Tragom jedne fotografije – Most na Mostarskoj Bijeloj 1932.

 

Jedna stara fotografija na kojoj se vidi neka rječica, koja teče ispod kamene ćuprije, i na kojoj je napisano Mostar, 1932. godine, a koju je postavio Amir Rujanac na facebook stranicu Bosna i Hercegovina – foto enciklopedija, izazvala je mnogo interesovanja, ali i glavobolje, s pitanjem: Gdje je ovo u Mostaru? Ili, barem, gdje je ovo u okolici Mostara?

Fotografija pripada jednoj arhivi iz Istanbula, i nema naznake autora, kao ni više podataka, osim onoga što je napisano na samoj otografiji

Naravno, po starom oprobanom receptu: "Raja sve zna!" ispod fotografije na facebooku su se redali komentari. Među brojnim komentarima nađe se uvijek nekoliko pravih, korisnih, koji daju pobližnu lokaciju sa slike:

Jasmin Ćorić - Ovo može biti jedino negdje prema Jablanici, uz korito Neretve. Možda oko Aleksinog Hana

Enver Lisica - Mislim da je to Travnik, ovaj most vodi prema tvrđavi

Cobe Behrem - Most na potoku Bijela prije rekonstrukcije stare ceste 1960/61 godine.

Rječica Mostarska Bijela lijeva je pritoka rijeke Neretve, a ušće je udaljeno dvadesetak kilometara sjeverno od Mostara. Danas se mjesto ušća u Neretvu i nekoliko kilometara uzvodno, uz Bijelu, nalazi pod vodom akumulacionog jezera HE Salakovac.

Prema zadnjem komentaru, most se nalazi iznad potoku, rječice Bijela, koju mnogi danas nazivaju i Mostarska Bijela, na makadamskoj cesti koje je izgrađena 1862. godine, i povezivala je Sarajevo s Metkovićem, preko Konjica, Jablanice, Mostara i Čapljine. Izgradnja ceste Mostar-Metkovići 1862. godine donijela je značajan doprinos saobraćaju.

Tridesetak godina iza toga, Sarajevo je spojeno i željezničkom prugom s Metkovićem, koje je krajem XIX stoljeća bila glavna luka u ovom dijelu Jadranskog mora. Kasnije je tu ulogu preuzela luka Ploče, do koje je i pruga produžena.

Železnička pruga i cesta išle su od Sarejeva, preko Ivan planine, do Konjica, a onda i jedna i druga do Jablanice, trasom, koja je kasnije ostala poplavljena Jablaničkim jezerom. Pruga je ispod Jablanice prelazila na lijevu stranu Neretve, da bi se u Aleksinu Hanu ponovo vratila na desnu stranu Neretve, i tako nastavila do Mostara, i dalje do Metkovića.

Makadamaska cesta je od Jablanice nastavila desnom stranom Neretve, a onda u Aleksinu Hanu, prešla na lijevu stranu Neretve.

Šta je u tim godinama izazivalo ovaj cik-cak, ostaje do danas i nepoznanica, ali i zabavna činjenica.

Lijevom stranom cesta je išla sve do rječice Bijela, koja je zbog nastavka ceste tu morala biti premoštena.

Na slici iz 1932. godine se vidi visina kamenog mosta na ćemer, koji je ostavljao dovoljno prostora velikim bujicama u periodu topljenja snijega na Prenju i okolnim polaninama.

Projekt mosta očigledno je, a obzirom i na godine u kojima je most pravljen, pripadao nekom turskom arhitekti, koji je slipčne mostove pravio na svim mjstima, gdje je trebalo premostiti duboke provalije. Stoga se ista slika kamene ćuprije ponavlja i na slici koju je u komentar postavio Enver Lisica, a radi se o mostu, ćupriji, u blizini Travničke tvrđave. Na fotografiji se iza ćuprije-mosta vidi tipično hercegovačko brdo s niskim rastinjem.

Makadamska cesta na putu prema Mostaru, kod susreta sa rječicom Bijela, morala je brdom skrenuti ulijevo, do mjesta koje je bilo udaljeno nekoliko stotina metara unutar kanjona Bijele, te nakon premošćenja, cesta se vratila na pravac, lijevom obalom Neretve, do Bjelopoljske kotline i do Mostara. Usput, ispod Mostara, cesta se na Buni penjala uz Gubavicu, išla Dubravskom visoravni, onda se na Domanovićima se račvala prema Stocu, i dalje prema Trebinju, a na svom pravcu dalje, nakon Domnovića, niz Modrič se spuštala u Tasovčiće, odakle je nastaviljala dalje prema Metkoviću.

Ispod Mostara se jedan krak ceste ceste odvajao preko Buska i Bišine prema Nevesinju, i dalje prema Gacku. Iz grada Mostara cesta se uz Žovnicu pela prema Širokom brijegu, a drugi krak je preko Kobilovače nastavljao put prema Čitluku i Ljubuškom, i dalje putem zapadne Hercegovine, do Dalmacije.

Sve ovo pišemo da bismo dočarali vezu saobraćajnica u Herceovini krajem XIX stolejća, kao i željeznički saobraćaj, uz napomenu, da je kasnijih godina željeznička pruga iz Čapljine odvajala u pravcu Trebinja i Bileće i dalje do Podgorice, a iz Huma do Dubrovnika i Herceg Novog, koji je toga vremana pripadao Bosni i Hercegovini.

Da se vratimo slici iz 1932. godine. Na ćupriji se vidi guma od automobila i jedna osoba, koja se spustila do vode, vjerovatno i druga, koja je napravila ovu fotografiju. Ovdje ćemo napomenuti, da se dalje uz tok riječice Bijele nalazi čudesni kanjon, koji se tek u zadnje vrijeme ponovo otkriva, pojaljivanjem najnovijih fotografija. Vrlo je moguće da su se osobe koje su se nalazile u automobilu zaustavila na ovom mjestu, a moguće da su prohodali i do kanjona, koji je danas poznat kao Mostarska Bijela, obzirom da pod istim imenom Bijela postoji još nekoliko toponima u našim krajevima, između ostalih i kanjon Bijela kod Zadra. O samom kanjonu Bijela prenijećemo jedan kratki zapis:

"U hercegovačkim su se njedrima oduvijek skrivale škrinje krcate raznim blagom, blistavim kamenom, poput noža hladnim vodama, kulisama za najljepše bajke o čudesnim šumama. Jedan od njenih najljepših dragulja je Mostarska Bijela, kanjon krške rijeke Bijele, koja teče obroncima Prenja, onim zapadnim, okrenutih Neretvi, iz daljine da je zavodi."

Situacija na ovoj cesti se nije puno mijenjala punih 100 godina. Cesta je bila makadamska, automobila vrlo malo, kao i autobuskog i kamionskog saobraćaja.

Kako je u gore naznačenom komentaru napisao Cobe Behrem, ovakvo stanje ceste bilo je sve do 1960/61. godine, kada je cesta rekonstruisana.

Napomenut ćemo da su i pruga i cesta doživjele pomjene nakon izgradnje HE Jablanica 1955. godine.

Cesta i pruga doživljavaju još jednu novu gradnju, u vremenu izgradnje Hidroelektrana Grabovica i Salakovac. Tada su podignute na viši nivo, jer su i cesta i pruga, po projektu jezera, bile ispod nivoa vode u oba jezera. I željeznička pruga je doživjela novu gradnju, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je stara uskotračna željeznica zamjenjena željeznicom normalnog kolosjeka, uz izgradnju novih tunela uz Jablaničko jezero, a nakon prelaska mosta kod Donje Jablanice, nastavila desnom stranom Neretve sve do Sutine u Mostaru, gdje je prelazila na lijecu stranu Neretve, da bi se nakon izlaska iz Mostara na Jugu, ponovo preko mosta vratila na desnu stranu Neretve, kuda je vozila sve do Ploča.

Na fotografijama.
1 kamena ćuprija, Mostar 1932. (Amir Rujanac)

2 pogled na jezero i učće Bijele, 2024. (Šarafanje, Damir)

3 Mostarska Bijela, planinarska karta (Dženad Džino)

4 Kanjon Neretve, 1932, foto Artur Evans

5 ćuprija kod Travničke Ćuprije, 2024. Enver Losica

6 Mostarska Bijela, kanjon (furaj.ba)

7 Mostarska Bijela, Kanjon, (Sabina)

(Cidom.Team)