nedjelja, 31. srpnja 2016.

Jutarnja šetnja starim gradom u Mostaru 31. jula, prije skokova


















...šetnja ranom zorom, dok nije prigrijalo, kafa na Terasi, Kujundžiluk, Stari most i pod mostom, vrlo malo ljudi...

(šetnja i fotosi: Ajša Šehić Nametak, 31. juli 2016.) 

Skokovi sa Starog mosta u Mostaru 2016.


Tradicionalni, 450. po redu, skokovi sa Starog mosta biće održani 31. jula 2016. godine u 16:00 sati.

"Kao i svake godine grad Mostar pruza nesto posebno u svom gradu kao sto su skokovi sa Starog Mosta !!!
Napokon i ove godine ocekujemo jedan veliki spektakl koji ce se godinama a i vjekovima pamtiti.Svi mi koji skacemo i koji volimo skokove,skacemo za nesto posebno,ljubav prema onom sto volis,ljubav prema mostu,ljubav prema gradu i sve drugo :)
Zato pozivam svu publiku i citave Bosne i Hercegovine da nam se pridruze ovom ljepotom i da uzivate u ovom nezaboravnom Spektaklu :)
Dobro dosli :) 

I naravno tacno mjesec dana poslije toga ocekujemo i ove godine nase goste i svi zemalja.
(RED BULL CLIFF DIVING LADYS)"


(sa stranice: 450 visinski skokovi sa Starog mosta 2016.)


Prirodnu fenomeni: Prigušena plava svijetlost


Prigušeno plavo svijetlo, koje se noću pali na Andaman moru, pred obalama Tajlanda, potiče od takotzvanih Dinoflagelata, fitoplanktonskih jednoćelijskih organizama.
Oni su sposobne da proizvode svjetlost putem jedne hemijske reakcije, kao upozorenje drugim pripadnicima iste vrste. Plivajući u vodi, aktiviraju alarmni signal, kako bi zastrašili neprijatelje, i tako ih držli na sigurnom rastojanju. Riječ je o delikatnim mikroorganizmima, koji su izuzetnoosjetljivi na vanjske uslove, poput omjera soli u vodi, klimi, dubini, zagađenosti vazduha i vode i sl.
Ovaj fenomen najuočljiviji je nakon iznimno sunčanih dana. Idealno vrijeme za iluminaciju vode je mrkla noć.
Plava prigušena svijetlost je odavno mamac za turiste, koji dolaze, kako u ove krajeve, tako i na druge destinacije na svijetu, gdje se pojava dešava, kako bi uživo doživjeli ovu čaroliju.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

subota, 30. srpnja 2016.

Prije pedeset godina: Da li je „Wembley gol” bio gol?




U subotu 30. jula navršava se pedeset godina od finalne utakmice Svjetskog prvenstva u fudbalu, održanog u Engleskoj, 1966. godine.
U finalu su se sastale reprezentacije Engleske i SR Njemačke, a nakon što je utakmica u regularnom dijelu završila rezultatom 2:2, igrali su se produžeci. Nakon produžetaka, pobjedom od 4:2 Englezi su po prvi put u istoriji postali svjetski prvaci.
Finale je obilježio engleski reprezentativac Geoff Hurst, koji je postigao tri gola. Gol za vođstvo Engleza od 3:2 je najzagonetniji i najsporniji gol u istoriji fudbala. Ni nakon pedeset godina, i pored najsavremenije tehnike, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je lopta prešla iza gol linije, ili ne. Međutim, sudija Dienst iz Švicarske je priznao gol. Nijemci su morali poći sa centra. Ostao je zabilježen rezultat, Englezi su postali svjetski prvaci, ali je ostala dilema.
Za ljubitelje fudbala statistika sa finalne utakmice:
Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Engleska 1966. godine
Finale: Engleska – SR Njemačka 4:2 (2:2, 1:1)
Subota, 30. Juli 1966 in London (Wembley-Stadion)
Gledalaca: 96.924
Sudija: Gottfried Dienst (Švicarska)
Golovi: 0:1 Haller (12.), 1:1 Hurst (18.), 2:1 Peters (78.), 2:2 Weber (90.)
Produžeci: 3:2 Hurst (101.), 4:2 Hurst (120.)
Opomena: Peters (Engleska)
Engleska: Gordon Banks – George Cohen, Jack Charlton, Bobby Moore (kapiten), Ray Wilson – Nobby Stiles, Bobby Charlton, Martin Peters – Alan Ball, Geoff Hurst, Roger Hunt Trener: Alf Ramsey
Njemačka: Hans Tilkowski – Horst-Dieter Höttges, Willi Schulz, Wolfgang Weber, Karl-Heinz Schnellinger – Franz Beckenbauer, Wolfgang Overath – Helmut Haller, Uwe Seeler (kapiten), Sigfried Held, Lothar Emmerich. Trener: Helmut Schön
I na kraju, još jedan podatak, Englezima je ovo bila prva titula svjetskog prvaka, a od tada, pa ni u narednih pola vijeka, nikad više nisu bili svjetski prvaci.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

450. skokovi sa Starog mosta u Mostaru: U nedelju 31.augusta 2016.


Tokom ovogodišnjeg tradicionalnog takmičenja „450. tih Skokova sa Starog mosta“ u Mostaru, koje će se održati u nedelju, 31. jula, u hladnu Neretvu će skočiti između 50 i 60 skakača, koliko ih se prijavilo za skokove. Međutim, tačan broj će se znati uoči samog takmičenja nakon što svi prijavljeni natjecatelji obave ljekarski pregled.
Govoreći o tradiciji skokova sa Starog mosta tijekom konferencije za novinare, koja je danas upriličena u Klubu skakača u vodu ‘Mostari’, predsjednik tog kluba i predsjednik Organizacionog odbora Skokova sa Starog mosta Semir Drljević kazao je kako tradicija skokova seže u daleku prošlost u 16. vijek, iz vremena gradnje samog mosta kada je malo ko u zajednici koja je brojala 4.000 stanovnika znao i plivati. Prvi skok zabilježen je 1664. godine, dok je formalno natjecanje  ustanovljeno 1968. godine i od tad se održava svakog ljeta.
„Budući da je rijeka vrlo hladna, ovo je dosta rizičan poduhvat i samo najvještiji i najspremniji skakači odvažiće se na skok. Skokovi se izvode u dvije kategorije: na noge i na glavu (lasta). U skokovima na noge poželjno je da skakač prilikom ulaska u vodu napravi što manji pljusak (štrap), dok je u skokovima na glavu obrnuto“ kazao je Drljević.
Prema njegovim riječima, skokovi sa Starog mosta su jedinstveni budući da se po mnogo čemu razlikuju od figurativnih skokova koji su, kako je objasnio, jedan spoj nauke i sporta i koji imaju 196 pozicija koje su jednim dijelom kombinacija sporta i nauke. Dok kod skokova sa Starog mosta ni jedan skok nije isti, postoji samo standard figura.
„I ove godine imamo jednu antikampanju skokovima, u medijima se dosta piše kako je Neretva zagađena kako nije za kupanje, međutim ja moram kazati kako su skokovi preživjeli različite carevine, kraljevine i države, preživjeće još dugo, dugo „,naglasio je Drljević, te je istakao kako su organizaciju Skokova sa Starog mosta u Mostaru pomogli Ministarstvo turizma i okolinu FBiH, Ministarstvo turizma i okoline i Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Jedan od skakača sa Starog mosta koji pripada starijim generacijama Mirsad Deda Pašić, tokom konferencije za novinar, je kazao kako se ove godine u Mostaru očekuju skakači prije svega iz toga grada, ali i veliki broj njih koji dolaze iz susjednih zemalja, Hrvatske, Slovenije, Srbije.. Deda je naglasio kako je i ove godine u stručnom ocjenjivačkom žiriju pet članova.
Najpoznatiji i najuspješniji skakač  sa Starog mosta je Emir Balić, sa 13 pobjeda, četiri druga i tri treća mjesta. Osim njega, iz starije generacije skakača treba izdvojiti Mirsada-Dedu Pašića, Benaida Kalajdžića, Jadranka i Gorana Finka, a od mlađe generacije najviše uspjeha do sada imali su Lorens Listo, Haris Džemat i Samir Zukanović.
(novasloboda.ba)

Potpuno u bijelom: Večernja zabava


Kada se stotine ljudi nađu na jednoj večernjoj zabavi odjeveni potpuno u bijelo, to se s jedne strane može smatrati malo pretjeranom samopromocijom, pogotovo ako više puta u toku večeri učesnici mobitelom prave selfie snimke.
S druge strane, to se može smatrati susretom onih koji žele da uživaju u trenutku, pri čemu na nekoliko sati koriste blagodeti grada u toplim ljetnim večerima, kakve su prethodnih dana bile u ovom dijelu Evrope. Susret sa slike održao se na Prater ostvru u Münchenu.
Učesnici nisu napravili ništa drugo ni drugačije, nego isto ono, što već nekoliko godina prave ljudi širom svijeta. Dogovoreno mjesto večernje zabave na nekoliko sati, uz jedan uslov: Sve, od glave do pete mora biti bijelo. Osim što se rezerviše mjesto, na kome se može sakupiti dovoljan broj ljudi, učesnici se sami brinu za sve ostalo, od stolova, stolica, pribora za jelo, kao i samog jela i pića. Sve za jedan „Diner en blanc“. Pri tome, nema velike reklame, niti oglašavanja putem medija. Pozivi idu usmeno. Ovo je bio sedmi po redu „Diner en blanc” u Münchenu.
Inače, sve je krenulo kao jedna sasvim spontana ideja,  iz Pariza 1989. godine, a danas se održava se u velikom broju svjetskih gradova, na svim kontinentima.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

petak, 29. srpnja 2016.

FK Velež Mostar: Saopštenje za javnost


Dana 28.7.2016. godine, u 10:30 sati održana je i konstituirajuća sjednica novoizabranog Upravnog odbora FK „Velež“ Mostar, na kojem je izabran predsjednik U.O, gospodin Šemsudin Hasić, te potpredsjednik, gospodin Selim Isić.
Zbog hitnosti i kratkog vremena, U.O produžio je mandat v.d. direktora Arman Zalihić na period od 2 mjeseca, odnosno do izbora novog direktora FK „Velež“ Mostar.
Također, U.O dao je određene smjernice da bi se u najkraćem roku izvršila deblokada obaveza, kako bi se stekli i normalizovali uslovi za dalji nesmetan rad Kluba.
U.O zatražio je od v.d. direktora da napravi kompletnu informaciju o radu, obavezama, ugovorima i svim drugim zakonskim aktima FK „Velež“ Mostar, te da u toku naredne sedmice dostavi sve materijale U.O na razmatranje, kako bi isti poduzeli dalje mjere i smjernice.
U.O zahvaljuje na podršci KN Red Army, UG Mostarski Rođeni, te svih navijača i prijatelja Kluba u zemlji i inostranstvu, te pozivamo sve njih da u skladu sa svojim mogućnostima doprinesu stabilizaciji i razvoju FK „Velež“ Mostar.


(FK Velež, 280716)

Uoči Olimpijade u Riju 2016: Najuspješniji olimpijci svih vremena


Plivač Michael Phelps (SAD) nije samo najuspješniji olimpijac svih vremena, nego uz to drži rekord sa najviše postignutih pobjeda na jednoj olimpijadi.
Na Olimpijadi u Pekingu 2008. Godine, pobijedio je čak u osam disciplina i osvojio osam zlatnih medlja, te tako poboljšao rekord Marka Spitza, koji je na Olimpijadi 1972 godine u Münchenu osvojio sedam zlatnih medalja.
  1. Michael Phelps, SAD, plivanje, (2004-2008) 18x zlato, 2x srebro, 2x bronza, ukupno 22 medalje
  2. Larissa Latynina, SSSR; gimnastika, (1956-1964), 9 – 5 – 4, ukupno 18 medalja
  3. Paavo Nurmi, Finska, laka atletika, (1920-1928), 9 – 3 – 0, ukupno 12 medalja
  4. Mark Spitz, SAD, plivanje, (1968-1972), 9 – 1 – 1, ukupno 11 medalja
  5. Carl Lewis, SAD, laka atletika, (1984-1996), 9 – 1 -1, ukupno 11 medalja
  6. Birgit Fischer, DDR/GER, kanu, (1989-2004), 8 – 4 – 0, ukupno 12 medalja
  7. Sawao Kato, japan, gimnastika, (1969-1976), 8 – 3 – 1, ukupno 12 medalja
  8. Jenny Thompson, SAD, plivanje, (1992-2004), 8 – 3 – 1, ukupno 12 medalja
  9. Matt Biondi, SAD, plivanje, (1984-1992), 8 – 2 – 1, ukupno 11 medalja
  10. Ray Ewry, SAD, laka atletika, (1900 – 1908) 8 – 0 – 0, ukupno 8 medalja
(izvor:welt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Svijet je čudesno mjesto: Gdje se nalaze Farska ostrva?


Jedno pitanje na brzinu. Gdje se nalaze Farska ostrva? Ah, da…ovaj…Upravo u tome i jeste problem.
Grupa ostrva, koja se nalazi između Norveške i Islanda, ima duplo više ovaca nego stanovnika, a leži upravo tamo gdje još nije stigao „Street-wiew” od Googla, tako da nema snimaka puteva, ulica i naselja na „Googlemap”, kao iz drugih krajeva svijeta.
Ali, kome još treba google, ako ima ovaca. Jednoj ovci su pričvrstili kameru na leđima, i usput, dok traga za hranom, pravi izvanredne snimke divlje ljepote prirode ovih ostrva.
I tako, uz pomoć ovaca, moguće je i bez „googlemapa” uživati u slikama ljepote ovih ostrva.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

četvrtak, 28. srpnja 2016.

Velež s legendama Bajevićem, Marićem i Hadžiabdićem,



27. juli 2016.


Konačno jedna lijepa, i dugoočekivana vijest, u vezi sa Veležom i njegovom budućnošću

Velež s legendama Bajevićem, Marićem i Hadžiabdićem, u inat grobara, vratiće se opet u visine

FK Velež 1973.


U  inat svih dušmana i grobara, koji su, kao lešinari, kidisali na Velež, koji su htjeli da ga zauvijek unište i izbrišu, večerašnja vanredna Skupština FK Velež potvrdila je da je Svetinja neuništiva, da će njegovo sveto ime opet zasjati u najljepšem sjaju na radost svih iskrenih veležoljubaca.
Slike ispred hotela Bristol prije i poslije Skupštine podsjetile su na vrijeme kada je Velež pr vi put osvojio veliki srebrni pehar maršala Tita, a veselje, uz pjesmu i skandiranje Rođeni, Rođeni, nastavljeno je od Titovog mosta do parka na Musali.
A da će Velež biti ono što je uvijek bio i da će se vrlo brzo vratiti tamo gdje mu je i mjesto, potvrdio je izbor novog Nadzornog odbora, u kome su možda i najveće legende kluba: Duško Bajević, Enver Marić i Džemal Hadžiabdić. Čitanje njihov imena izazvalo je salvu oduševljenja i veliki aplauz.
Izmijenjen je i sastav nedavno izabranog Upravnog odbora. Umjesto Tome Bajevića i Esmira Živojevića, novi članovi su Neđo Kulidžan i Džemo Bašić.
Uz predsjednika Almira Tasu, novi podpredsjednici Skupštine su Izudin  Kurtović i Milisav Đurasović.
Delegati su večeras donijeli i odluku o izmjeni Statuta FK Velež, a UO treba izabrati Statutarnu komisiju, koja će imati zadatak da izvrši izmjene Statuta.
Takođe, donesen aje i odluka da mandat članova Upravnog odbora traje 4 godine.
U ime novog Veležovog rukovodstva, koje je dobilo plebiscitarnu podršku svih navijača Veleža i u zemlji i u dijaspori, riječi zahvalnosti izrazio je Almir Taso.
„Ispred svih nas koji smo dobili vaše povjerenje, obećavam da ćemo sve učiniti da se Velež što prije vrati u sami vrh bh. fudbala. Hoćemo i želimo da Velež spasimo od nestanka, a garancija za to ste vi, pravi i iskreni navijači, i duh Veleža, koji je neuništiv. Ljubav prema Veležu biće jača od svih onih koji su ga htjeli uništiti. Svi zajedno, do ponovnog uzleta najdražeg kluba“, rekao je Taso.
(Novasloboda.ba)






Promocija knjige "Mostar moj grad - knjiga 2" održana 27. jula u Mostaru


Iz štampe je izašla i Druga knjiga iz edicije “Mostar moj grad“.Promocija knjige održana je 27. jula u 20:30 sati u Kongresnoj sali hotela Bristol u Mostaru.

Knjigu su zajednički izdali IC Štamparijea Mostar i ART RABIC Sarajevo.

Autori tekstova u knjizi su: Ivo Mijo Andrić, Evlija Čelebija, Hivzija Hasandedić, Smail Špago, Tibor Vrančić, Radomir Stanić, Nusret Omerika, Zlatko Serdarević, Karlo Drago Miletić, Isidora Sekulić, Cezar-Sadik Danon, Mišo Marić, Salko Šarić, Planinka Mikulić, Andrijana Copf, Hamza Humo, Avdo Huseinović, Ibrahim Kajan. Mugdim Karabeg, Roko Markovina, Dragan Miladinović, Hamica Ramić, Zlatko Hodžić, Džemal Raljević, Pero Zubac.


Urednik edicije je Muhamed Hamica Ramić.

Knjiga se već nalazi u prodaji u IC knjižari u Mostaru, ulici Maršalla Tita 96.

O samoj promociji najbolje govore komentari i slike, jutros postavljeni na društvenim mrežama:





"Hvala za jedno predivno veće u našem Mostaru sa novom knjigom o Mostaru uz izuzetne predstavljaće knjige i dvojicu muzićara koji su ovoj promociji dali posebnu draž i nas sve prisutne vratili ponovo u neka nama ljepša "stara" vremena ...." (Gordana Miletić Bizaljko/facebook)

(spagos)

Nova „Psycho“ žrtva zove se Rihana



Kao pjevačica, Rihana (28) je svjetska pop zvijezda. Sada, nakon jedne kratke uloge u filmu „Battleship“, postala je i glumica. U petoj, i posljednjoj epizodi američke serije „Bates Motel“, čija se radnja dešava neposredno prije radnje prikazana u filmu Psycho (1960), režisera Alfreda Hitchcocka.
Rihana igra ulogu Marion Crane, djevojke,  koja u pomenutom filmu bila ubijena ispod tuša.
Tada je ulogu Marion Crane igrala je Janet Leigh (77), i s njom postigla  svjetsku slavu.
(izvor:dailymail)
(Novasloboda.ba)


Da li je film Psycho u nasa kina dosao godinu ili dvije kasnije ne mogu se sada sjetiti, ali se i sada dobro sjecam nervoze pred odlazak u kino, i načina doživljavanja scena iz filma, prepričavanja scena onima koji nisu gledali film, pa čak i opklada, bi li neko smio odgledati čitav film, sjedeći sam u kinu. da li je negdje došlo do realizacije takve vrste opklada ne znam. Kasnije sam film Psycho gledao još mnogo puta, čak se i danas još povremeno prikaže na televiziji.
Jedno sjećanje na vrijeme od prije pedeset i koju godinu.
(spagos)

Najbolji posao na svijetu: Testiranje plaža






Kada je Cathrin Kuhl bila mala, imala je želju “da postane stjuardesa. Veoma joj se sviđalo ono, kad stjuardese prije početka leta objašnjavaju putnicima kako da postupaju u slučaju nesreće. Nakon toga, imala je želju postati učiteljica, a poslije televizijska zvijezda. Na kraju nije postala ništa od toga. Čak je jedno vrijeme bila i bez posla, sve dok “se nije osamostalila.
Toliko u okviru priče, koja slijedi.
Ponekad se probudi u tajlandskoj kolibi od bambusa i pita samu sebe, je li to istina? Testiranje plaža! Posao koji je slučajno dobila, skoro iz ništa, dao joj je mogućnost da zarađuje novac na plažama širom svijeta.
Pravi naziv njenog posla je “Inspektor za plaže” (Beach inspector), a radi za jednu firmu iz Berlina, koja ima zadatak da prikuplja podatke o svim plažama na svijetu. Ona je dio toga. Samostalni saradnik iz Tajlanda, iz Koh Phagana. Ranije je već bila na Koh Tao i Phayamu. A poslije? Nema pojma. Najradije bi u Kolumbiju.
Svako jutro, nakon ustajanja, sama odlučuje šta će raditi. Ako je fit, ode do obližnjeg mjesta, u kome se uvijek nešto dešava, a ako ne, onda ostane na plaži, i napravi turu čamcem pored obale, tražeći neku usamljenu plažu.
Posao? Obići plažu, napraviti nekoliko fotografija, snimiti kratki film, napisati dva kratka teksta o plaži. Naravno, po unaprijed dogovorenim kriterijima, i sve to utipkati i postaviti na web stranicu.
Kad se sve sagleda, za nekog mlađeg, ovaj posao izgleda kao posao iz snova. Ko ima želju za nečim sličnim, informacija se može pronaći, ukoliko se na internet ukuca ovo “Beach Inspector”. Glavna stvar, imati “oko” za dobru fotografiju, i naravno, znanje nekog svjetskog jezika. Ko zna, možda se nekome iznenada posreći?
(izvor:web)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

PS: Toliko bih volio da ovaj prilog bude od pomoći nekome od naše mlađe raje, pa da dođe do ovakvog, ili nekog sličnog posla, širom svijeta. 

srijeda, 27. srpnja 2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Dženaza - žurno brisanje tragova ljudskog postojanja (1909. godine)


Nijemac, rođen u Češkoj 1876. godine, Robert Michel, uveliko je doprinio popularizaciji Bosne i Hercegovine u Evropi onog vremena. Bio je književnik s činom natporučnika u k.u.k. vojsci. Mostar je posjetio dva puta – prvi put 1898. godine, kada je službovao u našem gradu i drugi put od 1907. – 1909. godine, kao već afirmisani književnik s brojnim novelama, romanima i dramama iza sebe. Pisac koji je do tada bio izuzetno popularan, iza 1945. godine pada u zaborav. Njegovo djelo „Mostarˮ predstavlja neizmjerno bogatsvo istorijske baštine, jer je u njemu izuzetno detaljno predstavio Mostar, ljude i običaje kakvi su bili na početku dvadesetog vijeka u izvornom obliku. Umro je u Beču 1957. godine.
Ovdje ćemo navesti samo jedan zanimljiv isječak iz knjige u prevodu dr. Branka Šantića, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
Osim toga, u gradu ima mnoštvo muslimanskih harema. Raj upokojenih Muslimana sastoji se od devet spratova, u kojima se nebeske radosti na izuzetan način sve više i više povećavaju. Svaki sprat sličan je beskrajnoj bašči sa čudotvornom rijekom i divnim potocima. Tu najraznovrsnije voćke nose uvijek plodove, da slađih čovjek ni poželjeti ne može. Kuće su od čistog zlata i srebra, u kojima ni jedna želja ne ostaje neispunjena. Tijelo i duša nalaze tamo u najpunijoj mjeri svaku željenu nagradu.
Za svoje mrtve, muslimani Mostara imaju, takođe, uređene male rajeve za posljednji ovozemaljski boravak. Njihovi haremi oduševljavaju oči više nego najljupkije bašče.
Nije teško otkriti tajnu njihove ljepote. Mrtvi se pokopavaju i dobijaju svoje bašluke, sva druga briga prepušta se prirodi. A priroda gotovo uvijek uspijeva da od ljudskih djela koja se predaju njoj tvori čuda od ljepote.
Svaki mezar ima dva vitka grobna kamena, jedan viši povrh glave i jedan niži povrh nogu. Veći nosi turskim jezikom uklesano ime mrtvog, ime oca i podatke o danu smrti. Ako je bašluk namijenjen muškarcu, na gornjem kraju nosi jedan veliki turban ili neko drugo simboličko proširenje. Bašluci žena završavaju se jednim jednostavnim šiljkom.
Graditelji džamija i mnogi drugi zaslužni ljudi dobijaju za posljednje prebivalište jedan mali mauzolej, zvani turbe. Ova turbeta su nadsvođena lijepim kupolama na vitkim stubovima. U Mostaru se ovakvi turbeti mogu naći u nekoliko harema.
U nekim od turbeta leže zaslužni vjernici „dobriˮ (muslimani imaju i poslanika u smislu hršićanskih religija). Njihov najveći, ali i posljednji poslanik bio je Muhamed. Ovaj je došao tek iza poslanika: Adema (Adama), Ibrahima (Abrahama), Muse (Mojsija), Dauda (Davida) i Isa pejgambera (Isusa). Poslije najvećeg poslanika Muhameda, na zemlji su se pojavili samo istaknuti sljedbenici prorokovi. To su bili ljudi sa raznim božanskim osobinama. Takav jedan vjernik – „dobriˮ, leži u turbetu harema Čejvan-ćehajine džamije. Priča kaže o njemu ovako: kad je jednom u XVIII vijeku doprla vijest do Mostara o upadu Austrijanaca u Bosnu, on je upravo sjedio u jednom dućanu na Velikoj tepi i brijao se. Napola obrijan, izleti on na ulicu i žestoko zamahnu više puta svojim štapom kroz vazduh, tražeći osvetu Muhamedovu protiv Austrijanaca. Iza toga, iščezne bez traga. Ali, u isto vrijeme ove zamahe štapom osjetiše Austrijanci kao udarce mačem sve do Banja Luke. Vidjeli su ga poslije dugo vremena na jednom brdu kod Mostara – svoju vlastitu odsječenu glavu nosio je pod pazuhom. Sišao je u grad i kod džamije Čejvan-ćehajine iščezao u zemlju. Na ovom mjestu podignuto mu je turbe.
Grobovi – mezari nisu poredani pravilno kao na evropskim grobljima. Bašluci se podižu samo toliko daleko od ruba groba da između njih i groba ostane komad tvrde zemlje, da ih slijeganje zemlje u grob ne povuče sa sobom. Ukoliko su bašluci veći ,utoliko mora biti veće odstojanje od groba. Ipak, većina bašluka nagne se na stranu. Mnogi utonu sasvim duboko, a mnogi, čak, leže poprijeko na travi. Nikakav put ne vodi između grobova, nema nikakvog cvijeća, nikakvog ukrasnog busa koji je ljudska ruka zasadila. Pa, ipak, ni najbrižljiviji vrtlar ne bi ljupkije okitio groblje, ni najiskreniji umjetnik ne bi mogao stvoriti bolju harmoniju od ove što tu postoji.
Nepravilni, čedno lijepi bašluci obrasli su gustim žbunjem divljih ruža, crnog gloga i svakojakih puzavica. Tu i tamo vidi se grupa velikih bašluka, čvrsto obavijenih divljim bršljanom, kao da se dugo godina trudio da poveže spomenike onih koji oplođuju njegovo korijenje, u čvrst struk. Mjestimično samo visoka trava pokriva hrapavo tle i sjajni cvjetovi dopiru do turbana nakrivljenih bašluka.
Tako raznolika i osobena je ljepota pojedinih harema. Svaki harem opet ima u svojim raznim dijelovima takvu raznoliku draž, da je to teško opisati riječima.
Najveći haremi nalaze se na izlaznim mjestima iz grada. Od divne Šarića džamije harem se proteže sve do Južnog logora, i od kuća na Neretvi do padina Podveležja. Na sjevernom izlazu na glavnoj ulici kod mahale Fatima-kadune, prostire se jedan veliki harem, mjestimično zasut odronom sa brda Stolac. Na ovim grobljima sahranjuje se još i sada. Ipak, na njima ima tako skrovitih mjesta kao da nikada ljudska noga nije stupila na sveto tlo. Još je čarobnija ljepota onih harema koji se više ne koriste. Gotovo svaka džamija u gradu ima tako po jednu sablasnu bašču mrtvih u svojim zidovima. Potpuno su bajkoviti ovi mali rajevi, kad u njima ima još i stabala, čije krošnje ih obavijaju u tajanstvenu tamu. Jedan dragocjen primjer naći ćemo u zadnjem dijelu harema Derviš-pašine džamije. Samo ono visoko stablo, zakovrljeno bršljanom do najtanjih krajeva grana, daje nezaboravnu sliku. Vrlo je značajan i harem Lafine džamije. Nema u njemu nikakvih žbunjeva, osim nekoliko vitkih stabala. Na ovim stablima i na bašlucima divlji bršljan smjestio je najčudniji nakit. I pod širokim krunama starih oraha u haremu kod Dvizac džamije (Baba Beširove džamije) žbunje je tako gusto da se u njemu skrivaju slavuji za svoje kliktave noćne snove.
I kako nam čudno izgleda pogreb jednog muslimana, to žurno brisanje tragova ljudskog postojanja. Tijelo umrlog se zamota u platno, nosi na jednoj jednostavnoj nosiljci (tabut). Nadmetanje, kojim se uvijek novi vjernici tiskaju da bi za nekoliko koraka na vlastitu ramenu ponijeli nosiljku, unosi u povorku neku čudnu žurbu. Za svaki korak koji neko učini noseći umrlog, oprašta se 40 grijeha. Uopšte, od časa kad mujezin sa munare objavi smrt pravovjernika pa do polaganja u grob, prođe samo nekoliko sati. Štaviše, žuri se najradije takvim tempom da se umrli sahrani već jedan sat iza posljednjeg daha. Tijelo se još potpuno i ne ohladi, udovi se mogu još savijati i na taj način može se pokopati i u sjedećem stavu. Kad umre siromah koji za pogrebne troškove nije mogao ostaviti dovoljan iznos, čeka se sve dok se potreban novac ne sakupi. Inače se onaj koji premine uveče, pokopa rano sljedećeg jutra, a koji umre prije podne, najkasnije po podne. U međuvremenu, drže se pogrebne molitve i umrlog se pere, jer vjernik ni poslije smrti ne smije nečist stupiti pred Boga. I prije nego povorka pođe, učesnici na pogrebu izgovore još zajedničku pogrebnu molitvu.
Pred haremom, tabut se metne na zemlju, tako da lice umrlog bude okrenuto prema Meki. Tad hodža obavi posljednju molitvu: po jednu u slavu Boga i Proroka i jednu kratku molitvu za umrlog. Tada svi posljednji put s jednom kratkom izrekom pozdrave i pogrebni čin je završen. Na to hodža pita prisutne, da li je umrli u životu bio dobar čovjek. Jednoglasno „da“ je odgovor. Pa i za najvećeg zlikovca rekne se u ovom času da je dobar, jer kome se prešute grijesi tome će Bog zaboraviti. Četiri čovjeka tada ponesu tabut do kabura (groba). Dva najbliža srodnika umrlog sađu u grob i preuzmu tabut, koga glavom okrenutom prema Meki polažu u grob. Da odronjavanjem zemlje umrli ne bi bio oštećen, tabut se prekriva malim daščicama. Svi na sahrani učestvuju u zasipanju groba zemljom i lopatama. Pošto se zajednički izgovori i posljednja molitva, groblje se napušta. Samo hodža ostaje kod groba da za umrlog prouči još jednu molitvu. Čim se ožalošćeni raziđu, dođu dva anđela da traže naplatu od umrlog za sve što je činio i radio za života na zemlji.
Prva tri pitanja su uvijek ista. Za ova pitanja, hodža dovikuje mrtvacu glasno jasan odgovor.
-Ko je tvoj bog?
-Moj bog je Allah!
-Koje je tvoje sveto mjesto?
-Moje sveto mjesto je Meka!
-Ko je tvoj prorok?
-Moj prorok je Muhamed!
Ali, dalje pitanje može čuti samo preminuli i niko mu više ne može pri odgovoru pomoći. Poslije ovog ispitivanja, anđeli, po zapovijedi Boga ,preuzimaju dušu umrlog i odnose je. Ako je umrli bio istinski pravovjernik i uvijek izvršavao zapovijedi Muhamedove, doći će potom u raj. Grob iskopan u zemlji je širok kako tijelo umrlog ne bi bilo stiješnjeno i da se održava do sudnjeg dana. Međutim, ako umrli nije bio dobar musliman, nije brinuo o zakonima vjere, anđeli ga odnose do pakla i bacaju u onaj odjeljak u koji prema svom teretu grijeha pripada. Oko tijela jednog ovakvog griješnika stisnu se čvrsto zidovi groba i potpuno ga zgnječe da ni kost od njega ne ostane.
U pogrebnoj povorci i pri pokopavanju umrlog u grob žene nikada ne učestvuju. Sve je vrlo ozbiljno i mirno. Ne nariče se i ne plače se nikad, jer bi naricanje moglo umrlom škoditi pred Bogom. Ko poslije muka zemaljskog života zaslužuje raj, nema razloga za tugovanje, a glasno plakanje ne bi bilo ništa drugo nego dokaz da postoji razlog da se za sudbinu duše umrlog plaši.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)

Prije 53 godine: Katastrofalni potres u Skoplju

Skoplje, 26. juli 1963. godine, u 5 sati i 17 minuta...
Iako tada nije bilo televizije, da izvjestava sa lica mjesta, kao što je to danas sasvim normalno, bio je radio, bile su novine. Slike iz porušenog Skoplja su ostale duboko u sjećanju. Pogotovo slika željezničke stanice sa satom, koji je stao na 5:17 u vrijeme kada je zemljotres srušio veliki dio grada Skoplja...




Na današnji dan prije 53 godine Skoplje je pogodio katastrofalan potres u kome je stradalo između 1.000 i 1.100 ljudi, a najmanje 3.000 ih je bilo povrijeđeno, dok je više od 200.000 porodica ostalo bez krova nad glavom.
Skopski potres bio je jedan od najsnažnijih na tom području, a dogodio se u  5,17 sati. Jačina potresa bila je 9 stepenia po Mercallijevoj, odnosno 6,1 po Richterovoj skali i trajao je 20 sekundi, a zatim su tokom gotovo šest sati uslijedili veći ili manji potresi.
Skopski potres se osjetio na području od oko  50.000 kvadratnih kilometara, posebno dolinom Vardara.
Stara željeznička stanica u makedonskoj prijestonici je sada Muzej Grada Skoplja i predstavlja simbol te prirodne katastrofe s velikim satom koji je stao u  5,17 minuta.
Prva u pomoć građanima Skoplja došla je vojska tadašnje SFRJ, a potom su počele da stižu spasilačke ekipe i pomoć iz cijelog svijeta. U toj pomoći i kasnije izgradnji Skoplja učestvovali su predstavnici 83 naroda, pa je grad s pravom nazvan „gradom solidarnosti“, prenosi Tanjug.
Pomoć je, kako podsjećaju skopski mediji, dolazila s komunističkog Istoka i kapitalističkog Zapada.
(novasloboda.ba)

Meksiko: Pronađene kosti praistorijskog mamuta


Radnici u meksičkom gradu Tultepec, samo su htjeli da otkopaju zemlju, da polože nove vodovodne cijevi. Na dubini od dva metra, naišli su na kosti prahistorijskog mamuta.
Nakon radnika, na scenu su stupili arheolozi i vrlo brzo, pored kljova, našli još 60 komada kostiju ovog diva.
Kako su utvrdili istraživači, životinja koja je na ovime mjestu živjela prije 12 hiljada godina, vjerovatno je upala u neku blatnjavu rupu odakle se više nije mogla izbaviti, a nakon što je uginula, bila je raskomadana od ljudi, koji su toga vramena tu živjeli.
(izvor:spiegel)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)

utorak, 26. srpnja 2016.

Larung Gar: Emancipacija odozgo


Na nadmorskoj visini od 3800 metara u planinama Sichuana, u Kini, nalazi se najveći budistički obrazovni institut na svijetu: Larung Gar. Čak ni buldožeri, koje su kineske vlasti slale u ovaj kraj 2001. godine, nisu uspjeli da unište ovaj ogromni bastion tibetanskog vjerovanja.
U drvenim kućicama nastanjeno je više od 10 hiljada monaha i sestara. A baš o njima je u zadnje vrijeme bilo najviše govora.
S ovog mjesta jedna grupa reformista želi sprovesti ideju, da i žene, takođe, mogu dospjeti do najvišeg ranga među budističkim naučnicima.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Festival antifašističkog filma u Mostaru



U povodu obilježavanja 75 godina od dizanja ustanka naroda Bosne i Hercegovine protiv fašizma, u Mostaru će u srijedu, 27. jula, biti otvoren Prvi festival antifašističkog filma.
Festival će trajati do 31. jula, a festivalski program će se održavati na eMTeeM – ovoj Memorijalnoj sceni 2532. Projekcije će počinjati u 21sat.
Organizator festivala je Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar.
Festival je ove godine eksperimentalnog karaktera, a ideja je da pređe u tradiciju i u pravilu traje od 23. do 27. jula stimulišući i kroz filmsku umjetnost ideju antifašizma kao jednu od temeljnih civilizacijskih vrijednosti.
Na kraju će biti dodijeljena i nagrada „Mostarski univerzum“ za promicanje ideje antifašizma umjetničkim sredstvima. Nagrada će nostiti prepoznatljivi motiv sa Partizanskog spomen groblja u Mostaru.
(Novasloboda.ba)