Čestitanja

 

Nakon čestitanja u stilu

Sretan Bajram, onima koji slave,

Sretan Božić, onima koji slave,

sada dolazi na red najoriginalnija čestitka:

Sretna Nova godina, onima koji slave!

(sa stranice Mostarski liskaluci)

*****

HAPPY New Year...

...neki ovo "happy" čitaju bukvalno kao "hapaj"...

(spagos)

Sretno u Novu 2023.

 

Kad se godine smjenjuju, nekako uvjek imam osjećaj da se preskoči neki prag, prepreka, ili ograda...hop, i u jednoj sekundi, ode godina koju još pamtimo samo po broju...za malo stariju raju nije problem što dolazi Nova godina, nego je problem, što ih je sve manje preostalo...zato naprijed!

Sve najbolje, a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se nakupe neke godine, to je ipak najvažnije.

Lijepi pozdravi

Smail Špago

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Putovanje bjelinom
Ova nova atrakcija mogla bi proći i u zemlji minijaturnih čudesa: prilično staromodni voz tutnji kroz sanjivu zimsku panoramu. Ako želite doživjeti ovaj neodoljiv trenutak uživo, trebali biste posjetiti planine Harz, u Njemačkoj. Voz pod nazivom “Brockenbahn” tamo vozi od 1992. do najvišeg vrha sjeverne Njemačke na 1142 metra.
Najstrmiji dio rute voz, od stanice Drei-Annen-Hohne, voz prelazi za oko 50 minuta.

Vrijedno pažnje: kao takozvana čisto adheziona željeznica, parna lokomotiva od 700 KS savladava ovu dionicu bez zupčanika ili sličnih pomagala.

Krunisanje
Sada kada ga vidite ovako, sa ovim trofejem u ruci, najvažnijim u cijelom fudbalu, pomislite: Naravno, sve se uklapa, kao da je ovaj čovek, koji je osvojio skoro sve, i ovaj mu je trofej uvijek i pripadao.
Lionel Messi, najbolji igrač svijeta, svjetski je prvak. Sa njim i argentinski tim. Cijela Argentina. Predriblao je sve redom, francusku odbranu, kritičare, pritisak koji je bio na njemu. Do samog kraja. Do izvođenja penala. Sve dok njega, ovog čovječuljka, visokog 1,69 metara, nisu podigli i odnijeli na gol.

Proslava kod Pape
Kome još treba vjerovati? Ovo pitanje stalno se čuje ovih dana. Svi koji su pročitali naslov 17. decembra na www.katholisch.de („Novosti portala Katoličke crkve u Njemačkoj“) teško da su trebali sumnjati: „Papa Franjo puni 86 godina – rođendan bez proslave. Papa s bolom u koljenu i velikom misijom probija se kroz tu borbu.”
Da li je sutradan papa, okružen svojim mladim gostima, sa stisnutim zubima pratio nastup plesača i žonglera, nije jasno ni sa ove slike. Ali, kao što vidite, ne može se vjerovati baš svemu.

Praonica u prirodi
Šarene tkanine i čaršavi sijaju se oprani, poput ogromnog jorgana. Perači su ih oprali u rijeci Ganges, u blizini grada Agre u Indiji, a zatim su ih položili na obalu rijeke da se osuše. Fotografija, snimljena sa mosta, izgleda kao motiv iz prošlog vremena, ali i perači imaju svoje mjesto u Indiji 21. vijeka. Oni pripadaju kasti Dhobi, jednoj od nižih slojeva u širem društvenom sistemu. Perači se obično međusobno vjenčavaju, prenoseći tako rad i tradiciju s generacije na generaciju.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Kraj jedne ere – Telegram

Telegram jedva da poznaje neko od mlađe generacije. Danas ga se još sjećaju samo starije generacije: Jedna kratka vijest poslata na neku adresu, bilo gdje u svijetu, bivala je u pismenom obliku izručena u razmaku od sat do dva vremena. Tako nešto još se može vidjeti u starim crno-bijelim filmovima, kada poštar zazvoni na vratima i izrekne značajnu rečenicu: “ Telegram za...”, a onda postaje uzbudljivo, dobra, ili loša vijest? Telegram je uvijek značio nešto važno i hitno, jer bi inače bilo preskupo javiti neku običnu vijest na takav način, za šta je na raspolaganju stajala ipak mnogo jeftinija dopisnica, ili razglednica. Telegramom su se javljale radosne i tužne stvari, život, uspjeh, smrt... A sve ovo se dešavalo u vremenima kada veliki broj domaćinstava nije imao ni obični telefon u kući. Telegram je bio skupa informacija, jer se cijena formirala na osnovu broja riječi, a imao je i svoj stil završetka rečenice sa riječi +++Stop+++. Telegram je doživio svoj kraj pojavljivanjem mobitela.

Među poslijednjima na svijetu njemački Deutsche Post, nakon 213 godina, ukida ovaj servis 31. decembra ove godine. Kako kažu, zadnjih godina je korišten samo u reprezentativne svrhe, pozdravi, čestitke i slično.

Izumljen u 19. vijeku, telegram je bio jedan od najbržih načina za prenošenje važnih informacija, kao i u skoro čitavom 20. vijeku. Tekst koji je diktiran lično ili telefonom, u pošti ili telegrafu, obično se slao teleksom u poštansku ili telegrafsku kancelariju u blizini primaoca, a zatim se dostavlja kurirskom službom.
Budući da je prilično visoka cijena telegrama bila zasnovana na broju riječi, razvio se poseban stil jezika sa kratkim oblicima umjesto potpunih rečenica. Tipična formulacija je bila nešto poput: "Stižem u subotu u 20 sati", “položio ispit”, "sretan rođendan...", “Rođen(a) unuk(a)”. “Deda (baba) umro (la)”.

Sa širenjem telefonske mreže, a još više sa pojavom interneta i pametnih telefona, telegram je dramatično izgubio na važnosti. U mnogim zemljama svijeta je ukinut u zadnjim decenijama, a kako je rečeno, Njemačka je posljednja zemlja u svijetu koja je ukinula ovaj servis.

(welt)

(spagos)

Negdje daleko – Pogled s druge strane, Sydney

 

Danas sam planirao da plivam na Olimpijskom bazenu, maltene ispod tvog lučkog mosta u Sjevernom Sidneju. Uhvatio sam voz do tamo, sišao do bazena, kad ono bazen zatvoren zbog rekonstrukcije.

Pošto sam se naoštrio da otplivam, morao sam se osloniti na moga starog prijatelja Google i on me obavijesti da ima bazen sa druge strane luke.

Na moje oduševljenje Google mi reče da do bazena mogu stići trajektom, direktno ispod Sidnejskog lučkog mosta.

Stigao na bazen, otplivao svoju turu, i ujedno dobio priliku da vidim Opera House iz drugog ugla.

Nakraju sam sam sebe nagradio, i završio na zasluženom pivu i ručku u najstarijem pubu ili pod naški, kafani u Sidneju po imenu, o čemu svjedoči tabla iznad ulaza na kojoj pišw “Fortune of War, Sydney's oldest Pub”. U prevodu "Ratna sreća".

(nenad/20221230)

Za podsjećanje:

Olimpijske igre - Sydney 2000

XXII Olimpijske igre održane su 2000. godine u Sydneyu, u Australiji. MOO je 1993. godine birao domaćina između slijedećih gradova: Pekinga, Berlina, Istanbula i Manchestera.

Po opštoj ocjeni, s obzirom na sjajan nivo organizacije, kvalitetu sportskih natjecanja, ljubaznost domaćina i fantastičnu atmosferu koja je vladala cijelo vrijeme Igara, ove Igre su proglašene "najboljim Olimpijskim igrama u dotadašnjoj povijesti".

Na spektakularnom otvaranju je Olimpijski plamen na stadionu upalila Cathy Freeman, koja je kasnije na istim Igrama osvojila zlato u atletici (utrka na 400 m). Time je postala prva osoba koja je na istim Igrama bila počasni palitelj baklje i osvajač zlatne medalje. Kao pripadnik izvorne domorodačke manjine Aboridžina, Freeman je svojim postignućem postala australska heroina za sva vremena.

Rekordan broj od 199 nacija je sudjelovao na Igrama, a jedina članica MOO koja nije sudjelovala bio je Afganistan, čiji nastup je zabranio tadašnji afganistanski talibanski režim iz vjerskih razloga.

U program Igara je uključen triatlon.

U takmičarskom proramu su se istaknuli slijedeći pojedinci i događaji:

-Plivač Ian Thorpe iz Australije, tada star svega 17. godina, je osvojio tri zlatne i dvije srebrne medalje. Posebno su upečatljivi bili svjetski rekord na 400 m slobodno, te nastup u štafeti 4x100 m slobodno kada je Thorpe u zadnjoj dionici nadoknadio veliki zaostatak za do tada vodećom štafetom SAD- i pri tome pomogao svom timu osim zlata oboriti i dotadašnji svjetski rekord.

-Steve Redgrave, veslač iz Velike Britanije, je zlatnom medaljom u četvercu bez kormilara ostvario svoju petu zlatnu medalju na petim Igrama za redom.

-Kamerun je osvojio istorijsku zlatnu medalju u finalu nogometnog turnira, pobijedivši Španiju nakon izvođenja jedanaesteraca.

(sh.wiki)

 “Fortune of War”, najstariji pub u Sydneyu

Kao najstariji javni hotel s kontinuiranom licencom u Sidneju, “Fortune of War” je oličenje istorije Sidneja. Ima dugu, „šarenu“ reputaciju kao popularna „prva i posljednja stanica na obali“ za mornare i trupe australskih oružanih snaga koje su trebale iskusiti „sreću rata“ kada su napustile Sydney Cove, kako bi branili svoju zemlju.
Pub “Fortune of War” je prvobitno bio izgrađen 1828. godine od strane bivšeg osuđenika Samuela Terrya, koji je kasnije postao poznat kao "Botany Bay Rothschild" zbog svojih pronicljivih poslovnih odnosa. Samjuel Terry je stigao u Australiju 1800. godine nakon što je osuđen za krađu 400 čarapa i osuđen na progon od sedam.
Nakon izricanja kazne, Terry se preselio u Sydney, postao gostioničar i dobio jednu od dvadeset licenci za alkoholna pića 1810. godine
Tooth & Co, pivara koja radi u Sydneyu od 1835. godine, obnovila je hotel Fortune of War 1921. godine. “Ratna sreća” se koristi kao javna kuća više od 188 godina.
The Fortune of War ima dugoročnu reputaciju kao popularna „prva i posljednja stanica na obali“ za mornare i trupe australijskih oružanih snaga koji su trebali iskusiti „ratnu sreću“ kada su napustili Sidnej Cove da brane svoju zemlju.

ANZAC Day
Pripadnici 2. brdske baterije susreli su se na godišnjicu Anzac dana u The Fortune of War od 1948. Jedinica je formirana 1942. i služila je u Papui Novoj Gvineji od 1943. Nakon prestanka neprijateljstava na tom području, poslani su u Japan s British Occupation Force, a kasnije je službovala u Vijetnamu i Maleziji.
“Ratna sreća” je predložena kao mjesto susreta nakon svakog marša na Dan Anzaca od strane jednog veterana baterije, koji je bio zaposlen u Odboru za pomorske usluge preko puta hotela.
Iako većina veterana više nije s nama, The Fortune of War je i dalje ostalo mjesto susreta za Dan Anzaca, za mnoge veterane i druge Australce, na jednom od najvažnijih dana ove zemlje.

(spagos)

Širom svijeta – Na razmeđu godina

 

Zabavljač šeta kroz snijeg na Izložbi dostignuća narodne ekonomije u Moskvi.

Poklonici Sika snimaju selfie tokom nacionalnog događaja vezivanja turbana u Zlatnom hramu u Amritsaru, Indija.

Dijete sjedi pored lonca za kuhanje ispred šatora u kampu za izbjeglice iz sukoba u blizini grada Raqqe na sjeveru Sirije.

Prolaznici prolaze pored osvijetljene lampe koja obilježava nadolazeću godinu zeca tokom Festivala lampiona u Seulu na trgu Gwanghwamun.

Žena pozira za fotografiju sa ogromnim figurama od medenjaka obučenim u maskirnu opremu koju nose ukrajinske oružane snage u Kijevu usred ruskog napada na Ukrajinu.

Čovjek vesla svojim čamacem blizu površine prekrivene mrazom u hladno jutro. Slika je snimljena dan prije Chillai Kalana, najoštrijeg zimskog perioda od 40 dana unutar jezera Dal u Srinagaru u Indiji.

Hiljade pingvina prikazane su na Île de la Possessionu, dijelu ostrva Crozet u južnom Indijskom okeanu.

Radnici graničnih sigurnosnih snaga (BSF) patroliraju duž granične ograde u blizini indijsko-pakistanske granice u Wagahu, nekih 40 km od Amritsara u Indiji, u hladno, maglovito jutro.

Zimski plivač trenira u delimično zaleđenom jezeru u Shenyangu, severoistočna kineska provincija Liaoning.

(web)

(NovaSloboda.ba)

U sjećanju – Pele “kralj fudbala”, (1940-2022.)

 

Pelé je bio bolji od Mesija, Maradone i Ronalda zajedno

(prevedena kolumna)

Priča se da je bog fudbala stvorio ovu prekrasnu igru za njega.
Edson Arantes do Nascimento, zvani Pelé. Niko ne zna tačno zašto mu je ovo ime. Ali decenijama je bio najbolji fudbaler svih vremena. To vrijedi i danas, čak ni izvanredno Svjetsko prvenstvo Lionela Mesija u Kataru to nije moglo promijeniti. Iako ga većina mlađih genercija nikada nije vidjela kako igra uživo.
Franz Beckenbauer je igrao s njim. Njih dvojica su se upoznali pred kraj karijere u Cosmos New Yorku. Pelé je Franca nazvao "moj njemački brat". Franz kaže: „Od svih velikih fudbalera, on je bio najveći. I sjajna osoba uz to.”
Pele je imao 82 godine.
Uz Muhammada Alija († 74), bio je vjerovatno najveći i najharizmatičniji sportista kojeg je svijet ikada vidio.
Tostão, njegov kolega napadač kada su osvojili Svjetsko prvenstvo 1970., jednom je rekao: „Ako spojite sve talente Maradone, Cristiana Ronalda i Messija, imali biste igrača koji bi se približio Peleovoj klasi. Ali Pele bi ipak bio bolji.”
Odrastao je u sirotinjskim četvrtima Baurua zapadno od Sao Paula i čistio cipele na željezničkoj stanici. Otac je morao rano da prekine fudbalsku karijeru zbog teške povrede i bio je čistač na klinici. Majka mu je bila pralja veša.
Fudbal je igrao bos. Lopta se sastojala od povezanih čarapa. Ali i sa takvom loptom je mogao da žonglira nekoliko minuta.

Kada su ga već dugo zvali Pele, dobio je ugovor u FC Santosu sa 15 godina. Sa 16 je bio igrač reprezentacije, a sa 17 svjetski prvak. Do danas najmlađi svih vremena.
Nakon Svjetskog prvenstva 1958., gdje je postigao šest golova u četiri utakmice, počeli su ga zvati "O Rei" - kralj.
Osvojio je 26 titula u 17 godina igranja, postigao 1301 gol u 1390 utakmica (prosjek 0,94 po utakmici). Kada je biran „Svjetski fudbaler 20. vijeka“, osim Pelea nije bilo ozbiljnog protivkandidata.
Nakon 1962. godine postao je treći put svjetski prvak 1970. godine, što nikome drugome nije pošlo za rukom. Iako visok samo 1,73 metra, u finalu protiv Italije (4:1) postigao je 1:0 visoko u zraku udarcem glavom protiv tvrdog defanzivca Burgnicha, poznatog pod nadinkom "kamen". Kasnije je rekao: „Prije finala, ohrabrio sam se i rekao sam sebi, Pelé je napravljen od mesa i kostiju. Kao i ja. Poslije utakmice sam znao da nisam bio u pravu.”
Mitovi oko Pelea toliko su legendarni da moraju biti istiniti:
-Kada bi izvodio slobodan udarac, igrači u zidu su se okretali da vide njegov gol.
-U jednoj utakmicu Kolumbiju 1967. sudija ga je poslao u svlačionicu (tada još nije bilo crvenih kartona)- Međutim, gledaoci su toliko bjesnili na tribinama, sve dok ga sudija nije vratio iz kabine na teren. Dozvoljeno mu je da nastavi igru.
-1969. godine građanski rat u Nigeriji je prekinut zbog meča Pelea i Santosa. Tek nakon utakmice počeli su ponovo pucali.
-U svakom slučaju, istina je da je on zvanično proglašen "nacionalnim bogatstvom" od strane brazilske vlade i zbog toga nije mogao da se preseli u Evropu. U tada brojnim prijateljskim utakmicama Santos je primao 150.000 dolara. 50 posto od toga je bilo za Pelea.
Bio je centarfor, viseći napadač i plejmejker sve u jednom. A takođe "lažna devetka", iako taj termin tada nije ni postojao.
Pošto je izgubio većinu svog bogatstva zbog rizičnih poslova sa nekretninama, preselio se u Njujork 1975. godine, gde je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 4,5 miliona dolara. Uz to je još 5,2 miliona dolara od reklamnih ugovora stiglo je njegovu kasu. Sa Peléom, Cosmos je iznenada povećao prosječnu posjećenost na stadionu Giants sa 4.000 na prosječno više od 50.000 po utakmici.

