Raštika - carevo najdraže jelo

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 9. decembra 2022. godine, autor je Kemal Mahić)

Drevna je priča o prastarom kupusu, raštanom kupusu ili raštiki, kako ga najčešće nazivaju: pa iako je najbolji na obalama Sredozemlja, posebno u Dalmaciji za zimskih i ranih proiljetnih dana kada ga šiba bura, nastao je je po drevnom mitu u sunčanom i plodnom Egiptu, gdje tvrde da ga je stvorila boginja neba Nut dok je vodila ljubav, sa svojim bratom i mužem Gebom, bogom zemlje, pa kad je na mjestu gdje je on prosuo sjeme nikla raštika posvetili su je gospodaru bogova, sunčanom Rau.

No u cijelu se priču tada uplela njihova kći prelijepa Neftis, koja je sa Svemoćnim svakodnevno vodila ljubav i bila upućena u mnoge njegove tajne - Znala je ona tako da se Rau posebno mili stari kupus razgranata lišća, koji je rastao uz obale Nila, pa odluči ona napakostiti svojoj majci i namami svoga Raa u polje divljeg kupusa i ondje ga snubi. Digne se moćni Ra i prodre u pohotnu Neftis te uskoro stane svršavati od užitka tako da je bilo dovoljno sjemena da se oplodi cijela zemlja: ali nije lukava Neftis primila svo božansko sjeme u sebe, već je par dragocjenih kapi prosula po divljem kupusu i uskoro, a da toga Ra nije bio ni svjestan, stane uz divlji nicati i pitomi kupus, raznih vrsta, ali okrugla oblika, na sliku i priliku Sunca. Od tog trenutka Egipćani i njihovi bogovi počeli su slaviti raštiku kao posvećenu raovu biljku, izjedati je o svetim danima, a glavat vrste kupusa nazivati Neftisinim kupusima, budući da ga je stvorila ona, a ne njezina majka i otac Nut i Geb.

U arhajskoj Grčkoj držali su da je raštika izravni potomak samog Zeusa. Što više, grčki mit govori kako se vrhovnik Zeus našao u neprilici jer je u kratkom vremenu morao protumačiti dva za svijet i ljudski rod presudna, ali tajna i proturječna proročanstva. Mozgao je danima, sve dok se od silnog umnog napora nije počeo znojiti od muke. Njegov znoj padao je s Olimpa na zemlju. Od većih kapi Zeusova znoja nikla je raštika, a od manjih kelj i glavati kupus - Zadubljn u teške zagonetke, Zeus je sasvim nesvjesno brao tek iznikle biljke i trpao ih u usta. Povrće mu je prosvijetlilo um i riješio je proročanstva. Od tada je raštika postala i Zeusovo posvećeno jelo, a zavoljeli su je i Rimljan. Tako je Katon Cenzor, zgrožen sve raskošnijim rimskim gozbama i uvezenim helenističkim jelima, hvalio raštiku jer od nje potječe zdravlje Rima. Stoljeće kasnije, kada su Rimljani već ukrižali razne vrste kupusa poteklih od raštike, Plinije Stariji, admiral rimske flote usidrene prekriva njegove Pompeje i uništava polja kupusa. U svojoj opisao je poslije te strašne nepogode, nekoliko vrsta toga omiljenog rimskog povrća. Pa ipak, nitko nije bio toliko sklon kupusu kao car Dioklecijan. Jednostavno je obožavao raštiku i dalmatinski kupus sa suhim i svježim mesom, s malo maslinova ulja, starog vina i presolca, onako zelen, nahranjen zemljom i burom. Uzgajao je stoga Gaj Valerije Aurelije Dioklecijan kupus izvan zidina svoje palače, a kroničari i biografi od te su neobične ljubavi iskuhali živi mit. Toliko je car volio taj kupus da je na posljednjem javnom nastupu 306 godine, kada su ga molili da se vrati na prijestolje i spasi carstvo, spremno uzvratio da mu je miliji njegov kupus nego čitav rimski imperij. Otišao je istog dana i više nije napuštao palaču u Aspalathosu, osim za posjete voljenim poljima raštike. No, nije bio osamljen.Uživajući u pomali oporom okusu raštike, ljubitelji tog povrća čak su i izmislili i uzrečicu: Dva puta poslužen kupus je čista smrt. U kasnijim gastronomskim epohama ta se mudra uzrečica stala odnositi na svu pripremljenu hranu, A sve zbog stare raštike, te miljenice, bogova, careva i ljudi.

Kemal Mahić

Raštika-carevo najdraže jelo – Ljubušaci (ljubusaci.com)