Za protest je potrebna
hrabrost
Papir ostaje prazan, ali svi razumiju nepisanu
poruku: u društvu u kojem je svaki kritički glas potisnut, prazan
list papira postaje simbol otpora.
Po prvi put nakon decenija,
kineska omladina ponovo izlazi na ulice, zahtijevajući društvene
promjene i ukidanje državnog nadzora. "Želimo slobodu, bez
zatvaranja", uzvikivala je gomila. Neki čak traže: "Dole
partija, dole Xi Jinping!"
Zato što se moćni šef države
zalaže za korona politiku koja zaključava svoje ljude, prati
njihovo kretanje i izoluje ih od ostatka svijeta. 1,4 milijarde
Kineza zaključano je u beskrajnoj petlji zatvaranja i masovnog
testiranja.
Ali demonstranti su zabrinuti ne samo za oslobađanje
od ograničenja Covida, već su mnogi zabrinuti i za političke
slobode.
Kakva lažna nada!
Država je već uzvratila punom
snagom. Dobro naoružane snage sigurnosti patroliraju Pekingom,
Šangajem i drugim mjestima protesta. Vode svakoga ko podignite glas
– makar samo u obliku praznog lista papira.
Protest je
pokazao zastavu
Naravno, službeni televizijski direktori su
pokušali da ga sakriju. Ali, kontra javnost je pouzdana, pa su tako
slike Italijana Maria "Falco" Ferrija, koji je uletio na
teren sa zastavom duginih boja na utakmici Svjetskog prvenstva
Portugala protiv Urugvaja, postale viralne.
Bio je to rijedak
ikonski trenutak protesta protiv katarske homofobije na Lusail Ikonik
stadionu. Ferri je iskoristio veliku binu za nekoliko poruka: Na
njegovoj majici na grudima je stajala poruka podrške Ukrajini, a na
leđima poštovanje i respekt prema ženama Irana. U svakom slučaju,
"sokol" je prilično iskusan “trkač”.
Kao fudbaler,
počeo je tako, što je tražio da Antonio Cassano, njegov omiljenog
igrača, bude kandidovan za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi.
Kasnije je postao politički: na primjer na Svjetskom klupskom
prvenstvu 2010. u Abuu Dabi, kada se zauzeo za Iranca Sakineha
Mohamadija Aštijanija, koji je osuđen na smrt, ili na Svjetskom
prvenstvu 2014. u Brazilu, gdje je osudio siromaštvo djece. Međutim,
nedavno je bio uključen i van terena pomažući izbjeglicama u
Ukrajini. Njegov trk preko terena u Kataru nije imao loših
posljedica.
Pušten je kratko nakon hapšenja, ali mu je sada
zabranjen pristup stadionima.
Iz protesta se skidaju
do gola
Amerikanac Spencer Tunick radi istu stvar iznova i
iznova već 30 godina: regrutuje velike grupe ljudi da ih slika gole.
Poput stada bespomoćnih ovaca, on koristi svoj megafon da ih usmjeri
ulicama Newcastlea, preko luke Lyon i na višespratni parking u
Amsterdamu.
Njegov rekord je 18.000 golih osoba na jednoj slici.
Napravio ga je snimanjem u Mexico Cityju.
Ovog puta je za njega
pozvao žene i muškarce na plažu Bondi u australijskoj metropoli
Sydney. Slike su snimljene tokom sedmične akcije protiv raka kože.
One bi trebali promovirati zaštitu od sunca i preventivne medicinske
preglede.
UV zračenje je posebno intenzivno u Australiji. Tamo
svake godine od raka kože umre oko 2.500 ljudi, koliko ih je
prisustvovalo ovom spektaklu u jutarnjim satima.
Tunick želi da
se zove umjetnik, a ne fotograf. Ovaj 55-godišnjak pati od toga što
nije dobio odgovarajuće priznanje od strane kustosa i u feljtonima,
ali vjeruje da je pronašao savremeni oblik tog čina. “Gola
tijela”, kaže on, “su sirov materijal za mene. Šta je ulje ili
glina za druge umjetnike.”
(focus)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen