Samstag, 30. September 2017

Crno-bijela nostalgija: Subotom uveče, film





Ovaj zvanično prvi jugoslovenski omnibus (sve tri priče je režirao glasoviti Vladimir Pogačić, a sva tri segmenta je napisao Dragoslav Ilić) pomalo nenadano za fokus bira Beograd noću.
Beogradska noć je krajnje sugestivan i uvjerljiv okvir za priču u kojoj suštinski motiv biva nepostojanost i s njom uvezana nesigurnost; počev od dvoje ljubavnika koji se bave svojim odnosom pod udarima noćne beogradske košave, preko teško zaboravljivih prizora bokserskog meča pa sve do znalački i nadahnuto detaljistički snimljene igranke na prostranoj prestolničkoj terasi, tog plesnjaka koji će možda riješiti ako ne sve, a onda barem neku od tjeskoba glavnih junaka. Filigranskog izraza, zadivljujuće vizuelne kulture, praćen muzikom velikog Bojana Adamiča, Subotom u veče donosi tri vrhunske varijacije na temu života u Beogradu u tom trenutku, održavajući do dana današnjeg ubjedljivu iluziju univerzalnosti i vanvremenosti.

(izvor:Citymagazin 154)

Pogačićev omnibus Subotom uveče (1957) se sastoji iz tri beogradske priče (Na košavi, Doktor, Svira odličan džez). „Ovo je jedan od omiljenih domaćih filmova, ne samo zbog toga što je jedan od prvih pravih primera filmskog modernizma u posleratnoj srpskoj i nekadašnjoj jugoslovenskoj kinematografiji u načinu korišćenja filmskog jezika, promociji urbane kulture i novih muzičkih vrednosti drugačijih od dominantnog socrealističkog modela; nego i zbog sjajne glumačke ekipe u kojoj su i neka od najvećih imena koja smo imali u istoriji domaćeg filma. Druga priča, Doktor, govori o marginalcu, strastvenom zaljubljeniku u boks i danas pleni rediteljskim majstorstvom i maestralnom glumom Milana Srdoča, za čiju ulogu je i Oskar malo, zbog čega ju je moguće gledati iznova nebrojeno mnogo puta.“
(izvor:omiljenidomaći)

(spagos)

Ognjište


Ognjište

Pogled kroz tišinu nadu briše
Toplinu doma su isprale kiše
Jedna za drugom nižu se jeseni
Dok nas ne prekrije brijeg ledeni

Ne okreći se unazad kad odlaziš
Ne puštaj suzu kad tragove tražiš
Odavno si zaboravio da te čekam
Da tvoje potomke radosno gledam

Ne pomišljaj da sam na tebe ljuta
Što si se latio dalekog puta
Samo sam tužna što se gubiš
Što dom drugi sada vijerno ljubiš

Znam da ćeš doći jedne zime
Kad mnogi će spomenuti tvoje ime
Ni mene tada ovdje neće biti
Prekrit će nas sjećanja tanane niti

Sve ovo će se nekad zvati davno
Drugima će biti do mora ravno
Uspomena puna bila je knjiga
Ali koga je sada i za to briga.


(Emina Redžić Muftić/ Mostar 20170929)

Takmičenje u proizvodnji mamutskog povrća


Jedno je za sad sigurno: Na takmičenju uzgajivača mamutskih vrsta povrća učestvuju samo muškarci.
U britanskom Harrogate, sastali su se uzgajivači iz čitave ove zemlje, kako bi pokazali njihove rezultate uzgoja ove godine. Između ostalih, tu su se našle i jedna glavica kupusa teška 24,5 kilograma, tikva teška 310,7 kilograma i jedna glavica luka teška 6,65 kilograma.
U momentu prezentiranja, primjerci povrća više nisu bili za jelo, jer je njihov uzgoj trajao duže nego normalno, tako da su svi primjerci bili prezreli i bez pravog ukusa.
(izvor:ksta)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Freitag, 29. September 2017

Pečeni kukuruzi...


Postoji više varijanti kako okusiti ovu poslasticu, u predstojećim jesenjim danima. Najjednostavnija je, negdje na ulici kupiti već pečen kukuruz. Nekada su to bila mjesta uz kioske koje su držali ćitiraši.
Slijedeća varijanta je otići na pijacu, kupiti mladi kukuruz i ispeći ih kod kuće, po sistemu self-made. Da bi se to uradilo, najjednostavnija varijanta je uključiti pekaru i zagrijati je, a onda u tepsiju staviti nekoliko posoljenih mladih kukuruza, povremeno okrenuti, i za nekoliko minuta su gotovi. Druga varijanta je uključiti kolo na šporetu, i lagano ih okretati na kolu, a kad budu gotovi, posoliti. Treća varijanta, naravno, ko za to ima uslove, potpaliti roštilj i lagano ih okretati. Za tri četiri komada se ne isplati, ali ako je u pitanju pravi roštilj, sa svim što se pod tim podrazumjeva, onda se na kraju, kad bude gotov glavni roštilj, dok još ima žara, može staviti nekoliko kukuruza i okrenuti ih. Naravno, ako nakon roštilja još nekome bude do pečenih kukuruza.
A najljepša varijanta, ako za to ima uslova, a za to je potrebno imati nekoga na selu, ko u bašči, ili na njivi ima već posađene kukuruze, i dok su još mladi, ubrati ih. Oguliti zelenu lepušinu, očistiti ih od kukuruznih vlasi, a negdje u kraj bašte potpaliti vatru na zemlji. U ovu svrhu najčešće već postoje mjesta gdje se to radi redovno, ili kao ostatak od prethodnih sezona. Mladi kukuruzi se u tu svrhu nabodu na malo jaču zašiljenu drvenu šipku, dovoljno dugu da se prilikom pečenja ne opečete. Kad se od vatre stvori žar, na žar se stave ovako pripremljeni kukuruzi i lagano okreću, ne dozvoljavajući da zagore, jer tada postaju tvrdi i nisu više za jelo. A kad kukuruz prema vlastitoj procjeni bude pečen, skida se sa žara, ukoliko se pri ruci ima soli, posoli se, a ako nema, onda može i bez soli.
Sve su ovo sjećanja na djetinjstvo i neka druga vremena.
Postoji i varijanta kuhanja kukuruza, koju većina domaćica radije preferira u kući, ako ništa drugo, jer je to čistija varijanta.
Za pečenje na žaru, na zemlji, postoji još jedan dodatak. Ukloko se u blizini nalazi krompirište, onda se u žar koji je preostao nakon pečenja kukuruza stavi nekoliko neoguljenih krompira. I taman dok se pojedu kukuruzi, krompiri su već pečeni. Vade se iz vrelog pepela, prstima im se guli kožica, i pušući i u krompir i u ruke, jedu se. Naravno, dosta takvih krompira često ne bude pečeno do kraja, ali koga to još interesuje, ako se oko vatre nalazi lijepa družina.
Razdoblje u kome ima mladog kukuruza traje veoma kratko, i ako se ne iskoristi na vrijeme, proš'o voz, što se u današnjem vrtlogu života, koji svakog dana, u svakom pogledu, postaje sve brži, to se može vrlo lako desiti. Stoga, i ovaj tekst, ako već nije zakasnio, a propos mladog kukuruza, poziv je da se malo podigne ručna, ako za to ima prilike, da se pozovu prijatelji, familija, da se sjedne oko vatre i sebi dopusti barem malo uživanja u malim, divnim stvarima. U zajedništvu, u prirodi, kao nekad davno, kad smo bili djeca.
Bilo kako bilo, moja lična sjećanja na bilo koju od gore opisanih varijanti sa pečenim kukuruzom datira iz vremena koja su već premašila pola stoljeća.
I naravno, uz sve ovo jedno korisno upozorenje: pazite gdje palite vatru, a žar od vatre nikad ne ostavljajte neugašen u prirodi. Dosta nam je i onako bilo požara čitavo ljeto.
Ugodnu zabavu.
(spagos)

...A ni kuhanim nema mane






Kažu mi, u Mostaru je najčešća varijanta kupovina kuhanog kukuruza kod uličnih prodavača. Fino kuhani komadi, dovoljno posoljeni, zabava uz šetnju. A nakon kukuruza, kao dopuna, fin kolač od višanja. Tako mi barem potvrdiše Emica i Ajša, uz slike napravljene u Mostaru u četvrtak popodne.
Zahvaljujem na slikama i informacijama.
(spagos)

Umjetnost na točkovima


Špedicija sa slike isporučuje umjetnost u skoro svaki kutak zemlje.
Španski preduzetnik Jaime Colsa odlučio je da se njegovi kamioni prepoznaju na poseban način. U tu svrhu su priredili poseban The Art Project sa tamošnjim Streetart umjetnicima, koji su, opet, bili inspirisani radovima legendarnog ali i tajnovitog Banksyja.
Kada je umjetnik Okuda San Miguel oslikao zid na jednom skladištu ove firme, preduzetnik se žalio kako to djelo nije nikome bilo na očima. Tada su došli na ideju da Streetart iz galerija i zidova objekata dođe na ulice i tako osvoji široku i šaroliku publiku.
Širom Španije, 23 različita kamiona, šlepera isporučuju robu i pri tome privlače mnogobrojne poglede.
Umjetnica Celia Macias je jednu stranu jednog kamiona obojila šarenom meksikanskom ogradom, a drugu sivim fasadama New Yorka.
Truck Art Project pokazuje da kamioni i transporteri, koji su u zadnje vrijeme bili zlouoptrebljavani kao oružje terorista, u život ljudi mogu unijeti i malo ljepote.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Donnerstag, 28. September 2017

Vrijeme je košćela


Bere li ih igdje iko? Jede li ih iko? U nekim krajevima šereti su ih nakada nazivali „holz-bombone“, drvene bombone, okolo slatke, a u sredini drvo (špica). Nekih davnih godine bilo je zabranjeno donositi košćele u školu, a neki su zbog neposlušnisti odmah u septembru fasovali ukor direktora i vladanje jedan. Što je to tako bilo, sad se ne mogu sjetiti, ali znam da bi učiteljica znala ponekad proći razredom i gledati u ispružene dlanove đaka. Oni koji su brali košćele imali su žute dlanove, slično kao kad se beru orasi.
Košćela raste na Mediteranu, u Indiji, Iranu,Afganistanu, a kod Turkmena, vjerovali ili ne, uživa čak i status svetog drveta. Na Bliskom Istoku plod košćele i kuhaju, a čaj od njenog lišća i plodova koriste u liječenju želučanih problema i grčeva (kolika), pa čak i kod preobilnih menstrualnih krvarenja. Od kore stabla košćele u tim krajevima se svojevremeno proizvodila žuta boja, a od tvrdog i izdržljivog drveta izrađivano je pokućstvo. U Dalmaciji se od rakije i košćela pravi i neka vrsta košćela-likera. Često je sađena po grobljima i haremima. Po ovoj biljci koja voli pjeskovita i suha tla dobili su ime mnogi toponimi širom Hercegovine. Košćela inače pripada porodici brijestova, a ono australis u njenom latinskom nazivu nema nikakve veze s Australijom nego označava biljku koja raste u južnim krajevima.

Uz ovaj prilog i jedna slika za sjećanje: Mostarska košćela u Fejićevoj ulici nekada, kod Roznamedžijine džamije, ili jednostavnije, Česma pod košćelom, onako, kako mnogi još uvijek kažu.



Za ilustraciju, još jedan interesantan tekst, objavljen u Dubrovačkom listu.

Pokraj nje često prolazimo, a da ju niti ne primjetimo – sa svojih u prosjeku 20 metara visine, nalazi se visoko iznad ekrana naših mobitela i naših glava, te se nekako niti ne obaziremo na nju. Radi se o košćeli, vrijednom drvetu koje krasi i naš kraj.

Jednostavnog, neki bi rekli možda i bezličnog, lišća i sitnih plodova, koji s vremenom pocrne, košćela ima više vrlina nego mana. Upravo su njezini plodovi, koštunice veličine do jednog centimetra, osim kao hrana za ptice, popularni i među ljudima. Slatkog okusa, plod se može pojesti ili sirov ili skuhan. Pomaže kod grčeva, ‘ženskih boljki’, a uvarak je dobar za probleme probavnog trakta. Košćela nam stiže iz Indije, a popularna je osobito na Bliskom istoku.

Ne može rasti u sjeni, a naša klima joj jako godi. Možda zato daje izvrstan hlad i osvježenje od vrućina! Sadi se kao ukrasna biljka, jer je jedna od njezinih specifičnosti to što je izrazito otporna na onečišćenje zraka, a i dugo živi. Njezino drvo obožavaju majstori – naime, već dugo vremena poznata je kao tvrdo, podatno i izdržljivo drvo, te su se tako od nje najčešće izrađivali štapovi za hodanje.
Iz jednog od opisa košćele, navodi se i citat Ivana Šugara u ‘Hrvatskom biljnom imenoslovu’ za mnoštvo imena ove vrijedne vrste, pa se tako naziva: balačinka, čiburić, ćići borići, drenjula, fafarikul, fafarikule, fafarinka, fafarika, farikul, gangulić, glandulić, glangulić, grangulić, haharinka, kastanjuole, kompriva, koprivac, koprina, kopriva, kopriva stup, koprivić, koprivnjak, koprna, koprnja, koprva, kostanja, kostanjula, kostela, kostelić, kostelj, kostelja, koster, kostila, kostilja, kostjela, kostrila, košćela, košćela crna, košćil, koštel, koštela, koštil, kršanac, kupriva, ladonja, landonja, ledonja, lidonja, pelegrinka, pokriva, pokrivići, pokrova, popriva, poprivić, taferikola.
O tome koliko je košćela važna, svjedoči i nagrađivani filmski uradak Audiovizualnog Centra Dubrovnik te OŠ Marina Držića, koji su joj čak i posvetili film istomenog naziva, a baš kao i košćela sama, govori o potpori, kvaliteti pojedinaca i vrijednostima.
(izvor:DUList)

(spagos)

Smetnja u slici: QR kod je već odavno sastavni dio pop kulture


Taj crno bijeli tačkasti kvadrat, koga stručno zovu QR kod,  i nije baš nešto posebno atraktivan. Uprkos tome, mnogi Azijati ga vole. U Kini je izbio jedan pravi hype oko ovog šik kvadrataa: prije izvjesnog vremena tamo je ispečen kolač od 36 metara kvadratnih i izložen u jednoj robnoj kući u Pekingu. Odštampan je i na tijelu jednog modela sa modne piste. A nedavno, na jednom polju riže na sjeveroistoku zemlje, od različitih biljaka, izrastao je jedan ogromni QR kod.
Za mnoge, čim ga ugledaju, to je poziv da vade mobitel iz džepa, da ga skeniraju i za tren oka se nalazite u digitalnom svijetu, baš na onom mjestu, gdje to žele oni koji prave reklamu.
U azijskim zemljama, QR kod je sveprisutan, čak i izvan senzacionalnih kodova: ako idete ulicama velikih kineskih gradova, ovaj kod visi iznad skoro svakog kioska, ili radnje. Pomoću njega se plaćanje usluge, ili hrane, može izvršiti veoma jednostavno. Na mobitelu se ukljući app za plaćanje, skenira se QR kod, i naprimjer, kugla sladoleda je već plaćena.
U Njemačkoj je QR kod prvi put uveden prije deset godina, objavljen na naslovnoj strani jednog magazina pop kulture. Jedan hippie simbol na naslovnici jednog hippie časopisa. Tako nekako je trebala da izgleda budućnost. Bila je to jedna egzotična referenca za digitalni svijet.
QR kod je počeo vrlo brzo da se širi, a širio se svuda, gdje god je za to bilo dostupnog mjesta. Ali, baš u Njemačkoj, samo ovlaš pokazuje postojanje. Platiti ovim kodom sladoled? Ne! Ustvari, QR kod se nalazi na plakatima, vizit kartama, na pakovanju mlijeka, u muzejima i na atraktivnim mjestima.. A za razliku od Azije, ovdje ga skoro niko i ne koristi. Ovdje taj mali čudesni kvadrat važi, prije svega, kao sredstvo za hvatanje kupaca. Skenirati QR kod je skoro isto kao kad se na televiziji dobrovoljno gledaju reklame. Za neke je previše što za njegovo korištenje još moraju instalirati potrebnu aplikaciju. QR kod bi, u stvari, trebao prije svega privući mlađi naraštaj, koji  i tako, svakodnevno, dosta vremena provodi sa mobitelom.
U jednoj školi u Erdingu, u Bayernu krenuli su sa kursom pod nazivom„ Vezivo jednog QR koda“. Nakon toga bi mladi u budućnosti trebali imali barem malo veći interes za ručnim radom.
Pa, neka im bude sa srećom.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Mittwoch, 27. September 2017

Sitan znamen: Pločica iz Banje


Može se sa sigurnošću reći da je pokretač ideje o gradnji javnog kupatila bio tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina.
Naime, početkom 1910. godine zasjedalo je Gradsko vijeće u novom sazivu, te je, tom prilikom, iznesen prijedlog od strane novog gradonačelnika Mujage Komadine i njegova dva podnačelnika Nikole Smoljana i Vojislava Šole, da se posjeta cara Franje Josipa I., koji je uskoro trebala uslijediti, svečano obilježi gradnjom jednog veličanstvenog kupatila. Mujaga je uspio realizovati ideju, koja mu je na um pala za vrijeme njegove posjete Budimpešti.
Tako je idejni nacrt Banje osmislio Miroslav Loose. Zgrada je projektovana kao mješavina nekoliko stilova, s mnogo više nestandardnih elemenata, nešto između egipatsko-maurskog i secesije.
U to doba je to bilo najmodernije javno kupatilo u ovom dijelu Evrope.
Ovdje donosimo još postojeći originalni natpis iz Banje pisan na tri pisma – latinicom, ćirilicom i arabicom, kao i na njemačkom.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Kao kameni spomenik u parku


Ah, te divlje šezdesete i sedamdesete. hipi zajednice, studentski nemiri, seks, droge i Rolling Stones. Polovinom šezdesetih, najdivljiji rok bend na svijetu nastupao je u Circus Krone u Münchenu, Ulaznica je bila 6,90 tadašnjih maraka, preračunato, 3,5 eura, Od tada se svašta nešto promijenilo, pa tako i Mick Jagger (74) i Keith Richards (73), samo njihova muzika nije.
Sada su sa njihovim divljim rockom došli na Olimpijski stadion u istom gradu. Svirali su pred 70 hiljada gledalaca. Po deveti put. Nema više hipi zajednica, a dedica Mick je, u skladu sa svojim godinama, obavio jednu jutarnju šetnju uzduž Schwabinger Bacha. i pri tom načinio jedan foto za instagram, sa porukom: „Lijepo je ponovo biti u Münchenu“. Iza njega se vidi Monopetros, koji je šezdesetih i sedamdesetih bio sastajalište onih koji su tražili drogu i zadovojstvo.
Pogled na sliku:
Mick je bio dobro umotan za jutro, u kome je temperatura jedva prelazila deset stepeni. Kapa, vuneni šal i džemper. Na nogama Nike Free, bijele boje, kako kažu, teške samo 238 grama, a cijena im je 110 eura. Prilikom svakog boravka u Münchenu Mick učini posjetu Engleskom vrtu, napravjenom po ugledu na engleske parkove, daleke 1789 godine. Grčki okrugli tempel je podigao kralj Ludwig 1832. godine, a od njega se pruža jedinstven pogled na čitav Engleski vrt.
Kao da i sam Mick pripada tim godinama.
(izvor:focus)
(spagos)

