Mostarom ovih dana

 

Mostarom ovih dana: Žena iznijela hljeb na balkon da se ohladi, a on izgorio.

fotografija: Fejićeva, česma kod mlade košćele, Sa dlana vodu pijem... (Mostaru moj/facebook)

Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Solakovića sokak

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 5. juna 2022. autor je Ahmet Kurt)

Urbana struktura Mostara je rezultat geografsko-hidroloških uslova i društvenih struktura razvijanih tokom pet stotina godina trajanja grada. Grad se nije širio radijalno iz jednog centra, nego su se mahale stvarale i popunjavale poput grozdova grožđa, gdje su nosive stabljike koje su davale snagu i život bili tokovi Neretve i Radobolje. Prvo su nastajale kuće, a zatim sokaci. Tokom gradnje, ako kuća nije imala direktni pristup javnom putu ostatak parcele bio bi pristup njoj, neka vrsta sokaka. Tokom vremena obzirom na diobu parcele broj njegovih korisnika se umnožavao, pa je na kraju sokak postajao svačiji, ili ničiji, te se tako pretvarao u javni prostor.

Tako je nastao i Solakovića sokak u koji se ulazi iz Fejićeve ulice, malo sjevernije i preko puta Karadžozbegove džamije - slika 1. Lijevo od ulaza u sokak 1892. godine izgrađen je Vakufski dvor. To je drugi mostarski sokak koji je dobio ime po nekoj porodici iz nevesinjskog kraja. Solakovići su porijeklom iz sela Biograci u kojem se spominje Solakovića mahala. Porodica je u sidžilima Mostarskih kadijâ prvi put zabilježena 1685. godine kada se spominju neki Ibrahim i Mehmed Salaković. Zatim Ahmed 1699, pa onda 1755. Mehmed, Hasan i Alija koji su bili terzije, pa Ibrahim i Džafer 1844. godine. Pekar Derviš Solaković držao je pekaru 1865. godine.

U državnom austrijskom arhivu u Beču čuva se spisak vlasnika kuća na Carini 1881. godine, u kojem je Derviš Solaković na kućnom broju 93 imao kuću na sprat sa tri sobe. Kao soba nisu se računali hajati niti tavani (divanhane). Na lijevoj strani slike br 2 se nalazila ta kuća. Osim Derviša u sokaku su 1881. godine imali kuće Papić Mošo, Perinović Stanko, Rizvanbegović Alija, te Behram Arslan i Smail. Mostarski muftija prije 1830. godine, Mustafa ef Ćišić je imao dvije kuće na sprat sa ukupno 13 soba na mjestu gdje se danas nalazi kuća sa odrinom porodice Gaštan (Solakovića 5) vidljiva na slici br 3. Sokak ovdje savija u lijevo sve do Bišćevića ćoška (slika br 4), a odatle, sada kao Bišćevića sokak, se ponovo penje i izlazi na Fejićeviću ulicu južno od Karadžozbegove džamije.

Danas u Mostaru ne živi niti jedan član porodice Solaković. Zadnji članovi ove porodice, Omer Solaković sa suprugom, učiteljicom Zibom, rođenom Alikalfić preselili su u Sarajevo 1921. godine. Danas u Sarajevu živi desetak članova ove stare mostarske porodice.

(Ahmet Kurt)

Praznik u Mostaru

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tacno.net dana 28. juna 2022. autor je Amer Obradović)

Fudbalski klub Velež proslavio je neki dan 100. rođendan. I ima hiljadu i jedna priča o njemu, o njegovim igračima i navijačima. Neke znaju reći mnogo više o gradu nego što je to ispisala službena istorija. Da, priče o Veležu znaju i prerasti u mitove, ne zato što Mostarci i Hercegovci žele preuveličavati, nego zato što njihova ljubav prema klubu često preraste i planinu po kojoj je Velež dobio ime. Mitovi su javni snovi, a ponekad postanu sastavni dio običnog života i narativa o nekoj sredini. Valjda je uz Stari most, u tom kamenom miljeu, jedino još Velež postao besmrtan. Ako je grčkim besmrtnicima epove posvetio Homer, one mostarske su ispisali i ispričali velikani poput Ice Voljevice, Mehe Sefića, Juse Nikšića, Miše Marića, Predraga Matvejevića, pa sve do Mehe Džegera i ostalih liski koje su Mostaru dale duh grada koji se najviše volio i diviti ali i šprdati sa samim sobom. To je ta zaprška, tajni sastojak koji gradu daje šmek.

Na početku čuvene horor parodije Davitelj protiv davitelja čuje se voiceover u kojem narator opisuje Beograd osamdesetih, sa pitanjem: ”Šta grad čini metropolom?”. Odgovor je, dakako, složen, te, osim broja stanovnika i ostalih velegradskih fora, poput Fantoma koji u ukradenom Porscheu danima vuče policiju za nos i uveseljava Beograđane, da bi grad postao metropola, mora da ima i barem jednog serijskog ubicu. Davitelja… Dok je Beograd pokušavao da postane metropola, Mostar je već bio barem grad i tu je svoju neizostavnu ulogu imao upravo Velež. Zašto je to tako, evo samo jedne priče – one o prvoj Vespi u gradu na Neretvi…

Sto godina

U svojih 100 godina Velež je imao fudbalske virtuoze svjetske klase, od Vahe Halilhodžića, Bake Sliškovića, Kulje Vladića, Duška Bajevića, Envera Marića, pa do Seje Kajtaza, Semira Tuce, Mehe Kodre i Sergeja Barbareza, ali prvi koji je dohvatio visine bio je legendarni Muhamed Mujić, u Mostaru poznat kao Hamić. Kakva je Mujić bio veličina, jednom mi je u intervjuu za magazin Dani ispričao baš Semir Tuce: ”Moj rahmetli stari je govorio: ‘Kakav si ti igrač? Nikakav, kakav je bio Mujić’…” Tuce je itekako vjerovao u to što mu je govorio otac rahmetli. A o tome su govorili i rezultati. Sa reprezentacijom SFRJ, Mujić je 1956. osvojio srebrenu medalju na Olimpijskim igrama, a 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojio je četvrto mjesto – što je najbolji reprezentativni uspjeh svih vremena bivše zajedničke države u fudbalu. Hamić je bio prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije i njegov stav na igralištu i van njega ostavio je traga na brojne generacije veležovaca i Mostaraca. Njegova veličina je bila da nije bio ”puhander”, što bi rekli u gradu na Neretvi, tj. nikada se nije pretjerano hvalio, iako su mnoge njegove partije ušle u fudbalsku antologiju, poput one kada je Dinamu dao pet golova 1956. – tada je Velež slavio sa visokih 6:1, ili kada je Hajduku dao gol potiljkom… Ali nisu samo golovi i igre u crvenom dresu sa petokrakom učinili Mujića urbanom legendom, nego i njegov stil života.

U jednom TV dokumentarcu o Veležovom halfu Krunoslavu Kruni Radiljeviću, još jedna igračina, Franjo Džidić, opisujući šta je značio odlazak dva igrača Veleža na Olimpijske igre je rekao: ”To je bilo čudesno za Mostar. Dva naša igrača su otišla na najvišu sportsku razinu. Mislim da su se sa Olimpijade vraćali preko Rima, a tamo je Mujić kupio Vespu. To je bila prva Vespa u Mostaru, a Kruno Radiljević je kupio biciklo. Bilo je to neko žensko biciklo, ali to je bio najljepše biciklo u Mostaru.”

