Dienstag, 28. Februar 2023

U sjećanju – Erna Danon Cipra




Šest godina od smrti Erne Danon – Cipra

Erna Danon-Cipra, jedna od najstarijih članica mostarske Židovske zajednice, dugodišnja predsjednica, preminula je u svojoj 84. godini. Ova rođena Mostarka, jedina pripadnica sefardskih Židova u Mostaru, preživjela je holokaust, a bila je prva elektro-tehničarka u Hercegovini.

Oduvijek je u srcu nosila Mostar i sve ljude grada na Neretvi, te je žalila za Mostarom kakav je bio prije ovog zadnjeg rata. Jednom prilikom je kazala da se ne može pomiriti s tim da netko može živjeti u ovoj zemlji, a da je ne voli.

Godine 1941. išla je u prvi razred osnovne škole na Musali gdje se sad nalazi Muzička škola. Tada je kao židovsko dijete bila obilježena i sprijeda i straga, na leđima, velikom Davidovom zvijezdom ispod koje je pisalo “Židov”.

“Onog časa kad sam bila obilježena, ja sam jedina u razredu bila obilježena i bilo me stid ići u školu ulicom kojom sam išla. Išla sam preko brda Mazoljica, pa bih se kod Razvitka spustila i ‘preletila’ do škole. Počela sam kasniti. Tad me moj učitelj Zubac pitao ‘Zašto ti, mala Danon, kasniš?’. Sjećam se toga i sad i nikad to neću zaboraviti. Počela sam plakati i rekla sam svom učitelju da sam ja obilježena, jedina u razredu, i da me stid ići ulicom kojom sam išla i da idem okolo brdom. Tad se moj učitelj okrenuo razredu i rekao: ‘Tko bude dirao ili zavitlavao Ernu, dobit će batine (jer su tada djeca ravnalom dobivala batine), a ti budi ponosna što si obilježena i idi ulicom kojom si i išla. A sutra ćemo ja i ti za ruku zajedno preći preko mosta, ja ću naprijed i natrag imati veliko slovo H. Ne stidi se i idi kuda si išla!’. Zamislite prije koliko je to godina! Ja, kad se god toga sjetim, ja se sjetim svoga učitelja, koji se bez obzira što je bio Hrvat suprotstavio tadašnjem sistemu i mogao je otići u Jasenovac jer je podržao židovsko dijete. I to se obratio cijelom razredu i još rekao da će sa mnom za ruku preći preko mosta! To su stvari koje se ne mogu zaboraviti!”, priča, a i danas joj, kad se toga prisjeća suza, klizi niz obraz. Bilo je to 1941. godine. Ubrzo su nju, majku i mlađeg brata (otac je umro 1938.) Talijani odveli u koncentracijski logor na otoku Rabu, tada veliki koncentracijski logor. Kad su polazili iz Mostara, sve su u roku od 24 sata morali ostaviti, deportirani su u vagonima.

Simbolika ključa

“Moram Vam reći da kod Židova postoji jedna stvar: kad vas god netko tjera iz svoga doma, iz svoje kuće, ponesete ključ jer se nadate da ćete se opet vratiti u svoju kuću, u svoj dom i ključem otvoriti vrata. I, znate, ima jedna krilatica kod Židova: Kad je živa glava, kupit će šešir. Svi naši prijatelji, porodice Barišić, Suton, Planinić, Alikafić, Ćišić, Čolaković, Mirazović, sve su nam ono što je mama kod njih sklonila da sačuvaju, vratili. To najbolje ilustrira kakav je odnos bio među prijateljima”.

Preminula je na današnji dan 2017. godine.

(Mostarski.ba/Agencije)


Erna Cipra, link: https://youtu.be/Ue5d1j-Oj28

(spagos)

Lasta od Mostara

 


U nedeljnom časopisu “BamS” (“Bild am Sontag”), objevljena je fotografija našeg fotografa Armina Durguta pod naslovom “Schwalbe von Mostar”, “Lasta od Mostara” koja je nominovana za godišnju nagradu AP Photo-Prize (u lijevom donjem uglu, na velikoj slici).

Lasta od Mostara
“Ko ne skače, nikada neće ni letjeti” kredo je Zajednice skakača s mosta u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Već su uveliko u toku pripreme za ovogodišnji turistički highlight, koji će trajati od aprila do oktobra. Već 456 godina “Ikari” skaču od 9 sati ujutro do 20 sati uveče sa 28 metara visokog Starog mosta u samo pet metara duboku Neretvu, koja je i ljeti rijetko toplija od 10 stepeni. Muškarci i žene između 18 i 45 godina puštaju da im posmatrači plate za njihove smjele skokove, zarađujući između 50 i 100 eura dnevno.

Fotograf Armin Durgut (28) nominiran je za godišnju nagradu AP Photo Prize za snimak “Lasta iz Mostara”. Durgut je za BamS rekao: „Ono što me najviše fascinira je visina mosta i hrabrost skakača, koji padaju brzinom od 90 km/h. Poteškoća u fotografisanju je biti dovoljno brz, jer se sve dešava vrtoglavom brzinom. Skok traje samo tri sekunde.”

(bams)

(NovaSloboda.ba)



Meister von Mostar

Wer nicht springt, wird nie fliegen”, ist das Credo der Brückenspringer – Gemeinde von Mostar (Bosnien-Herzegpwina). Schon jetzt laufen die Vorbereitungen für das diesjährige Touristen-Highlight, das von April bis Oktobar dauern wird. Seit 456 Jahren stürzen sich dort die “Ikari” von neun Uhr morgens bis 20 Uhr abends von der 28 Meter höhen Brücke Stari Most in die nur fünf Meter tiefe Neretva, die auch im Sommer selten wärmer als 10 Grad ist. Für ihre waghalsigen Sprünge lassen sich Männer und Frauen zwischen 18 und 45 Jahren von den Schaulustigen bezahlen, verdienen so zwischen 50 und 100 Euro am Tag. Mit seiner Aufhahme der “Schwalbe von Mostar” wurde Fotograf Armin Durgut (28) für den AP-Fotopreis des Jahtes nominiert. Durgut zu BamS: “Am meisten fasziniert mich die Höhe der Brücke und der Mut der Springer, die sich mit 90 km/h in die Tiefe stürzen. Die Schwierigkeiten beim Fotografieren besteht darin, schnell genug zu sein, weil alles in rasender Geschwindigkeit passiert. Ein Sprung dauert gerade mal drei Sekunden.”

(bams)

Navijačka solidarnost - Protiv Borca bez navijača


Klub navijača "Red Army" Mostar će iz navijačke solidarnosti narednu ligašku utakmicu protiv FK Borac Banja Luka ispratiti izvan tribina stadiona Rođeni. Razlog tome je, naravno, onemogućivanje dolaska gostujućih navijača, a kao razlog tome navodi se da ne postoje uslovi za njihov prijem na stadionu. Na ovaj način iskazujemo protivljenje tome, i generalno protivljenje fudbalu bez navijača, kako domaćih, tako i gostujućih. Ovim putem, također, želimo istaći da stojimo čvrsto uz ekipu i klub, i da ćemo podršku svakako iskazati na naš način, ali da isto tako stojimo čvrsto vezani za navijačke principe, kao i protiv onih kojima nije u cilju podrška i prisustvo navijača obje ekipe koje se nalaze na fudbalskom bojištu. Mi ćemo sa ovim vidom protesta nastaviti sve dok ne budu "stečeni uslovi" za prijem gostujućih navijača, odnosno nećemo biti prisutni na tribinama, na domaćim utakmicama koje FK Velež igra protiv klubova koji imaju organizovanu navijačku grupu, a istoj nije omogućen dolazak na naš stadion, zbog toga što nisu "stečeni uslovi" za njihov prijem.

NAMA JE BITI IZA GOLA SVE NA SVIJETU I SA NESTRPLJENJEM SMO ČEKALI POVRATAK, ALI OPET SMO SPREMNI ODREĆI SE TOGA ZBOG NAVIJAČKE SOLIDARNOSTI I POŠTOVANJA PRINCIPA OVE SUBKULTURE.

FUDBAL SE IGRA ZBOG NAVIJAČA!


Klub navijača "Red Army" Mostar

Obilježavanje Dana nezavisnosti BiH








Tradicionalnom šetnjom mladih, u Mostaru je započeo program obilježavanja Dana nezavisnosti BiH u organizaciji Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta HNK-a i mostarskih škola.

Mladi su se okupili na Španskom trgu, odakle su krenuli u defile gradskim ulicama.

Ministar prosvjete, nauke, kulture i sporta HNK-a Rašid Hadžović ovom je prilikom čestitao Dan nezavisnosti svim građanima.

“Danas osnovne i srednje škole na ovaj specifičan način obilježavaju Dan neovisnosti BiH”, kazao je ministar Hadžović, dodavši kako se na ovaj način već deset godina u Mostaru obilježava taj praznik.

Predsjednik Gradskog vijeća Mostara Salem Marić kazao je kako ovaj skup najbolje govori o važnosti sutrašnjeg dana, 1. marta..

“Na ovaj način i Mostar i cijela BiH trebaju iskazati našu opredijeljenost za samostalnu, suverenu i nedjeljivu BiH. Ovo je budućnost BiH i ovo što imamo danas treba se nadati da će ovako biti i u cijeloj BiH i da će se proslavljati na ovakav način”, poručio je Marić.

Današnji program obilježavana Dana nezvisnosti nastavlja se pohodom na Stari grad u Blagaju i usponom na Forticu.

(NovaSloboda)


Montag, 27. Februar 2023

Velež pobijedio Tuzla City u Srebreniku

 










Tuzla City - Velež 0:1

Tuzla City: Fejzić, Šukilović, Nukić, Hadžić, Kuzmanović, Ćorić, Karjašević, Subašić, Čeliković, Mehidić, Diaby.

Velež: Bogdanović, Zeljković, Hrkač, Šikalo, Haskić, Sijamija, Hasanović, Halilović, Vehabović, Dejanović, Domić.


Zbog rasporeda nije bilo moguće odgoditi utakmicu, pa su igrači jednog i drugog tima bili su prisiljeni igrati po užasnom terenu, ali to nije spriječilo da vidimo dosta dobrih prilika, na kraju i jedan pogodak koji je odlučio pobjednika.

Skoro bez šansi u prvih pola sata, sve što se moglo izdvojiti je jedan udarac Halilović s 25 metara iz slobodnjaka, ali je to Fejzić vrlo lako odbranio. Prva bolja prilika na utakmici tek u 31. minuti. Nakon dobre akcije sa nekih 15 metara šutira Hadžić ali brani Bogdanović.

U 36. minuti Ćorić je lijevom nogom loše šutirao iz dobre pozicije, a onda Halilović ne koristi šansu u 38. minuti, pa je ostalo 0:0 na poluvremenu.

Na početku drugog dijela Vehabović je glavom probao, ali je odbranio Fejzić, a zatim je odbranio i udarac Anđušića. Velika prilika za Tuzla City u 52. minuti. Mujarić dobro centrirao, Hadžić sa 10 metara glavom šutira, savladan je bio Bogdanović, no na njegovu sreću lopta ide tik pored stative.

Novi pokušaj Halilovića u 60. minuti, probao je nakon toga i Mujarić, a u 66. minuti Šikalo ne koristi dobru priliku za Rođene. U 70. minuti prečka spašava Tuzlake nakon centaršuta Vehabovića. Zasluženo je Velež poveo u 77. minuti. Haskić je na asistenciju Blagojevića volejom pogodio za 0:1. Mogao je Anđušić sve da riješi nedugo nakon toga, ali je bio neprecizan. Hadžić je imao šansu na jednoj, Pantelić na drugoj strani, onda stopostotnu Anđušić, ali ostalo je 0:1. 

Velež je bio mnogo bolji i zasluženo slavio, premostivši nekoliko prepreka na putu do trijumfa. Podsjetimo da je jučer u autobus sa igračima i stručnim štabom udario automobil ljubljanskih registarskih oznaka u kojem je bilo nekoliko teško povrijeđenih osoba, a nažalost preminuli su jedan mladić i beba.

Sve te stvari nisu ostavile traga na igračima Veleža, nije ih zaustavio ni užasan teren zbog snježnih padavina, a ni sastav Tuzla Cityja koji je loše otvorio drugi dio sezone i ima samo bod više od timvoa iz opasne zone.

Velež je pak preskočio Sarajevo i sa 27 bodova došao na peto mjesto, s tim da Sarajevo kasnije svoj meč igra protiv Zrinjskog. U narednom kolu Velež će na stadionu Rođeni ugostiti Borac, dok će Tuzla biti domaćin Slogi Meridian iz Doboja.

(sport)

“Voljenom gradu Mostar 2023“, turnir rukometašica

 








Pobjednice rukometnog turnira “Voljenom gradu Mostar 2023“ su rukometašice Zrinjskog.

Nakon što su u polufinalu bile bolje od Trebjese iz Nikšića, u finalu su pobijedile organizatora turnira, Lokomotivu, sa rezultatom 32:27.

Mladi tim Lokosica pružio je dostojan otpor premijerligašu, a na kraju je presudio veći izbor rukometašica i iskustvo igranja u premijerligaškom društvu.

U borbi za treće mjesto, Trebjesa je porazila Leotar 37:18.

Za najbolju igračicu proglašena je Ivana Rozić iz Zrinjskog, najbolja golmanica je, takođe, iz pobjedničke ekipe Džana Softić, a najbolji strijelac turnira je Ilajda Šuta iz Lokomotive.

Turnir su sudili Sead Oručević, Aziz Tule, Ahmed i Aldin Šabović.

Rezultati:

 Lokomotiva – Leotar 42:27

 Zrinjski – Trebjesa 33:30

Utakmica ze treće mjesto

Leotar – Trebjesa 18:37

Finale

Lokomotiva – Zrinjski 27:32

Emir Krpo

(NovaSloboda.ba)

"Bobi", najstariji pas na svijetu

 


Da je “Bobi” čovjek, prije izvjesnog vremena proslavio bi 200. rođendan. Ovčarski pas iz Portugala ima dobrih 30 godina - a kao što je poznato, pseće godine se broje sedmostruko u odnosu na ljudske. Veteran životinja odnedavno nije poznat samo kao „najstariji živi pas“, već i kao „najstariji pas svih vremena”, i kao takav je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.
Uprkos poodmaklim godinama, on trči uokolo po bašti svog gospodara Leonela Koste, u malom selu Conqueiros, koje ima samo 300 stanovnika.
Voli da se igra sa mačkama
"Bobi" se igra i mazi sa mačkama i drugim životinjama u kući - pa čak ponekad pokušava da zavede i pseće dame. "Trudi se, pokušava", kaže njegov vlasnik ovih dana za TV kanal CNN Portugal, smijući se. "Ne ide uvijek, jer su one često veće, a ni on više nije tako jak."
Svojim dosijeom "Bobi" je nakon 80 godina sa trona gurnuo četveronožnu prijateljicu sa drugog kraja svijeta, pastirsku pseäću damu "Bluey" iz Rochestera, sjeverno od Melbournea, koja je umrla 1939. u starosti od 29 godina i pet mjeseci.
Rođen 11. maja 1992. godine, "Bobi" je prije nekog vremena nadmašio ovu pseću damu, a u jesen 2022. je dostigao i prestigao njene godine.
Mali psi žive duže
Životni vijek pasa zavisi od rase i veličine, kao naravno i od uslova života i genetike. Mali psi obično žive duže, jazavčari, na primjer, ponekad, u rijetkim slučajevima dosegnu 20 godina. Veći psi žive znatno kraće.
"Bobi" nikada nije dobijao hranu za pse iz supermarketa, kaže vlasnik Leonel Kosta.
„On može da jede samo ono što i mi jedemo. Sve domaće. Izbjegavamo da mu dajemo previše začinjenu hranu.” I uz to, litar vode dnevno. Nikada nije bio vezan. A u hladnim danima može sjediti ispred kamina sa cijelom porodicom. "On mi je kao sin", rekla je Leonelova majka, Dona Maria.

(express)

(NovaSloboda.ba)

Sonntag, 26. Februar 2023

Čovjek i pas

 


Ovo je tužna priča
I tužan konac ima

Ovo je tužna priča
O ljudima i psima
Dane i tjedne sami
Prošla je zima ljeto
U sobi nekog hotela
Živjehu čovjek i pseto


Jeli su ista jela
I pili su ista pića
Čovjek je živio pseći
Jer to je tužna priča
Pas se zvao Petar
Čovjek se zvao Sava
U svakome psu je čovjek
U čovjeku pseto spava

Godine tako su prošle
I postoje takve krize
Čovjek uz narav pseću
Dobije želju da grize
Ista sudbina ih prati
Isto ih grije ljeto
Ne zna se ko je čovjek
I ne zna se ko je pseto

Zajedno laju na mjesec
Samoća, jad i bijeda

Čovjeku dlaka je bijela
A psu je kosa sijeda

Vratar je sanjao vrata
Velika i od zlata
I kitu krizantema
I ljubav koje nema
Dok četiri para nogu
I dva povijena repa
Osmoro dlakavih šapa
I četiri oka slijepa.


Prošli su pored njega
Čovjek i pseto skupa
Napolju bijaše hladno
I kiša ulicu kupa
Pošli su korakom složnim
U susret psećoj sudbini
Oboje vidješe nebo
I zvijezde u daljini

No odjednom očajni jauk
Razbije grad na pola
Iz prvoga ugla banu
Siva šinterska kola
I sivi razapne mrežu

Na četiri strane svijeta
Uzdrhtala je Zemlja
Ko srce velikog pseta

Čovjek il' pas svejedno
Zajedno stanu da laju
Sada u kolima istim
Istom se voze kraju.___
Jer ovo je tužna priča
I tužan konac ima
Ovo je tužna priča
O psima i o psima

(Arsen Dedić)


Arsen Dedić – Čovjek i pas https://youtu.be/YkRV30WtA-A


(spagos)

Nepoznati krajevi – Zemlja nomada

 


Dugo vremena ovi ljudi nisu znali ni za dom ni za granice: Fulani, mitski narod zapadne Afrike. Fotograf Pascal Maitre je dokumentirao njihov ponos – ali i njihov neuspjeh.

Ženski izbor: Fulani muškarci se predstavljaju ženama na Guérewol festivalu u Nigeru. Zatim biraju najljepše.


Tradicionalni lovci na Dogone u Maliju formirali su miliciju. Oni se bore protiv Fulana. I danas su vrlo česti masakri.
Sa maramom i kalašnjikovim: Fulani borci koji su se pridružili ratnicima. Čovjek protiv čovjeka, ljudi protiv ljudi – nasilje vlada u Sahelu.


Okićeni patronima i amajlijama: Bambara milicioneri predstavljaju svoju opremu. Takve jedinice je osnovala vlada Malija za borbu protiv Fulanija.
Našminkani i ukrašeni – ovako se muškarci iz Wodaabea, podgrupe Fulanija, predstavljaju na Guérewol festivalu u Nigeru. Nomadi se ovdje okupljaju u septembru, na kraju kišne sezone.
Jake boje, duboka perspektiva
Životinje su više od imovine. One su dio njihove kulture


Dječak u nomadskom kampu u Beninu. Fulani imaju blizak odnos sa svojim životinjama.
Porodica Fulani u izbjegličkom kampu u blizini malijskog grada Sevaréa. U regionu se stalno ponavljaju napadi na nomade.


Poučavanje kao prije nekoliko stoljeća: dječak u izbjegličkom kampu u centru Malija uči sure iz Kurana uz pomoć jedne kamene ploče.
Požar joj je oduzeo sve. Požar je izbio u kampu u blizini glavnog grada Malija, Bamaka. Više od 3000 ljudi živi ovdje zajedno na vrlo malom prostoru.
Isključeni i prezreni - Fulani važe za čudake.


Fulani žive raštrkani po zemljama Sahela, a sukobi su posebno česti u zapadnoj Africi.


Uz temu:

Carstvo Fulani jebilo muslimanska teokracija* Zapadnog Sudana, koja je imala svoj procvat u 19. stoljeću. Fulani, narod nejasnog porijekla, proširio se na istok od Futa Tora u Donjem Senegalu u 14. stoljeću. Do 16. stoljeća osnovali su se u Macini (uzvodno od Niger Benda) i krenuli prema istoku u Hausaland. Neki su se doselili u 19. stoljeću u Adamawu (u sjevernim Kamerunima). Mnogi od Fulana nastavili su pastoralni život; neki su se, osobito u Hausalandu, odrekli nomadskih potraga, nastanili se u postojeće urbane zajednice i preši na Islām.

1790-ih Fulani božanski, Usman dan Fodio (1754–1817), koji je živio u sjevernoj državi Hausa Gobir (sjeveroistočno od Sokoto), svađao se s njegovim vladarima. Optužujući kraljeve Hause da su malo više od pagana, potaknuo je narod Hausa na pobunu. Stanovnici Hausa isu se pridružili palati Fulani, pa je džihad, ili sveti rat, progutao Hausaland i odbio samo istočno carstvo Kanem-Bornu, zahvatilo Adamawu, Nupe i Yorubaland na jugu. Nakon invazije Fulanija u sjeverne provincije Oyo, emirat Ilorin na sjeveroistoku postao je baza iz koje se Islām trebao širiti među jorubama. Usman, koji je bio više učenjak nego državnik, predao je praktično dio istočnog dijela carstva svom sinu Muḥammadu Bellu, koji se nastanio u Sokotu, a zapadni (sa glavnim gradom u Gwanduu) svom bratu Abdullahiju. Sva trojica nastavila su Fulanijevo poricanje Bornua. Carstvo je doseglo vrhunac pod Muhammadom Bellom koji ga je poput Usmana upravljao prema načelima muslimanskog zakona. Propadanje ovog sistema je pomoglo uspostavi britanske vladavine u kasnom 19. stoljeću nad područjima koji su kasnije bili poznati pod nazivom Sjeverna Nigerija.

(thetopknowledge)

*Teokratija je oblik vladavine u kojoj religija ili vjera igraju dominantnu ulogu. U teokratskim društvima je vjerska struktura komplementarna strukturi vlasti ili dominira nad njom. Riječ potiče iz grčkog jezika i doslovno znači „vladavina Boga ”.

(stern)

(NovaSloboda.ba)


Poplava Bostonske melase

 


Loša konstrukcija, skoro nikakvo testiranje sigurnosti i godine prekomjerne ekspoloatacije oslabili su konstrukciju. Katastrofa je bila neizbježna. Nešto poznato?


Katastrofalni događaj koji se dogodio u glavnom gradu Masaachusetts (SAD) 15. januara 1919. godine, ostao je do danas poznat kao Bostonska melasa (The Boston “Molassacre”). Toga dana je oblasti North End eksplodirao ogroman rezervoar melase, vlasništvo firme Purity Distilling Company, visok 15 i prečnika 27 metara.

Rezultirajući val proširio se preko dva bloka. Sravnio je urede i kuće i podigao vatrogasni dom sa temelja. Melasa je odnosila vozila i konjske zaprege, a kretala se sa dovoljno snage da iskrivi uzdignute željezničke šinee Atlantic Avenue Elevated. Oni koji su se našli na putu poplave, stradali su.

Da stvar bude gora, melasa se zgusnula zbog toga što je bila izložena niskoj zimskoj temperaturi. Nakon što se val smirio, deseci ljudi ležali su zakopani ispod materije koja je hiljadama puta gušća od vode. Prve hitne službe koje su stigle na mjesto događaja morale su gaziti kroz metar duboku melasu, u potrazi za preživjelim.

Skoro 9 miliona litara ljepljive tečnosti izlio na ulice, formirajući talas visok 4 metra koji je, šireći se brzinom od 56 km/h, savladao svaku prepreku. Osim što je ubio 21 osobu i ranio 150 drugih, talas melase rušio je zgrade, uništio strukturu na obližnjoj željezničkoj stanici Atlantic Avenue, savijao i izdizao šine. Bilo je potrebno oko 6 mjeseci da se područje ponovo dovede u redi. Vlasničkoj kompaniji je naloženo da plati 600.000 dolara (7 miliona danas) na ime naknade štete

Bila je ovo najbizarnija katastrofa u američkoj istoriji.


Šokantan uzrok

Nakon što se val melase smirio i nakon što su krenuli spasilački napori, dužnosnici su pokušali utvrditi što je uzrokovalo katastrofu. Vlasnici Purity Distillinga, United States Industrial Alcohol Company (USIA), isprva su tvrdili da su anarhisti digli spremnik melase u zrak u znak protesta. Ubrzo se, međutim, otkrilo da su stanovnici prijavljivali curenje spremnika od same njegove izgradnje.

Nažalost, spremnik nije dobro napravljen niti je održavan. Kada bi radnici uočili pukotine, samo bi nanijeli sloj smeđe boje u nadi da se ništa neće vidjeti. Naravno, to nije pomoglo u rješavanju korijena problema.

U stvarnosti, nekoliko različitih razloga je pridonijelo je početnoj eksploziji: loša konstrukcija, slabo testiranje sigurnosti i godine prekomjernog punjenja oslabili su spremnik.

To je postalo opasno u kombinaciji s prirodnom sklonošću melase da fermentira i proizvodi etanol. Zapravo, Purity Distilling je računao na to jer su rasprodali taj etanol, koji je bio bitna komponenta u proizvodnji municije i za kojim je bila velika potražnja tokom Prvog svjetskog rata.

Ali više od tog etanola, ugljični dioksid, još jedan nusprodukt fermentacije, odigrao je ključnu ulogu u katastrofi melase u Bostonu, zajedno s vremenskim neprilikama. Nekoliko toplih zimskih dana (barem po bostonskim standardima) ubrzalo je fermentaciju i povećalo količinu ugljičnog dioksida u spremniku. Kako je untrašnji pritisak rastao, gurao je ionako krhki spremnik do tačke pucanja.

Tog kobnog dana u januaru jedna je pukotina popustila – i cijeli spremnik se raspao.




Ljepljive posljedice

Oni koji su iz prve ruke svjedočili katastrofi govorili su o snazi golemog talasa melase koji se spustio na bostonski North End.

Jedan službenik, koji je radio u uredu blizu spremnika rekao je da je čuo tutnjavu za koju je mislio da je voz. Kad tutnjava nije prestala, pogledao je kroz prozor.

“Tamo gdje je spremnik stajao, nije bilo spremnika”, prisjetio se službenik. “Umjesto toga bio je nekakav moćni zid – divovski talas melase. Prilazio je brzo prema uredu, dobivajući zamah svake sekunde. Sekundu kasnije, činilo se, došlo je do treska. Vrata i prozori kao da nisu postojali. Melasa je prodirala unutra… i sve u uredu, uključujući mene i službenike, odnjela je kao devet čunjeva pod težinom vala.”

Incident je završio gotovo jednako brzo kao što je i počeo, ali je za sobom ostavio jezivu scenu.

List Boston Post je izvijestio u to vrijeme:

“Valu se nije moglo pobjeći. Uhvaćeni, ni ljudi ni životinje nisu mogli pobjeći. Jednom kad bi zahvatio glavu – ljudsku ili životinjsku – nije bilo iskašljavanja ljepljive masa. Pokušati se obrisati rukama značilo je pogoršati stanje. Većina ih je umrla od gušenja.”

Stotine ozlijeđenih i umirućih ljudi ležalo je zarobljeno u moru melase. Krhotine od uništenih vozila i zgrada zasule su ulice. Trebali bi sati da se preživjeli izvuku iz olupine – i mjeseci da se počisti nered.




Napori spašavanja i tužbe nakon poplave melase u Bostonu

U satima nakon katastrofe, gomile su pohrlile na mjesto događaja kako bi pregledale štetu i oslobodile one koji su ostali zarobljeni u melasi, ili ispod ruševina. Spasioci su koristili sjekire i pajsere u pokušaju da dođu do ljudi koji su bili priklješteni krhotinama. Drugi su zagazali u ljepljivu tekućinu kako bi izvukli žrtve na površinu.

Opisujući napore spašavanja, novinar Boston Posta je napisao:

“Tu i tamo za život se borio neki oblik – bilo je nemoguće reći je li to bila životinja ili ljudsko biće. Samo je preokret, mlataranje u ljepljivoj masi, pokazalo gdje ima života… Konji su umirali kao muhe na ljepljivoj traci. Što su se više borili, to su dublje padali u zamku. Ljudska bića‍ — muškarci i žene — jednako su patili.”

Tokom sljedeća četiri dana radnici Crvenog križa, policija, vatrogasci, kao i osoblje američke vojske i mornarice prečešljavali su ruševine. Sve u svemu, katastrofa s melasom u Bostonu ostavila je 21 mrtvu osobu i 150 ozlijeđenih dok je prouzročila materijalnu štetu od preko 7 miliona dolara (što bi danas iznosilo više od 100 miliona dolara).

Nakon incidenta uslijedio je niz građanskih tužbi. Nakon tri godine saslušanja, USIA je žrtvama i njihovim porodicma isplatila više od 600.000 dolara u izvansudskim nagodbama (više od 8,4 miliona dolara danas).

Velik dio mjesta poplave bostonske melase sada se nalazi unutar parka Langone. Jedini znak da se bizarna katastrofa ikada dogodila je spomen ploča na ulazu u park.

Spremnik više nikad nije obnovljen, a neki stanovnici Bostona tvrde kako se i dan danas može osjetiti sladak miris melase tokom toplih ljetnih dana.


Melasa

Melasa je gusti, slatki tamnosmeđi ili tamnozeleni sok koji nastaje kao ostatak nakon kristalizacije u postupku proizvodnje šećera od šećerne repe ili šećerne trske. Sadrži oko 50% šećera, ali i hranjive tvari, esencijalne aminokiseline, željezo, kalcij, kalij, fosfor i magnezij, pa se uspoređuje sa medom. Dok se melasa od šećerne repe uglavnom koristi u prehrambenoj industriji i proizvodnji alkoholnih pića, ona od šećerne trske dobrodošla je i u domaćinstvu (100 grama sadrži oko 287 kcal), jer na primjer produžuje svježinu hljeba, peciva i kolača od tijesta sa kvascem i miješanih tijesta.

(zona-zanimljivosti)

Zona Zanimljivosti (zona-zanimljivosti.com)

(spagos)


Samstag, 25. Februar 2023

Godinu dana...

 


"Vidjeli smo sve, sve kuda vodi ovakvo ludilo", napisao je Kurt Tucholsky davne 1919. godine u pjesmi "Rat ratu".

Prije godinu dana počeli je ruska agresija na Ukrajinu. Rat je u međuvremenu promijenio sve, ne samo Ukrajinu.

Putinova agresija dosad je odnijela na desetine hiljada života, uništila mnoge gradove u Ukrajini i raselila više od 13 miliona Ukrajinaca.



Februar 2022. Nakon raketnog napada na jedan stambeni blok u regionu Charkova, fotografija povrijeđene Olene Kurilo obišla je svijet. Sa povredama glave prevežena je u Poljsku gdje je operisana i još uvijek se nalazi pod medicinskim nadzorom, zbog posljedica rata i ranjavanja.

Mart 2022. Napadnut je jedan stambeni blok u lučkom gradu Mariupol- Stanje sa snabdijevanjem opkoljenog grada bilo je katastrofalno.

April 2022. Nakon povlačenja Ruskih trupa grad Budža je pokazivao slike užasa. Više od 400 ljudi bilo je ubijeno.

Maj 2022. Vojnici u željezari Azov postali su heroji. Nakon sedmicama duge opsade na kraju su se morali predati.

Juni 2022. Borbe su se vodile pretežno u istočnom regionu Donjeck, u kojima je učetvovao i ovaj ukrajinski tenkista na slici.

Juli 2022. Na jugu zemlje gorila su polja na kojima je vila već sazrela pšenica. Žetva se prepolovila u odnosu na 2021.

August 2022. Krajem ljeta ojačala je ukrajinska armija. Među vojnicima jke bilo i oko 48 hiljada đena, kao i ova 28-godišnja oficirka na slici.

Septembar 2022. Vladimir putin slavi sa separatistima pripojenje ukrajinskih krajeva Rusiji.

Oktobar 2022. Na mostu prema anektiranom Krimu eksplodirao je bomba u jednom kamionu, a jedna ruska cisterna je izgorila.

Novembar 2022. Predsjednik Wolodymyr Selenskij i njegovi zemljaci slave: U oslobođenom gradu Cherson izvješena je ukrajinska zastava.

Decembar 2022. Grad Kijev, iz čije okoline su se Rusi povukli odavno, našao se pod paljbom raketa. Ljudi su se sklanjali u tunele podzemne željeznice.

Januar 2023. Ruske rakete su u gradu Dnipro teško oštetile jedan stambeni blok, pri čemu je poginulo 40 osoba.

(izvor:welt)



Godinu dana ruskih napada na Ukrajinu

24 februar 2022.

Ofanziva na četiri fronta: sjeverno od Kijeva, sjevernoistočno od Charkiwa, istočno od Donbas regiona i južno od Chersona.

24 mart

Ruske snage osvajale su vrlo brzo teritoriju i stigli do predgrađa Kijeva.

6 april

Povlačenje ruskih snaga sa područja sjevera Ukrajine. Nakon toga su se koncentrisale u području Donbasa i na jugu.

15 juli

Ruske snage su zauzele Mariupol (20. maja), Sjeverodonjeck (24. juna) i Lysychansk (3. juli)

14 novembarđUkrajina je startovala sa kontraofanzivom u regionu Harkova (kraj augusta, početak septembra) i nakon toga i Chersonu (Novembar)

februar 2023.

Front se učvrstio, a borbe se pojačavaju u regionu Donbasa i oko Bachmuta. Rusija pod opsadomm drži 18,1 procenata Ukrajine.

(izvor:ksta)


Nakon godinu dana: Olena Kurilo.


Iz svijeta – Slike dana

 


Tradicija i moderna
Kairo - Tradicija i moderna: Južno od Kaira, čovjek na magarcu gleda učesnike trke oko piramida Saqqara.



Kako napraviti krevet
Afrin - U sirijskoj provinciji Alep, muškarac prenosi madrace koje je obezbijedila nevladina organizacija. Najmanje 40.000 ljudi izgubilo je život u zemljotresu na tursko-sirijskoj granici.


Dobro raspoloženje
Aceh Besar - Grupa Rohingya iskrcava robu sa jedrenjaka na plaži Lampanah, Indonezija.


Oštećeni u ratu
Irpin - U Irpinu kod Kijeva, dvije žene sa dječjim kolicima prolaze pored ogromne gomile zarđalih automobila. Automobili su oštećeni u ratu.


Rez makazama na modnoj pisti
Madrid - Na Mercedes Benz Fashion Weeku u Madridu, model predstavlja dizajn španskog dizajnera Andresa Sarde.


Znak protesta
Zelena traka koja visi sa grane u ruskoj prijestolnici Moskvi: Boja je nastala kao mješavina žute i plave boje ukrajinske nacionalne zastave - i postala je znak protesta protiv ruskog agresorskog rata.


Spaljena zemlja
Atoyac de Álvarez - Meksiko je poduzeo žestoku borbi protiv narko mafije u zemlji. Na slici se vide vojnici koji uništavaju plantažu koke na jugu zemlje.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Stazom bosanskih vitezova

 



Javna ustanova (JU) Dom kulture Blagaj, u saradnji s osnovnim i srednjim školama Grada Mostara povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u utorak 28. 2. 2023. godine organizuje manifestaciju ”Stazom bosanskih vitezova”.

Kako je najavljeno, okupljanje omladine i građana predviđeno je ispred šehidskog turbeta u Blagaju, odakle će se kolona kretati prema Starom gradu Blagaj.

Centralni program manifestacije počet će u 13 sati intoniranjem himne i podizanjem zastave, zatim obraćanjem gostiju, nakon čega slijedi čas historije.

U Narodnom pozorištu Mostar će biti održana kratka drama pod nazivom “Braća”.

Organizatori su pozvali sve zainteresovane da im se pridruže u subotu i zajedno na Starom gradu Blagaj obilježe Dan nezavisnosti BiH.

(mostarski.ba)