Najjači čovjek grada Mostara, Salih Arpadžić - Handać

 

(tekst koji slijedi objavljen je u knjizi Mahala Carina u Mostaru, autor je Ahmet Kurt)

Na granici četvrti Carine i Mazoljica živjela je porodica Arpadžić, koji su prema porodičnom predanju, u Mostar izbjegli iz Undžurovine (Mađarske) poslije Velikog bečkog rata, krajem XVII stoljeća, ne želeći da se pokrste, a potiču iz plemena Arpada. Kada je Salih Arpadžić (1870–1945), koji je bio snažan čovjek, sam digao na konja handać sijena, za što je inače potrebno tri do četiri čovjeka, dobio je nadimak Handać. Salihu nije bilo ravna po snazi u Mostaru gdje je redovno pobjeđivao u hrvačkim takmičenjima, pa je išao u Istanbul da odmjeri snagu sa tamošnjim pehlivanima. Salih je imao dva sina, Omera i Muhameda. Omer je zadržao prezime Arpadžić, dok je drugi sin Muhamed uzeo nadimak Handać kao prezime. Sin Muhamed je oženio Devlu, kći Bajram-age Bijedića. Devla je bila tetka, očeva sestra, političara Džemala Bijedića. Muhamed je držao mesaru, a 1943. godine primio je dvoje djece muhadžira iz istočne Bosne. On i Devla su dobili petero djecu, a jedno od njih, sin Halil-Lila je među prvim Mostarcima koji je završio DIF u Beogradu. Predavao je fiskulturu u Medicinskoj i Učiteljskoj školi, te na Pedagoškoj akademiji u Mostaru. Tema Lilinog magistrarskog rada je bila skokovi sa Starog mosta. Godine 1993, tri stotine godina poslije zbijega iz Mađarske, opet je jadan član ove porodice morao bježati. Sa porodicom Halil-Lila je izbjegao u Ameriku u kojoj je i umro.

(Ahmet Kurt/facebook/20210810)