Pelé privatno: Ostatak života proveo je u vili u mondenom primorskom ljetovalištu Guaruja blizu Santosa s pogledom na Atlantik. Sa 75 godina oženio se po treći put. Marcia Aoki, koja je rođena u Japanu, mlađa je od njega 25 godina.
Iz prva dva braka ima petoro djece. Osim toga, Pelé je prihvatio očinstvo za dvije vanbračne kćeri.
Nakon karijere osnovao je uspješnu agenciju za sportski marketing. Postao je ambasador dobre volje UN-a i ministar sporta Brazila (1995-98). I postao je reklamna ikona (uključujući i Viagru). Njegovo bogatstvo procjenjuje se na skoro 100 miliona eura.

"O Rei" - kralj je mrtav! Kao najveći fudbaler svih vremena, on će zauvijek živjeti u glavama navijača. I sam je jednom rekao: „Ne mogu zamisliti život bez fudbala. Nadam se da se fudbal može igrati i na nebu.”
(Alfred Draxler)

prevod Smail Špago

fotografije, internet, arhiva

(spagos)

Lagano kaskanje

 

Kako je zapravo biti magarac? Film "Eo" je zadivljujuće blizu odgovora na ovo pitanje.
Filmsko remek-djelo koje otkriva ponore ljudskog bića.

