Ljubuški stari hotel
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 9. augusta 2021. godine autor je dr. Halid Sadiković)
Ljubuškom su sagrađena dva nova hotela, a prije više od sto godina bio je samo jedan, danas „Stari hotel“, „stojeći na glavnom mjestu grada Ljubuškog“. U svom stogodišnjem životu obično nije imao imena osim što se u nekim periodima službeno zvao „Ljubuški“ i „Hotel općine Ljubuški“, u narodu „Jakića hotel“.* Nema ljepotu i sklad novih ljubuških hotela, ali ga nijedan od njih nikad neće moći dostići po značaju za historiju ljupkog grada. Stari hotel vjerovatno čeka sudbina srušene Osnovne škole u blizini i srušenih „magazina za sabiranje duhanskog lišća“*.
Lokacija na kojoj je izgrađen hotel dobila je na važnosti 1883. godine kada je izgrađena cesta do Vitine, još više 1892. godine kada je završen put do Ružića. Nažalost, kako je do originalnih izvora o gradnji hotela autoru ovih skromnih redaka bilo teško doći, ostali su mu dostupni jedino novinski oglasi o zakupu:
„Hotel stojeći na na glavnom mjestu grada Ljubuškog u Hercegovini, sastojeći se sa od 15 prostorija na prizemnom i prvom katu, dalje sa štalom, podrumom, dovoljnim dvorištem i baščom, daje Gradska općina u Ljubuškom pod ugodnim uvjetima odmah pod najam. Tobožni tražitelji neka se ili osobno ili pismeno obrate na podpisani ured. U Ljubuškom dne 20. septembra 1898. godine. Načelnik Sadiković.“ (1)
„Općinski hotel u Ljubuškom (Hercegovina) stojeći na glavnom mjestu grada, sastojeći se od 15 prostorija u prizemnom i prvom katu, dalje sa štalom, podrumom dovoljnim i baščom, daje gradska općina pod povoljnim uslovima odmah u najam. Tražitelji neka se osobno ili pismeno najdulje do 15. maja o. g. obrate na potpisani ured. Općina Ljubuški.“ (2)
U toku 1913. i 1914. godine Općina je u više navrata pokušala izdati hotel pod zakup, ali bez uspjeha:
„Gradska općina u Ljubuškom izdaje pod najam onamošnji općinski hotel. Ponude treba podnijeti najdalje do 1. septembra o. g. spomenutoj Gradskoj općini. (3)
Iznajmljuje se u Ljubuškom „Općinski hotel“, počam od 30. novembra 1913. godine na vrijeme za 3 do 5 godina. Hotel ima u prizemlju jednu veliku i jednu manju sobu, dućan i kuhinju. U prvom katu imade 7 soba, od toga 5 soba za goste, 2 drži ljubuška čitaonica i plaća primjerenu najamninu gostioničaru. Na drugom katu ima stan za hotelijera, te dvije sobe za putnike. Osim toga raspolaže hotelijer podrumom, štalom i baščom. Isklična je cijena 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno najdulje do 31. oktobra 1913. godine po novom kalendaru obrate na potpisani ured, te odmah polože ili pošalju jamčevinu od 300 kruna. Pobliže se upute mogu vazda dobiti kod ovog Općinskog ureda. Ljubuški, 26. septembra 1913. godine. Gradonačelnik Mehmed Mesihović. (4)
Općinski ured u Ljubuškom iznajmljuje općinski hotel počam od 1. februara 1914. za vrijeme od 3 do 5 godina uz iskličnu cijenu od 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno obrate na gornji ured najdulje do 31. januara 1914. godine, te imadu da polože jamčevinu od 300 kruna. Pobliže upute daje Općinski ured u Ljubuškom. (5)
Iznajmljuje se u Ljubuškom općinski hotel od 1. februara 1914. godinena vrijeme od 3 do 5 godina. Hotel ima u prizemlju jednu veliku i jednu malu sobu, te dućan i kuhinju. U prvom katu imade 7 soba od toga 5 soba za goste, dvije drži ovdašnja čitaonica i plaća prijemnu kiriju gostioničaru. Na drugom katu imade stan za hotelijera, te dvije sobe za putnike. Osim toga imade na raspolaganju podrum sa štalom i baščom. Isklična je cijena 2.000 kruna godišnje. Nudioci neka se osobno ili pismeno najdalje do 30. januara 1914. godine obrate na potpisani ured, te odmah polože ili pošalju jamčevinu od 300 kruna. Pobliže se upute mogu vazda dobiti kod ovoga Općinskog ureda. Ljubuški, 4. januara 1914. godine. Gradonačelnik Mehmed Mesihović”. (6)
Konačno, odlukom Gradskog (Općinskog) vijeća hotel je preuzeo u zakup Ljubušak Jakić Osman* sin Alije, sa ponudom od 1.900 kruna godišnje.
“Na sjednici Općinskog vijeća (gradskog zastupstva) od 21. januara 1914. godine odlučeno je da se općinski hotel dade u zakup privatniku za određenu svotu. Raspisano je nekoliko natječaja do 1914. godine i sada se javio Osman Jakić, rodom iz Ljubuškog sa ponudom od 1.900 kruna godišnje. Vijeće, imavši u vidu da se nakon tolikog raspisivanja natječaja do sada niko nije javio, a po tom stiče uvjerenje da neće ni kroz ovo još kratko otvoreno vrijeme takođe ni javiti, jednoglasno zaključuje da se istom nudiocu Osmanu Jakiću za ponuđenu svotu od 1.900 kruna dade. Ujedno Vijeće izabire i ovlašćuje načelnika i vijećnike Hasan-agu Dizdarevića i Zaim-agu Mahića da sa istim nudiocem po priležećem nacrtu sklope Ugovor i isti potpišu. Za tačan prepis J. Tančica.
