(tekst koji slijedi objavljen je 20. augusta 2021. na portalu mostarski.ba, autor je Zlatko Serdarević)
Od davne 1922. godine kada je formiran pa sve do danas Velež istrajno trasira stazu boljeg, humanijeg i pravednijeg svijeta, a njegova zvijezda je upravo simbol tog dalekog ali dodirljivog cilja. Generacije ličnosti koje je ta ideja spajala i pored brojnih scila i haribda ovapločenih u nizu nekadašnjih i ovovremenih proganjanja, šikaniranja, zatvaranja, oduzimanja imovine, uspjele su sačuvati dostojanstvo i smanjiti distancu do snenog cilja. Sa tako snažnom i polivalentnom ulogom, nadomak jubileja od punog vijeka, Velež postaje simbol, ideja i smisao, sve u isto vrijeme.
Postati simbol je vrlo složen proces a u osnovi to znači da mu je društvo pripisalo i nakon dužeg vremenskog toka ovjerilo relizaciju značajne istorijske uloge. Time dolazimo do spoznaje o značaju Veleža za ostvarenje civilizacijskih vrijednosti kroz povijesne mijene odnosno društveno političke sustave. Sublimirajuči i analizirajuči cjelokupnu Golgotu kroz koju je ovaj klub prošao mogu se vrlo jasno uočiti pulsacije destrukcija i pritisaka sistem usmjerenih protiv grčevite borbe kluba za pravednije i demokratskije društvo, zaštitu ljudskih prava i sloboda. Sagledaju li se slojevi tih kontradiktornosti dvaju strana, od osnivanja za minulih deset decenija, nije se u značajnoj mjeri promijenio taj polaritet, premda se bilježe pomaci u pozitivnom smjeru.
Umjesno je upitati što u suštini znači posljednji izuzetan uspjeh Veleža u Konferencijskoj ligi u okrilju UEFA Europske lige? Otkud toliko oduševljenje prijatelja i simpatizera uz armiju vjernih i standardnih navijača Rođenih?
Velež je danas ugroženi simbol koji se mora sačuvati poput najdraže i najintimnije relikvije koja se drži uz tijelo, blizu srca. Poistovjećivanje s njim je dakle obrana svake individue koje generira grčevitu borbu za opstanak, obranu dostojanstva i konačno identiteta. Ta krucijalna vrijednota Veleža- njegova multinacionalnost i kosmopolitizam su dvije konstante na kojima je utemeljen i fundiran prije punog vijeka. Kako je grad Mostar na istim vrijednostima satkan time je nastalo prožimanje i međusobno preslikavanje.
Zanimljivo je da u kontinuitetu traje borba Veleža za ljudska prava i slobode. Nekad se radnička klasa borila za socijalnu pravdu, i jednakost, danas se Velež mora boriti za povratak na Gradski stadion pod Bijelim Brijegom koga bi svi sportski kolektivi u demokratskom društvu morali ravnopravno koristiti, a ne da bude ekskluzivitet samo jednog. Velež mora paralelno kreirati svoju politiku kako na sportskom polju, ali jednako tako ustrajno i po svaku cijenu izboriti se za povratak na stari zeleni tepih. To mu je obaveza upravo jer je simbol cijelog i cjelovitog grada. Nema sumnje da većina građana očekuje takav ishod i da žele gledati dva gradska tima HŠK Zrinjski i FK Velež kako se nadmeću u fer i korektnoj igri pod Bijelim Brijegom, međutim dvije vodeće stranke ni po koju cijenu ne žele priuštiti to zadovoljstvo navijačima jer bi time otpočeo proces normalizacije života i prodor demokratskog uređenja grada po uzoru na europske metropole. Od Colerainea (Sjeveran Irska), preko AEK-a (Grčka) do IF Elfsborga (Švedska), u tri pretkola Europa Conference League, Velež je pokrenuo regiju u slavu ne samo sportskog uspjeha. Što je to bitno uticalo da su Mostarci zadobili povjerenje i stekli simpatije veoma velikog broja navijača drugih klubova? Vjerovatno spoznaja o sudbini Veleža tokom posljednjeg rata i nagli uspon u astralne visine europskog natjecanja. Ta solidarnost došla je u pravi čas i značila je ogromnu podršku ne samo kreatorima igre nego i rukovodstvu koje veoma ozbiljno i temeljito profiliše Velež vraćajući mu poljuljanu slavu. U tome je zasigurno znatnu ulogu odigrala i blistava tradicija ranijih generacija čije vrijednosti su kulminirale tijekom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tad je Velež blistao u svim elementima jer su im vrhunski stručnaci pripisivali da igraju najbolji, najefikasniji, najproduhovljeniji i najfer nogomet. Jednostavno nazvani su Šarmeri s Neretve.
Upravo taj eho je sad postajao sve jači i osjetilo se kvalitativno uzdizanje ove generacije i svaki uspjeh predstavljao je satisfakciju zbog pretrpljene nepravde tijekom devedesetih godina.
Radost i sreća koje su nam Rođeni pružili tokom nastupa u Konferencijskoj ligi UEFA teško da se mogu porediti sa bilo kojom okrijepom i oduševljenjem izazvanim nekim ranijim događajem. Ovo je predstavljalo duševo relaksiranje i oslobađanje, skidanje bremena potištenosti zbog društvenih devijantnosti i nadu u mogučnost postizanja dobrih rezultata ne samo u sportu nego i na drugim društvenim poljima, u ekonomiji, kulturi, prosvjeti, zdravstvu...
Zlatko Serdarević
(mostarski.ba)
https://mostarski.ba/zlatko-serdarevic-sta-nam-je-velez-poklonio/
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen