(tekst koji slijedi objavljen je na fecebooku dana 16. aprila 2023. autor je Ahmet Kurt)
Na prvoj slici sa kraja XIX stoljeća vidi se kula pred Ašikovića sokakom u Donjoj Mahali koja je od samog početka XVIII stoljeća čuvala južni ulaz u grad. Ispod kule je išao put prema Jasenici, Čitluku, Ljubuškom, Vitini, Imotskom, pa dalje prema lukama u Makarskoj, Splitu i Zadru.
Na drugoj slici vidi se nekadašnje mjesto te kule. Nije bez simbolike da se ova kula u kojoj su boravili čuvari ondašnjeg Mostara nalazila uz današnji spomenik za 85 poginulih i nestalih boraca Armije BiH iz Donje Mahale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-1996. godine.
Da se podsjetimo da je u doba uspona Osmanskog Carstva (XVI stoljeće) područje Mostara bilo uglavnom pošteđeno rata i ratnog stradanja, tako da se grad na Neretvi u to vrijeme mogao slobodno razvijati i prostorno širiti. Nakon dugih ratova između Osmanlija i njihovih evropskih protivnika tokom XVII stoljeća teritorija Carstva i Bosanskog ejaleta bitno je smanjena. Time se povećala i ugroženost grada Mostara i njegovih stanovnika, zbog čega sultanova vlast u narednom periodu ulaže mnogo s ciljem fortifikacijskog ojačavanja pograničnih mjesta, a reorganizuje se i vojno-teritorijalni ustroj. Na tom tragu se početkom XVIII stoljeća osniva Mostarska kapetanija kao posebna vojno-teritorijalna jedinica. Uz to, grad se tada dodatno utvrđuje s obje strane rijeke Neretve. Poslije okupacije 1878. godine austrougarske vlasti u najvećoj mjeri porušile su ove fortifikacije i zidove.
(Ahmet Kurt)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen