Dienstag, 31. Dezember 2019

Ustrijeljen jelen sa šest kilograma plastike u stomaku



Ne gutaju samo morske životinje ljudski otpad. Jedan jelen je morao biti ubijen u odmaralištu Arosa u Graubündenu, istočna Švicarska. Čuvari lovišta, Wildhut, su u stomaku jelena pronašli šest kilograma plastičnog otpada.
Žalosno otkriće: ukupno šest kilograma otpada, uključujući plastične rukavice, trake, podmetače za pivo, mreže za hranjenje ptica i još mnogo toga, nalazilo se u stomaku ubijene životinje.
Životinju su u Arosi privukle gomile komposta, kućice za ptice i drugi izvori hrane. Sa odloženom hranom, životinje uzimaju plastične dijelove kao i drugi otpad, koje njihov stomak ne može provariti. Zbog ponašanja pomenutog jelena, on je postao rizik za sigurnost mještana. Stoga su ga čuvari lovišta ustrijelili početkom decembra.
Prema zvaničnim informacijama, u tijelu jelena su pronađeni plastični ostaci, koji su se tu taložili godinama. Za jelena se kaže da je bio mršav i izgladnio. Prema Wildhutu, bilo je očito, da je previše mršav za svoje godine, pošto mu je plastika godinama blokirala pravilan rad stomaka.
Zimi, divlje životinje i dalje redovno dolaze u naselja, čak i ako u šumi mogu pronaći dovoljno hrane, piše Ured za lov i ribolov u kantonu Graubünden. Raznolikost hrane u selima im je previše primamljiva.
Krave, lisice, jeleni, i psi također, razbacivanjem smeća onemogućavaju njegovo pravilno i redovno odvoženje, ali ne samo to: "Tu je česta i neka vrsta lažne ljubavi prema životinjama", kažu mještani. "Mnogi ljudi namjerno odlažu hranu i vjeruju da na taj način životinjama čine nešto dobro."
Zabrana hranjenja divljih životinjama izričito se primjenjuje samo u kantonu Graubünden. Životinje u potrazi za hranom prelaze puteve, željezničke pruge, preskaču ograde, što ponekad dovodi do opasnih situacija. Policija stoga izričito upozorava na ovu pojavu.
(web)
(NovaSloboda.ba)

Prohujalo s vihorom, osam decenija od prve premijere






Kada je filmski ep južnih država „Prohujalo s vihorom“ slavio svoju premijeru, milion ljudi je stajalo u špaliru na ulicama Atlante, kako bi vidjeli zvijezde ovog filma uživo. Čak je guverner savezne države Georgia 15. decembar 1939. godine proglasio praznikom. A kada je Clark Gable sišao iz aviona, državna policija je morala požuriti da ga zaštiti od histeričnih obožavatelja.
Osam decenija kasnije, film i dalje stvara čaroliju kod miliona gledalaca. Nema ozbiljnijeg ljubitelja filmske umjetnosti, koji barem jedanput nije odgledao ovaj film.
Prohujalo s vihorom (engleski: Gone with the Wind), poznat i pod imenom Zameo ih vjetar je slavna američka ljubavna historijska drama iz 1939. godine koju je režirao Victor Fleming prema istoimenom romanu Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko razmažene južnjačke ljepotice Scarlett O'Hare, koja odrasta tokom i nakon Američkog građanskog rata, te se zaljubi u Rhetta Butlera.
Film je vremenom postao jako slavan i hvaljen, a preračunato, najkomercijalniji je film svih vremena. Također se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na IMDb.com. Godine 1989. zbog "kulturnog značaja" uključen je u Državni filmski registar SAD-a, dok ga je Američki filmski institut stavio na 4. mjesto na listi "100 godina... 100 filmova" te na 4. mjesto na listi "10 najboljih epskih filmova".
Glavne uloge su igrali: Clark Gable, Vivien Leigh, Leslie Howard. Olivia de Havilland, Hattie McDaniel, Buterfly McQueen. Film traje 224 minute
Pored onoga što film svojom rednjom nudi gledaocima, pojedini detalje iz, i oko filma, i danas su ponovo interesantni ljubiteljima filmske umjestnosti. Ovdje neki od njih:

Knjiga autorke Margaret Mitchell, po kojoj je snimljen film, prodata je u skoro 30 miliona primjeraka.
Legendarni filmski par Clark Gable i Vivien Leigh ne može se kod pravih ljubitelja filmna ni zamisliti, niti ide jedno bez drugog. Uzdasi, mirisi, porazi iz ovog filma ušli su u legendu, koja traje sve do danas.
Gary Cooper je odbio ulogu Rhetta Butlera. Čak je prognozirao da će taj film "biti najveći neuspjeh u historiji Hollywooda".
Zbog posljednje rečenice Clarka Gablea u filmu, "Frankly, my dear, I don’t give a damn", studio je morao platiti kaznu zbog psovanja u visini od 50.000 dolara. Riječ "damn" ("prokletstvo") pokušali su presinhronizirati, ali nije išlo.
Čak 1.400 glumica se prijavilo za ulogu Scarlett O'Har, a među njima i Olivia de Havilland, koja je u filmu dobila ulogu Melanie.
Hattie McDaniel postala je prva crnkinja koja je nominirana te čak i osvojila Oscar za ulogu u filmu. Bila je prva afroamerička glumica koja je osvojila ovu nagradu u kategoriji najbolja sporedna uloga. Za vrijeme ceremonije dodjele Oscara, morala je sjediti odvojeno od ostalih nominiranih iz istog filma, za svojim stolom, zajedno sa svojim afroameričkim pratiteljem.
Tek na dodjeli Oscara 1964. godine jedan afroamerikanac je ponovo osvojio je Oscara, bio je to Sidney Poitier.
Film je osvojio ukupno deset Oscara: najbolji film, režija, scenario, glavna glumica - Vivien Leigh, sporedna glumica - Hattie McDaniel, scenografija, fotografija i posebne nagrade za revolucionarnu upotrebu produkcijske ekipe i boje. Pored toga imao je još 5 nominacija, najbolji glavni glumac , Clark Gable, sporedna glumica, Olivia de Havilland, te specijalni efekti, muzika, zvuk.
Glumica iz ovog filma Olivia de Havilland živa je i danas, i ima 103. godine
Holivud je na svoj način svečano obilježio 80 godina od premijere filma “Prohujalo s vihorom”, tako što je 28. februara prikazivan u svim gradovima širom SAD, koji imaju kino sale. Pošto je to bio radni dan, film je ponovo bio na repertoaru i u nedelju 3. marta.
(express)
(NovaSloboda.ba)


Opet dvadesete




Umjetnost, ponovo postati mlad

Početak godine je poput okreta bubnja: Dvadesete, Roaring Twenties, burne dvadesete - divlje godine koje su počele 1920. i promijenile i svijet i Evropu. Eksplozija umjetnosti, literature, slikarstva, arhitekture, muzike, ideja.
Zlatne dvadesete imaju konjukturu: plesne revije, „Babylon Berlin“ nove sezone, pogled na sve što je tada započeto i nastavlja fascinirati sve do danas.
I sada, gotovo tačno u dan, opet smo na početku novog desetljeća, opet dvadesete. Naravno, ne znamo kakve će biti sljedeće godine: uzbudljive, smirene, zastrašujuće? Na kraju će se ipak moći reći: kakva decenija, kako lijepo da smo joj mogli biti prisutvovati! Ili, nažalost: mogli smo vala i bez nje.
Nije to samo promjena kalendara, doček Nove godine, kada se sat nepovratno okrene naprijed, i samo tek tako, imamo novu deceniju.
Ovog puta ima još nešto što zvuči drugačije, kad samo i razmišljate o Novoj godini. To je njeno samo ime: dvadeset - dvadeset.
Ime koje samo od sebe zvuči kao nešto posebno. Nešto što nismo imali nikad ranije. Dvadesete - to je i dio vlastitog života: Kakav sam samo tada bio? Ili za mlađe: kakav ću tada biti? Hoće li to zaista biti poput osvajanja novih obala? Je li to, kao kod gore već spomenutog okretanja bubnja? Da li će to biti početak nove magije? Ono, kao kad se malo stariji sjećaju, pa kažu: "Čovječe, dvadesete, to bih želio ponovno doživjeti!"
Postoji li način da se ostane mlad. ili čak da se ponovo postane mlad?
Glumac Curd Jürgens pronašao je za to vrlo jednostavne riječi: "Sve što vam je zabavno, čini vas mladim." Na internetu je negdje bio postavljen jedan savjet: "Trebali bi ponekad raditi samo ono što nas usrećuje, a ne ono što je najbolje."
Sve mudro i istinito. To pokazuje i fenomen, kada je riječ o starosti, naročito kod mladih.
Ponekad se čovjek puno brine o stvarima, i kada su one prilično daleko od njega.
Pogledajte djecu, ili čak i unuke, koji su oko 20 godina, i što je tipično za njih, kažu: “Dvadeset, pa šta onda”, kaže jedan, a.drugi dopunjava: "Nisam ni razmišljao o tome..“ Ili: "Nije uopšte važno da li naprijed stoji jedna dvojka. Isti sam kao i prije. "
Kada započne novo desetljeće, a to smo mi malo stariji iskusili već nekoliko puta, malo starijim osobama dolaze malo drugačija razmišljanja: Da li ćemo doživjeti kraj dolazeće, slijedeće decenije?
Ili onu slijedeću, još iza?
Ne kažu to sa suzama (nadati se!), ili sa posebnom melanholijom.To je upravo tako, i ne mora nužno biti jednostavnije.
Utjehu može dati Picasso, koji je neka od svojih najboljih djela stvorio u starosti. I dao nam jednu divnu rečenicu: "Potrebno vam je jako mnogo vremena da se postanete mladi."

To bi baš mogla biti rečenica za sve nas - i moto nove, uspješne i sretne decenije.

I želim vam to od sveg srca!
(spagos)

Montag, 30. Dezember 2019

Adrenalinska atrakcija iznad grada na Neretvi






(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 29. decembra 2019. godine, autor R.D.)

Pred sam kraj godine Mostar je postao bogatiji za još jedan most koji se dosta razlikuje od svih ostalih mostova u Mostaru. Radi se o visećem mostu izgrađenom na stjenovitim padinama uzvišenja Stolac iznad Mostara koji je sastavni dio Via Ferate Fortica – Mostar.

Via Ferata (željezni put) u suštini predstavlja rutu koja prolazi stjenovitim terenom, a opremljena je ankerisanom opremom za penjanje uključujući i sigurnosnu liniju koja štiti korisnike od pada sa visine.

Danas su Via Ferate jako popularne kod turističkog obilaska planina i često sadrže i zahtjevnije konstrukcije, kao što su viseći mostovi, kojima se savladavaju prirodne prepreke.








Radi se o prvoj Via Ferati koja je izgrađena u Mostaru, a projekat je realizovalo Brdsko-biciklističko udruženje MTBA iz Mostara uz finansijsku podršku Vlade HNK. Cilj projekta jeste uvođenje novih sadržaja u Sportsko-rekreativni park Fortica u kojem se već nalazi zipline, sportsko penjalište i staze za hiking i biciklizam.

Dužina uspona iznosi 70 metara s ocjenom težine C-D, a osim glavne rute izgrađena je i lakša varijanta uspona sa ocjenom težine A, koja prolazi kroz usjek pod nazivom "Đavolje stepenice". Na vrhu uspona nalazi se vidikovac sa prelijepim pogledom na Mostar.

U nastavku Via Ferate izgrađen je viseći most dužine 35 metara, a također je izvršeno i markiranje staza za hiking koje vode do obližnjih bunkera iz Drugog svjetskog rata.

Korištenje Via Ferate je besplatno uz obavezno korištenje sigurnosne opreme koju je moguće iznajmiti u planinskom domu Fortica ukoliko je korisnici ne posjeduju.

U udruženju se nadaju da će se uvođenjem novih aktivnosti u parku Fortica dodatno obogatiti turistička ponuda i da će posjetioci imati razloga duže da ostanu u Mostaru.
(klix.ba)



Komercijala i umjetnost





Svako ko putuje na Miami Beach u decembru treba biti spreman na sukobljavanje osjećaja.
U ovo doba godine, ostrvo mirno leži ispred kopna Floride, okruženo tirkiznom vodom, a palmino lišće iznad Ocean Drive lagano se ljulja na vjetru. Toplo je, ali ne pretoplo, a većina ležaljki na bijeloj plaži su besplatne.
Ali, baš nemarnost iritira. Malo je gradova zapadnog svijeta koji su pod ozbiljnim prijetnjama od porasta nivoa mora, kao što je to Miami Beach. Velike površine ovog ostrva, kako tvrde naučnici, mogle bi se naći pod vodom za nekoliko desetljeća. Međutim, uprkos svim upozorenjima o apokalipsi, raste broj novih luksuznih građevina.
A ljudi slave, i ta se fraza ovdje uklapa, kao da sutra neće ni postojati. Ni u jednom trenutku to ne postaje tako jasno kao na kraju godine, kad se silni svijet umjetnosti susreće na jugu Floride.

Art Basel Miami Beach naziv je sajma koji se ovdje održava već 18. put. 269 galerija predstavilo je savremene radove u Convention Centeru, za čije renoviranje je utrošeno 560 miliona eura, tokom prošle godine. Prebrojano je oko 81 hiljada posjetitilaca, uključujući VIP osobe poput glumaca Leonarda DiCapria, koji se pojavio neupadljiv, sa kapom i jaknom sa kapuljačom, zatim Seana Penna, ili repera Travisa Scota, čija posjeta je bila upadna zbog velikog broja telohranitelja i mnogobrojnih prijatelja, koji su se zaustavili kod Warhola i Koonsa.

„Miami ne čini dovoljno“, kaže umjetnik Xavier Cortada, koji u Miamiju živi od djetinjstva i predaje umjetnost na tamošnjem univerzitetu. 55-godišnjak godinama apeluje na političare, da i za siromašne ljude obezbjede životni prostor otporan na poplave.
Cortada je tokom sajma izlagao akvarele na plaži u Miami Beachu, koje je slikao vodom sa Antarktika. Oni koji su posjetili instalaciju na otvorenom također su mogli ponijeti sa sobom korijen mangrove. To je biljka tipičnea za Floridu, koja bi se trebala ponovo raširiti, Cortada je sebi postavio cilj: „Povećanjem nivoa mora, slana voda se prostire prema unutra. A baš to će preživjeti samo otporne biljke, poput mangrove."

Teško da neko osporava da su događaji poput Art Basela pogubni za klimu. Isto se odnosi na cirkus Formule 1, Fashion Week, sedmicu mode, svaku veću industrijsku izložbu, itd, a lista je podugačka. Posebna stvar sajma u Miami Beachu je blizina uzroka i posljedica. "Što više ljudi dođe na Art Basel Miami Beach, to ga brže nestaje", napisao je nedavno umjetnički časopis "Artnet".
Pomalo pojednostavljen prikaz stvari, nema sumnje. Ali možda je baš tako i potrebno.



Na slici: Umjetnost i komercijalaa u vrijeme klimatske krize.

"Love Different" je ime show programa katalonske modne marke Carlota Guerrero tokom Art Basel Miami Beacha. U programu je učestvovala i Madonina 23-godišnja kćerka Lourdes, u sredini slike, koja je bila angažovana za jedan španjolski modni brend. Grudi i stidna mjesta kod svih modela bila su pokrivena ljepljivom trakom.
(focus)
(NovaSloboda.ba)

Bijelo zlato iz Viktorijinog jezera



Viktorijino jezero je drugo najveće slatkovodno jezero na svijetu. Od njega je veće jedino jezero Superior u Sjevernoj Americi. Zauzima prostor od 69 hiljada kvadratnih kilometra, najvećim dijelom smješteno je u Tanzaniji i Ugandi, a graniči s Kenijom, dok sjevernim rubom presjeca ekvator.
Uz obale Viktorijinog jezera nalaze se sela i zaseoci sa smeđim krovovima pokrivenim slamom. Mještanima koji žive uz obalu, osnovna namirnica je riba, tako da jezero predstavlja izvor svakodnevne hrane i sredstva za život, za preko 200 hiljada ribara. Ujedno jezero snabdijeva više od 30 miliona Afrikanaca u ove tri susjedne zemlje. Ribarima dan počinje prije zore. Muškarci izbacuju iz svojih čamaca vodu koja je ušla kroz dno i isplovljuju na pučinu nad kojom se uzdiže magla. Jednoglasno pjevajući, veslaju prema dubljim vodama i razapinju pohabana jedra. Žene s obale gledaju kako čamci nestaju negdje na horizontu. U sumrak žene ponovo upiru pogled u tu ogromnu vodenu površinu. Vrhovi bijelih jedara na horizontu nagovještavaju povratak muškaraca. One se raduju i jedva čekaju da vide svoje muževe i ribu koju će oni donijeti.U Viktorijinom jezeru živi preko 400 vrsta riba, a neke od njih ne nalazimo nigdje drugo na svijetu. Najraširenija je riba po imenu šareni smuđ.






Viktorijin smuđ i jezero Viktorija su priča o dramatičnim promjenama.
Pod britanskim kolonijalnim suverenitetom, prije 60 godina, naučnici su otkrili nilskog smuđa, koji je bio široko rasprostranjen, što je bila osnova za stvoranje komercijalne riblje industrije. Od tada su ga nazali Victorijin smuđ. Dvije decenije kasnije postao je dominantna vrsta, bez prirodnih predatora, uništio je stotine autohtonih vrsta, uključujući i većinu algi. Koncentracija kisika u vodi se smanjila, zagađenje se povećalo. Bila je to ekološka katastrofa. Dokumentarni film "Darwinova noćna mora" prikazao je 2004. godine posao s Viktorijinim smuđem, kao najmračniju globalizaciju.
Investitori su s druge strane ovu ribu grabljivicu vidjeli kao bijelo zlato. Nebrojeni radnici su se doselili u ribarske zajednice na jezeru, kako bi iskoristili pogodnosti potražnje. Preko 60 hiljada čamaca se svakodnevno nalazilo u ribolovu na jezeru. A to je stvorilo i posljedice. Prema podacima Međunarodnog Crvenog krsta, u olujama na jezeru, svake godine život izgubi između 3 i 5 hiljada ribara, a kako procjenjuju, to je više nego što pogine migranata na Mediteranu, na putu za Evropu.
U kratkom vremenu populacija smuđeva se smanjila za polovinu. Legalni izvoz smanjen je za trećinu. Pri tome 95 posto smuđeva u jezeru bilo je manje od propisane veličine ulova od 50 centimetara. Crno tržište sa mladom ribom je cvijetalo.
I onda se 2017. godine predsjednik Museveni odlučio na drastičan korak. Naredio je vojsci da raščisti haos na jezeru. Otpušteni su korumpirani službenici, a vojnici i danas patroliraju jezerom. "Jedinice za zaštitu ribarstva" u početku su bile brutalne.
Ljudi oko jezera danas zarađuju relativno dobro, u zemlji koju su Ujedinjeni narodi stavili na 162 mjesto, od ukupno 189 zemalja, po indeksu razvoja. Skoro polovina ljudi na obali jezera zarađuje nešto više od jednog eura dnevno. Ribari često imaju četiri puta više u džepovima, uz infrastrukturu, u kojoj mladi momci vrlo brzo troše teško zarađeni novac.
Grad Kasensero ima 15 hiljada stanovnika. Mjesto je došlo na naslovne strane štampe širom svijeta. kada je AIDS prvi put prepoznat kao epidemija ranih osamdesetih godina. Stopa infekcije HIV-om oko jezera Viktorija, sa preko 40 posto, dvostruko je veća nego inače. Tri četvrtine prostitutki su pozitivne. Zbog toga je začuđujući nonšalantni pristup ovom problemu. Otkako je počelo izdavanje besplatnih lijekova, virus više ne znači smrtnu kaznu. A kako kažu ribari, njih za to ionako nije briga, jer svakog dana, u bilo kojem trenutku mogu i tako umrijeti na jezeru.
Postoji nekoliko desetina međunarodnih studija o jezeru Viktorija, planova upravljanja, projekata održivog ribarstva i akvakulture. U svojoj analizi, Njemačko društvo za međunarodnu suradnju (GIZ) upozorilo je na skorašnji kolaps ribolova Viktorijinog smuđa.
Drama je povećana već sada, otkako kineski investitori odavde izvoze suhi riblji mjehur smuđa.. Kako kažu, u Kini se to smatra delikatesom i medicinskim čudom, a cijena po kilogramu ide i do hiljadu dolara. Pojavljuje se i siva ekonomija, a svi ti sporazumi prolaze pored afričkih ribara, prevoznika i agenata. Razgovor o novom poslu je tabu tema na obalama jezera.





Na slikama u prilogu:

Sudbina miliona Afrikanaca zavisi od jedne ribe iz Viktorijinog jezera, koja završava na tanjirima širom Njemačke i zapadne Evrope, a u najnovije vrijeme i u Kini.
Srebrene čaplje pretražuju ostatke ulova na čamcima uz obalu jezera, u Bukobi, Tanzanija.
Ribari svojim barkama isplovljavaju noću, a ako je vjetrovito, pri tome riskiraju vlastiti život.
Ispred ostrva Ssese u Ugandi, jedan ribar priprema petrolejsku lampu za noćni lov.
Za investitore je Viktorijin smuđ samo posao. Za ljude sa jezera znači život.
Posebno veliki broj smuđeva nalazi se oko kamenog ostrva Migingo. Tu žive isključivo samo ribari. I prostitutke.
Sa pomoćnicima iz svog adventističkog sabora, pastor Moses Bugere krsti dijete u mutnoj vodi, u blizini mjesta Entebbe.
Vodene biljke su napast. U zalivu Asembo, u Keniji, čupaju ih iz vode i prerađuju u đubrivo.
Bijeli fileti idu u Evropu, koščice ostaju u Africi. Ribar svojom mačetom otkida glave smuđeva, koje njegov šef iz mjesta Jinja u Ugandi izvozi u Kongo.
Jedan čovjek pred patrolom sakriva čamac u mutnu vodu. Jedno legalno sredstvo za ribolov on ne može priuštiti.
Nakon noći provedene na jezeru brodovi su ponovo u luci, a ljudi u mjesto Kasensero sređuju svoje ribarske mreže.
Ko ovdje zarađuje novac, još brže ga i potroši. Prostitutka po imenu Ritah, premješta se iz jednog ribarskog naselja u drugo. Sa tri mušterije dnevno zaradi oko 5 eura.
Za transport u Kampalu smuđevi se u Kasenseru prvo zalede.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Sonntag, 29. Dezember 2019

Mirisi predvečerja



Mirisi predvečerja
by Emica

Veče pada
Titra svjetlost sa ćoše starog duvara
Fenjeri se pale
Pogled prema nebu u duši sjetu stvara

Čuje se huk
To se sa odžaka obližnjeg krova
Javlja ćuk
Dok tijelo prožima jeza i drhtaj

Pogledaj tamo
Eno stidljivo i čežnjivo proviruje cvijet
Kao da traži
I želi svojim mirisom uljepšati svijet

A klupa stara
Naborana i okupana kapima kiše
Tiho plače
Što zagrljaja i uzdaha nema više

Navlači se noć
Dan utihn'o, valja meni lagano i smijerno
Ka tišini poć'
Dok noćne sijenke plešu drhtavo i zanosno

Klupa stara
Napuštena, slomljena al' uspomena puna
Dok čaroliju stvara
Stari , žmirkavi fenjer sa trošnog duvara.

(Emica)

(facebook 20191228)

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Jedna slika govori više od hiljadu riječi, kaže jedna stara izreka. Ovdje pregled nekoliko najinteresantnijih fotografija iz svijeta protekle sedmice, uz minimalni opis.


Vatrogasac se bori protiv požara u Balmoralu (Australija), jugozapadno od Sidneja.


Helikopter prska vodom po području zahvaćenom velikim šumskim požarom u Bargu. U Australiji je proteklih dana zabilježen najtopliji decembarski dan, registrovan u zadnjih 45 godina. Temperatura je iznosila 49,9 stepeni u Nullarboru, u državi Južna Australija.


Malo prije Božića u Kostariki se održava Festival svjetlosti (Light Festival). Oko šest miliona gledalaca posmatralo je raznobojne parade širom zemlje.


Demonstranti blokiraju ulicu, nakon što su zapalili autobuse na periferiji Kalkute, tokom protesta protiv zakona o promjeni državljanstva koji je donijela indijska vlada. U nasilnim sukobima su poginule dvije osobe.


Policajac hvata jednog demonstranta, koji je učestvovao u protestima protiv vlade u Santiago de Chileu.


Automobil stoji u vodi na parkiralištu trajektnog pristaništa u luci Dagebüll na Sjevernom moru u Njemačkoj. Dvojica ljudi u odijelima surfera gledaju u vozilo nepoznate osobe. Sve ovo se dešavalo tokom oluje koja je zahvatila obale Sjevernog mora.


Na prvoj biciklističkoj omnium utrci za žene u Brisbaneu, pod nazivom Scratch, nekoliko vozačica je palo u krivini, što je dovelo do masovnog padanja sa bicikla.


Yannic Maximilian Lemmen iz Njemačke takmičio se u finalu ICF Svjetskog kupa za kanu na divljim vodama u Lushuiu, na jugozapadu kineske provincije Yunnan.


Španski surfer Juan Fernandez surfao na talasima, tokom 14. izdanja Punta Galea Challenge u Baskiji.


Džamija Er Rizk iz 15. vijeka transportovana je iz drevnog grada Hasankeyf, jer je tamo trebala da bude potpoljena u jezeru, nakon izgradnje velike brane u Turskoj, čiji projekat je u toku.


Jedan čovjek plješče rukama po glavi, dok u praonici veša, dok televizija prikazuje kako je po treći put u američkoj istoriji pokrenut postupak protiv jednog američkog predsjednika.


U luci Cozumel u Meksiku dva velika kruzera brodske kompanije Carnival Cruise Line sudarila su se tokom manevra okretanja. Američka kompanija je objavila na twitteru da su oba broda sposobna za dalju plovidbuna. Šest osoba je lakše povrijeđeno.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Samstag, 28. Dezember 2019

Hasetov turnir 2019.



Memorijalni malonogometni turnir "Asim Ferhatović Hase" odigrati će se 28. i 29. decembra u Kulturno-sportskom centru Skenderija. Fudbalski klub Sarajevo izvučen je u grupu B, zajedno s FK Olimpik, FK Goražde i FK Dinamo iz Pančeva, dok će se u grupi A boriti FK Željezničar, FK Slavija, FK Velež i FK Vratnik.
Prvoplasirani iz obje grupe plasirat će se direktno u finale, koje se igra u nedjelju od 18 sati.
Pobjedniku turnira pripast će novčana nagrada od 3.000 KM, drugoplasirani će dobiti 2.000, a trećeplasirani 1.000 KM.

Subota, 28. decembra:
1. kolo
A-grupa: FK Željezničar – FK Vratnik (10 sati), FK Slavija – FK Velež (12)
B-grupa: FK Olimpik – FK Goražde (11), FK Sarajevo – FK Dinamo (13)

2. kolo
A-grupa: FK Slavija – FK Vratnik (16), FK Željezničar – FK Velež (18)
B-grupa: FK Olimpik – FK Dinamo (17), FK Sarajevo – FK Goražde (19); 

Nedjelja, 29. decembra:
3. kolo
A-grupa: FK Velež – FK Vratnik (9), FK Željezničar – FK Slavija (11)
B-grupa: FK Goražde – FK Dinamo (10), FK Sarajevo – FK Olimpik (12)

Utakmica za treće mjesto u 17 sati
Finale u 18 sati
(sport)



Taj šareni svijet – Slike dana


Često jedna slika govori više od hiljadu riječi, kako je to nekad davno zapisano. Ovdje pregled najinteresantnijih fotografija dana iz toga šarenog svijeta boja, uz minimalni opis.


Dvojica muškaraca igraju fudbal u snijegu, pored napuštene kolibe za skijanje u blizini sela Polineri u Greveni, oko 210 km zapadno od Soluna


Tajlandska kraljica Suthida, u sredini, maršira ispred Velike palače, u sklopu kraljevske povorke, dok njenog supruga kralja Vajiralongkorna nose na kraljevskom palankinu.


Jedna prekrivena djevojla pušta zmaj na plaži Katara u Dohi.


Žena obojenog lica, u festivalskom kostimu, sudjeluje u svjetlosnoj paradi u San Joseu.


Umjetnici, tokom predstave pirotehničkih sredstava "Isidrov san", za vrijeme božićnih proslava, nastupaju na Trgu Bolivar u Bogoti, Kolumbija.


Glumci u američkim uniformama Drugog svetskog rata predaju se glumcima u nemačkim uniformama tokom istorijske obnove Bitke na Ardenima, na 75. godišnjicu bitke u Hardignyju.


Žene igraju bilijar tokom lokalnog prvenstva, u sportskoj dvorani, u glavnom gradu Jemena, Sani.


Na zalasku sunca na plaži Ipanema u Rio de Janeiru, dečak drži u ruci svoju dasku za veslanje.


Pekinški Tuktuk i autobusi voze zaleđenim ulicama, tokom sniježnih padavina.


Kraljevsko visočanstvo Butana Jigme Namgyel Wangchuck ("Gyalsey") pozira sa maskotama Gawa i Gaki.


Masovno vjenčanje sa šezdeset parova održano je u Surubayi u Indoneziji, koje je sponzorirala lokalna vlada. Tokom vjenčanja bračni parovi su imali svoje brojeve.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)