Mediteranski milje

Ta Mujićeva Vespa je izgledala poput čuda na mostarskim ulicama, praznik za oči, revolucija u gradskom saobraćaju, baš kako je to zamislio njen tvorac – Enrico Piaggio. Fudbaleri su bili glavni frajeri toga vremena, a sa njihovim usponom dolazile su stvarčice koje su se mogle vidjeti samo na filmovima. Tako je prvu Vespu u Splitu 1959. provozao hajdukovac Bernard Vukas. Vespa nije samo simbol talijanskog “slatkog života”, nego je postala sastavni dio mediteranskog miljea kojem pripadaju i Vukasov Split, i Mujićev Mostar. Vespa je bila osmišljena kao motocikl sa aranžiranim komponentama, kao što su branici i hauba, koji su pokrivali tehniku ispod, čime je bio onemogućen dodir sa zagrijanim motorom za vrijeme vožnje, a ujedno se sprječavalo prljanje motora i vozača. Njene prednosti: bila je lagana, pokretna i vrlo jednostavna za vožnju. Posebnu popularnost je stekla nakon što su se njome provozali Audrey Hepburn i Gregory Peck u filmu Praznik u Rimu, iz 1953. godine. Za tu ulogu je jedna od najljepših glumica koja se ikad pojavila na filmu dobila Oscara, a godinama kasnije je izjavila da je njen najdraži film baš taj, jer je on učinio zvijezdom. Ako su holivudske zvijezde Vespu proslavile i promovisale u poželjan gradski životni lifestyle, Mujić i Vukas su zahvaljujući njoj na ulicama Mostara i Splita postali ikone novog modernog načina života i napretka koji je bio prisutan tih godina. Hamić je, kažu Mostarci, nakon Vespe, nabavio bijelog Fiata 1100, sa kojim je išao na treninge i tako Mostarce učinio još ponosnijim što njihov sugrađanin voza takvu makinu…

Mnogo je priča o Veležu i njegovim Rođenim. O mnogim bi se mogao snimiti film. Priča o Muhamedu Mujiću, velikanu po kojem se danas zove Veležova omladinska škola i čovjeka koji je prvi provozao Vespu po Mostaru, što je ovoj hercegovačkoj čaršiji dalo dodatni šmek grada, dostojna je Rođenih i njihovog stogodišnjeg naslijeđa. Kad je Stari most mimara Hajrudina spojio dvije obale Neretve 1566. godine, rodila se i mostarska čaršija. Taj Most je bio i ostao trajni simbol grada kojem su urbani duh i snove o kozmopolitizmu donijeli Velež i njegovi Rođeni. Vespa Muhameda Mujića je bila parče toga sna…

(Amer Obradović)

bihamk.ba

link: Praznik u Mostaru | Tacno.net

Iz stare štampe: Nemiri nakon dvostrukog ubistva, 1914. godine

U novinama “The Day Book” iz Chicaga, dana 30. juna 1914. godine objavljen je slijedeći tekst:

“Budimpešta, Mađarska, 30.jun – Prema izvještajima, više od 200 osoba je ubijeno ili ranjeno u Mostaru u Hercegovini, u očajničkim borbama između Srba i muslimana i Hrvata koje su izbile nakon atentata na prestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu.

Telegrami iz desetak drugih gradova i sela širom Bosne izvještavaju o izbijanju sukoba između muslimana koji odobravaju austrijsku dominaciju i Srba, koji je preziru. Koliko ozbiljni su bili sukobi nismo uspjeli doznati, ali se vjeruje da će ih još stotine nastradati prije nego sukob muslimana i Srba prestane.

Specijalni dopisnik budapeštanskog Hirlapa iz Mostara javlja da su muslimai i Hrvati napali srpsku četvrt u Mostaru, noseći zastave i natpise „Smrt Srbima ubojicama.” Kad je rulja stigla na rub srpskog naselja, grupe mladih Srba su im se suprotstavile i borba je otpočela. U skoro svakoj uličici su se vodil sukobi. Vremenom su Srbi nadjačali rulju i muslimani su odbačeni nazad, međutim, uskoro se oglasio alarm i iz skoro svih kvartova grada su pristigle nove horde Hrvata i muslimana koje su se uključile u sukob. Ljudi su satima padali na obje sukobljene strane.

Sredinom bitke koja se vodila od kuće do kuće, zapaljene su neke srpske kuće. Nemoguće je požare bilo gasiti, pa je ubrzo počela goriti skoro cijela četvrt. Računa se da je nastradalo 200, što mrtvih što ranjenih, tijekom sukoba”.

(prevod: Tibor Vrančić)

Ovi događaji su kasnije bili tema mnogih naučnih radova i publikacija, a na neki način su bili i uvod u Prvi svjetski rat u našim krajevima.

Fotografija: Mostar, panorama, Albert Khan 1912. godine

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago/Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

Sa i oko Svečane akademije

 

Rođeni za vječnost

Slike sa i oko Svečane akademije

Svečana akademija povodom zlatnog jubileja Fudbalskog kluba Velež Mostar, održana sinoć u prepunoj sali mostarskog Narodnog pozorišta, svojim sadržajem, atmosferom i iznad svega emocijama još jednom jasno je pokazala zašto je naš Velež klub prkosa, ljubavi i ponosa.

Djelić ove nevjerovatne noći, na koju smo svi ponosni, donosimo vam kroz fotografije našeg Dine Đonke.

Napominjemo, za sve one koji ovaj događaj nisu uspjeli popratiti, da će snimak cijele Svečane akademije moći pogledati na YouTube kanalu Face TV.

Photo by Dino Đonko

FK Velež Mostar

Hercegovina – Rajska zemlja

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 26. maja 2022. godine, autor je Ahmet Kurt)

Pet prvih biljaka koje daju plodove, a koje je čovjek u osvit civilizacije kultivisao i počeo gajiti su palma (hurme), šipak, grožđe, smokve i maslina. Ne bez razloga ova se drveća spominju u svim svetim knjigama i veže se za rajske bašče.

U području Hercegovine južno od Mostara, uz tokove Neretve, Radobolje, Jasenice, Bune, Bregave, Trebižata i Krupe uspijeva svih pet rajskih/džennetskih biljaka! Ne treba onda dalje opisivati kakva se nebeska blagodet spustila na ovaj dio Bosne i Hercegovine. Još samo da žitelji ovog područja počnu cijeniti i čuvati ovo bogatsvo koje ih je zadesilo.

Uz neke mostarske džamije, ne bez razloga, rastu palme, rajsko drvo koje se u Kur’anu spominje 21 put.

Slika 1 - Tere Jahjetova Džamija na Carini

Slika 2 - Karadžozbegova džamija

Slika 3. - Ćose Jahje džamija na Musali

(Ahmet Kurt)

Stoti rođendan Rođenih svečano proslavljen i na Musali

 

(fotografije, NovaSloboda, Avaz, Mirso)

Na centralnom gradskom trgu Musala večeras je održan Slavljenički koncert, u čast stotog rođendana FK Velež.

Slavljenički vikend započeo je sinoć spektakularnim vatrometom i bakljadom, a slike iz Mostara obišle su region i svijet. Nastavljen je danas svečanom akademijom kluba u prepunoj sali Narodnog pozorišta, a koluminiralo je koncertom na Musali.

Pred više hiljada ljudi nastupali su Saša Đermanović, Elvedin Delić, Adnan Jerlagić, Čizma i Proleteri, Branko Đurić-Đura sa grupom Bombaj štampa, Mili Tiro i Red Army Band.

Voditelj programa bio je poznati sportski komentator Marjan Mijajlović.

(NovaSloboda.ba)

Svečanosti povodom 100 godina FK Velež

(fotografije, NovaSloboda, klix, Mirso)

Veležovo postojanje nikad i niko više neće dovoditi u pitanje

U prepunoj sali Narodnog pozorišta večeras je povodom zlatnog jubileja – 100 godina postojanja FK Velež, upriličena svečana akademija kluba, kojoj su prisustvovali predstavnici društveno-političkog, privrednog,kulturnog i sportskog života Mostara, HNK-a i FBiH.

Ovacije prisutnih dobili su velikani fudbalske igre, koji su slavu Veleža pronosili širom Jugoslavije, Evrope i svijeta: Enver-Mara Marić, Vahid-Vaha Halilhodžić, Džemal-Čorba Hadžiabdić i Meho Kodro. Šteta što nije bilo Duška Bajevića, Semira Tuce i još nekih drugih veličina.

Jedan od tvoraca novog Veleža i čovjek koji je utro put u svijetlu budućnost klubu, koji je od mrzitelja svega lijepog bio osuđen na nestanak, Šemsudin-Sudo Hasić rekao je u pozdravnom obraćanju da je Velež bio i ostao simbioza svega onog što je Mostar.

“Veležovo postojanje nikad i niko više neće dovoditi u pitanje. Jer, Velež se voli kao najrođenije, s neopisivom ljubavlju i nikakvi zlotvori to neće moći poništiti. Velež se mora distancirati od političkih uticaja s bilo koje strane”, rekao je Hasić.

U sklopu svečane akademije, premijerno je izvedena multimedijalna pozorišna predstava “Rođeni za vječnost” u režiji Aleša Kurta.

Potom je na trgu Musala pred nekoliko hiljada posjetilaca iz Mostara, dijaspore i brojnih drugih gradova održan Slavljenički koncert, na kome sunastupii Saša Đermanović, Elvedin Delić, Adnan Jerlagić, Čizma i Proleteri, Branko Đurić-Đura sa grupom Bombaj štampa i Red Army Band.

Voditelj programa bio je poznati sportski komentator Marjan Mijajlović.

(NovaSloboda.ba)

Svečana akademija povodom 100 godina Veleža uz predstavu "Rođeni za vječnost"

Svečana akademija povodom obilježavanja 100 godina Fudbalskog kluba Velež održana je večeras u Narodnom pozorištu Mostar.

Uz prisustvo od oko 500 zvanica, premijerno je izvedena pozorišna predstava pod nazivom "Rođeni za vječnost" posvećena stogodišnjem historijatu Veleža. U predstavi su igrali Saša Oručević, Mirsad Tuka, Mirvad Kurić i Belma Lizde Kurt.

Među gostima su bile brojne poznate ličnosti iz svijeta sporta, politike i društvenog života, a dominirali su bivši i sadašnji asovi mostarskog kluba.

U pozorište su tako stigli Vahid Halilhodžić, Meho Kodro, Amar Osim, Fadil Novalić, Denis Zvizdić, Šemsudin Hasić, Džemal Hadžiabdić, Sejo Kajtaz, Enver Marić, Anel Karabeg, Admir Velagić, Admir Vladavić, Elvir Čolić, Emir Balić, Adnan Džemidžić...

"S velikim zadovoljstvom sam došao tu. Ovo je klub koji je imao teških trenutaka. Ja sam puno zahvalan Veležu, zahvaljujući njemu napravio sam nešto u životu. Izabrao sam nogomet, nisam se prevario i proveo sam u ovom klubu 13 godina. Moja zadnja utakmica u dresu Veleža bilo je osvajanje Kupa Maršala Tita, to su nevjerovatna vremena", rekao je Halilhodžić okupljenjim medijim prije samog početka ceremonije.

Proslava povodom 100. rođendana Veleža će se nastaviti na gradskom trgu Musala na kojem će se biti održan veliki slavljenički koncert na kojem će nastupati nekoliko pjevača i bendova.

(klix)

Uz stoljeće Rođenih

 

Povodom obilježavanja 100 godina postojanja mostarskog FK Velež najvatreniji navijači iz skupine Red Army su organizovali svečanost za sve ljubitelje mostarskih Rođenih te upriličili spektakularnu bakljadu i vatromet kojim su Mostar obojili u crveno.

Poseban spektakl su organizirali na Starom mostu u Mostaru od kuda su poslali snažne poruke podrške voljenom klubu koji je ove godine osvojio Kup BiH i odlazaku Evropu, te učinio ponosnim sve građane Mostara. Spektakularni vatromet i bakljada parali su nebo iznad Mostara, a gradske ulice i Stari most obojeni su u crveno.

Povodom obilježavanja stogodišnjice mostarskih Rođenih tokom ovog mjeseca je u najvećeg hercegovačkom gradu održano niz aktivnostim, među kojima su promocije knjiga i izložbe, a centralna svečanost kojom se ova manifestacija završava najavljena je za nedelju.

Tako će se povodom zlatnog jubileja FK Velež u Narodnom pozorištu Mostar, 26. juna održati svečana akademija s početkom u 20 sati, a oni koji nisu u mogućnosti prisustvovati tom događaju, svečanost mogu pratiti putem direktnog televizijskog prijenosa.

Svečanost će se nastaviti na gradskom trgu Musala velikim koncertom koji je najavljen za 22 sata, a muzički spektakl kako poručuju organizatori pripremit će Saša Đermanović, Elvedin Delić-Dela, Adnan Jerlagić, Čizma i Proleteri, Branko Đurić –Đuro sa grupom Bombaj štampa i jedinstveni Red Army Band.

(fkvelež)

Stoljeće Rođenih

 

1933.

1939.

1955.

1958.

1974.

1981.

1986.

2008/09

2010/11

2021.

2022.

FK Velež 1922 – 2022.

Kratka istorija FK Velež Mostar, uz prvo stoljeće postojanja

Sažeti sto godina u par rečenica težak je zadatak, pogotovo kad se radi o gorostasu kakav je FK Velež. Mjereći ljudskim vijekom, reklo bi se da se radi o starcu kome vrijeme polako ističe, ali mjereći istorijom i vječnošću, ovom mladiću se napunilo tek prvo cijelo stoljeće. A istorija je ta, koja uz gorostase i veličine, kao što je i Velež, bilježi samo stoljeća.

Životni put Veleža, po matičnim knjigama, počeo je 26. juna 1922. g. Rođen je, bukvalno rečeno na jednoj poljani, kod Sjevernog logora, a ime je dobio po planini Velež, pa mu je u samom startu bilo predodređena vječnost, kao i planini čije ime nosi. Na samom startu ponio je ime “Radnički šport klub Velež”. Nastao je i ostao klub radničke klase, što se u prvom stoljeću njegovog postojanja izjednačava sa pojmom raja. Uz svoje ime u svijetu je poznat i po nadimku “Rođeni”, jer u njemu svoje fudbalsko umijeće evo skoro puno stoljeće pokazuju momci rođeni u ovoj vali.

Zbog antifašističkog opredjeljenja kluba, gradske vlasti su mu zabranile rad 1940 godine, a klupske prostorije su zakatančene. Fašističke vlasti u Mostaru, početkom rata potpuno zabranjuju djelovanje Veleža, a veliki broj njegovih članova i fudbalera uključuje se u partizanske jedinice. Velež postaje sinonim Narodnooslobodilačke borbe. U toku drugog svjetskog rata život su za slobodu dala 77 Veležovih igrača, a devetorica igrača su proglašeni narodnim herojima.

Poslije gotovo petogodišnjeg prisilnog mirovanja, u martu 1945. rad kluba je obnovljen. U tom periodu Velež se najprije se takmičio u Oblasno-Podsaveznoj, zatim Republičkoj, pa Trećoj i Drugoj ligi, a od sezone 1955/56 postao je standardni je prvoligaš i u toj je konkurenciji ostao sve do raspada Jugoslavije, do takmičarske 1991/92, da bi u aprilu 1992. zbog ratnih uslova završio svoje učešće u tom društvu.

Najveće uspjehe u prvenstvu ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74 i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka mu je najbliža bila 1973/74, ali ga je od nje odvojila samo gol razlika. Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije, a dva puta su osvojili veliki srebreni trofej. Do prvog Kupa su stigli 1981. godine pobjedom nad Željezničarom od 3:2, a nakon pet godina u maju 1986. slijedi drugi trijumf u Kupu, kada je savladan Dinamo Zagreb rezultatom 3:1.

Rođeni su šest puta izlazili na zvaničnu evropsku scenu: četiri puta u Kupu UEFA, dva puta u Kupu pobjednika kupova. Najuspješniji nastup imali su sezone 1974/75. kada su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Eliminisali moskovskog Spartaka, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enshendeu protiv Twentea. Ostat de upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borusijom iz Dortmunda 1987. godine. Na prepunom Gradskom stadionu pod Bijelim Brijegom, pred više od 33.000 gledalaca Velež je slavio sa 2:1, ali nažalost, rezultat iz Dortmunda je glasio 2:0 u korist Borusije.

Mostar i Velež su od 1965. do 1992. godine bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju, “Februarskog turnira”, koji se igrao povodom Dana oslobođenja Mostara 14. februara. Za to vrijeme na djelu je viđena 31 ekipa među kojima 16 stranih, a među njima dvije reprezentacije i 14 naših klubova. Na stadionu pod Bijelim Brijegom, na toj reviji, učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Češke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a, kao i sa prostora bivše Jugoslavije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili pobjednici čak 15 puta.

Kada se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska fudbalska škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu. Lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem fudbalske vještine plijenili su poklonike fudbala na svim stadionima tadašnje države, ali i širom Evrope i svijeta. Ko se ne sjeća i ko ne pamti velemajstore loptanja, fudbalske boeme - šarmere Halduna-Lea Hrvića, Sulejmana Repca, Muhameda Mujića, Duška Bajevića, Franju Vladića, Jadrana Topića, Momčila Vukoja, Blaža Sliškovića, Vladimira Škočajića, Vladimira Matijevića, Semira Tuce, Seada Kajtaza i one koji su, na njima specifičan način, čuvali mrežu mostarskog kluba - Žarka Barbarića, Gordana Irovića, Ivana Ćurkovića, Envera Marića, Vukašina Petranovića.

Godine 1989. juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije.

1992. godine zbog rata u našoj državi prestaju sve fudbalske aktivnosti. U ratnim okolnostima Veležu je sva imovina oduzeta bez naknade, a to je praktično značilo gašenje Veleža. Početkom 1994. godine, dok je rat još bjesnio, donesena je odluku o obnovi rada Fudbalskog kluba Velež, od onog trenutka, kada se za to steknu minimalni uslovi. Prestankom rata Velež je ostao bez stadiona, kojeg je decenijama koristio. Po treći put od osnivanja krenuo je od nule.

Aktivnost je nastavljena na prigradskom igrališta u Vrapčićima. Suočen sa svim mogućim nedaćama i problemima, Velež nastavlja ispisivati stranice fudbalske istorije. Grad Mostar nakon rata postaje podijeljen grad. Fudbal u Mostaru je također podijeljen, kao i navijači. Svi, ratom i nakon rata nagomilani problemi prelamali su se godinama kroz fudbalske utakmice gradskih rivala. Neretvom će zasigurno proteći još dosta hladne vode, dok gradski derbi u Mostaru postane derbi u pravom fudbalskom smislu. Velež je u tim poslijeratnim godinama bivao rastrzan između Premijer lige BiH i Prve lige Federacije, bez materijalnih sredstava, bez prihoda, sa nevjerovatno velikom fluktuacijom igračkog i stručnog kadra. Put ka staroj slavi je u tim godinama izgledao dalek, i gotovo nemoguć.

Zadnjih nekoliko godina status u Premijer ligi se stabilizira. Klub dolazi u ruke pravih ljudi. Rezultatski i finansijski klub se stabilizira, što se odmah odrazilo i na sportskom planu. Zadnje tri godine, prije stotog rođendana, FK Velež se nalazi u gornjem domu Premijer lige BiH.

U sezoni 2020/21 plasirao se u novoosnovanu evropsku Konferencijsku ligu i odmah dogurao do trećeg pretkola. Na tom putu je iz takmičenja izbacio Coleraine iz Sjeverne Irske, pa legendarni grčki AEK, da bi u trećem pretkolu poklekao protiv švedskog IF Elfsborga.

To je bio povratak Rođenih u Evropu poslije 33 godine, a fudbalska groznica i euforija je danima potresala Mostar.

Sezonu 2021/22 FK Velež je krunisao osvajanjem Kupa BiH, i tako u svojoj stotoj godini postojanja ponovo izborio za učešće u evropskim kupovima, u Konferencijskoj ligi, što je svojevrsni poklon vjernim navijačima koji nisu gubili nadu i odustajali od svog kluba čitavo vrijeme.

Ovdje treba napomenuti i organizovani klub navijača Red Army 1981. koji je prošle godine proslavio 40 godina svog postojanja i vjernosti svom klubu.

Za raju, Velež ostaje nepromijenjena i nedodirljiva konstanta. Želja navijača i simpatizera FK Velež godinama su bile, da u puno boljim uslovima dočekaju i stotu. Te želje se polako i ostvaruju. Nakon što je 1992. godine protjeran sa svog stadiona pod Bijelim Brijegom, Stadion Rođeni zadnjih godina dobija svoje konačne konture. To će nakon konačne izgradnje biti fudbalska arena sa desetak hiljdada sjedišta, sa svim uslovima odigravanja utakmica na najvišem nivou.

Rođeni neka Vam je sretan 100. rođendan, uz želju da neke buduće generacije dožive i dvijestotu.

Forza Velež!

Smail Špago