Kotarski predsjednik dr Strassman uputio je Zemaljskoj vladi 10. marta 1914. godine dopis u kojem predlaže da se odluka odobri u skladu sa zakonskim propisima o upravi gradskih općina.
Na temelju tog zaključka gradska općina Ljubuški daje Osmanu Jakiću pod najam hotel, kat. čest. 215/50, grunt. ul. 1424, kat. općina Ljubuški sa svim prostorijama, te dio kat. čest. 215/9 pomenutog gruntovnog uloška, bašču u količini od jednog težaka uz godišnju najamninu od 1.900 kruna od 1. februara 1914. godine do uključivo 31. januara 1919. godine, plativo u mjesečnim obrocima unazad i to prva dva mjeseca svake godine po 150 kruna, a ostale mjesece po 160 kruna.
Ugovarači su se složili da se Ugovor od 31. januara 1919. godine produžuje svakih pet godina, ako sa obe strane ne bude prigovora koji bi mogli ovaj Ugovor razriješiti”. (7)
Zakup hotela, kao jedino rješenje, vidjele su općinske vlasti i u novoj državi:
“Komesarijat gradske opštine u Ljubuškom izdaje pod zakup na tri godine opštinski hotel koji je jedini u gradu i koji leži na najljepšem mjestu na raskršću cesta Imotski- Čapljina-Vrgorac.
Hotel imade: u prizemlju veliku salu, jednu manju sobu, šank, kuhinju, ganak* i dobar veliki podrum za držanje pića, na prvom spratu jednu veliku salu, sedam soba za prenoćište i prostran ganak, na drugom spratu četiri sobe za prenoćište i ganak. Uz hotel je prostrano dvorište sa nuzgrednim zgradama, vešernicom, drvarnicom, kokošinjcem i dr., nešto svoga inventara kao kelneraj sa rafama u šanku, pećima, kućnim telefonom i još nekim sitnim stvarima. Godišnja najamnina ne smije biti manja od 12.000 dinara. Uslovi za prijem oferte* su ovi: da je naš državljanin, da je dobrog moralnog i političkog ponašanja, da ima kvalifikaciju za vršenje gostioničarskog obrta i lično mehansko pravo*, da je dobre prošlosti. Najmoprimac treba priložiti kod ove opštine jamčevinu u iznosu jednogodišnje kirije u gotovini ili u vrijednosnim papirima. Komesarijat gradske opštine u Ljubuškom, br. 267., od 21. maja 1924″. (8)
Hotel je u svom postojanju preko 120 godina u svemu dijelio sudbinu jednog ljupkog, ali zabačenog i siromašnog hercegovačkog grada blizu granice. („Ljubuški u kutu, nikome na putu“). Dopisnik splitskog „Novog doba“ 1932, godine, u inače uvredljivom napisu o Ljubuškom i Ljubušacima, navodi da je hotel „općinsko nahoče“, da stanje hotela „tjera na tugu“ i „vapije za stručnim licem“: U Ljubuškom ima samo jedan jedini hotel. To je općinski nahod a ime mu je „Bezimenik“. Onoj šaci činovništva u doba večernjih satova podaju svjetlo pred hotelom stojeći autotaksi. U hotelu vlada stanje koje tjera na tugu i vapije za stručnim licem, koje bi, u slučaju da Ljubuški posjete bilo kada i stranci, spašavalo narodnu čast.“ (9)
* Austrijski pisac Robert Michel (1876- 1957) u jednoj noveli navodi da su muzikanti priredili koncert u ljubuškom hotelu „Slavo“ Autor u toj noveli spominje i „Donji han“ što navodi na pomisao da je tada postojao i „Gornji han“. (Robert Michel., Die drei Musikanten (Erzählung), Neue Deutsche Rundschau, 13, 1902.)
* Ustaše su pri povlačenju iz grada 1945. godine zapalile stari hotel, veliku Sadikovića kuću (nasuprot starog hotela, sada gradska pošta) i Lalića kuću (blizu crkve sv. Kate).
* U sjećanju starih Ljubušaka još nisu nestali su likovi dugogodišnjeg zakupca hotela Osmana Jakića i njegove supruge Olge.
* Ganak- hodnik.
* Oferta-ponuda.
* Lično mehansko pravo- dozvola za rad.
* Prije Osmana Jakića zakupci hotela bili su Rako Stanislav 1899, Richtermoc Franz 1904, 1905, Mathan Frosch 1906, 1907 i 1908, Viktor Knežek 1909, 1910, 1911, 1912, 1913. godine. Hotel je najčešće nudio četiri sobe za putnike.
Bosanska pošta 1898, 111, 4, od 27. septembra.
Sarajevski list 1901, 35, 4, od 21. marta.
Izdavanje pod najam općinskog hotela u Ljubuškom. Sarajevski list 1913, 157, 4, od 13. jula.
Natječaj. Sarajevski list 1913, 217, 8, od 28. septembra.
Natječaj. Sarajevski list 1913, 267, 9, od 30. novembra.
Sarajevski list 1914, 7, 7, od 13. januara.
Izdavanje općinskog hotela pod najam. Arhiv BiH ZVS 1914, 47/102/4.
Izdavanje hotela pod zakup. Narodno jedinstvo 1924, 59, 2, od 27. maja.
A.M. Sumić. Razno oko Ljubuškoga. Novo Doba 1932, 128, Subotnji prilog, 3, od 4. juna.
Halid Sadiković
http://ljubusaci.com/2021/08/10/ljubuski-stari-hotel/
(ljubusaci.com)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen