Viktorijino jezero je drugo najveće slatkovodno jezero na
svijetu. Od njega je veće jedino jezero Superior u Sjevernoj
Americi. Zauzima prostor od 69 hiljada kvadratnih kilometra, najvećim
dijelom smješteno je u Tanzaniji i Ugandi, a graniči s Kenijom, dok
sjevernim rubom presjeca ekvator.
Uz obale Viktorijinog jezera nalaze se sela i
zaseoci sa smeđim krovovima pokrivenim slamom. Mještanima koji žive
uz obalu, osnovna namirnica je riba, tako da jezero predstavlja izvor
svakodnevne hrane i sredstva za život, za preko 200 hiljada ribara.
Ujedno jezero snabdijeva više od 30 miliona Afrikanaca u ove tri
susjedne zemlje. Ribarima dan počinje prije zore. Muškarci izbacuju
iz svojih čamaca vodu koja je ušla kroz dno i isplovljuju na pučinu
nad kojom se uzdiže magla. Jednoglasno pjevajući, veslaju prema
dubljim vodama i razapinju pohabana jedra. Žene s obale gledaju kako
čamci nestaju negdje na horizontu. U sumrak žene ponovo upiru
pogled u tu ogromnu vodenu površinu. Vrhovi bijelih jedara na
horizontu nagovještavaju povratak muškaraca. One se raduju i jedva
čekaju da vide svoje muževe i ribu koju će oni donijeti.U
Viktorijinom jezeru živi preko 400 vrsta riba, a neke od njih ne
nalazimo nigdje drugo na svijetu. Najraširenija je riba po imenu
šareni smuđ.
Viktorijin smuđ i jezero Viktorija su priča o dramatičnim
promjenama.
Pod britanskim kolonijalnim
suverenitetom, prije 60 godina, naučnici su otkrili nilskog smuđa,
koji je bio široko rasprostranjen, što je bila osnova za stvoranje
komercijalne riblje industrije. Od tada su ga nazali Victorijin smuđ.
Dvije decenije kasnije postao je dominantna vrsta, bez prirodnih
predatora, uništio je stotine autohtonih vrsta, uključujući i
većinu algi. Koncentracija kisika u vodi se smanjila, zagađenje se
povećalo. Bila je to ekološka katastrofa. Dokumentarni film
"Darwinova noćna mora" prikazao je 2004. godine posao s
Viktorijinim smuđem, kao najmračniju globalizaciju.
Investitori su s druge strane ovu ribu
grabljivicu vidjeli kao bijelo zlato. Nebrojeni radnici su se
doselili u ribarske zajednice na jezeru, kako bi iskoristili
pogodnosti potražnje. Preko 60 hiljada čamaca se svakodnevno
nalazilo u ribolovu na jezeru. A to je stvorilo i posljedice. Prema
podacima Međunarodnog Crvenog krsta, u olujama na jezeru, svake
godine život izgubi između 3 i 5 hiljada ribara, a kako
procjenjuju, to je više nego što pogine migranata na Mediteranu, na
putu za Evropu.
U kratkom vremenu populacija smuđeva
se smanjila za polovinu. Legalni izvoz smanjen je za trećinu. Pri
tome 95 posto smuđeva u jezeru bilo je manje od propisane veličine
ulova od 50 centimetara. Crno tržište sa mladom ribom je cvijetalo.
I onda se 2017. godine predsjednik
Museveni odlučio na drastičan korak. Naredio je vojsci da raščisti
haos na jezeru. Otpušteni su korumpirani službenici, a vojnici i
danas patroliraju jezerom. "Jedinice za zaštitu ribarstva"
u početku su bile brutalne.
Ljudi oko jezera danas zarađuju
relativno dobro, u zemlji koju su Ujedinjeni narodi stavili na 162
mjesto, od ukupno 189 zemalja, po indeksu razvoja. Skoro polovina
ljudi na obali jezera zarađuje nešto više od jednog eura dnevno.
Ribari često imaju četiri puta više u džepovima, uz
infrastrukturu, u kojoj mladi momci vrlo brzo troše teško zarađeni
novac.
Grad Kasensero ima 15 hiljada
stanovnika. Mjesto je došlo na naslovne strane štampe širom
svijeta. kada je AIDS prvi put prepoznat kao epidemija ranih
osamdesetih godina. Stopa infekcije HIV-om oko jezera Viktorija, sa
preko 40 posto, dvostruko je veća nego inače. Tri četvrtine
prostitutki su pozitivne. Zbog toga je začuđujući nonšalantni
pristup ovom problemu. Otkako je počelo izdavanje besplatnih
lijekova, virus više ne znači smrtnu kaznu. A kako kažu ribari,
njih za to ionako nije briga, jer svakog dana, u bilo kojem trenutku
mogu i tako umrijeti na jezeru.
Postoji nekoliko desetina međunarodnih
studija o jezeru Viktorija, planova upravljanja, projekata održivog
ribarstva i akvakulture. U svojoj analizi, Njemačko društvo za
međunarodnu suradnju (GIZ) upozorilo je na skorašnji kolaps
ribolova Viktorijinog smuđa.
Drama je povećana već sada, otkako
kineski investitori odavde izvoze suhi riblji mjehur smuđa.. Kako
kažu, u Kini se to smatra delikatesom i medicinskim čudom, a cijena
po kilogramu ide i do hiljadu dolara. Pojavljuje se i siva ekonomija,
a svi ti sporazumi prolaze pored afričkih ribara, prevoznika i
agenata. Razgovor o novom poslu je tabu tema na obalama jezera.
Na slikama u prilogu:
Sudbina miliona Afrikanaca zavisi od
jedne ribe iz Viktorijinog jezera, koja završava na
tanjirima širom Njemačke i zapadne Evrope, a u najnovije vrijeme i
u Kini.
Srebrene čaplje pretražuju
ostatke ulova na čamcima uz obalu jezera, u Bukobi, Tanzanija.
Ribari svojim barkama
isplovljavaju noću, a ako je vjetrovito, pri tome riskiraju vlastiti
život.
Ispred ostrva Ssese u
Ugandi, jedan ribar priprema petrolejsku lampu za noćni lov.
Za investitore je Viktorijin
smuđ samo posao. Za ljude sa jezera znači život.
Posebno veliki broj smuđeva
nalazi se oko kamenog ostrva Migingo. Tu žive isključivo samo
ribari. I prostitutke.
Sa pomoćnicima iz svog
adventističkog sabora, pastor Moses Bugere krsti dijete u mutnoj
vodi, u blizini mjesta Entebbe.
Vodene biljke su napast. U
zalivu Asembo, u Keniji, čupaju ih iz vode i prerađuju u đubrivo.
Bijeli fileti idu u Evropu,
koščice ostaju u Africi. Ribar svojom mačetom otkida glave
smuđeva, koje njegov šef iz mjesta Jinja u Ugandi izvozi u Kongo.
Jedan čovjek pred patrolom
sakriva čamac u mutnu vodu. Jedno legalno sredstvo za ribolov on ne
može priuštiti.
Nakon noći provedene na
jezeru brodovi su ponovo u luci, a ljudi u mjesto Kasensero sređuju
svoje ribarske mreže.
Ko ovdje zarađuje novac,
još brže ga i potroši. Prostitutka po imenu Ritah, premješta se
iz jednog ribarskog naselja u drugo. Sa tri mušterije dnevno zaradi
oko 5 eura.
Za transport u Kampalu
smuđevi se u Kasenseru prvo zalede.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)