Donnerstag, 30. Juli 2015

Izvorni kaldrmisani sokak u Mostaru




(objavljeno na Ibrahim Kajan/facebook)

Jedva sam je pronašao...pristuo joj je zaklonjen gustim šumskim zidom, samo 150-200 metara od bučnog prometnog rspuća Balinovac. Jedini izvorni kaldrmisani sokak u Mostaru, na krajnjem zapadnom dijelu Mostara, u nekoć poznatoj mahali Đikovina...

Komentar: Babo Hakija Husref Nedžad kaldrma i araluk ,pa cim ga prodjes vidis kapiju mog djetinstva tu mi se rodio Babo Djikic Mehmed ,kao i njegova djeca ,Araluk je nekada imao zeljeznu kapiju koja se zatvarala po noci ,pred aralukom sa desna zivjela je porodica Djikic Ibre ,a ljevo porodica Kokanovic ,a kapija mog Babe se vidi na slici kroz Araluk ,hvala na slikama davno bjese 93 kad sam zadbji put hodao po ovoj kaldrmi, a ujedno ova kaldrma je bio put za Djikovinu ili Djikica valu..

Mittwoch, 29. Juli 2015

Olimpijske ruine – Grčka


Tamo gdje nema para, nema ni održavanja sportskih objekata. Ova konstatacije ne odnosi se na naše objekte naše, nego na Olimpijske objekte održane u Grčkoj 2004. godine. Te godine Grčki fudbaleri su postali prvaci Evrope u fudbalu, a nakon toga slijedile su Olimpijske igra u Atheni. O zaduženju Grčke tada niko nije ni govorio, niti je bilo pojma da će doći do situacije kakva je danas. Troškovi organizacije Olimpijade, sa izgradnjom objekata, oficijelno su bili oko 8,5 milijardi eura, iako su procjene i tada govorile da se radilo o cifri od oko 20 milijardi eura. Deficit u budžetu Grčke je 2004. godine iznosio 7,1 posto, a dvije godine prije toga bio je 4,7 posto. U toku 12 godina zaduženje države poraslo je sa 12 milijardi, na 195 milijardi eura.
Danas, 11 godina nakon olimpijade u Aheni sportski tereni, kao i ovaj na slici, na kome se igrala odbojka na pijesku, zarasli su u korov, i izgledaju kao ruine.


(izvor: spiegel)

Art Cologne


Kölsch hat viele Seiten: man kann Kölsch trinken, reden, denken... Das werden Sie auf dieser locker-lustigen Tour durch die Kölner Altstadt hautnah erleben. Wir stellen Brauhäuser vor, testen unterschiedliche Kölschsorten, klären, was den "Köbes" vom "Zappes" unterscheidet und wie die "Kölsche Fooderkaat" zu manch einer ihrer Spezialitäten gelangte. Zwischendurch sehen wir auf dieser Stadtführung aber auch einiges von der Altstadt, hören Histörchen rund um die Kölner, ihre Mentalität und das Bier.

Wenn Sie möchten, können Sie die Kölschtour auch "op Kölsch" buchen: so probieren Sie nicht nur Kölsch, sondern Sie hören auch Kölsch.

Dienstag, 28. Juli 2015

Poezija grada


Nach warmen Nächten und an Wochenenden ist das Ufer der Seine in der Nähe des Pont Neuf mit den Resten gigantischer Saufgelage bedeckt. Es sieht aus wie eine Pop-Art-Skulptur oder eine ironische In stal la tion. Bis die Reinigungsfahrzeuge kommen und alles wegsaugen, damit es am nächsten Abend weitergehen kann. Einmal fragte ich einen Reinigungsmann, ob es ihn nicht ärgere, wie viel Müll die Leute zurücklassen. »Das ist noch gar nichts«, sagte er gleichmütig. »Schauen Sie weiter hinten, da ist es viel schlimmer«.
Jean-Philippe Delhomme ist ein weltbekannter Illustrator.
Ende der Siebziger zog er im Alter von 18 nach Paris. An dieser Stelle führt er ein Jahr lang sein »Pariser Tagebuch«

(izvor:sdz)

Sonntag, 26. Juli 2015

Ljubavne priče





Ponekad se čini da se fikcija i stvarnost čudnovato mješaju. Naprimjer, Ali MacGraw (76) i Ryan O’Neal (74), bili su par iz snova sedamdesetih godina, kada su po postali poznati u svijetu sa filmom “Love Story”, Ljubavna priča. Milioni gledalaca u kinima bili su ganuti do suza kroz ljubavnu priču, o ljubavi bogatog studenta i kćerke jednog italijanskog useljenika, bez happy enda, jer je ona na kraju filma morala umrijeti. Sentimentalna priča, koja je za muziku u filmu dobila Oscara, spada u najuspješnije filmove svih vremena. Već tada mnogi su željeli da dvoje glumaca vide i privatno kao jedan par. Ali, do toga nije došlo.
Ryan O’Neal se ženio dva puta, ali su oba braka, u kojima je imao troje djece, neslavno propala. Slijedile su afere i jedna on-off veza sa Farrah Fawcett, sa kojom je dobio i četvrto dijete. Kada su se konačno dogovorili da vezu krunišu brakom, Fawcett je podlegla posljedicama teške bolesti.
Ali MacGraw je također vodila turbulentni život, čak sa trojicom muževa, jedan od njih je bio Steve McQueen, a slijedili su njeni ekscesi sa alkoholom i drogama.
45 godina nakon pojavljivanja filma “Love Story” startaju Ryan O Neal i Ali MacGraw jedan novi comeback, kao ljubavni par na pozornici. U drami “Love Letters”, Ljubavna pisma, mogu se vidjeti kao jedan stariji ljubavni par, koji se nikad nije spojio, nego su jedno drugom čak 50 godina pisali ljubavna pisma, i sada ih na pozornici čitaju jedno drugom.
“ Ja nju volim. Ja sam je uvijek volio” priznao je Ryan u jednom intervjuu početkom godine. MacGraw je na to reagirala malo suzdržano, izjavom „ Ryan je jedna komplikovana osoba. Odličan glumac sa mnogo talenta”.
U februaru su kružile pričice, da je čak moguće i jedno vjenčanje.
Možda je happyand nekadašnje priče iz sedamdesetih upravo sada više fikcija nego realnost.


(izvor SDZ)

Samstag, 25. Juli 2015

Meryem Uzerli - Djevojka i more




U njemačkom časopisu Focus objavljena je velika reportaža o glumici Meryem Uzerli pod naslovom “Naš najtajnovitiji superstar”, o popularnoj Hurem, iz serije o Sulejmanu. Milioni gledalaca bili su oduševljeni njenom pojavom i glumom u toj seriji. U Njemačkoj je skoro niko ne poznaje. Majka joj je Njemica, šef jedne službe na Univerzitetu, a otac joj je Turčin, docent za socijalnu pedagogiju. Reportaža je prikazala njeno putovanje, kroz njena dva svijeta.

Iza nje se nalazi Bosfor, a ispred nje budućnost: Merym Uzerli je već sada ikona u Turskoj, u Iraku, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Rusiji, Sjevenoj Africi, Čileu i u još 50 drugih država na svijetu. U vrijeme dok su se njezine serije prikazivale na TV, gledalo ih je preko 400 miliona gledalaca. Meryem je do sada imala samo dvije nezapažene ulogee u dva televizijska filma u Njemačkoj. Više od toga nije ni imala ponuda.
2010. godine Turska televizija je otkrila Meryem. U kultnoj seriji «Veličanstveno stoljeće“ imala je ulogu omiljene žene sultana Sulejmana. Ovom ulogom Meryem je postala poznata puno dalje od Turske. Upravo sada snima jedan film u Bosni, a od septembra će se ponovo pojaviti u jednoj seriji na turskoj i arapskoj TV. Između ostalog pojavljivala se na naslovnim stranicama časopisa, turski «Elle» i pakistanski «Instyle».
Kad je u Istanbulu ne može se normalno kretati, jer, gdje god se pojavi, stvori se neviđena gužva. U međuvremenu, veoma često je na putu Istanbul – Berlin. U Berlinu je njeno tajno skrovište, gdje ni najbliži komšija nema pojma da je ona svjetska zvijezda. Tu provodi najviše vremena sa svojom jednogodišnjom kćerkom.
U Berlinu, na Schönhauser Aleji Meryem se zaustavila ispod velikog grafita slavne glumice Marlene Dietrich, koja je bila i ostala jedina svjetska ženska zvijezda iz Njemačke.
Meryem Uzerli je danas već poznata u 60 zemalja svijeta. Do kraja 2016. godine zauzeta je snimanjem.
Na jednu ponudu iz Njemačke još uvijek čeka.

(izvor:focus)


Kalkuta – Dan velikog pranja


Stanovnici Kalkute svoj grad veoma rado zovu „Grad radosti“, iako skoro jedna trećina, od ukupno 5 miliona stanovnika, živi u siromašnim dijelovima ove istočnoindijske metropole. Kao i u svim drugim mjestima, ovdje cvijeta posao sa sekundarnim sirovinama. Posebno dobro ide „jeans“. U četvrti Sovabazar, kako je to prikazano na fotografiji, između motocikla i odvodnih cijevi razgrnute su stare oprane stvari, kako bi se osušile i ponudile na tržištu.


(izvor: focus)

Iz životinjskog svijeta – Po potrebi, mužjak, ili ženka



Bradati agama (Pogona vitticeps) je vrsta guštera koji pripada porodici agamida. Jedna je vrlo rijetka životinja koja potiče iz sušnih dijelova Australije. Izgleda kao mali zmaj, a nekim primjercima, kad se uzbude, pocrveni glava. Zoolozi su sad otkrili, prema izvještaju Natur online, da ove životinje mogu mijenjati svoj spol. Istraživači su pri tome sakupili 131 primjerak ove životinje iz oblasti Queensland i New South Wales, pokušavajući putem hromozona odrediti koja životinje je mužjak, a koja ženka. U laboratoriju su došli do spoznaje da ove životinje pod određenim uslovima mogu mjenjati spol. Za promjene spola brine se temperatura sunce. Ukoliko se jaja legu kod temperature više od 32°C dolazi do promjena u tijelu, pa umjesto mužjaka nastaju plodonosne ženke? Zbog čega dolazi do toga, zoolozi još ne mogu objasniti.


(izvor: stern)

Dienstag, 21. Juli 2015

Iz životinjskog svijeta – Iznenadni manevar






Fantastični snimci. Momenti manevra u vazduhu: Vrana sa rasponom krila od 1,1 metar napada otpozadi bjeloglavog orla sa rasponom krila od 2,30 metara. Desnom nogom kači se za njegova leđa, hvata se i drugom nogom i učvršćuje svoj položaj. Nakon toga stiče se utisak da vrana sasvim udobno i opušteno leti dalje.


Doduše, u vremenima digitalne fotografije moglo bi se pomisliti da se radi o fotomontaži. Međutim, snimci su autentični i napravljeni su u blizini mjesta Seabeck u američkoj državi Washington. Vrane su inače odlični letači. Orao sa njegovim rasponom krila je dugotrajni letač, i svojim stilom leta može se satima zadržati u zraku. A pitanje je dali se vrana za ovaj potez odlučila samo zbog udobnosti leta. Scena ima i jedan biološki smisao. Moguće da se odlučila na taj potez da bi potjerala orla iz blizine njezinog gnijezda. Iz toga razloga vrana se odlučila na jedan ovakav potez. Pošto oči u oči nije imala nikave šanse, približila mu se otpozadi, otkuda je orao nije mogao primjetiti. A ustvari, poslužila se jednim lukavstvom, koji je poznat iz taktike pilota ratnih aviona iz Prvog svjetskog rata. I oni su ovakvim manevrom iznenada prilazili protivničkim avionima otpozadi. 

Montag, 20. Juli 2015

Uz sjećanje na „Debelog i Mršavog“



“Tortom u lice” to funkcioniše uvijek da se neko natjera na smijeh. Važno je da na torti ima što više šlaga. Pred otvaranje jednog festivala crno-bijelih, nijemih filmova sa Stanom Laurelom i Oliverom Hardyjem u Berlinu, bilo je mnogo torti na samom ulazu u kino. I baš sa puno šlaga. Funkcioniralo je više nego odlično. Bilo je mnogo dobrovoljaca, kojima nije trebalo dva puta ponoviti šta treba raditi. A bilo je i onih, koji su “dobrovoljno” uvučeni u makljažu tortama. Za čas se stvorila atmosfera kao u najboljim burleskama nijemog filma iz tridesetih godina prošlog vijeka, koje su decenijama nasmijavale gledaoce u kinima širom svijeta.

Kod nas su najveću popularnost Debeli i Mršavi imali u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog vijeka, pa i kasnije kroz repriziranje filmova na televiziji.
Bilo je to vrijeme kad se čitavo kino sala smijalo naglas! Bilo je to vrijeme u kojem smo se znali smijati!

Debeli i Mršavi, ili Stanlio i Olio, kako smo ih mi zvali, spadaju u klasike nijemih filmova, i borbi sa tortama.
Zbog toga je festival filmova sa njima dvojicom u glavnim ulogama, i slobodna borba  tortama na platou ispred kina, za mnoge bila ostvarenje njihovog dječijeg sna. Sama borba, ali i posmatranje, od strane onih koji se se odmakli na pristojnu razdaljinu, značila je  oslobađanje psihe, pošto je označavala povredu starog pravila iz kućnog reda i odgoja, da se sa hranom ne smije igrati. Borba je trajala nekoliko minuta, prvo, što je brzo ponestalo municije, a drugo, što su se svi učesnici u borbi zacenuli od smijeha, bokserskim žargonom rečeno, bili su k.o.
Naravno, po starom dobrom običaju, nakon borbe učesnici su sami očistili plato od otpadaka, a onda je slijedilo tuširanje, presvlačenje, pa u miru, još jednom, smijeh tokom gledanja filma.


(izvor:focus)

Sonntag, 19. Juli 2015

Sladoled na štapiću broji 110 godina



Prije 110 godine jedan 11. godišnji dječak iz San Francisca sasvim slučajno je otkrio sladoled na štapiću. Ova hladna poslastica, različitih oblika, boja i ukusa danas je sastavni dio ljetne zabave i kulture.

Dječak po imenu Frank Epperson jedne večeri je napravio limunadu, izmješao je drvenim štapićem, a onda posudu stavio u frižider da se malo ohladi. I zaboravio je. Kad se ujutro  sjetio limunade, otvorio je frižider, limunada je bila zaleđena, a iz nje je virio drveni štapić. Na sobnoj temperaturi zaleđena limunada je malo popustila i on je mogao izvući van iz posude. Naravno, počeo je lizati. Bilo je i ukusno i neuobičajeno.
Međutim, tek 1923. godine Epperson je krenuo da prijevi svoj izum kao patent. Tada je već imao svoj frižider, ali i svoju djecu. Zamrzivači već tada nisu bili rijetkost u američkim domaćinstvima. Svoj patent je želio prijaviti pod imenom „Popsicle“, što je dolazilo od riječi „pop“ što je drugi naziv za limunadu i „sicle“ kao završetak riječi „icicle“, kao komad leda.
I šta se desilo? Neki Harry B.Burt je godinu dana ranije već bio prijavio patent za sladoled na štapiću. Samo je kod Burta to bio sladoled od vanilije sa štapićem u sredini, a ne zaleđena limunada. Burt je na ideju došao mnogo kasnije nego Epperson, tako da se može reći, izumitelj slaoleda sa štapićem je Frank Epperson iz San Francisca.
Danas je sladoled na štapiću zaleđena pop kultura. Uvijek aktuelan, a za neke jedan nostalgični povratak u djetinjstvo. Podatak: samo u Njemačkoj se godišnje poliže i pojede oko milijardu komada ovog sladoleda. A na pitanje, od kada se ovaj sladoled troši u Evropi, za to je zaslužno ime Theo Schöller, koji je sladoled na štapiću prvi put probao u Variete Scala u Berlinu u vrijeme jedne pauze na koncertu. On je iz toga iskustva izvukao zaključak da se sa tim valja pozabaviti malo ozbiljnije, pa je  1937. godine krenuo sa ručnom proizvodnjom sladoleda na štapiću, u radionici sa dvadeset radnika. Kasnije je sladoled na štapiću postao stvar masovne proizvodnje. Izbor oblika, boja i ukusa je danas vrlo ranovrstan. Nekada je postojala mogućnost izbora samo između okruglog i četvrtastog oblika. Danas je skoro redovna pojava da se jedno pakovanje sladoleda na štapiću nalazi u zamrzivaču, u skoro svakom domaćinstvu, tako da je put do slatkog osvježenja, ustvari samo kratki put do zamrzivača.

