Sonntag, 27. Mai 2018

Sardine u jatu





Zašto bi sardine samo u konzervi bile zbijene jedna uz drugu kad mogu i u jatu u moru? Pred obalama Moalboal na Filipinima svakog dana milioni ovih srebrenih riba formiraju sjajne podvodne oblake. Velika jata su omiljena atrakcija ronioca.
Postavlja se pitanje: zašto sardine plivaju u ovakvim formacijama?
To im pomaže da se zajednički odbrane od proždrljivaca. Tijelo ovako ogromnog izgleda tjera neprijatelje dalje od njih.
(express)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Previše otpada – Ostrvo se odmara od turista











Manila – od zemaljskog raja do smetljišta!
Zbog masovnog turizma, tokom kojeg godišnje na Filipine dođe oko 2 miliona turista, ostrvo iz snova po imenu Boracay, zbog problema sa odlaganjem smeća, više im ne stoji na raspolaganju. Osim tih problema, već godinama restorani, hoteli i prodavnice svoju kanalizaciju i fekalije izlijevaju direktno u more. Kako bi problem sa zaštitom okoline održali pod kontrolom, angažovano je 600 policajaca, koji će se u narednih šest mjeseci pobrinuti da niko od turista ne stupi na ostrvo.
Dok se Boracay na oporavi, a stvari donekle dovedu u red.
(express)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Kao sa druge planate (1)



U prirodnom parku Ischigualasto u argentinskim Andima malazi se „Cancha de Bochas“. Kao da je nekada na ovome mjestu igrana partija balota (boća), od čega i dolazi ime Bocha, sa ogromnim kuglama razbacanim po okolnom, ravnom terenu. Porijeklo nepoznato.



Vatna Jokull na Islandu je najveći glečer Evrope. Njegov led star stoljećima fascinira raznovrsnim bojama. Samo prilikom jedne šetnje kroz njegove pukotine čovjek dolazi u sumnju, na kojoj planeti se nalazi.



Vrata pakla otvaraju se u pustinji Karakum, barem to tako vide ljudi iz Turkmenistana, kako tamo nazivaju ovu ogromnu rupu na zemlji. Otvor na zemlji, u kome ključa metan gas barem izgleda tako, a pojavio se nakon bušenja obavljenih daleke 1971. godine, i od kada ovako tinja i plamti.



U dolini Badwater (Prljava voda) u kalifornijskim Dearh Valley sol se pobrinula da tlo dobije neobične forme. Inače, ovdje se radi o koritu nekadašnjeg jezera koje je pokrivalo čitavu dolinu.



Dallol u Etiopiji je najtoplije mjesto na svijetu. Kao da samo po sebi ne prijeti dovoljno opasno, uz to iz zemlje izvire kiselina i skuplja se u jednom neobičnom jezeru.



Rusko Bajkalsko jezero je od novembra do kraja marta okovano trajnim ledom. Kada jezero zaledi, na njegovoj površini formiraju se ledeni putevi.



Antelope kanjon u Arizoni nastao je proticanjem jednog potoka kroz porozno tlo. Ono što je interesantno, voda u tom potoku pojavljuje se danas vrlo rijetko, ili nikako.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Gigantski najmeštaj i domaće životinje











Interesantan potez jednog farmera u borbi protiv administracije: Vlasti su mu zabranile da na njegovoj livadi postavi nadstrešnicu za njegove konje. Srećom, na livadi nije bilo zabranjeno postaviti stol i stolice. Lijepo za pogledati, istovremeno sa puno stila, ali nije baš sve ni onako kako izgleda na prvi pogled, ili se piše po internetu...
Fotografije konja koji stoje na livadi ispod visokog stola i stolica pojavljuju se na internetu od juna 2003. godine. Njih obično prati priča kako se radi o ideji nekog farmera kome lokalne vlasti nisu odobrile gradnju nadstrašnice za životinje, uz istovremeno dobiveno odobrenje da na livadu može postaviti stol i stolice. Iako su fotografije stvarne, tvrdnja o džinovskom nameštaju koja je nastao kao način izigravanja zakona je ustvari jedna mala fikcija. Ogromni namješaj je napravljen sa dvostrukim ciljem, prvo da pruži sklonište životinjama, a drugo, služi i kao reklama za poslovanje vlasnika.
Kada je u časopisu "Time" 2003. godine objavljena fotografija namješataja i konjima ispod njega, uz nju je napisano slijedeće:“Tri konja pokušavaju se sakriti od kiše pod ogromnim stolom i stolicom na pašnjaku blizini mjesta Doellstaedt, na istoku Njemačke. Veliki baštenski nameštaj postavio je lokalni trgovac drvetom i stolar, u svrhu reklame svojih proizvoda”.
Nekoliko fotografija sa istim motivima snimljene u julu 2004. godine nose slične opise.
Uz sve to stoji i opis namještaja u kome se kaže da je stol visok oko 4 metra, a stolice 2,40 metara, tako da se konji mogu sasvim normalno kretati pod njima.
A da bi sve dobilo neke realniji izgled, barem gledano iz daljine, vlasnik je uz pomoć dizalice na stol postavio saksiju sa cvijećem, proporcionalnih dimenzija, što je upotpunilo sliku idile..
(expess)

