Društvenim mrežama do novih otkrića

 

Društvene mreže su postale prava riznica za istraživače biljnih vrsta: Tim naučnika je nedavno otkrio četiri od šest novih biljaka mesoždera, ne tokom terenskog istraživanja u zapadnoj Australiji, već na Facebooku, Instagramu & Co. Tamo su ih objavili amateri, fotografi prirode. Takvi podaci, koji su često irelevantni i ponekad sasvim slučajno objavljeni, danas su od velike važnosti za zaštitu mnogih životinjskih i biljnih vrsta, naglašava Andreas Fleischmann iz Minhenske državne botaničke zbirke, koji je i sam bio uključen u ova otkrića. „Konkretno, ne bi bilo moguće da odredimo područja rasta i postojanja vrlo rijetkih vrsta bez ovog dodatnog bogatstva podataka."

U međuvremenu, prema Državnoj zbirci, ima daleko više podataka o posmatranju naučnika amatera nego podataka iz istraživačkih zbirki, posebno za vizuelno uočljive biljke mesožderke.

Na slici se može vidjeti osam novih, od devet, do sada poznatih vrsta rosika mesožderki.

(welt)

(spagos)

Početak proljetne sezone

 

Dok se mi još uvijek hrvemo sa zimom, na drugom kraju planete je već se najavljuje proljeće, a ovdje slikom prenosimo jedan veliki proljetni pozdrav.
Uzgajivači poziraju sa svojim koalama u Safari parku Chimelong u Guangzhouu, južnokineskoj provinciji Guangdong. Oni predstavljaju 66 medvjedića iz jedne familije koja živi u ovom parku već sedam generacija.
Ovim životinjskim spektaklom službeno je otvorena proljetna sezona u Safari parku..

(china)

(NovaSloboda.ba)

135 godina Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine

Najstarija muzejska i naučna institucija u našoj zemlji – Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 1. februara obilježava 135. godišnjicu osnivanja, a uz stalne izložbene postavke u sva tri odjeljenja pripremljen je i bogat dodatni sadržaj za sve uzraste, s posebnim naglaskom na muzejsko izdavaštvo.

Kako je potvrđeno Feni iz Muzeja, posjetioce očekuju Dani otvorenih vrata biblioteke – razgledavanje depoa uz prateću izložbu o Glasniku, dok će Sarajevska hagada biti izložena u dva termina, od 12 d0 13 sati i od 20 do 21 sat.

Pored toga, biće predstavljen Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska za Etnologiju broj 51 i studija “Sevdalinka – od prve vijesti do savremenih pjevača”, uz muzički program ansambla alteRatio, kao i Glasnik ZMBiH – Sveska za Prirodne nauke broj 39.

Za najmlađe je pripremljena radionica “Sevdalinka kroz istoriju Bosne i Hercegovine”.

Između ostalog, biće otvorene i dvije izložbe: “Before It’s Gone” u saradnji s Academy VII, te izložba “Zaštita nasljeđa za izgradnju mira” Fondacije ALIPH.

Na dan rođendana Zemaljskog muzeja BiH, prodaja muzejskih publikacija biće moguća po sniženim cijenama od 50 posto, a ulaz za sve posjetioce je slobodan.

(NovaSloboda)

Zemaljski muzej BiH u Sarajevu

(izvor:bs.wikipedia)

Zemaljski Muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu je najstarija muzejska institucija u

Bosni i Hercegovini, osnovana 1888. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vladavine. U početku je muzej bio smješten u neuslovnim prostorijama, da bi regulacionim planom iz 1909. godine načinjena skica muzeja i predviđena njegova izgradnja u središnjem dijelu grada Sarajeva, na današnjem Trgu Bosne i Hercegovine. Arhitekt Karlo Paržik je uradio projekt za zgradu muzeja, koja se sastoji od četiri zasebna paviljona, međusobno povezana terasama, sa unutrašnjim atrijem gdje je smještena botanička bašta. Zgrada je rađena u neorenesansnom stilu. Interesantno je da je to jedina zgrada muzeja u jugoistočnoj Evropi koja je namjenski građena za tu svrhu.

Zemaljski muzej u Sarajevu je u toku svog gotovo stogodišnjeg postojanja uspio sakupiti dobar dio kulturnog i nacionalnognasljeđa zemlje i svih njenih naroda. Eksponati su razvrstani po odjeljenjima (arheološko, etnološko i odjeljenje prirodnih nauka) u nekoliko različitih zbirki (folklorna, numizmatička, prirodoslovna, prahistorijska, antička i druge), a najznačajniji muzejski eksponat je poznata sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga, koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije.

Muzej je teško oštećen u toku posljednjih ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.

Iako je problem nepotpunog i neblagovremenog finasiranja bio evidentan kroz poslijeratne godine operacije muzeja, 13. oktobra2004. muzej je zvanično zatvoren za javnost na neodređeno vrijeme zbog nedostatka finansijskih sredstava za njegovo normalno funkcioniranje. Poslije ovog zatvaranja, muzej je bio ponovno otvoren za javnost, sve do 4. oktobra 2012. g.

Zemaljski muzej je ponovo otvoren 15. septembra 2015. godine.

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, (GZM) je časopis Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH obuhvata sve sfere istraživanja prošlosti Bosne i Hercegovine kroz stoljetno izlaženje. Prvi broj časopisa izišao je 1889, u godini dana poslije osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. Dugo vremena imao je svoju široku liniju proučavanja, a kasnije je dobio profilaciju na izučavanja prošlosti kroz pojedine oblasti i struke.

Od 1889. do 1943. GZM je zadržavao početnu širinu kroz radove svojih saradnika. Nova serija pokrenuta je poslije 1945. godine. Prirodne nauke su bile izdvojeni dio (od 1954). Od 1946. do 1953. bile su izdvojene društvene nauke, a od 1954. one se dijele na historiju i etnografiju (1954-57) i arheologiju (od 1954). Od 1958. kreće zasebno i etnologija. Tri osnovna smjera (prirodne nauke, arheologija i etnologija) sačinjavaju današnju formu Glasnika.

Povodom stogodišnjice Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine izišla je Spomenica Zemaljskog muzeja (1988.) u kojoj je dat historijat razvoja proučavanja i bibliografija Glasnika. Višeslojnu analizu Glasnika nedavno je izvršio Kemal Bakaršić. S prekidima, izlazio je do 2006. godine.

Sarajevo, januar - mart 1889, knjiga 1 Godina I

(spagos)

Vještačka stvarnost

 

Prethodnih dana, na Svjetskom ekonomskom skupu u Davosu, nisu se promovisale samo dobre stvari. Turski umjetnik Refik Anadol ovdje je smislio nešto posebno loše: Koristeći umjetnu inteligenciju, konstruisao je skulpturu podataka „Artificial Realities: Coral“, “Vještačka stvarnost: koral”.

Uskoro bi, kako kažu, i Nobelova nagrada za književnost mogla pripasti nekom limenom idiotu.

(news)

(spagos)

Svjetske znamenitosti prije 100 godina i danas - Akropolj

 Kako su se svjetski poznate atrakcije promijenile tokom stoljeća

U burnim dvadesetim godinama, procvat globalne ekonomije i optimizam nakon Prvog svjetskog rata doveli su do porasta turizma. Bila je to prva decenija u kojoj su putnici mogli putovati avionom - čak i ako je to bio luksuz rezervisan za nekolicinu dobrostojećih. Ipak, mnogi ljudi su počeli da ljetuju u zemlji i inostranstvu i prvi put su mogli vidjeti neke od najpoznatijih svjetskih znamenitosti. Ovdje pregled, kako su izgledali prije 100 godina.

Akropolj, Atina, Grčka
Akropolj, što na grčkom znači "visok grad", nalazi se na strmom brdu sa pogledom na Atinu. Najraniji počeci današnjeg grada datiraju iz 13. vijeka prije nove ere. kada je podignut zid utvrde oko kuće tadašnjeg mikenskog vladara. U vrijeme zlatnog doba Atine u 5. vijeku prije nove ere, izgrađene su najpoznatije znamenitosti grada kao što su Propileje i hramovi Partenon i Erehtejon. Mjesto je postalo popularna turistička destinacija početkom 20. stoljeća, a ovdje, na gornjoj slici, se vidi 1925. godine.

Akropolj, Atina, Grčka
Ali duga istorija Akropolja nije bila neosporna. Godine 1803. britanski plemić, grof od Elgina, poslao je mnoge drevne skulpture s Akropolja u Englesku i prodao ih Britanskom muzeju, gdje se i danas mogu vidjeti. Iako je Elginu u to vrijeme dala zeleno svjetlo od turske okupacione vlade, grčka vlada je u više navrata naredila da se artefakti vrate od 1832. godine. Ali Britanski muzej ih još uvijek drži u svom posjedu. Akropolj je jedna od najpopularnijih atrakcija u Grčkoj. Otvoren 2009. godine, muzej svake godine posjeti više od milion ljudi.

(msn)

(spagos)

Slike rata - Ne skretati pogled

 

Iza ove slike rata u Ukrajini krije se jedna vrlo tužna priča.
Zdjela s jabukama je i dalje na stolu, držači za lonce vise na zidu. Maloprije je jedna porodica sretno sjedila ovdje, a sada je žuta kuhinja postala simbol smrti.
Prošle subote jedan ruski projektil je pogodio devetospratnicu u Dnjepru u Ukrajini. Poginulo je 45 osoba, među kojima i jedan od stanara ovog stana. Bio je to poznati bokserski trener iz Ukrajine, Mihailo Korenovski, koji je posle treninga želio samo kratko da navrati do stana, da nešto pojede, te da se nakon toga sastane sa suprugom i njihovim ćerkama. Nedavno je proslavio rođendan jedne kćerke u ovoj kuhinji. Na snimku se djevojčica vidi kako svečano puše u četiri svjećice na torti. Raketa je srušila kompletnu fasadu zgradee, preko 80 ljudi je povrijeđeno.
Sretna porodica se raspršila za tren oka.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Svjetske znamenitosti prije 100 godina i danas - Milanska katedrala

 Kako su se svjetski poznate atrakcije promijenile tokom stoljeća

U burnim dvadesetim godinama, procvat globalne ekonomije i optimizam nakon Prvog svjetskog rata doveli su do porasta turizma. Bila je to prva decenija u kojoj su putnici mogli putovati avionom - čak i ako je to bio luksuz rezervisan za nekolicinu dobrostojećih. Ipak, mnogi ljudi su počeli da ljetuju u zemlji i inostranstvu i prvi put su mogli vidjeti neke od najpoznatijih svjetskih znamenitosti. Ovdje pregled, kako su izgledali prije 100 godina.

Milanska katedrala, Italija
Bilo je potrebno šest vijekova, bezbroj vladara i hiljade radnika da se izgradi impresivna Milanska katedrala. Izgradnja je trajala toliko dugo da je postala narodni idiom za beskrajni zadatak: "lungh 'me la fabrica del Domm", što znači "tako dugo, kao radovi na katedrali" u Milanu. Projekat, koji je 1386. započeo milanski vladar Giangaleazzo Visconti, napušten je 1418. godine. Tek u 16. vijeku rad je nastavljen pod nadbiskupom Boromeom. Fasada je završena pod Napoleonom u 19. vijeku. Na ovoj slici iz 1922. ona još nije bila sasvim gotova.

Milanska katedrala, Italija
Završne obrade, uključujući dodavanje vrata i neogotičkih ukrasa, napravljene su između 1909. i 1965. godine. Danas je teško pobjeći od utiska impozantnosti ovog zdanja. Svake godine oko pet miliona posjetilaca dođe da se divi katedrali sa njenim kitnjastim statuama, gargojlima* i kulama napravljenim od svjetlucavog ružičastog mermera.

*cijev od lima ili kamena koja viri preko zida, koja je (posebno u gotičkom periodu) umjetnički dizajnirana sa predstavljanjem mitskih bića, životinja, ljudskih glava

(msn)

(spagos)

Za oporavak vrste potrebne tri miliona godina

 

Madagaskar, ispred istočnih obala Afrike, zbog svog izolovanog položaja raspolaže sa jednim neuporedivim biodiverzitetom. Više od 90 procenata ovdašnjih životinjskih i biljnih vrsta ne mogu se pronaći nigdje drugo. Ovo ostrvo je jedno od posljednjih područja na Zemljinoj kugli, na kojem su naselili ljudi. Od kad su stupili ovdje, prije 2500 godina, najmanje 30 od 249 različitih vrsta sisara su izumrli, piše tim naučnika u stručnom časopisu “Nature Communications”.

Raznovrsnost vrsta je ovdje jako ugrožena. Prema studiji više od 120 od 219 peostalih vrsta sisara su ugrožene, a među njima i za ostrvo tipična vrsta Lemuri, kojima pripada smeđi Maki, na slici.

A da bi, zahvaljujući evoluciji, prethodni broj Speciesa na ostvru bio ponovo dostignut, istraživači su proračunali jedno voema dugo vrijeme, za to bi bile potrebne skoro tri miliona godina.

(welt)

(spagos)

Širom svijeta – Slike dana

 

Pogled na poplavljeni trg sv. Marka u Veneciji. Grad trenutno pogađaju poplave koje se ponavljaju.

Aktivisti demonstriraju tokom protesta protiv proširenja rudnika mrkog uglja Garzweiler njemačkog dobavljača energije RWE u Neurathu u Njemačkoj.

Fotografija prikazuje Aegithalos caudatus Japonicus (dugorepa sjenica) u gradu Saporo, prefektura Hokaido, sjeverni Japan. Ova dugorepa ptica nalazi se samo na Hokaidu.

Zaposlenici poziraju uz instalaciju. Nova umjetnička instalacija Atelier Sisu 'Evanescent' donosi svjetlo u London City. Iridescentni mjehurići, ispod kojih javnost može hodati i oko njih, osvijetljeni su noću i postavljeni su ispred kultne zgrade Leadenhall do 10. februara. Nakon premijere u Australiji, instalacija se po prvi put prikazuje u Londonu.

Smeđi pelikani lete pored Eli Hannemana iz SAD-a dok se takmiči tokom četvrtfinala za muškarce na WSL Svjetskom juniorskom prvenstvu u surfanju na Cardiff Reef-u u Encinitasu u Kaliforniji.

Takozvani "Silvesterchlausen", “Novogodišnji čestitari” su na putu da prenesu najbolje želje za Novu godinu (po julijanskom kalendaru) poljoprivrednicima u regiji u Bühler u Švicarskoj.

(web)

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju – Saša Petrović

 

Nakon duge borbe s bolešću i povlačenja iz javnog života, u 61. godini napustio nas je jedan od najvećih bh. glumaca legendarni Saša Petrović.

Bio je bosanskohercegovački filmski i televizijski glumac, najpoznatiji po ulozi Fude u filmu "Teško je biti fin" režisera Srđana Vuletića, a za koju je dobio i nagradu "Srce Sarajeva" za najboljeg glumca na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine.

Ljubitelji pozorišta pamtit će ga po ulogama u u kultnim predstavama kao što je "Audicija", koju su igrali čak i u Australiji i na Novom Zelandu. Igrao je i u predstavi "Sjećaš li se Doli Bel", koja je bila često na repertoaru u Kamernom teatru 55, a zbog bolesti bio je primoran napustiti rad u pozorištu.

Također, ostat će upamćen po ulogama koje je ostvario u filmovima: "Ničija zemlja", "Ovo malo duše", "Život radnika", "Kuduz", "Istočno od istoka", "Prokleta je Amerika", "Gori vatra", "Ljeto u Zlatnoj dolini" i "Nafaka".

U filmu "Hajde da se volimo" i njegovom nastavku tumačio je lik Čakija, a svojevremeno je izjavio da je ta uloga na njega ostavila značajan trag jer je bio "prisiljen da igra slične uloge" te je trebalo mnogo vremena da se to promijeni.

Starije generacije pamtit će ga i po televizijskim skečevima "Top lista nadrealista", a nešto mlađe generacije pamtit će ga po ulozi Stjepana, vlasnika ugostiteljskog objekta "San Remo" u humorističnoj seriji "Lud, zbunjen, normalan".

Nakon toga uslijedila je i uloga u seriji "Dobrodošli u Orient Express", čija je radnja pratila dešavanja u hotelu Orient Express i njihovim nedaćama u vrijeme krize.

Smrt legendarnog bh. glumca Aleksandra Saše Petrovića ostavit će neizbrisiv trag za domaću kinematografiju.

(klix)

Anes Špago – Nosilac Sportske nagrade grada Paderborna za 2022.

 

Sportski grad Paderborn svake godine odaje priznanje svojim najboljim individualnim sportistima i timovima, kako u omladinskom tako iu sektoru odraslih.
SPORTSKA NAGRADA 2022
Nakon što je tradicionalna manifestacija morala biti premještena na stadion prošle godine zbog korone, gradonačelnik Michael Dreier ponovo je mogao pozvati u istorijsku gradsku vijećnicu i pozorište na svečanost za sportsku porodicu Paderborn, ove godine. Ukupno 267 djece i mladih, kao i 243 juniora i odraslih nagrađeno je za izuzetna postignuća u 2022. godini na svečanoj dodjeli sportskih nagrada grada Paderborna.

Anes Špago je mladi fudbaler SC Paderborn, U - 17, a tokom prošle godine je odigrao 7 utakmica za kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i postigao 3 gola.

Die Sportstadt Paderborn ehrt jährlich ihre besten Einzelsportler*innen und Mannschaften sowohl im Jugend- als auch im Erwachsenenbereich.

SPORTLEREHRUNG 2022

Nachdem die traditionsreiche Veranstaltung im vergangenen Jahr coronabedingt ins Stadion verlegt werden musste, konnte Bürgermeister Michael Dreier in diesem Jahr wieder ins historische Rathaus und Theater zu einem Höhepunkt für die Paderborner Sportfamilie einladen. Bei der Sportlerehrung der Stadt Paderborn wurden insgesamt 267 Kinder und Jugendliche sowie 243 Junioren und Erwachsene für ihre herausragenden Leistungen im Jahr 2022 ausgezeichnet.

Paderborner Sportlerehrung | Die Stadt Paderborn

Autobusi na ulicama Mostara i registarske oznake

 

Emir Maksumić je korisnicima društvenih mreža, posebno facebooka, poznat kao ljubitelj i čuvar tradicije vezane za vozače i vozni park Autoprevoza Mostar.

Kroz svoje aktivnosti prikupio je ogromnu bazu podataka: imena vozača kamiona i autobusa, vozni park, autobuse i kamione, sa tačnim godinama nabavke, i još niz detalja vezanih za ovu branšu.

Valjalo bi kad bi se našla neka instutucija sa kojom bi se Emir mogao povezati, prezentirati svoj fundus, i nastaviti daljnji rad na prikupljanju pomenute građe.

Ovih dana se javio na Cidom sa svojim nalazima vezanih za nabavku autobusa iz voznog parka Autoprevoza, uz napomenu da su mu kod rješavanja godina nabavke pojedinih vozila pomogle registarske tablice na istim, i u tu svrhu je napravio istraživanje u vezi registarskih tablica na vozilima kod nas:

“Prateći objave Branka Vučine starih brojeva lista Sloboda, na fotografijama se vidi da su neki od automobila na ulicama Mostara pocetkom 1963. godine već imali nove tablice na kojima je bila oznaka MO. Prvo su službena vozila i radne organizacija dobile nove brojeve registracija, a nešto kasnije i vozila u privatnoj svojini. U Jugoslaviji se sa novim tablicama krenulo negdie oko septembra mijeseca 1962 godine, a u prvoj polovici 1963 je taj posao na području čitave države je već bio zavrsen. Ukidanjem republickih tablica БХ****, na području Bosne i Hervegovine, većina opština je imala svoje tablice.

Kod nas, na području čitave Hercegovine, Mostar, Konjic, Jablanica, Nevesinje, Gacko Trebinje i čitava istočna Hercegovina, zatim Stolac, Čapljina, Ljubuški i čitava zapadna Hercegovina, imale su samo MO* tablice

-U Mostaru su vozila nabavljena do 1962 godine na novim tablicama nosili brojeve do MO*25- 50, a u ostalim hercegovackim opštinama i do broja MO*29-00. Sa brojevima MO*30-00 počinju vozila koja su nabavljena poslije 1962. godine.

Na osnovu ovakve raspodjele brojeva na registarskim tablicama, bilo mi je moguće odrediti godinu registracije autobusa i kamiona, u vlasništvu Autoprevoza Mostar.

-Kasnije su ti dvospratni od 1962/ 63 prema izvoru Marina Pazanina (Engleski kolekcionar, koji se bavi tematkom ovih autobusa, a dolazio je u Mostar srediniom 1960-ih godina i neke fotografisao, a one koje je vidio u prometu zapisao registarske brojeve i garažne)imali oznake MO*10-58, MO*10-59, MO*10-60, MO*10-61, MO*10-62, MO*10-65, MO*10-67, MO*10-68, MO*10-72,

-Autobusi FAP Dubrave D6 došle u Autoprevoz oko 1962 godine, njih pet ili šest a za dvije znam registarske oznake koje su nosili to su bili MO*10-26 vozio ponkead Ismet Kaljevic na relaciji Mostar-Split i MO*10-27 takodje na relaciji Mostar-Split vozio Ante Leko porijeklom iz Imotskog.

Kako su se brojevi rasporedjivali i koje godine su tačno koje registarske tablice izdavali hergovackim opštinama, neznam.

Ako imate nekih starih fotografija automobila, a da su registrovane u nekoj drugoj opštini i da znate koje godine su registrovani, pošaljite mi, bio bih vam zahvalan.”

(Emir Maksumić)

Fotografije u prilogu: autobusi na području grada Mostara, iz arhive Muzeja Hercegovine Mostar i iz starih brojeva lista Sloboda, arhiva Branko Vučina.

Iz istorije registarskih tablica na automobilima

Kako su se kroz istoriju mijenjale države, mijenjale su se i registarske oznake na automobilima.

Sadašnje tablice su u skladu sa standardima Europske unije

Prva uredba o izgledu i dimenzijama tablica izdata je 1911. za vrijeme Austro-Ugarske. Tablice su bile smeđe boje s bijelim slovima. Već 1918. u doba Kraljevine SHS dolaze novi propisi. Tablice su bile dimenzija 33x14 cm u kombinaciji plave i bijele boje. Država je bila podijeljena na Banovine i svaka je imala jedinstveni broj. Tako je Beograd je imao broj 1, a Zagreb i okolica imao je broj 3. Ukupno je bilo 10 banovina, a iznad broja se nalazila godina registracije, a po isteku godine mijenjale su se novim, sa novom oznakom godine.

Nakon Drugog svjetskog rata, 29. novembra 1945. formira se Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a od tada na snagu stupile nove tablice za vozila. Svaka republika je imala slovnu oznaku na tablicama: Prvo slovo iz naziva republike, nakon toga zvijezda petokraka, te četiri ili pet brojčanih oznaka. Bosna i Hercegovina je na tablicama imala skraćenicu БХ, napisanu ćiriličnim slovima.

1963 godine se promijenio ustav i država postaje Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Stižu nove tablice dimenzija 42x12 cm s dvije slovne oznake za grad, zvijezda petokraka i četiri do šest brojčanih oznaka. Te su registracijeske pločice još i danas poznate mnogima jer su u upotrebi bile sve do početka rata 1992. godine.

Registarske tablice u Bosni i Hercegovini su početkom rata zamijenjene prvo ratnim, a nakon rata poratnim registarskim tablicama, u skladu sa tada važećim propisima, do 1998.

Od 1998. godine do 28. septembra 2009. godine izdavale su se tablice u formi 000 – X - 000 koje su još uvijek na snazi.

Sadašnje registarske oznake za vozila u Bosni i Hercegovini su na snazi od 28. septembra 2009. godine. Oznake za sva vozila se sastoje od plavog polja sa državnom skraćenicom BIH na lijevoj strani i sedam znakova (pet brojeva i dva slova) u formi X00 - X - 000. Registarske oznake su jedinstvene za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine i ne označavaju mjesto gdje je registrovano vozilo (grad, opština, kanton ili entitet) kao što je bilo do 1998.

Slova koja se koriste na registarskim tablicama su A, E, J, K, M, O, T.

To su velika štampana slova koja su ista u ćiriličnom i latiničnom pismu.

(spagos)

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Teror iz zraka
Prozori su pucali, vrata su ispadala iz okvira, kamenje se osipalo sa zidova. Ali najgore, kaže jedan preživjeli, bili su vrisci. Čuo je djecu i odrasle kako vrište od panike i bola. Najmanje 40 ljudi poginulo je u gradu Dnjepru na istoku Ukrajine kada je ruska raketa probila devetospratnicu, navodno projektilom CH-22. Ovi projektili su predviđeni za uništavanje ratnih brodova, i bivaju lansirane sa dalekometnih bombardera. Ukrajinska protivvazdušna odbrana nije imala sredstvo kojim bi im se suprotstavila.

Spektakl u zraku
"Nebo nam nije granica" moto je na njihovoj web stranici. A da to nije preterivanje pokazala je američka plesna trupa Bandaloop na godišnjem međunarodnom festivalu "Santiago a Mil" vrtoglavom predstavom "Bird Strike" na fasadi jedne zgrade. Ansambl, osnovan 1991. godine, poznat je po svojim vertikalnim zračnim tokovima, koji kombinuju ples, penjanje, zračni balet i ritualne elemente i uvijek uključuju mjesto održavanja - bilo da se radi o neboderima, liticama u Nacionalnom parku Yosemite ili sportskim arenama. Sasvim uzvišeno!

Mjenjačnica
Ako želite da se riješite dolara, najbolje je ponijeti kolica na pijacu Shurjah u Bagdadu. Aktuelni kurs iračkog dinara prema američkoj valuti iznosi 1:1459.
Posljednji dogovori sa Njemačkom sada bi mogli koristiti iračkoj ekonomiji. Prošle sedmice njemački kancelar Olaf Scholz i novi irački premijer Muhammad Shia al-Sudani razgovarali su o energetskom partnerstvu. Uskoro bi plin i nafta iz Iraka mogli početi stizati do ove zemlje.
Irak je peti najveći izvoznik nafte u svijetu, a uskoro želi isporučivati i tečni plin.
Zauzvrat, njemačka firma Siemens će obnoviti oštećene iračke dalekovode.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Novo u izlogu – knjiga “Domaći stranci”

U knjižarama u Mostaru ovih dana se može naći knjiga pod naslovom “Domaći stranci”, autori su Tibor Vrančić, Smail Špago i Armin Džabirov. Knjiga daje pregled doprinos došljaka razvitku grada Mostara, od starih vremana. Recezenti su bili prof. dr. sc. Jure Beljo i dr. Dragan Markovina.

Knjigu je štampala štamparija Fram – Ziral, Mostar.

Iz recenzija:

Obostrana empatija

"Knjiga Domaći stranci, čiji su autori Tibor Vrančić, Smail Špago i Armin Džabirov, posvećena osobama koje su u mnogočemu pomogle napretku našega grada, predstavlja iznimno vrijedno djelo o prošlosti Mostara. Naslov knjige Domaći stranci, iako na prvi pogled zvuči paradoksalno, je najbolji izbor, jer je primjeren sadržaju knjige. Autori su u knjizi prikazali kratke životopise ljudi rođenih daleko od Mostara, čiji su se životni putovi u jednom trenutku ukrstili s Mostarom. Po službenoj dužnosti ili vlastitim odabirom došli su u Mostar, proveli tu kraće ili duže vrijeme, prihvatili ga kao svoj grad, a neki su ga odabrali kao trajno odredište za sebe i svoju obitelj. Oni su dakle prihvatili Mostar kao svoj, a Mostar i Mostarci su, s druge strane, prihvatili njih kao svoje, pa je empatija bila obostrana. Radeći u Mostaru i za Mostar dali su značajan doprinos razvoju Mostara.

Tko su ljudi kojima se bavi ova knjiga i po čemu su zaslužili da im se da prostor u knjizi? Većina tih osoba djelovala je u Mostaru koncem 19. i početkom 20. stoljeća, a došli su uglavnom s prostora Austrougarske monarhije. Bili su to Česi, Slovaci, Mađari, Austrijanci, Nijemci, Talijani. Bilo je tu ljudi različitih zanimanja i stručnih profila, liječnika, farmaceuta, arhitekata i građevinara, glazbenika, profesora, agronoma, državnih službenika, poduzetnika, slikara, obrtnika, ugostitelja, trgovaca, da navedemo samo najbrojnija zanimanja među više od 90 imena koja su manje ili više opisana u knjizi. Uz njih su navedena još imena šezdesetak drugih stranaca koji su živjeli i radili u Mostaru i bavili se različitim zanimanjima."

Prof.dr. sc. Jure Beljo

Knjiga o nama samima

"Nakon što je Mostar preživio brutalni rat devedesetih godina koji mu je iz temelja promijenio i demografsku sliku i način svakodnevnog funkcioniranja, značajno izmijenivši i kulturu sjećanja na kompletnu prošlost grada, grupa entuzijasta okupljenih oko CIDOM-a, odlučila je taj bivši grad spasiti od zaborava. I to ne samo onaj bivši grad iz socijalističkog razdoblja, nego i Mostar koji mu je prethodio, kako onaj iz austrougarskog razdoblja, tako i onaj iz osmanskog doba. Knjiga „Domaći stranci – doprinos došljaka razvitku Mostara“, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posljednji je rezultat tih nastojanja kojima bi se u normalnijim okolnostima trebala organizirano baviti sveučilišta. Ovako, spomenuti autori pretvorili su se u nastavljače onoga što je kao vrstan poznavatelj lokalne povijesti započeo Karlo Drago Miletić.

U ovoj knjizi tako pratimo došljake iz Češke, Mađarske, zatim one s njemačkog govornog područja, one koji su došli u Mostar iz Italije te pripadnike židovske zajednice koji su također s ovim zajednicama došli u grad u austrougarskom razdoblju. Knjiga je ovo i o konkretnim ljudima koji su trajno obilježili povijest grada, ali i o onome što su ostavili iza sebe, bilo da su bili arhitekti, urbanisti, liječnici, pedagozi, umjetnici, obrtnici ili činovnici koji su se zaljubili u Mostar i pisali o njemu. Na koncu, to je i knjiga o nama samima i našem odnosu prema prošlosti i tim ljudima, koji je najčešće takav da ih se uglavnom briše iz prošlosti i vrlo rijetko im se odaje priznanje za to što su Mostaru ostavili.

Autori nas vode kroz zanimljive životopise ljudi poput Miroslava Loosea, Maximiliana Davida, Karela Paržika, Janosa Acsa, Sergeja Lukača, Jozefa Waceka, Romea Tiberija, Karla Afana de Rivere, Petra Rizza, Antonia Zimola i brojnih drugih, iz čijih biografija i djela možemo iščitati svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada na Neretvi. Pored svega navedenog, riječ je i o knjizi koja u podtekstu ima diskretnu priču o današnjem postratnom Mostaru, ali i svojevrsnu prosvjetiteljsku poruku vidljivu ponajprije u tome što Mostar promatra kao jedinstven grad zajedničkog nasljeđa. Stoga izlazak ove minijature lokalne i urbane povijesti treba pozdraviti i nadati se novim izdanjima spomenutih istraživača."

Dr. Dragan Markovina

(cidom.org)

Smokve na Bulevaru, u januaru

Na visibabe ispod snijega, prve ljubičice i beharanje ukrasnih japanskih trešanja, naikli smo u ovo vrijeme, godinama. Februar je rezervisan za prvi behar na stablima bajama, a trešnje to čine malo toplije dane.

O smokvama nismo ni razmišljali, ali su nas slike propupalih smokava u dvorištu Samostana na Bulevaru u Mostaru, natjerale na to. Da li je u pitanju neka sorta koja pupa do pojave prvih mrazeva, ili su u pitanju klimatske promjene, koje prvo napadaju osjetljive vrste, nismo sigurni?

O tome bi sigurno koju riječ više mogli kazati stručnjaci. Ovako ostaje da zabilježimo pojavu, a svakako ćemo je pratiti i u narednom periodu.

Fotografije: Mirso, 25 januar 2023.

(spagos)

Drugi čovjek sa mjeseca

Drugi čovjek koji je kročio na Mjesec, Buzz Aldrin, doživljava poznu mladost. Ovih dana, u 93. godini, po četvrti put je stao pred matičara.

Buzz Aldrin

Buzz Aldrin (93) bio je druga osoba koja je hodala po Mjesecu 1969. godine, kada je imao 39 godina, oženjen, otac troje djece. Sada, sa 93 godine, oženio se po četvrti put, njegova mlada je 30 godina mlađa. Planiraju zajednička putovanja u male hotele. Na Instagramu su napisali: "Uzbuđeni smo kao dvoje tinejdžera." Čovek koji je hodao po Mesecu da bude uzbuđen kao odbjegli tinejdžer?
Buzz Aldrin je bio borbeni pilot u Korejskom ratu, oborio je dva ruska MiG-a. Oboriti MiG znači avion protiv aviona u vazdušnom duelu.
Na Mjesecu je skupljao kamenje i ostavio svoj čuveni otisak stopala. On je pobjedio smrt, prostor i vrijeme. Bio je na Mjesecu dva sata i 90 minuta.
"Let na Mjesec je bio lak", rekao je jednom. “Najteža stvar je život na zemlji.” Postao je zavisnik od alkohola i bio na terapijama.
Sada je startao sa jednom novom raketom. Njeno gorivo je ljubav.

Sa ovog mjesta čestitke!”

-:-
Drugi čovjek na Mjesecu po četvrti put je rekao da.
Legendarni astronauta Buzz Aldrin objavio je da se oženio svojom dugogodišnjom djevojkom na svoj rođendan. Aldrin, koji je u protekli petak napunio 93 godine, a na Twitteru je objavio fotografije svog venčanja sa 30 godina mlađom mladom.
Napisao je: „Sa zadovoljstvom mogu objaviti da smo se vjenčali moja dugogodišnja ljubav dr. Anca Faur. Vjenčali smo se na maloj privatnoj ceremoniji u Los Angelesu i uzbuđeni smo kao odbjegli tinejdžeri."
Supruga Anca Faur (63) radi u Aldrinovoj kompaniji "Buzz Aldrin Ventures LLC" od 2019. godine. Doktorirala je hemijsko inženjerstvo na Univerzitetu u Pitsburgu.
Aldrin je bio u braku tri puta: za Joan Ann Archer od 1954. do 1974., sa Beverly Van Zile od 1975. do 1978. i Lois Driggs Cannon od 1988. do 2012. godine. Drugi čovjek koji je dodirnuo površinu mjeseca ima troje djece: Jamesa, Janice i Andrewa, sve troje sa svojom prvom suprugom.
Aldrin je dospio na naslovne stranice prošle godine kada je jakna koju je nosio na svojoj istorijskoj prvoj misiji na površinu Mjeseca 1969. na aukciji profata za skoro 2,8 miliona dolara. Cijena je premašila očekivanja uoči aukcije za gotovo trećinu dok su se ponuđači ludo borili za kultnu jaknu.
Aldrin kaže da je konačno pronašao sreću nakon dugog i teškog putovanja. Jer: Prema njegovoj vlastitoj izjavi, prošao je kroz mračni period života, nakon što je napustio NASA.
Od 1971. jednostavno nije znao šta da radi sa svojim životom - borio se sa teškom depresijom i alkoholizmom. Godinama kasnije, 1988., pronašao je svoj novi poziv i osnovao neprofitnu organizaciju, ShareSpace Foundation, posvećenu širenju istraživanja svemira s ljudskom posadom.
Njegovi stavovi su slični onima svemirskih vizionara kao što je šef Tesle Elon Musk: 93-godišnjak je rekao da "veliki uspon" nije bio neophodan samo iz razloga istraživanja, već i za nastavak opstanka čovječanstva.

(news)

Fotografija iz dosijea iz maja 1969. prikazuje posadu astronauta u misiji sletanja na Mjesec Apollo 11. Slijeva na desno, Neil Armstrong, komandant; Michael Collins, pilot komandnog modula; i Edwin 'Buzz' Aldrin, lunarni modul

za podsjećanje:

Prvi čovjek koji je nogom kročio na Mjesec bio je Neil Armstrong.

Neil Alden Armstrong (rođen 5. avgusta 1930. u Wapakoneti, Ohio, umro 25. avgusta 2012. u Cincinantiju, Ohio) bio je američki probni pilot i astronaut. Bio je komandant Apolla 11, koji je 21. jula 1969. godine letio na Mjesec sa Buzz Aldrinom i Michael Collinsom.

(spagos)