S krokodilima nema šale



Britanski novinar Paul McClean (24) smrtno je stradao od jednog korokodila, kada je želio samo oprati ruke u rijeci.
Paul McClean je bio tek na početku života. Upravo je završio studij na Oxfordu i počeo raditi kao novinar za renomirani Financial Times. Onda je ptišao na odmor sa prijateljicom, i u Sri Lanki ubijen od strane jednog krokodila.
Nakon što je završio sa časom obuke surfanja, krenuo je u obližnji šumarak zbog svoje potrebe. svega stotinjak metara od plaže, a nakon toga je želio oprati ruke. Tada ga je ščepao krokodil.
Jedan ribar je vidio sve šta se desilo, ali, nažalost, bio je predaleko da napadne krokodila i pokuša spasiti čovjeka. Krokodil je jednostavno uvukao mladića pod vodu i nestao.
Policija i vojska odmah su krenuli u potragu. Tek nekoliko dana kasnije, pronašli su leš.
Pretpostavlja se da je krokodil prvo utopio mladića, onda ga sakrio u mulj, kako bi ga kasnije pojeo, što je tipično ponašanje ovog proždrljivca. Leš je ležao nedaleko od mjesta gdje je nastradali posljednji put viđen. Obdukcija tek slijedi.
Prijetelji su šokirani viješću. Financial Times mu je posvetio jedan tekst, u kome je potvrdio o kakvom se talentu radilo, uz pitanje: Je li moguće da je to istina, bio je još tako mlad?
U Sri Lanki su ljudi, inače, ugroženi od krokodila. Surfanje na Elephanten Rocku, (Slonovska stijena), u čijoj blizini se desio slučaj, još važi kao sigurno, jer krokodili žive malo dublje u džungli, u slatkoj vodi. Do sada još nije zabilježeno da su došli tako blizu do plaže, kažu domaći ljudi.
Drugi izvori, pak, tvrde da u ovoj okolini sve vrvi od krokodila, te da postoje vrste krokodila koji podnose slanu vodu. Znanja i ravnanja radi!
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Dienstag, 26. September 2017

Usput uslikano: Podigni glavu






Keln je grad koji voli životinje. Samo u zoološkom boravi ih preko 10 hiljada. Međutim veoma lijepo očuvani primjerci nalaze se na mjestima na kojima ih inače ne bi trebali očekivati: Radi se o skulpturama, statuama ili modelima. Ima ih posvuda. Samo ponekad treba podignuti glavu, i malo bolje se zagledati.
Ako nisu životinje, možda je izvrnuti kornet sladoleda na vrh fasade jedne robne kuće.


(izvor:ksta)
(spagos)

Perfektni talasi


Nije baš nužno putovati na neko divlje more, kako bi se iskusila moć i opasnost vodenih talasa.
U sred Züricha, u Švicarskoj, u pogonu je jedna instalacija za surfere na talasima, kao i za one koji to žele biti.
Da bi se zadržao stojeći položaj na talasima, naravno, potrebna je vježba i trening. A vrijeme za to je skupocjeno. Ko želi naučiti ovaj sport, ili poboljšati svoju tehniku, na ovom bazenu sa talasima plaća 42 eura za 45 minuta.
Velika prednost ovog pogona je što su talasi, nakon pritiska na dugme, stalno istog intenziteta.
A bar sa pićem za osvježenje, nalazi se na dohvat ruke.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Montag, 25. September 2017

Uskoro u kinima: Ubistvo u Orijent expresu




Prošle godine u novembru najavljeno je ponovno snimanje filma Ubistvo u Orijent expressu, na osnovu romana Agathe Christie, čije je prvo izdanje snimljeno prije 43 godine. Premijera je već zakazana za novembar ove godine
Poznati roman “Ubistvo u Orient Expressu”, objavljen je 1934. godine u Londonu i preveden je na 30 jezika. Režiser Sidney Lumeta ga je adaptirao za veliki ekran i snimio 1974. godine.
Novi remake je uradio britanski glumac i režiser Kenneth Branagh, koji će interpretirati slavnog, belgijskog detektiva Herculea Poirota, a u umjetničkoj ekipi su još Judi Dench, Michelle Pfeiffer, Johnny Deep, Derek Jacobi, Tom Bateman, Josh Gad i Penelope Cruz.
U drugom traileru za novi film Ubistva u Orient expresu, koji se pojavio ovih dana, vidi se malo više od Johny Deppa, kao Samuel Ratcheta, čije ubistvo istražuje čuveni detektiv Hercule Poirot, javljaju iz 20th Century Foxa. Prije četiri mjeseca objavljen je prvi trailer predstojećeg filma.
Od 13 putnika u vozu, jedan je ubica. A ko? Kako kažu, saznaće se 9. novembra kada će se film pojaviti u kinima širom svijeta.
(izvor:msn)
(spagos)

Opasni vegetarijanac


Mužjak Gelada na etiopskoj visoravni je iskezio svoje zube do maksimuma, kako bi izgledao što  opasnije, kao neko svemirsko čudovište. A u stvarnosti, on ovako samo zijeva.
Gelada majmuni zijevaju na tri načina: bez pokazivanja zuba, sa pokazivanjem zuba i, kao na slici, sa zubima i zazubicom. Zadnja varijanta mu očigledno služi za zastrašivanje mogućih rivala. Oni skoro da i ne koriste svoje oštre očnjake. Ova vrsta majmuna se hrani isključivo travom.
O ovim majmunima enciklopedija kaže: Gelada (lat. Theropithecus gelada) je vrsta majmuna starog svijeta, jedina članica roda Theropithecus. Vrlo je rijetka vrsta primata, usko vezana sa pavijanima.
Najčešće, u slobodnom, žive na visoravnima i planinama sjeverozapadne Etiopije i Eritreje, u nacionalnom parku Planina Semien u Etiopiji. Uglavnom, nalaze se na dvije do pet hiljada metara nadmorske visine.
Prednja duga dlaka čini neku vrstu kabanice. Koža na prsima i grlu je bez dlaka, crvene boje, a izgled joj ovisi o polu. Mužjaci imaju bujnu grivu.
Gelada se hrani travom, a u nedostatku i voćem i cvijećem. Žive u grupama, koje mogu imati do 70 članova. Jedna takva grupa sastavljena je od jednog mužjaka i nekoliko ženki s mladima. Trudnoća ženki traje pet do šest mjeseci. Očekivani životni vijek u divljini nije poznat. U zoološkim vrtovima žive više od 30 godina. Mužjaci dostižu težinu od 21, a ženke do 14 kilograma.
Do sads opisane dvije podvrste gelade su: Theropithecus gelada gelada i Theropithecus gelada obscurus.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Sonntag, 24. September 2017

Kada umjesto lajkova počne pristizati lova


Prema najnovijim istraživanjima, socijalne mreže kod ljudi proizvode dopamine koji ih tjeraju na neprestano provjeravanje obavještenja, lajkova i poruka.  A šta bi se recimo desilo, slično porukama i lajkovima, kada bi svakog trenutka na vlastiti konto umjesto toga, bila deponovana neka suma novca?
Slično se u stvarnosti desilo instagram bikini modelu Abigail Ratchford, kojoj je na sličan način za godinu dana na konto prispjelo 170 hiljada dolara, kako piše New York Post. Tamo je, takođe, napisano kako je dotična Abigail tokom 2013. godine morala raditi na tri radna mjesta kako bi mjesečno zaradila 2.400 dolara.
I onda je počela sa modeliranjem kupaćih kostima za jednog profesionalnog fotografa, koji je fotografije objavio na medijima, i na taj način neuhvatljivo pokrenuo njenu profitabilnu medijsku karijeru.
Prvi uspjeh došao je nakon što je na instagramu objavila snimke u donjem vešu. Od tog trenutka, njene snimke su počeli dijeliti TMZ i muški dio njene publike. Za vrlo kratko vrijeme, njena stranica je brojala više od milion sljedbenika, a to je već ozbiljna brojka.
„Kod milion folowera, po postu se može naplatiti i do 1.500 dolara“, kaže Abigail.

Mnogi će već od ovog trenutka početi razmišljati o napuštanju svog posla i početku vlastite avantura na instagramu?
(izvor:mailonline)
(spagos)

Negdje daleko: Odmor u vještačkom svijetu






Bio je to dugo godina investicijski promašaj, a sada turistička atrakcija. Ispod jedne neobične zatvorene konstrukcije nastalo je kupalište, Tropical Islands, u mjestu Lausitz u blizini Berlina. A sada se već planira, da postane još veće.
Zvanično je ovo najveće zatvoreno kupalište na svijetu, a zabilješka iz Guinessove knjige rekorda za 2017. godinu potvrđuje ovu vijest.
Hala je impozantnih dimenzija, dužine 360, širine 210 i visine 107 metara, i po tome je ovo najveća slobodnostojeća konstrukcija na svijetu. U nju je ugrađeno 14 hiljada tona čelika. Tropska sauna priroda na površini od 10 hiljada kvadratnih metara nudi posjetiocima brojne wellness i spa uređaje.
Unutar hale nalazi se prava tropska šuma. Ono što je jedinstveno, gosti nakon kupanja mogu u hali ostati na noćenju. Na raspolaganju su im šatori i tematske sobe i lože. Na kamping placu van hale nalazie se mjesta za prikolice i šatore, kao i mobilne drvene kuće.
U špici sezone ovdje se odjednom nađe 6.000 gostiju. Bazen je površine 1.350 kvadratnih metara, u hali se nalaze kanali sa divljim vodama i 30 metara visoka vodena klizaljka.
U ovoj godini računa se sa posjetom od 1,3 miliona posjetilaca.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Samstag, 23. September 2017

Nebeske pojave: Vatrena kugla iznad kontinenta?



U četvrtak veče na nebu iznad Kelna i Rajnlanda iznenada je zašištalo zeleno svijetlo. Nakon što je dosta građana vidjelo ovo misteriozno svijetlo eksperti iz DLR, Njemačkog centra za zračni i svemirski saobraćaj, odmah su dali objašnjenje ovog fenomena.
Pored dosta fotografija koje su uspjeli snimiti iznenađeni građani, jer je sve to trajalo svega nekoliko sekundi, najspektakularniji snimak je stigao sa web kamere jednoga hotela u Sauerlandu. Kao raketa sa zelenim tragom, nepoznati gost iz svemira proletio je svojom putanjom. Za snimak je bilo idealno vrijeme. Sunce je već bilo zašlo, a na nebu nije bilo ni oblačka. Međutim, za amaterske snimke mnogi nisu imali vremena, jer je trag na noćnom nebu nestao za nekoliko sekundi. Neki jedva da su uspjeli uzeti mobitel ili kameru u ruke, a drugima od iznenađenja nije to ni palo na pamet, a kad su se toga sjetili, bilo pa prošlo.
I pored toga facebook i twitter su samo nekoliko sekundi iza pojave bili prepuni komentara i kakvih takvih fotografija.
Stručnjaci iz DLR-a su vrlo brzo dali svoje ojašnjenje kako bi se skinula svaka sumja o mogućim posjetiocima iz svemira. Prema njima radilo se o čvrstoj čestici iz našeg, sunčevog sistema, odlomljenom komadu od jednog asteroida između Marsa i Jupitera, koji je bio je na kursu kolizije sa zemljinom kuglom, Dok se slični sitniji komadi tokom godine mogu posmatrati kao zvijezde padalice, ovaj komad je bio veći i stvorio je vidljivi svjetlosni trag. Kako kažu, odlomljeni komad je bio veličine pesnice, a došao je sa visine od oko 80 kilometara iznad zemlje. Došavši u zemljinu atmosferu, zbog velikog trenja, pretvorio se u vatrenu kuglu, kojaje, nakon što je u potpunosti izgorila, nestala u zemljinoj atmosferi.
Mnogi su nakon ovog objašnjenja sa nevjericom upitali: Velika samo kao jedna ljudska šaka?
Kugla se kretala brzinom od oko 70.000 km/h, i u pet, šest sekundi proletila preko kontinenta u pravcu od istoka ka zapadu i ugasila se na visini od oko 20 kilometara iznad zemljine površine.
Nije bilo nikakve opasnosti po avione koji su u to vrijeme bili u vazduhu.
Institut za planetarna istraživanja pri DLR inače ima 12 instaliranih kamera za praćenje sličnih pojava. Kako kažu sličnih pojava, ali manjeg intenziteta, dešava se pedesetak godišnje. Sada su upravo dobili još jedan slučaj za stručnu analizu. Vjerovatno će ubrzo izaći sa rezltatima analize najnovijeg slučaja.
(izvor:express)


(spagos)

Igra krila na nebu


Hiljade snježnih gusaka (Chen caerulescens) kruže jutarnjim nebom iznad pašnjaka Bosque del Apache, jednog prirodnog rezervata u saveznoj državi New Mexico u SAD.
Ove guske ljeto provode u arktičkom carstvu. Krajem avgusta pokreću se odatle prema jugu. Tokom čitave ture koju prelaze, posvuda nalaze dovoljno hrane, zahvaljujući rastućem poljoprivrednom zemljištu.
Prema procjenama stručnjaka, populacija ovih velikih ptica je od 1960. godine povećana čak 13 puta.
U Kanadi su čak proglašene i napasnicima, pošto ugrožavaju osjetljivi eko sistem Arktika.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Freitag, 22. September 2017

Početak jeseni

Köln, 22092017.
Mostar, 22092017.

Noćas počinje jesen, danas zadnji dan ljeta

Na sjevernoj Zemljinoj polulopti jesen počinje danas u 22.01 sata. U isto vrijeme za stanovnike na južnoj Zemljinoj polulopti počinje proljeće.
Jesen će trajati do 22. decembra, kada počinje zima.
Usput i informacija da zimsko računanje vremena ove godine počinje 29. oktobra, pomjeranjem kazaljki na satovima za jedan sat unazad.

(spagos)

Svete stepenice


Hiljadama godina Indijci sakupljaju kišnicu u duboka spremišta, a do vode dolaze putem  stepeništa. Na ovaj način, tokom monsuna, sa velikom količinom padavina, sakuplja se voda i onda koristi tokom čitave godine. U nišama na stepeništu ranije su bili smješteni kipovi indijskih božanstava, kojima su se ljudi putem molitvi zahvaljivali što im daju za život potrebnu vodu, a molili su se, takođe, svaki put kad bi krenuli da zahvate vode. Nakon osvajanja potkontinenta od strane islamskih gospodara prije hiljadu godina, ova božanstva su uklonjena.
Stepenice bunara, zbog hladovine, i dan danas služe stanovnicima služe za skupljanje tokom ljetnog perioda, kada vanjske pemperature prelaze 50 stepeni
Otvorena cisterna Panna Meena, na slici, u blizini grada Jaipur potiče iz 16. ili 17. vijeka i ne koristi se više za snabdjevanje vodom. Međutim, u pojedinim selima  Rajasthana slična vodena spremišta bivaju sanirana kako bi se voda sakupila na vrijeme i služi kao rezerva.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Donnerstag, 21. September 2017

Filmovi koje pamtimo: Nevjerovatna tajna Mrs. Robinson





Pedeset godina od snimanja filma Diplomac

Postoje filmove koji nas prate od sjedišta u kino sali do nosila. Jedan od njih je film „Diplomac“, koji spada u kategoriju onih, čijem se ponovnom gledanju svaki put radujemo. Zašto?
Zbog pjesme dueta Simon&Garfunkel „Mrs: Robinson“, zbog 50 godina uzastopnog prikazivanja, zbog neuobičajenog zapleta: „zrela žena zavodi mladog čovjeka“.
Ovdje moramo stati i objasniti nešto: Žena je Anne Bancroft (Mrs. Robinson), duplo starija od studenta Benjamina Bradocka (Dustin Hoffman). Iako je to u filmu tako izgledalo, razlika u starosti među glumcima je bila samo pet godina, 35 i 30 godina.
„Diplomac je ostao zauvijek mlad. Benjamin pliva na dušeku na bazenu kod kuće roditelja. Prekid scene: Pojavljuje se u krevetu Mrs. Robinson“.
Ili scena sa poljupcima: „Mrs. Robinson je upravo povukla dim cigarete, Benjamin je poljubi, zagušen dimom okreće glavu u stranu i iskašljava dim“ . Njihova zabranjena afera teče rutinirano, sve dok u posjetu ne dođe Elaine, kćerka od Mrs. Robinson, (Katherine Ross). Benjamin i Elaine se ozbiljno zaljubljuju jedno u drugo, iako to nije bilo planirano. On joj priznaje aferu , nakon čega Elaine prekida svaki kontakt sa njim, a i Mrs. Robinson se prema njemu počinje ponašati napadno. Tek tada Benjamin shvata šta želi u životu.
Onda dolazi još jedna udarna scena, koju je inscenirao Mike Nichols (83) kojemu je „Diplomac“ donio Oscara za režiju.
Benjamin autom stiže do crkve u kojoj se Elaine treba udati za nekog studenta. On ulazi u crkvu, vjenčanje je u toku, i sa vrata srceparajuće vrišti „Elaine!“, zaustavlja vjenčanje, bježe ispred podivljalih svatova, barikadiraju vrata crkve i zajedno bježe autobusom. Dustin Hoffman u krupnom planu gleda u kameru i smije se kao neko ko je upravo postao svjestan da je nogom kročio na mjesec.
A moralni sud? Ponekad se mora biti i hrabar.

Podaci o filmu:
Diplomac (eng. The Graduate) je slavna američka ljubavna komedija, drama iz 1967. godine koja govori o sazrijevanju mladića kojeg je zavela žena očevog poslovnog prijatelja. Film je režirao Mike Nichols, a snimljan je na osnovu istoimenog romana kojeg je napisao Charles Webb. To je jedan od klasika kinematografije koji se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena a koji je proslavio Dustina Hoffmana i pjesmu „Mrs. Robinson“, te obilježio šezdesete godine prošlog vijeka. Institut AFI (American Film Institute) je ovaj film proglasila devetom najboljom ironičnom komedijom. dvedesetog vijeka.
Film je u toku svojih 50 godina bezbroj puta repriziran na programima televizija širom svijeta, a prikazuje se i danas.
Pjesma „Mrs. Robinson zauzima 6. mjesto među 100 najboljih američkih filmskih pjesama svih vremena“
(izvor:express)
(spagos)

Ples između života i smrti


Pohlepno se zaletila jedna tigar ajkula u jato riba, koje brzinom munje zauzimaju odbrambenu formaciju.
Ova vrsta ajkula (Carcharias taurus) može biti duga i do tri metra i više od 150 kilograma teška. Ali, samo, ako imaju dovoljno plijena za hranu.
U divljem plesu male ribe izbjegavaju progonioca, vrte se u kružnom vrtlogu kada ajkula pokušava da ih proguta.
Podvodni balet za opsatank.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Mittwoch, 20. September 2017

Ljubav koja traje: Navijači iz Pančeva dolaze u Mostar da podrže Velež




Na portalu Pančevo-online objavljen je tekst prethodno objavljen na portalu sportske.ba o navijačima Veleža iz Pančeva, kojima nije daleko zaputiti se iz Pančeva i doći na utakmicu Veleža u Mostar.

Poznato je da je u vreme Jugoslavije Velež bio najomiljeniji prvoligaški klub. Imao je navijače širom nekadašnje države i u svim krajevima bio rado viđen gost.
Nije im se dalo da dođu do titule prvaka – tri puta vicešampioni, a utehu su našli u dva osvojena Kupa.
Navijači koji nisu iz Mostara “Rođene“ su voleli najviše zbog načina kako igraju fudbal. Njihova lepršava igra preko krila s ubitačnim centarforima je kroz istoriju plenila srca navijača.

Važnije im je bilo da nadigraju protivnika nego da ih pobede. To je taj mostarski šmek. Da i danas ljubav za Veležom nije iščezla dokazuju i navijači iz Pančeva. Kupili su opremu Veleža, navijačke rekvizite i dolaze u sredu na Kup utakmicu sa sarajevskim Olimpikom.
Živa enciklopedija Veleža i dugogodišnji sekretar kluba – Enes Vukotić je posrednik u kupovini opreme za navijače iz Pančeva. Ovaj gest “Red Army“ je dočekao s oduševljenjem i priprema se lep doček za navijače iz Srbije kojima je u srcu Velež.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)

link sa tekstom mi je proslijedio Momčilo Mrčković novinar radio Pančeva:

(spagos)