(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 13. aprila 2023. godine, autor je Ahmet Kurt)
Kratki tekst o najtragičnijem događaju Mostara u toku Drugog svjetskog rata o kojem u obimnoj socijalističkoj ratnoj historiografiji nećete naći ni slova.
U najkraćem: Kad hoće nesreća. Pogođeni američki bombarder od svih mjesta na koja je mogao pasti, pada na sklonište na Panjevini pri čemu gine sedam članova posade i dvadeset i četiri osobe koje su se tu sklonile, neznajući da su avioni prazni. Preživjela je sa teškim opekotinama lica samo muška beba. Nikad se sa sigurnošću nije znalo čiji je sinčić pošto su u skloništu, između ostalih, izginule dvije familije sa djecom, a obje su imale petomjesečnog sina. Godine 1993. preživjelu bebu, tada kao pedesetogodišnjaka, bojovnici HVO-a zatvaraju u logor Heliodrom gdje obolijeva, a po izlasku iz logora godinama vuće bolest i umire.
Rano je poslijepodne, sati 14:20. Nebo je bez oblačka, ponedeljak, drugi dan pravoslavnog uskrsa 17. aprila 1944. godine. Poslije bombardovanja vojnih ciljeva u Beogradu dvije stotine američkih letećih tvrđava preko Mostara vraćaju se u svoje italijanske baze do kojih je ostalo nekih 40 minuta leta. Prerano su se počeli spuštati, pa su nad Mostar već bili na visini od samo 4.000 metara. U svakom bombarderu B-17 i Liberator B-24 (slika 1) je deset članova posade. Avion je mogao imati samo sedam, ili osam članova, ali bi onda obuka morala trajati duže od 12 sedmica da bi, naprimjer, kopilot mogao obavljati istovremenu i zadatke navigatora što bi kočilo cijeli proces obuke. Ovako ti zadaci su podijeljeni na više ljudi, zato avioni imaju 10-članu posadu. Pilot, kopilot, navigator i nišandžija za bombe uvijek su bili netom diplomirani inžinjeri, ili studenti sa završnih godina tehničkih fakulteta koji su imali dovoljna tehničkog predznanja, dok se ostalih šest regrutovalo od bistrijih seoskih momaka koji su imali iskustva u održavanju poljoprivrednih mašina. Posade aviona su se takmičile međusobno čiji će avion imati duhovitiju ilustraciju na nosu aviona koje su uglavnom prikazivale figure obnaženih djevojaka, što ne čudi jer je prosječna starost momaka u avionima bila 22 godine.
U Mostaru svira uzbuna pa neki građani idu u skloništa neznajući da su avioni prazni i da im ne prijeti opasnost. Tako su porodice iz nekoliko susjednih kuća u ulici Panjevina (kasnije Lea Bruka) otišle u obližnje sklonište. Među njima iz kuće sa današnjim brojem 17 (slika 2) u sklonište koje je bilo udaljeno svega desetak metara ušla je sedmeročlana familija Švorcan koja se prije koji mjesec potajno vratila u Mostar iz Nedićeve Srbije u koju su ih 1941. godine protjerale ustaške vlasti. Otac Pero je bio od Gacka, a radio je kao službenik na Željezničkoj stanici u Mostaru, gdje je 1933. godine upoznao i oženio djevojku Anku iz Vukodola, kći Stjepana Miličevića. U miraz Anka je dobila ovu kuću u koju su se sada kriomice vratili. S njima u skloništu je sjedilo njihovih petero djece u dobi od tri do deset godina. Dvije mlade komšinice sa svojom djecom također su u rovu. Obje u rukama drže svoje petomjesečne sinove koji su rođeni u decembru 1943. godine. Sve u svemu, ukupno dvadeset i pet osoba sjedi u skloništu koje je iskopano u bašči Štefice Galić gdje su poslije rata izgrađene stambene zgrade.
Nijemci su zapucali iz PA topova prema avionima koji se naglo dižu kako bi izbjegli vatru. Avion kojim je upravljao potporučnik James Price i koji je radi svoje “poodmakle dobi” od 27 godina nosio nadimak “Stari” nije imao sreće. Na nosu njegovog aviona je crtež djevojke i naziv Honey Chile, po nadimku Patricie Wilder (1913-1995) koja je radila kao zabavljačica u predstavama Bob Houpa u njujorškom Palace Theatreu. Za potrebe ovog teksta, a na osnovu arhivskih fotografija aero-fantast i ilustrator Goran Sudar sa Panjevine (!) je nacrtao profil ovog aviona (slika 3). Avion je više puta pogođen, izdvaja je iz formacije i strmo pada udesno. Ipak trojica narednika, mitraljezaca, uspijevaju iskočiti. Jedan od njih, Gordon Butts, po prizemljenju njemačkim feld-žandarima se identifikovao sa ovom karticom (slika 4). Pri padu u bašče na Panjevini avion težak 18 tona se raspada na više dijelova koji odskaču, a jedan dio pada na pokriveni rov u kojem su gore pomenuti ljudi (vidjeti kartu na slici 5). Dio aviona se zapalio. Komšije i civilne vlasti priskaču u pomoć i otkopavaju zatrpane ljude. Nažalost svi su mrtvi. Ipak iz rova se začuo slabašni dječji plač. Izvadili su dijete sa strašnim opekotinama lica, dok mu je tijelo bilo neozlijeđeno zahvaljujući povojima u koje je bio umotan. Rođaci jedne familije koja je imala petomjesečnog sina u skloništu je uzela dijete tvrdeći da pripada njihovoj familiji.
Dan-dva poslije sahrana nena Mejra iz susjedne kuće iz koje su poginule dvije njene nevjeste i troje unuka, uključujući petomjesečnog Faruka sa zaprepaštenjem je u bašti komšija na konopcu za sušenje veša prepoznala pelene i povoje svoga poginulog unuka koje su imale posebne šare, a otkale su ih žene i djevojke iz gatačke porodice Dilić iz koje je poginula nevjesta! Znači da je njen unuk Faruk živ i nalazi se u susjednoj porodici koja je također imala petomjesečnog sina! Treba imati u vidu da je Mejra sva ova opažanja imala pod stresom i u ogromnoj tuzi zbog gubitka petero članova familije.
Iz izvještaja američkog vazduhoplovstva MAC 4078 (Missing Air Crew) - slika br 6 - vidimo pored imena sedam članova posade rukom dopisanu oznaku KIA (ubijen u borbi), tri oznake POW (ratni zarobljenik), a kod imena kopilota Alexandera Muszynskija, sina emigranta iz Varšave, oznaku MIA (nestao u borbi). Također u njemačkom dokumentu o rušenju aviona (slika 7) na spisku je samo devet članova posade, šestorica mrtvih i tri zarobljena koji su poslani u logor za američke i britanske avijatičarske podoficire, Stalag Luft 4 (danas mjesto Tychowo u Poljskoj). Poslije dva mjeseca riješena je enigma nestanka kopilota, njegovo tijelo je pronađeno slučajno u voćnjacima iza današnje Prve osnovne škole na Pijescima gdje je dospjelo prilikom neuspješnog skoka ili ispadanjem iz padajućeg aviona.
Drugi svjetski rat je završen. Iz Njemačke gdje je bio odveden na prisilni rad vraća se otac poginulog petomjesečnog Faruka. Očeva majka, nena Mejra je u međuvremenu prikupila neke dokaze i izjave ljudi koji kojim se potvrđuje da je sada već 1,5-godišnjak u susjednoj kući njen unuk. Traži od sina da sudski traži povrat djeteta. Sin se nećka, poslije pogibije supruge i sina on opet postao slobodan momak, a Mostar pun djevojaka. U susjednoj kući otac oprženog mališana za vrijeme pada aviona bio je na poslu i tako ostao živ. I on našao curu za udaje, ali ona nije voljna prihvatiti njegovog sina, tako da dječaka odgaja nena. Kada je nena onemoćala njeni rođaci šalju dijete u sarajevski dom za nezbrinutu djecu. Tu završava zanat, vraća se u Mostar i zapošljava u jedno mostarsko preduzeće. Ženi se i dobija stan u naselju “Dum”, nedaleko od pada aviona. Godine 1993. bojovnici HVO ga, sada kao 50-godišnjaka, odvode u logor Heliodrom, gdje se razbolio i po puštanju umire. Tako je nestao posljednji akter ove teške nesreće.
U Mostaru nema bilo kakvih zapisa, ili obilježja ove tragedije. Samo se do 1980-tih godina uz pojedine kuće na Panjevini mogle vidjeti šupe pokrivene aluminijskim limom sa zlosrećnog bombardera Honey Chile. Do prije nekoliko godina u upotrebi je bila tepsija koju je od lima sa ovog aviona napravio limar rahmetli Džemal ili Ismet Džudža, koji je držao limarsku radnju u Priječkoj čaršiji u blizini Tabačica džamije, ali se i taj artefakt zagubio. Na slici 8 iz godine pada aviona, 1944, vidimo djecu oko propelera sa jednog od četiri motora zlosrećnog aviona, slijeva: Ahmet Zelić, njegova šestogodišnja sestra Dutka, Džemal Raljević (kasnije poznati novinar) i Šefkija Handžar.
Žena po čijem je nadimku bombarder dobio ime lijepo je poživjela. Godine 1951. udala se po treći put, sada za navodnog austrijskog princa, uzela njegovo prezime, pa se okolo predstavljala kao princeza Patricie zu Hohenlohe Waldenburg Schillingsfürst.
(ispod svake slike ima dodatni opis)
Za one koji žele znati više o djelovanju savezničke avijacije nad Mostarom:
https://www.academia.edu/55968008/Ahmet_Kurt_Savezničko_bombordovanje_Mostara_1943_1945
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen