: Češća vožnja bicikla, po kiši, oluji i hladnoći, po svakom vremenu. I upravo je to važno. Što češće to bolje.

Daleko od gradske gužve, na čistom zraku.

Ko se odluči za biciklo, odlučio se za zdravlje.

Naravno da ću nastaviti voziti svoj bicikl. Možda više ne tako brzo, pa šta? 

Neću dozvoliti da mi se oduzme ova sloboda. 

To je mala, ali ipak velika sreća. 

Molim, verujte mi. 

Samo probajte.

Zašto ne odmah danas!

Smail Špago

Sat za Planetu zemlju

 

Uz najveće svjetske atrakcije, Stari most u Mostaru, kao i brojne znamenitosti širom BiH, u subotu 27. marta utonule su u mrak na sat vremena, u znak borbe protiv klimatskim promjena.

U sklopu globalnog pokreta, pod sloganom “Pokreni se za planetu”, ugašena su svjetla, sa ciljem podizanja svijesti o štetnosti klimatskih promjena i spas planete Zemlje.

Mostar se pridružio inicijativi Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) uz gradove iz svih dijelova svijeta, ovog puta sa naglasakom na povezanost uništenja prirode sa učestalim izbijanjima bolesti poput COVID-19.

“Ove godine u okviru globalne inicijative ‘Sat za našu planetu’ glasno podsjećamo da još imamo šansu da ublažimo klimatske promjene i sačuvamo prirodu, a time i nas same od svakodnevnog izumiranja”, poručili su iz WWF-a. Svake godine broj učesnika u ovoj akciji povećava što je pokazatelj da se budi svijest o značaju ovog problema.

Pored Mostara, Sarajeva i Banje Luke, pokretu su se pridružili i drugi bh. Gradovi.

Sat za planetu Zemlju prvi put je održan u Sidneyu 2007. godine kao građanska inicijativa za podizanje svijesti o klimatskim promjenama, kada je WWF u Australiji predstavio svoju ideju kako da se građani zainteresiraju za temu klimatskih promjena.

To je dovelo do prvog gašenja svjetala u Sidneyu, u kojem je sudjelovalo oko 2,2 miliona građana. Već se sljedeće godine ovo pretvorilo u globalnu akciju, dok su klimatske promjene polako postale sve značajnija tema u našim životima.

(spagos)

Taj čudesni šareni svijet – Slike dana

 

Biciklisti tokom 5. etape 79. biciklističke utrke Pariz – Nica, prelaze preko mosta pod imenom Serries.

Fernandes nanosi srebrnu boju po sebi, pripremajući se za prosjačenje na ulici u Depoku (Indonezija). "Srebrni muškarci", nazvani "Manusia Silver" na indonezijskom jeziku, ekonomski su najugroženijna grupa ljudi, koji su se okrenuli posebnom obliku prosjačenja, kako bi sastavili kraj s krajem.

Stanovnici iz sela San Roque u Quezon Cityju (Filipini) beru svoje plodove na zajedničkoj farmi, koja je sagrađena na praznom zemljištu, a koje bi trebalo biti pretvoreno u jedno kasino odmaralište.

Bryson DeChambeau iz SAD izvodi svoj treći udarac na drugoj rupi, tokom završne runde takmičenja "THE PLAYERS Championship" na Floridi (SAD).

Zračna fotografija prikazuje pejzaž trešnjinog cvijetanja u novom okrugu Gui'an na jugozapadu kineske provincije Guizhou.

Uposleni ulaze u interaktivnu teamLab instalaciju "Ephemeral Solidified Light" u Tokiju (Japan).

Toure, jedan gambijski sakupljač soli, nosi korpu punu soli, iz jezera Retba (Pink Lake) u Senegalu. Jezero Retba, koje je uskim koridorom dina odvojeno od Atlantskog okeana, svoje ime duguje ružičastoj vodi uzrokovanoj algama Dunaliella Salina i poznato je po visokom procentu slanosti, koja u nekim područjima iznosi i do 40%.

Kip zelene jabuke japanskog arhitekte Tadao Ando stoji na trgu ispred Finansijskog centra Bund u Šangaju u Kini.

(web)

(NovaSloboda.ba)

Bez golova

 

Bosna i Hercegovina - Kostarika (0:0)
Stadion: Bilino polje, Zenica.
Sudija: Nejc Kajtazović (Slovenija).

Pomoćnici: Manuel Vidali i Tomislav Pospeh (oba Slovenija). Četvrti sudija: Luka Bilbija (BiH).
Žuti kartoni: Mihojević, Cvijanović (BiH), Cruz, Venegas, Martinez (Kostarika)
Strijelci: -
Bosna i Hercegovina: Vasilj (58. Pirić); Cipetić, Ahmedhodžić, Mihojević (76. Hadžikadunić), Kolašinac (k) (80. Pidro); Lončar, Hadžiahmetović, Rahmanović (46. Prevljak); Menalo (80. Cvijanović), Duljević (58. Gojak), Demirović. Selektor: Slaven Musa i Elvir Rahimić.

Kostarika: Moreira, Fuller, Venegas, Oviedo, Brown, Ruiz (k) (63. Lassiter), Campbell (88. Zuniga), Calvo, Tejeda (73. Martinez), Waston, Sequeira (63. Cruz). Selektor: Rónald González Brenes.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je na zeničkom stadionu Bilino polje prijateljski susret protiv Kostarike, koji je završen rezultatom 0:0.

Bio je to ujedno i prvi međusobni duel ova dva nacionalna tima, u kome je bosanskohercegovački tim nastupio u potpuno izmijenjenim sastavom u odnosu kvalifikacioni duel za Svjetsko prvenstvo 2022. godine, koji su u srijedu odigrali u Helsinkiju protiv Finske, kada je rezultat, takođe, bio neriješen- 2:2.

Osim selektora Ivayla Peteva, koji je pozitivan na koronavirus, večeras su pošteđeni bili kapiten Edin Džeko, Miralem Pjanić, Gojko Cimirot, Siniša Saničanin i Rade Krunić, koji će biti u konkurenciji za naredni kvalifikacioni meč, koji ćemo u srijedu, 31. marta, s početkom u 20,45 sati, igrati na sarajevskom stadionu Grbavica protiv Francuske.

U izjednačenom meču i bez puno izglednih prilika, Amir Hadžiahmetović je u 7. minuti šutirao, ali je gostujući golman Leonel Moreira lako odbranio. Hadžiahmetović je i u 25. minuti pokušao sa preko 20 metara, ali je lopta otišla preko prečke.

Prvi ozbiljniji pokušaj gostiju prema golu debitanta Nikole Vasilja zabilježili smo u 30. minuti, kada je Felicao Brown sa oko 18 metara šutirao pokraj lijeve stative. Posljednju ozbiljniji priliku u prvom dijelu imao je Ermedin Demirović, koji je u 41. minuti šutirao glavom sa oko 10 metara, ali nije najbolje zahvatio loptu koja je otišla pored gola, pa se na odmor otišlo pri rezultatu 0:0.

U nastavku, Kostarika je u 51. minuti imala dvije izgledne prilike, oba puta preko Barlona Sequeire. Prvi je šut odbranio Vasilj i skrenuo loptu u korner, nakon koga je sa gol-crte loptu u polje izbio Branimir Cipetić. Gosti su signalizirali da je lopta prešla crtu, ali je slovenački sudija Nejc Kajtazovič pokazao da se igra nastavi. U nastavku je bilo još nekoliko poluprilika s obe strane, ali golmani nisu imali puno posla.

(NovaSloboda)

Jasna poruka: "Humanrights"!

 

Na početku kvalifikacija za SP Njemačka je pobijedila Island sa 3:0 u Duisburgu, a domaćini su utakmicu iskoristili za slanje poruke organizatorima Svjetskog prvenstva u Kataru.

Prije meča igrači Njemačke su na terenu pozirali u crnim majicama, a preko svake od njih bilo je napisano veliko bijelo slovo. Članovi Elfa rasporedili su se tako da su poslali parolu "Human Rights" ili Ljudska prava.

To je poruka organizatorima Svjetskog prvenstva u Kataru.

Skandal s dodjelom organizacije SP-a 2022. Kataru, koji je tu čast prema svjedočenju mnogih na kongresu Fife 2011. doslovno kupio, postao je daleko gori posljednjih godina. Naime, tamo je na izgradnji stadiona i popratne infrastrukture poginulo najmanje 6.5 tisuća radnika, objavio je nedavno ugledni Guardian, pozivajući se na izvore iz Bangladeša, Indije, Nepala i Šri Lanke.

Iz tih zemalja je na katarska gradilišta došla jako jeftina radna snaga. Guardian piše da je od 2011. do 2020. poginulo 5927 radnika iz tih zemalja, a još 824 poginula radnika su iz Pakistana. To su podaci prikupljeni iz veleposlanstava tih zemalja u Kataru. Guardian ističe da je stvarni broj poginulih radnika daleko veći jer nema podataka iz Kenije i Filipina, još dviju zemalja iz kojih dolaze jeftini radnici od kojih mnogi skončaju u Kataru. Strani radnici tamo žive u nehumanim uvjetima, rade i po dvije smjene dnevno, a mnogi od njih počinili su samoubojstva. 

S druge strane, Katar službeno priznaje samo 37 smrtnih slučajeva na gradnji objekata za SP, a poslodavci su za gotovo 80 posto smrtnih slučajeva uzrok smrti opisali kao "prirodan".

Njihovo ponašanje ogorčilo je ljubitelje i nogometaše širom svijeta pa tako i Norvežane. Haland i ekipa prosvjedovali su prije dva dana na kvalifikacijskoj utakmici za SP kod Gibraltara.

(sport)

Na sve stadione na kojima će se igrati WM 2022.  stiže se za 171 minutu

(tekst koji slijedi objavljen je u časopisu BamS dana 12. februara 2021. godine, nakon odigravanja finala Svjetskog klupskog prvenstva 2021, u Kataru)

Na sve stadione Svjetskog prvenstva 2022. za 171 minutu

Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Kataru počinje 21. novembra iduće godine. Organizatori obećavaju da će to biti najbolji turnir svih vremena.

U svakom slučaju, bit će to Svjetsko prvenstvo najkraćih razdaljina od 1930. godine, kada se Svjetsko prvenstvou to vrijeme igralo na tri stadiona u Montevideu, Urugvaj.

Obilazak autom svih stadiona, obavljen u vrijeme održavanje klupskog Svjetskog prvenstva, trajao je svega 2 sata i 51 minutu, uključujući jednu zaobilaznicu i dva zaobilazna puta.

Cijelo Svjetsko prvenstva za 171 minutu!

Organizatori iz Katara su prvobitno planirali da se prvenstvo igra na do 13 stadiona. Ali to je bilo previše za emirat, koji je inače vrlo male površine. Već su postojale dvije arene u Dohi, a šest van nje, sa oko 67 kilometara između njih, mjereno od juga prema sjeveru.

Počinje na jugu, na stadionu Al Janoub. Tu je sve spremno, parking ispred stadiona je ogroman - i prazan.

22 kilometra dalje, a 24 minute vožnje nalazi se stadion Al-Thumama. Okolina stadiona je još u gradnji,

Zatim dolazi međunarodni stadion Khalifa. Tamo je održano Svjetsko prvenstvo u atletici 2019. Odmah pored je "The Torch", „Baklja“, neboder u obliku olimpijske baklje.

Malo više gužve je oko sljedeće arene, Ras-Abu-Aboud, koja je vrlo blizu luke. Ona je još uvijek u fazi gradnje. Znakovi oko nje ukazuju da je zabranjeno fotografisanje i snimanje...

Sljedeća dva stadiona su poznata sa nedavno održanog klupskog Svjetskog prvenstva. Gradski, Education City stadion, na kojem je odigrano finale toga prvenstva, i stadion Al-Rayyan, na kojem su odigrane polufinalne utakmice. Ovaj stadion ima gotovo direktnu vezu sa tržnim centrom. Oba stadiona su nove gradnje - i bez nekog posebnog šarma.

30 kilometara istočnije nalazi se stadion Lusail, u istoimenom gradu koji je nikao iz zemlje u posljednjih 20 godina. Stadion još nije završen, a još uvijek traju i radovi u stambenom naselju oko stadiona.

Još 30 kilometara sjevernije, praznom i savršenom autocestom sa pet traka, nalazi se posljednja arena, u kojoj bi sve trebalo početi. Svjetski kup u Kataru otvorit će se na stadionu Al-Bayt 21. novembra 2022. godine.

Svjetsko prvenstvo sa osam stadiona koje se mogu obići za manje od tri sata. Osam stadiona koji će biti demontirani, preuređeni, ili na neki drugi način korišteni, nakon finala 18. decembra 2022.

Poslednji pogled na kilometarsat u autu: na ukupno 143 kilometra – mogu se vidjeti svi stadioni.

Za usporedbu: Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine, razdaljina između stadiona u Minhenu i Hamburgu je iznosila 777 kimometara, a u Brazilu 2014. godine, udaljenost između stadiona u Rio De Janeiru i Manausu iznosila je 2.851 kilometar.

U svakom slučaju, biće to Svjetsko prvenstvo sa najkraćim razdaljenama.

A kako bi bilo sa hodanjem od jednog do drugog stadiona?

Toga sigurno neće biti u Kataru...

(bams)

(spagos)

Širom svijeta – Slike sedmice

 

Svijet ponovo cvjeta
U Španiji, koja je u početku bila surovo pogođena pandemijom, mnoge stvari sada cvjetaju. Pozorišta i restorani su otvoreni, a na Ballermannu se klanjaju pred naletima gostiju iz zemalja njemačkog govornog područja. Na slici, korisne biljek cvjetaju, a u katalonskom gradu Lleidi beharaju stabla breskvi.

Preko korijenja i stijenovitih terena
Nikada prije nije prodavano toliko E-bicikala kao od početka krize korone. Brdski biciklisti rado otkrivaju šta je važno u ovom sportu, preporučuju ture za početnike i profesionalce, od jednostavnih šumskih staza, pa do onih teških staza u planinama. Izbor i ponuda planinarskih biciklističkih staza je svakim danom sve veća. Daleko od gradske gužve, na čistom zraku.

Ko se odluči za biciklo, odlučio se za zdravlje.

Lockdown u četiri kvadrata

Gore može uvijek biti. Jedan pogled u “Coffin Homes” u Hongkongu pokazuje život jednog čovjeka, koji mora stanovati u četiri kvadratna metra. Zbog nedostatka prostora i higijene, stanari ovakvih stanova, koji više liče mrtvačkom kovčegu, često su podložni kriminalu, ali i najtežim bolestima. Jedan od njih je i Simon Wong (64), na slici, koji puši cigaretu u njegovom smještaju veličine dva kvadratna metra. Ova vrsta stanova je zbog njihove veličine nazvana “Coffin Home”, (stanovi kovčezi). Za vrijeme lockdowna ljudi mogu napuštati svoje stanove samo ako imaju negativan korona test. Policija veoma oštro nadzire ograničenja izlazaka. Za ljude kao što je Wong, koji žive u mikro stanovima, ovakav život je prava noćna mora.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Opet pomjeranje kazaljki na satu

 

Zadnje nedjelje u martu u Bosni i Hercegovini počinje ljetno računanje vremena. 28. marta u 2 sata ujutro, svi ćemo pomaknuti kazaljku sa 2 na 3 sata ujutro.

Prošle godine se razgovaralo o ukidanju pomicanja sata, a trenutno je na snazi odluka da od ove godine sve članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Iako je promjena vremena u principu korisno za uštedu energije tokom ljeta, očito ima više mana nego prednosti.

Pomicanje sata je svakoj državi oduvijek bilo na izbor - ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora micati. Trenutno većina europskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, dok se ostatak svijeta odrekao pomicanja sata, ili ga čak nikad nisu ni pomicali.

Čemu uopće pomicanje sata?

Prva osoba koja je predložila mijenjanje vremena bio je Benjamin Franklin 1784. jer ga je frustrirao gubitak dnevnog vremena ljeti. Njegova ideja u tom trenutku nije zaživjela, a tek su je početkom 20. stoljeća prihvatili Nijemci.

U tom periodu, energija koja je bila ušteđena pomicanjem sata nije bila mala stvar - ni ekološki, a ni financijski.

(RaSa)

Najveći evropski gradovi – Nekad i sad, Piza, krivi toranja 1880-2018

 

cca 1880.

 

2018.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Piza, Italija - Krivi toranj, cca 1880 – 2018.

Izgrađen na neadekvatnoj podlozi, toranj se od samog početka gradnje počeo naginjati, a do vremena završetka gradnje, ostao je naget, tako da je taj nagib postao njegova glavna odlika.

Iako je tokom 20. pa i 21. stoljeća bilopokušaja da se tranj stabilizuje, i smanji njegov nagib, on je ostao nepromjenjen.

To je dio njegovog šarma: svake godine ovoj atrakciji u posjetu dođe milion posjetilaca, od koji svaki napravi barem jedan snimak, ili selfie, uživajući pogledu u njegov vrh.

(prevedeno sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spagos)

Nekad i sad...

Vespa napunila 75 godina

 

Motocikl Vespa, simbol talijanskog “Dolce Vita”, "slatkog života", slavi svoj 75. rođendan i uprkos "godinama" doživljava svoju drugu mladost i prodaje se bolje nego ikad. Ovih dana se širom svijetu obilježava se njen rođendan, koji je kod mnogih ljudi probudio puno nostalgije i sjete..

Italijanski poduzetnik Enrico Piaggio je godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata patentirao jedno prevozno sredstvo, koje je za ono vrijeme bilo revolucionarno. Bio je to motocikl sa osmišljeno aranžiranim komponentama, kao što su branici i hauba, koji su pokrivali tehniku ispod. Time je bilo onemogućen dodir sa zagrijanim motorom za vrijeme vožnje, a ujedno se sprječavalo prljanje motora i vozača. Njene prednosti: bila je lagana, pokretna i vrlo jednostavna za vožnju.

Nakon skoro dvadeset godina fašizma i teškog vremena Drugog svjetskog rata ljudima je bilo potrebno više pokretljivosti, a Vespa im je upravo to omogućavala. Ljudi su nakon rata bili željni života i novih početaka.

Prve Vespe postizale su, za ono vrijeme, zadivljujućih 60 kilometara na sat, a na 100 kilometara trošile su samo dva litra goriva. Bile su brže od bicikla, manje komplikovane od motora, a štedljivije od auta. S vremenom su dolazile nove verzije sa poboljšanim karakteristikama. Vespa je lagano osvajala evropsko tržište..

Za njen 75 rođendan Vespa svojim ljubiteljima nudi nove modele, jedan je Vespa GTS, a drugi Vespa Primavera.

Pedesetih godina proškog stoljeća dobila je ulogu u mnogim filmovima. Jedan od njih je kultni film “Praznik u Rimu”, iz 1953. godine, sa Gregory Peckom i Auderex Hepburn u glavnim ulogama.

Kod nas je vespa dobila ulogu u našem kultnom filmu “Ljubav i moda”, iz 1960. godine, sa Bebom Lončar u glavnoj ulozi.

Kako se često opisuje, vožnja vespom donosi doživljaj “italijanskog načina života”.

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

"Nastupilo čudno stanje, kakvo se ne pamti"

                                

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba dana 22. marta 2021., autor je Faruk Vele)

Bašeskija i pandemije

Bože, koga Si, noćas, otrgnuo gradu?

"Bože, Koji sve znaš. Koga Si, noćas, otrgnuo gradu?" (Bašeskija, Abdulah Sidran)

Dok iz dana u dan stižu izvještaji o stotinama mrtvih u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima od posljedica koronavirusa, prisjećamo se prošlosti u kojoj su glavni grad i naša Bosna i Hercegovina, također, bili pogođeni strašnim pandemijama i teškim bolestima.

Priredio: Faruk Vele

O tome vjerodostojno svjedoči djelo čuvenog sarajevskog ljetopisca Mula Mustafe Bašeskije, "skromnog roba Božjeg" koji je punih 58 ispisivao hroniku grada na oblama Miljacke.

Bolest pomorila 15.000 duša

Bašeskija tako piše:

´acă´ib ahvăl Bosna vilăyetin - de, böyle oldıgı yokdur (U zemlji Bosni nastupilo čudno stanje kakvo se ne pamti)

Čuveni hroničar Sarajeva na čak dvadeset mjesta u svom Ljetopisu pruža podatke o epidemijama i raznim bolestima, osobito među djecom. I njegova porodica je bila teško pogođena bolestima. Naime, imao je devetero djece, a, nažalost, nadživjelo ga je samo dvoje.

Svakako, najstrašnije posljedice imala je pojava kuge.

Naime, 1762. godine ova bolest pokosila je čak 15.000 Sarajlija, a 1781. godine "umrlo je još 8.000 duša".

O širenju kuge Bašeskija piše opširno pa je sastavio i jednu pjesmu koja je slika stanja u Sarajevu u vrijeme epidemije bolesti, bilježi Mehmed Mujezinović u uvodu Bašeskijnog Ljetopisa (Sarajevo-Publishing, 1997).

U zapisu iz 1176. hidžretske godine (23. juli 1762 – 11. juli 1763.), Bašeskija navodi:

"20. temuza (jula) ove godine pojavila se i kuga u Sarajevu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti (Ahmed) Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je urmo i njegov brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija", piše Bašeskija.

Bogati vjerovali da su zaštićeni

Iza toga se, navodi, kuga pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu...

"Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim na Koševu, Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po periferiji grada, među siromašnim svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i zaključivali da njih kuga neće zahvatiti. Ova bolest je pustošila tri godine i u samom gradu Sarajevu pomorila oko 15.000 duša. Kronogram o prestanku haranja kuge je ovaj: "Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas svega čega se plašimo", naveo je Bašeskija.

Bašeskija piše pjesmu o haranju kuge:

Pjesma o haranju kuge 1176 (1762/63)

Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila.

I to nenadano, uprav' na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste godine.

Na dan časni, prvog muharema, avaj pomagaj,
Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku.
Gdje je odnekud zakužen dodao i odmah umro Ahmed Čabrić,
Odmah iza njega razbolio se i kazandžaija hadži Sulejman Čabrić.
Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.

Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima neba.

Samo neznalice počeše bježati od kuge iz našeg grada.
Dok pravi vjernici ostadoše strpljivo i mirno na svojim mjestima.
Uostalom i ponos svijeta Muhamed je rekao:

"Onaj ko umre od kuge umro je smrću mučenika" (šehid).

Ko vjeruje, zna, da ne može pobjeći od sudbine,
I bježanje može samo da šteti njegovom vjerovanju.

A sve je u Božjoj moći i to sumnje nema.

Mi smo na ovom svijetu kao putnici (musafiri).

Na kojem su živjeli i umrli brojni velikani i vjerovjesnici.
Na početku su bila samo po dva - tri smrtna slučaja od kuge,
Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.

Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge
A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,

Neka ih Uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na Sudnjem danu

U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni
Dok je među njima manji broj starijih osoba.

Nakon što je prošla godina i po dana
Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri
U ovo vrijeme kuga se pomorila deset hiljada duša.
Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba.
I njezino haranje potraja tri godine dana.

Uslijed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču

Ej Ševki, izreci dovu i budi veseo
Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu
A na umrle neka je Božja milost i pokoj.

Kako nisam u mogućnosti za ovu priliku sastaviti kronogram u ebdžedu
To smo se obratili vještaku
Da nam izrazi ebdžedu godinu hiljadu stotinu sedamdeset i šestu.

Ima jedna dova koju uvijek treba ponavljati
A koja daje tu godinu u ebdžedu, ali je i tu jedan broj suvišan

"Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se
plašimo".

Šta znamo o Bašeskiji?

O ljetopiscu Bašeskiji, bilježi Mujezinović, znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu.

Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija, sa pjesničkim pseudonimom Ševki.

Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj-mahali.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Izučio je kazanski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama, te Mahmuta Zaimovića, kojeg spominje kao svoga drugog majstora.

Zanatom se očito nije bavio već je poslije izučavanja medrese postao mualim u Ferhadija džamiji u Sarajevu, a potom imam Buzadi Hadži-Hasanove džamije. Kako se nije zadovoljio ni mualimskom službom, postao je 1763. narodni pisar (katibi-am). Od tada je to njegovo glavno zanimanje, a hroniku Sarajeva ispisivao je skoro šest decenija.

Potkraj života postao je službenik Gazi Husrev-begova vakufa, a 1801. ga je "dohvatila kap".

Nije utvrđen tačan datum njegove smrti, a pretpostavlja se da bi to moglo biti 1805. ili 1809, prema najnovijim istraživanjima.

Divan zapis o Bašeskiji ostavio je naš književnik Abdulah Sidran u pjesmi Bašeskija, kojoj dugujemo i naslov ovog teksta.

(radiosarajevo/20210322)

Stari dobra porodična fotografija

 

Svijet je pretrpan selfijima, puni su ih mobiteli, memorije kompjutera, preplavili su brojne društvene mreže.

Nigdje one stare dobre, uspješne porodične fotografije. Na takvim fotografijama, i kad ih gledamo nakon dugo vremena, rado i ponovo gledamo, nešto uvijek smeta: neko ima zatvorene oči, neko gleda negdje u stranu, neko se vještački cereka, neko škilji, a opet nekima se takvo fotografisanje ionako nije sviđalo i ako se na kraju činilo da je sve dogovoreno, nakon beskrajnog ubjeđivanja, i da sve ide kako treba, fotografija na kraju, nažalost ispane nejasan ili zamućena. Tako je barem bilo dok se slikalo starom dobrim aparatom na film. Danas se fotografije odmah vidi i ako su opet svi saglasni, pravi se ponovo, ili, kako je to uobuičajeno, okidač se pritisne nekoliko puta uzastopno, pa se izabere najbolja forografija, a ostale pobrišu. Digitalna vremena.

Nekima to ipak ide bolje! Uzmimo naprimjer ove tri alpake na slici, koje primjerno poziraju: s lijeve strane, elegantan ponos, u sredini drska usta, kao da čekaju poljubac, i desno, potpuna druželjubivost.

Ostaje pitanje: kako je fotograf, ako je također bio sa četiri noge, uspio pritisnuti okidač?

Fotografija je napravljena u blizini mjesta Duderstadt, u blizini Göttingena u Njemačkoj.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Remi na početku kvalifikacija

 

Kvalifikacije za SP, 1. kolo:

Finska - Bosna i Hercegovina 2:2

Strijelci: Pukki 58', 77'/Pjanić 55', Stevanović 85'

Finska: Joronen, Hamalainen, Arajuuri, Toivio, Raitala, Lod, Kamara, Kauko, Alho, Valakari, Pukki.

Bosna i Hercegovina: Šehić, Todorović, Hadžikadunić, Saničanin, Ćivić, Gojak, Cimirot, Pjanić, Stevanović, Krunić, Džeko.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je u Helsinkiju remizirala sa selekcijom Finske 2:2 (0:0) na startu kvalifikacija za nastup na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru.

Strijelci za bh. tim bili su Miralem Pjanić 56. minuti iz penala i Miroslav Stevanović u 83. minuti, dok je oba pogotka za Fince postigao Teemu Pukki u 58. i 77. minuti.

Domaći tim bolje je otvorio susret. Već u 2. minuti, Finci su imali veliku priliku da povedu. Najbolji finski igrač Pukki pobjegao je našoj odbrani i šutirao, ali je Saničanin intervenisao i spasio čist pogodak. Pet minuta kasnije, Finci koriste novu grešku naše odbrane i ponovo dolaze u gol priliku, ali je pokušaj Pukkija zaustavio golman Šehić.

U nastavku, izbaranici selektora Ivajla Peteva, koji je večeras debitovao na klupi bh. tima, oslobodlii su se pritiska, propustivši dvije sjajne prilike da povedu. U 17. minuti, nakon prodora Ćivića, u prilici da postignu pogodak našli su se naprije Gojak, a zatim Džeko, ali su Finci, uz dosta sreće, izblokirali šuteve i uspjeli da sačuvaju mrežu Joronena.

Najbolju priliku bh. fudbaleri imali su u 27. minuti. Nakon sjajnog pasa Džeke, Stevanović je pobjegao odbrani Finske, ali je njegov šut ponovo zaustavio Joronen.

U finišu prvog poluvremena, Šehić je sa dvije intervencije sačuvao mrežu, nakon stopostotnih prilika Pukkija i Kamare.

U drugom dijelu susreta, poslije dvije dobre prilike, Krunića i Gojaka, bh. tim je poveo u 56. miniuti. U kaznenom prostoru, Kalko je igrao rukom, a grčki sudija je pokazao na  penal, koji je izveo Pjanić. Joronen je najprije zaustavio njegov udarac, ali je igrač Barcelone u drugom pokušaju pogodio mrežu Finaca.
Samo dva minuta kasnije, Finci su izjednačili rezultat. Nakon što je Alho pogodio prečku, lopta se odbila do Pukkija, koji pogađa mrežu Šehića. Isti igrač svojim drugim pogotkom u 77. minuti napravio je prekoret za vođstvo domaćih nakon što je pobjegao našoj odbrani.

U finišu susreta rezultat je izjednačio Stevanović, na asistenciju Džeke.

U narednom susretu kvalifikacija, fudbaleri BiH 31. marta na stadionu Grbavica dočekuju selekciju Francuske, koja je večeras u Parizu, takođe, remizirala sa Ukrajinom 1:1 (1:0). U kvalfkacionoj D-grupi još igra reprezentacija Kazahstana, koja je u 1. kolu bila slobodna.

U subotu repezentacija Bih igra utakmicu protiv Kostarike na Bilinom Polju, a u srijedu protiv Francuske na Grbavici.

(sport)