Kako je biti magarac? Čovjek je sklon da za nekoga, ko tvrdi da zna odgovor na ovo pitanje, pomisliti da je i sam magarac. Filozof Thomas Nagel je 1974. godine proglasio nemogućim prekoračenje vlastitog identiteta, koristeći šišmiša kao primjer. Samo se umjetnost približava ideji.
Poljsko-italijanski film "Eo", koji bi trebali ispravno prevesti kao "Ia", kako se oglašava magarac, u trajanju od 86 minuta, govori o životu iz magarećeg pogleda. Režiser Jerzy Skolimowski (84) se vrlo spekulativno kockao, da li je to lagani dokumentarac ili avangardni eksperiment za malu, vrlo specifičnu publiku. Iznenađujuće, pred očima gledaoca se odvija klasična, zapanjujuća, gotovo previše ljudska tragedija ljubavi, pohlepe, ljubomore, spletki, ubistava i nasilja.
Poput izgubljenog lutalice, dugouhi kaska od mjesta do mjesta, kroz poljske i italijanske krajolike, ponekad sam, ponekad u društvu. Njegovo putovanje vodi ga od cirkusa do ergele konja, dječije farme, šume, fudbalske smotre, ambulante, krznarskog pogona, bašte jedne vile, pa sve do klaonice. Tamo gdje se magarac obično smatra Bartlebyjem među životinjama, ovdje se on više pojavljuje kao inkarnacija Eichendorffskog bezveznjaka. Jer umjesto da tvrdoglavo stoji, on ide se sve dalje i dalje, čak i kada bi mu bilo pametno da malo zastane.
U filmu “Eo” igra šest različitih magaraca, Hola, Tako, Marietta, Ettore, Rocco i Mela. Ovoliki raspon pokazuju da nijedna životinja ipak nije povrijeđena tokom snimanja. "Eo" je film o našem ophođenju prema životinjama, magarac se posmatra kao tegljač, cirkuski umjetnik, fudbalska maskota, ali i sadržaj kobasica. Ali činjenica, ne samo da je ugrožen, već i da da se povlači, da očigledno dobrovoljno bježi sa mjesta gdje bi mogao doživjeti idiličnu penziju, spašava film da ne postane depresivna optužba za patnju životinja. Istina je da se prema ovom stoiku u sivom fraku postupa loše, ali isto tako često se pomisli da se postupa i dobro.
Ovo remek-djelo ambivalentnosti odriče se svakog crno-belog razmišljanja – da li je magarac zaista slobodniji nakon što je spašen iz cirkusa, čak i ako zna samo za svijet između bine, rasvjete i kaveza? Da li je u pravu čovjek koji je odvezao magarca od vatrogasnog vozila vičući "anarhija" nakon što smo ga upravo vidjeli u košmarnim sekvencama kako sam preživljava noćnu moru u divljoj šumi, iz koje je konačno pronašao put natrag u civilizaciju?
I da li skitnice čine dobro djelo kada hladno prerežu grkljan vozaču teretnog kamiona da bi mu ukrali novac, nehotice oslobodivši magarca, zaključanog pozadi u kamionu, od njegove sudbine u klaonici?
Šarm ove nježne, glasne, velike priče je baš u otklanjanju kontrasta između slobode i zatvora, prirode i kulture, dobra i zla, ljubavi i mržnje.
"Eo" u velikoj meri duguje svoju zadivljujuću privlačnost radu kamere, montaži i muzici. Letovi nabijeni prijetećim tonovima iz perspektive drona susreću se sa snovima magarca u crvenoj boji, možda o električnoj životinji, i uvećane nozdrve, koje arogantni, ratoborni konji rašire prilikom dolaska skromnog, mirnog magarca u njihovu blizinu. Ponekad vidimo okolinu zamućenu pogledom njegovih očiju, ponekad gledamo u njegove oči, a onda vidimo stvari koje on ne vidi. To je ista rizična sloboda koju film hipnotički istražuje.
Bez da se ikada čuju Eove misli ili glas, filmska kamera se pomjera i sama sekvenca scena sugeriše da je dramatično putovanje ovog junaka obojeno osnovnom čežnjom: čežnjom cirkuskog umjetnika Kasandre, s kojom je tako često nastupao zajedno. Romantičari bi rekli da mu nedostaje prva ljubav i da će učiniti sve da je pronađe, čak i ako to znači da se od brižnih seljaka vrati ka brutalnim vlasnicima cirkusa. Aktivisti za prava životinja prigovorili bi da je magarac traumatiziran,
da je osoba pogođena Stockholmskim sindromom koja izgleda izgubljena za zdrav život na selu.
U oba slučaja, ljubav označava otrovan koncept u skladu s vremenom. Realisti, međutim, mogu odlučiti da ne trpe epizodni slijed scena narativnim ponudom značenja da životinjsko lutanje shvate manje kao basnu o povratku izgubljenog sina, a mnogo više kao instinktivnu samovolju. “Eo” se može humanizirati, ili razumjeti u svoj svojoj životinjskoj otuđenosti.
Čak je i eksplicitni uzor Skolimowskog, klasik Roberta Bressona "Na primjer Balthasar" iz 1966. godine, koji je još jednom uvršten u mjerodavnu anketu kritičara časopisa "Sight and Sound", među 100 najboljih filmova svih vremena, mnogima bi zasmetao. Ingmar Bergman je rekao da mu je film bio toliko dosadan da ga je prespavao.
„Magarac mi je potpuno nezanimljiv, ali čovek je uvek zanimljiv“, objasnio je sam sebi. Takođe u projekciji filma "Eo" na berlinskom festivalu "Around the World in 14 Films" u pivnici Kulturbrauerei, jedan gledalac je napustio dvoranu u sred filma, uz glasan komentar "Sranje od filma". Ali Q”Eo” gazi dalje.
Nekim kritičarima takođe može zasmetati njegov eklatantan ulazak u za njega prevelike kopite. Ali remake tako tvrdoglavo frkće da mu to nikada neće biti poništeno. U poređenju sa crno-bijelim, gotovo konvencionalno snimljenim "Balthasarom", "Eo" impresionira revolucionarnijom estetikom; patnja životinje više ne teži tako jednostrano, kao kod mučenika iz 1966. Nakon premijere u Cannesu, gdje je podijelio nagradu žirija sa još dva filma, "New York Times" ga je izglasao za najbolji film 2022. A Poljska će ga poslati u trku za Oskara u martu iduće godine.
Normalno, fokalizirana figura nam pokazuje šta treba da osjećamo. Kad ona plače, mi plačemo s njom; kada se namršti, počinjemo sumnjati. Ali Eo ne radi ništa. On samo stoji, ili hoda. Ponekad diše malo glasnije. A šta treba da mislimo, zavisi isključivo od nas.

(welt)

(prevod: Smail Špago)

(NovaSloboda.ba)

Slike zimske oluje

 Najmanje 28 ljudi je poginulo na zapadu američke savezne države New York, od kojih većina u Buffalu, dok čudovišna zimska oluja nastavlja da razara Sjevernu Ameriku.

Državni zvaničnik izjavio je da su neki ljudi bili zarobljeni u automobilima više od dva dana tokom “vjerovatno” najgore oluje u njihovom životu.

U dijelovima države do utorka se očekuje još do 23 centimetra snijega, upozoravaju meteorolozi.

U oluji, koja se proteže od Kanade do meksičke granice, poginulo je 56 ljudi.

Američki predsjednik Joe Biden odobrio je objavu vanrednog stanja kojom se dozvoljava savezna podrška državi New York.

“Moje srce je s onima koji su izgubili svoje najvoljenije ovog prazničnog vikend”, napisao je on na Twitteru.

Vlasnik male porodične radnje u East Buffalu, koji nije želio da bude imenovan, rekao je da su pljačkaši provalili u njegovu prodavnicu na Božić. “Uzeli su sve. Ljudi su uzeli igračke, elektroniku i zvučnike”. Procijenio je da je ukradena oprema u vrijednosti do 50.000 dolara. Rekao je da je zvao policiju, “ali su mi rekli da su previše zauzeti spašavanjem starijih”.

Velikim dijelovima Sjedinjenih Država ovih dana bjesni jaka zimska oluja.

Oluja je "opasna i prijeteća", rekao je američki predsjednik Joe Biden u Washingtonu. "Ovo nisu snježni dani na kakve ste znali kao klinci, ovo je ozbiljno."

Meteorolozi za naredne dane predviđaju uslove tzc ciklon-bombe, poput mećave na Velikim jezerima, brzi led na istočnoj obali i žestokuu hladnoću do granice s Meksikom.

U državi Montana temperature su već pale na minus 46 stepeni Celzijusa. U Južnoj Dakoti snježni nanosi su visoki više od deset stopa (3 metra)

Meteorolozi su upozorili na "ciklon bombe" na Velikim jezerima u blizini granice sa Kanadom, koji nastaje kada vazdušni pritisak u oblasti niskog pritiska opadne neobično brzo.

Rezultat su divlje snježne oluje - mećave - i pad temperature za nekoliko desetina stepeni u roku od nekoliko sati. Ledena hladnoća će se kretati na istok od sredine SAD.

Prema izvještajima medija, hiljade letova je otkazano. Aerodromi u Čikagu i Detroitu su među najvažnijim čvorištima u zemlji, a tamo se baš očekuju jake snježne oluje.

Jaki vjetrovi, kiša i led također bi mogli utjecati na autoputeve i aerodrome u metropolama istočne obale Washington, Philadelphia, New York i Boston.

Ponekad postane toliko hladno da postoji opasnost od promrzlina u roku od nekoliko minuta, upozorile su vlasti. Za oko 180 miliona ljudi izdata je neka vrsta meteorološkog upozorenja.

U pojedinim dijelovima zemlje očekuju se "po život opasne" temperature sa jakim vjetrom.

(msn)