(izvor:sdz)



Donnerstag, 16. Juli 2015

Island - Tihi vodopadi


Na Islandu, kao što je poznato žive Trolovi, Elfi i Gnomi, koji su najvažnija bića ovoh ostrva, ali Island pored njih ima još mnogo toga da ponudi. Pogotovo krajem juna, pri zalasku sunca. Za dobre snimke nije potreban skupocjen fotoaparat, dovoljan je i obični smartfon, kao na slici u prilogu, gdje su prikazani mirni vodopadi na zapadnom fjordu, koji se kao gusta magla, lagano, skoro bešumno spuštaju direktno u more.


(izvor: focus)

Mittwoch, 15. Juli 2015

Razglednice iz Hercegovine


Mistično putovanje kroz Hercegovinu

Ekipa Televizije Sarajevo imala je priliku da provede jedan junski dan s dr. Semirom Osmanagićem. On je bio domaćin grupi od 50 stranih posjetilaca iz Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Austrije, Holandije, Švicarske, Belgije i SAD.
Emisija prikazuje obilazak impresivnih megalitnih zidina “Daorson” kod Stoca za koje dr. Osmanagić tvrdi da su znatno starije od nagađanja zvaničnih historičara koji ga lociraju kao “utvrdu podignutu pod helenističkim utjecajem”. Slijedi posjet stečcima u Radimlji, predivnom vodopadu Kravice u zapadnoj Hercegovini i, na koncu, derviškoj tekiji u Blagaju.
Ovo je izvanredan primjer kako se voli i promovira vlastita zemlja.

Osnivač Fondacije: www.semirosmanagic.com

Oficijelna stranica: http://piramidasunca.ba/


Dienstag, 14. Juli 2015

Amel Tuka – junak naših dana




Rezultat 1:43:85 postignut na atletskom mitingu u Madridu uvrstio je našeg atletičara Amela Tuku među sedam najbržih trkača na 800 metara ovoga vremena. Respekt.

Amel Tuka (born January 9, 1991) is a Bosnian middle-distance runner who specializes in the 800-metre race. Tuka holds two national records of Bosnia and Herzegovina for the 400 metre and 800 metre disciplines.
Tuka was recruited by Atletski Klub Zenica to train full-time in track and field after winning a low-profile 400-m race in Zenica. Since then he has become the most competitive middle-distance runner in the country, having competed and won medals in numerous regional and continental (European) championships.
In June 2013, Tuka won the 800 metre race at the 2013 European Team Championships Third League, running a time of 1:51.11. Less than a month later, Tuka earned third place at the 2013 European Athletics U23 Championships in the 800 metre, running a national record time of 1:46.29.
At the 2014 European Athletics Championships, Tuka placed sixth in the men's 800 metres final, breaking his record by running a new personal best of 1:46.12.
On July 1, 2015, Tuka won the men's 800 meters at the 20th Annual International Meeting in VelenjeSlovenia and qualified for the2016 Summer Olympics

On July 11, 2015, he ran even faster, winning the men's 800 in Madrid with a time of 1:43.84. 

The result in Madrid put Tuka as the seventh fastest 800 meter runner in the world at the time, tied with Boris Berian.

(wikipedia)


Svijet je čudno mjesto



Po onome što se na prvi pogled vidi na slici, mogli bi pomisliti da je slika snimljena negdje kod nas, tu u blizini. Ali slika jasno kazuje da se radi o Africi, u nekoj od zemalja u kojima se u prethodnom periodu dešavalo mnogo toga, nakon čega se mnogo ljudi našlo u izbjeglištvu, kao i mladi par sa slike. Slikovito ponašanje pokazuje kako je muškarac, glava porodice, uspostavio svoje prioritete: pod brojem jedan, triko od Chelsea, a onda, kao i svugdje drugo u svijetu, njegova glava je puna briga za sve njih. A sve ostalo, nalazi se kod žene, pun kofer na glavi, dijete na leđima, a u ruci tašna sa životno važnim stvarima. On je pri tome drži za ruku, kao da joj time pokazuje svoju ljubav, ali i pravac, kuda će dalje. Reklo bi se, parterstvo na afrički način. Ona ništa ne govori, ali se iz svega čita njena misao: hvala za pomoći dragi.

Svaka sličnost sa nekom situacijom kod nas, kao na drugoj slici, sasvim je namjerna.

Pakistan: Proizvodnja tjestenine


Jedan neobični pogled u jednu malu radionicu za izradu prehrambenih namirnica u Lahoreu u Pakistanu.
Radnik pažljivo balansira između tjestenine koja se već suši, noseći na ramenu novonapravljenu količinu, da bi je stavio na sušenje. Radi se o vermicelli tjestenini, jednoj vrsti tankih špageta. Inače, prema italijanskom proizvođačima, špagete su tjestenina sa promjerom ne većim od 0,22 milimetra.
Ova vrsta tjestenine je veoma popularna u području skoro čitave Azije, vrlo je kalorična, lako probavljiva, ne sadrže holesterol. Nema vlastiti okus, ali ga vrlo lako poprima od egzotičnih dodataka, koji se dodaju jelu u skladu sa receptima. Pripremaju se čak i kao poslastice pomiješane sa voćem i orašastim plodovima.
(izvor:stern)


Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Montag, 13. Juli 2015

Jeste li znali? Prije 102 godine…


1913. godine u SAD-u se moglo putem poštara poslati dijete, npr. kod svoje bake i djeda u posjetu. Usluga je koštala 53 centa.


(mostarskibehar)

Pala magla...


Kazuje naša stara narodna pjesma. Slika je napravljena u Appenzellerlandu, u blizini St. Galena u Švajcarskoj. Rano je jutro, a debeli sloj magle je pokrio brežuljke Appenzellerlanda.
Lagano podizanje magle u rano jutro je prizor koji odmara dušu.
Posmatranjem slike stiče se dojam kako magla lagano šuška proplancima i podiže se, a okolina se pomalja iz predivno mirnog štimunga. Kao iz bajke.


 (izvor: nationalgeo)

Iz svijeta životinja - Bumbari pod pritiskom


Promjena klime posebno se odražava na insekte
Često se govori o izumiranju pčela, a čini se da je u javnosti mnogo je manje svijesti o nekim drugim insektima, koji se, takođe, brinu o oprašivanju biljaka, kao što je bumbar, naprimjer.
Jedan internacionalni tim istraživača je utvrdio da je promjena klime uzročnik za dramatično smanjenje broja bumbara u Evropi i Sjevernoj Americi (Science, nr 349, 2015.).Istraživač Jeremy Kerr sa univerziteta u Ottawi utvrdio kako je područje rasprostiranja bumbara, u vezi sa promjenom klime na oba kontinenta, veoma suženo. Insekti se povlače u regione sa prosječno višim temperaturama. Slična pojava je zapažena i kod nekih drugih životinjskih vrsta, kao što su leptiri. Ove vrste životinje se povlače iz krajeva gdje je klima postala hladnija.
Međutim, studija pokazuje, bumbarima to nikako ne uspijeva. Oni su uhvaćeni u neku vrstu klimatske stege. Neke vrste insekata su se preselile južnije, čak i do udaljenosti od 300 kilometara, što je utvrđeno uspoređivanjem podataka o kretanju pojedinih vrsta iz 1901. i 2010. godine. Sakupljeni su podaci od čak 67 raznih vrsta bumbara. Pri tome se utvrdilo da do prije 50 godina nije bilo većih promjena u području njihovog boravka, a sada se već bore sa opstankom.
Zašto bumbarima ne polazi za rukom da se presele u nove krajeve, naučnici još ne mogu objasniti. Oni pretpostavljaju da bumbari osjetljivije reaguju na promjenu temprature nego drugi insekti, a razlog se može potražiti u činjenici da ovi insekti imaju jedno neuobičajeno porijeklo, potiču iz hladnijeg polarnog kruga. Veliki broj drugih insektata nastao je u uslovima tropske klime. Njima zbog toga ne pada teško da se presele u toplije južnije krajeve.
Uticaj pesticida na područjima intenzivne poljoprivrede, koji su često navođeni kao uzrok izumiranja pčela, ima manje uticaja na bumbare. Utvrđeno je kako bumbara nestaje i u krajevima gdje nema ni poljoprivrede ni pesticida. Ostaje pitanje, da li će neke nove generacije, nekih vrsta bumbara promijeniti navike, uslovljene promjenama klime?
(izvor:SDZ)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Sonntag, 12. Juli 2015

Raspored jesenjeg dijela - Premijer liga

(Avaz, 11.07.2015)

Misty Copeland - Crni labud


Za balerinu Misty Copeland (32) ostvario se životni san. Proglašena je primabalerinom i time postala prva Afroamerikanka, kojoj je u 75 godina dugoj istoriji renomiranog Američkog balertskog teatra (ABT) u New Yorku uspjelo da zauzme tako visoku poziciju u hijerarhiji svijeta baleta.
Copeland je odrasla u veoma teškim uslovima, sa baletom se počela baviti tek u 13. godini, a sa 17 već dobila prvi angažman kod ABT. A kako to ona kaže, ponekad nije bila pravi lik, a najčešće njena boja kože nije bila za klasični balet. U mladosti se isticala kao borac za ravnopravnost.
U njenoj biografiji, koja se pojavila 2014. godine, napisala je kako je strahovala da će razočarati javnost ako ne uspije da postane primabalerina.
Uz to je dodala: „Možda će potrajati još deceniju ili dvije, dok se neka crna žena ponovo probije tako visoko u jednom elitnom baletskom ansamblu”.
(Novasloboda.ba)

Zaštita od sunca: Inteligentni bikini





Francuska firma Spinali Design ponudila je nove modele kostima za kupanje,, koji upozoravaju na opasnost od jakog sunca.
Bikini su opremljeni sa jednim vodootpornim UV senzorom koji mjeri i analizira temperaturu sunčevog zračenja. Senzor je bežično vezan sa smartfonom, koji je jednim appom usklađen sa tipom kože osobe kuju štiti.
Čim sunčevo zračenje postane prejako, javlja se app na smartfonu sa upozorenjem: „Vrijeme vam je da odete u hladovinu, presvučete se i nanesete novi sloj kreme za sunčanje“.
Na taj način, inteligentni bikini pomaže da se ne izgori od sunca, a ujedno služi i kao prevencija od oboljenja raka kože, od koga u svijetu svake godine oboli veliki broj ljudi.
Pametni modeli kostima za kupanje mogu se nabaviti u raznim dezenima i veličinama po cijeni od 150 eura. Alternativno, ista firma nudi i peškir za plažu u raznim bojama, u kojima je, takođe, ugrađen isti senzor. Cijena peškira je oko 100 eura.
(Novasloboda.ba)

Iz svijeta životinja: Flamingo sa protezom



U zoološkom vrtu u Sao Paolu u Brazilu, jednom flamingu je omogućeno da nastavi živjeti, nakon što mu je amputirana noga i ugrađena proteza. U divljini prirode sigurno bi uginuo.
Jedan video britanskog BBC, koji prikazuje jednog flaminga kako se kreće sa ugrađenom protezom, postao je ovih dana hit na internetu. Nakon što je flamingo slomio lijevu nogu, veterinari iz zoološkog vrta u Sao Paolu donijeli su odluku da nogu amputiraju, a nakon toga da mu ugrade specijalnu karbon protezu, koju su prilagodili i izradili ortopedi. Flamingo se još uvijek nalazi na oporavku i treningu, kako bi mu mišići ojačali i prihvatili novu nogu. Očekuje se da bi se uskoro mogao priključiti ostalim flamingosima.
Video na kraju prikazuje i druge vrste životinja, pse, mačke, pa čak i slonove, koji svoj život žive krećući se na protezama.
(izvor:shz)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Samstag, 11. Juli 2015

Mostar 11. jula 2015. u 11:07h














U organizaciji nekoliko mostarskih udruženja, na čelu sa Klubom skakača u vodu "Mostari", u subotu je obilježeno 20 godina od genocida kojeg su srpske vojne i policijske snage počinile nad civilnim stanovništvom Srebrenice, kada je pobijeno preko 8.000 ljudi.
Mladi skakač Adis Boškajlo, tačno u 11 sati i 7 minuta, što simbolizira 11. juli, izveo je skok bez aplauza, a potom su članovi više udruženja na Stari most izvjesili ogromni transparent, na kojem je na engleskom jeziku pisalo: "Ne zaboraviti genocid u Srebrenici".


(fotografije:facebook)