(NovaSloboda.ba)

Negdje daleko: Poluostrvo Otago, Novi Zeland







Poluostrvo Otago je dugo 30 i široko 12 kilometara, a nalazi se na jugu Novog Zelanda i sastavni je dio obilaska Južne rute. Poluostrvo pripada gradskom području grada Dunedina i proteže se od centra grada u pravcu sjevera, i Tihom okeanu.

Nekada je poluostrvo bilo rub kratera ugašenog vulkana, koji je svojim erupcijama stvorio raznovrstan krajolik sa pelijepim pogledima na dolinu, zaliv, okean i luku Otego.
Od tada potiču i ove interesantne ogromne kugla, koje i danas stoje razbacane na samoj obali mora. Poluostrvo je nastalo tokom tri velike erupcije vulkana, prije 11 do 13 miliona godina,a centar erupcije je bo između današnjih mjesta Port Chalmeiras i Portobello. Vulkan je bio aktivan van mora, direktno na obali, koja je tada bila ravna, tako da je lava tekla u dva pravca prateći korito današnje luke Ortego. Nakon gašenja vulkana pojavili su se djelimično nježni i robusni pejsaž, kakvi su i danas. U početku je to bilo samo ostrvo, koje se vremenom povezalo sa kopnom. Danas se centar Dunedina nalazi tačno na tom mjestu.
U kasno popodne 24. februara 1770. godine na ovo mjesto je uplovio kapetan James Cook. On je odmah primjetio da se tu nalazi velika kolonija foka, a lovci na foke i kitove su ovdje pronašli bogato lovište. Lovac na foke John Boultbee bio je prvi koji je osnovao naselje i stanicu za lov, kako je to dokumentovano 1820. godine. Nakon toga braća Weller dolaze iz Sydneya 1831. godine i osnivaju stanicu za lov na kitove. Mjesto je i danas oznato kao Wellers Rock. Prvi škotski nasljenici su se ovdje naselili 1848. godine, sa ciljem lova na kitove.
Dolaskom Evropljana među Maore su došle i nove bolesti čime je njihova populacija postala još ugroženija. Oko 1848. godine na Otegu je bilo još oko 100 Maor, uz šokantne uslove života koji su tamo preovladavali.
Sa organizovanim naseljavanjen regiona Otago došlo je i do dramatične promjene životinjskog i biljnog svijeta na poluostrvu. Doduše teren je ostao kakav je i bilo, ali su šuma i zaliv prilagođavani za uzgoj krava i proizvodnju mlijeka. A šume, grmlje i domaće biljke pale su kao žrtve zbog pretvaranja u „egzotične“ pašnjake. Male farme za uzgoj krava i udruženja rasla su kao gljive poslije kiše. Prva mliječna kooperativa pojavila se 1871. godine, a veliki proizvođači mlijeka su već tada su Dunedin obezbjeđivali mlijekom i mliječnim proizvodima.
Na razmeđu vijekova na poluostrvo Otego dolazi sve više osoba koje traže odmor i slobodne aktivnosti, pa su u tu svrhu organizovana područja za odmor i rekreaciju Portobello, Broad Bay, Macandrew Bay i Hoopers Inlet. Oko 1914. godine uzgoj krava zamjenjuje uzgoj ovaca, što je donosilo više novca, a ceste i ulice su postale prohodljivije. Turizam za odmor je imao pozitivan uticaj na poboljšanje infrastrukture, a od mjesta za odmor vrlo brzo su nastala naseljena mjesta. Uz to je Macandrew Bay postao poznat po svojim jedriličarskim regatama. Lagano je i mjesto Otago postajalo interesantno mjesto za bolje stojeće ljudi. Najpoznatiji primjer za to je bankar William Larnach koji je 1871. godine izgradio jedini dvorac u istoriji na Novom Zelandu, tu se naselio sa svojom familijom, ali je zbog bankrota na kraju izvršio samoubistvo.
Od početka prošlog stoljeća, pa sve do danas, broj stalnih stanovnika je skoro nepromjenjiv, ali se zato broj turista i posjetilaca stalno povećava.
Poluostrvo se danas, kao i prije, koristi za poljoprivredu, ali je istovremeno i stambeni i turistički refugium sa visokim rejtingom u turističkom i obrazovnom svijetu.
(geo)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Samstag, 19. Mai 2018

Ručni rad, u pravom smislu te riječi



Pojam „ručni rad“ ovdje dobija dvostruki smisao. U jednoj manufakturi u Karačiju, u Pakistanu, jedan radnik, skoro dječak, sortira upravo napravljene gumene rukavice. Iza i ispod već gotovih rukavica narandžaste boje, stoje kalupi sive boje. Rukavice se izrađuju od mješavine lateksa i plastičnih materija, a na stalaže uza zid ostavljaju se dok se ne osuše.
Radnici, vrlo često djeca i maloljetnici, ovdje dobijaju dnevnicu u iznosu od 3,5 do 7,2 eura. Prosječna mjesečna plata u Pakistanu se kreće, preračunato, oko 125 eura.
(stern)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Botswana: Više safarija od ovog ne može biti












Priroda od koje zastaje dah, posmatranje divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, bajkovita izolacija u afričkom grmlju, avantura.
Ko traži sve ovo, mora otići u Afriku, jer nigdje na svijetu nema više različitih životinjskih vrsta i netaknute prirode kao u Botswani, dragulju južne Afrike.
Naziv Botswana potiče od naroda Tswana, koji čini većinu stanovništva u ovoj zemlji između Namibije, Zambije, Zimbabvea i Južne Afrike. Zemlja koju karakterišu dvije suprotnosti: pustinja Kalahari i sliv Okavango, u kome se nalaze bezbrojne životinjske vrste, mnogo šuma i malih vodenih puteva koji obrazuju brojne lagune.
Unutrašnja zemlja u južnoj Africi slavi svoju 52. godišnjicu nezavnisnosti i danas je garant stabilnosti Afrike. Botswana važi kao druga najmirnija zemlja Afrike (iza ostrva Mautitius). Po indeksu razvoja UN, nalazi se ispred dvije velike sile ovog kontinenta, Južne Afrike i Nigerije.
Jedno putovanje u Botswanu najčešće počinje u glavnom gradu Gabrone, sa 230 hiljada stanovnika, što je desetina ukupnog broja stanovnika ove zemlje. Glavni grad skoro da ne nudi nikakve turističke atrakcije, stoga se neki malo duži boravak u njemu nema ni svrhe. Boravak u ovoj zemlji je bolje iskoristiti za posjetu prirodnih ljepota ove zemlje.
Nacionalni park Chobe je ime dobio po rijeci Chobe, koja dotiče iz Angole i formira sjevernu granicu ovog parka. Park je posebno poznat po velikim stadima slonova. Ovdje je 2009. godine izbrojano oko 120 hiljada slonova. Nažalost, oni ni tamo ne žive bezbjedno. U predjelu rijeke Savuti, mladi i poluodrasli slonovi tokom sušnog perioda često postaju plijen lavova.
Pored lavova u parku postoje i druge vrste proždrljivaca: obojene hijene, leopardi, divlji psi, a zatim zebre, žirafe i riječni konji.
Oko 200 kilometara južno od grada Kasane nalazi se močvara Savuti. Ovo područje sa rijetkom vegetacijom predstavlja pravu divljinu, a karakteriše je suha, vruća klima i vrlo hladne noći. Zbog pješčanih padina, ovoj regiji se može prići samo avionom, ili vozilima sa pogonom na četiri točka.
U kišnom periodu kada se pojavi trava, ovdje dolaze zebre, bivoli, gnui, antilope i žirafe. Posebno vrijedni pogleda su četiri hiljade godine stari crteži Bushmana na stijenama na brijegu.
Okavango delta je najveća unutrašnja delta na svijetu. Okavango dolazi sa visokih područja Angole, spušta se u pustinju Kalahari. Skoro čitav životinjski svijet Afrike može se susresti ovdje. Čak i veoma rijetki nosorozi su se vratili.
Let avionom iznad delte je skoro obavezan. Tek iz ptičije perspektive može se sagledati sva njena ljepota. U većinu smještaja i kampova može se doći jedino avionom. Drugi način dolaska je jednim  Mokoro čamcem. Tako se može elegantno susresti sa ljepotom glavnih rukavaca, pritoka, ili močvarnih područja sa papirusom i vodenim kojnima u travi. Trajno poplavljena područja pokrivena su trskom, vodenim smokvama i vodenim ljiljanima. Uz to, tu se nalaze pripandnici faune: vidre, nilski varani, krokodili, vodeni konji, vodene ptice kao što su marabu ili herba.
Jedan od doživljaja sa stilom je, kad se nakon prospavane noći nađete na doručku, a pored stola se pojavi jedan slon, ili uveče, iz bazena posmatrati i uživati u prekrasanom zalasku sunca. Sve to su neprocjenjivi doživljaji, koji, takođe, imaju svoju cijenu.
Pored životinjskog svijeta Botswana nudi niz prirodnih spektakala, kao što je Makgadikgadi, koji se satoji od čitavog niza veći ili manjih slanih jezera. To je najveće područje slanih jezera na svijetu.
U Botswani postoje dvije vremenske sezone, kišna od oktobra do marta, koje za jedno putovanje ima svoje mane, ali i prednosti, za što nema nekih opštih preporuka. Kišna sezona ima prednost jer je putovanje povoljije, jer, službeno, to je van sezone. Za orintologe je to glavna sezona, jer je tada većina ptica kod kuće. Ali također, to je najveća sezona za komarce.
Od maja do avgusta nema komaraca, ali može biti veoma hladno noću i prilično vruće tokom dana.
Za posmatranje životinjskog svijeta to je idealno vrijeme.
U stvari, ovo je jedno putovanje koje se stvarno isplati. Jer, bilo zimi ili tokom ljeta, Botswana svojim posjetiocima nudi niz iznenađenja. Tamo se doživljavaju momenti koji se nigdje drugo ne mogu doživjeti. Na primjer, boravak na rijeci, kad bezbrojne životinje na zalasku sunca dolaze
da ugase žeđ. Više životinja na jednom mjestu nema nigdje drugo.
(msn)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Praznik boja


Dječaci na ramenima njihovih rođaka prolaze ulicama grada Mae Hong Son na sjeverozapadu Thailanda.
Djeca su našminkana, ukrašena cvijećem i nakitom. Ovaj praznik je veoma važan za njih.
Radi se o Poy Sang Long procesiji, na kojoj se dječaci samo simbolično opraštaju od njihovog veličanstvenog ovozemaljskog života.
Uskoro će ova šarena odijela zamijeniti sa mnogo jednostavnijom odjećom, najmanje tokom jedne sedmice, ponekad i duže, u nekom budističkom manastiru.
(stern)
(NovaSloboda.ba)

Donnerstag, 17. Mai 2018

Promocija četvrte knjige iz edicije „Mostar moj grad“ 22. maja


Promocija četvrte knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ održaće se u utorak 22. maja, u 18,30 sati, u hotelu Bristol u Mostaru.
Na promociji će govoriti Dragan Marijanović, Hamica Ramić, Ibrahim Kajan, Ibro Rahimić,  Danilo Marić i Zlatko Serdarević. U muzičkom dijelu programa učestvuje Adnan Pajević.
Promociju organizuju izdavačke kuće IC Štamparija Mostar i Art Rabic iz Sarajeva.
U knjizi se, između ostalog, može pročitati o nekim arhitektonskim karakteristikama stare mostarske čaršije, o graditeljskoj usklađenosti Istoka i Zapada, o počecima rada Banje, o drami u Pašinom konaku i Fejušinim buređicima u odsutnim historijskim trenucima. O utiscima jednog švedskog geografa koji je posjetio Mostar 1903. godine i sjećanjima na neka ribarska druženja od prije tridesetak godina. O svim mostarskim hotelima i svim novinama koje su izlazile u gradu na Neretvi. O Pjesniku za koga kažu da je u stvari prvi bosanskohercegovački kompozitor i Književniku koji je svoj cijeli život stavio u “jedan film”. O mostarskim izviđačima i mostarskoj sevdalinki. O Maestru koji nije bio slikar, O Glumcu koji je rođeni Beograđanin, a pamti se po ulogama na mostarskim “daskama koje život znače”. O Akademiku po čijem je imenu poznat jedan “prsten” i o jednoj ljudini za koga kažu da je bio i ostao “moralna vertikala Grada”. O gradskom zelenilu, mostarskim dendrološkim spomenicima prirode. O košćelama i šandudama kojih više nema…
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Plijen uhvatiti, plijen postati


Fotografisanje životinja zahtijeva oštro oko i široko znanje, ali i mnogo sreće. Posebno ovog posljednjeg imao je fotograf tokom jednog vedrog dana na Madeira Beachu na Floridi.
Na oko 120 metara visine iznad mora, vidio je jednog orla ribara (Pandion haliaetus) s njegovim plijenom. Zgrabio je kameru i zabilježio ponuđeni trenutak. U tom momentu, nije ni slutio šta mu je pošlo za rukom. Tek kod kuće, na kompjuteru, kad je zumirao detalje slike, primijetio je da je orao sa sobom nosio svoj obrok. U njegovim kandžama nalazila se mala ajkula, koja je opet u svojim čeljustima nosila uhvaćenu ribu. Tako je fotografija zabilježila jedan tipični lanac prehrane na sjeveroameričkoj obali Golfskog zaliva.
Fotograf je svoj rad podijelio na socijalnim mrežama i pri tome dobio na hiljade lajkova. A sam je tvrdio kako je kod ove fotografije sve prirodno, i ništa nije dodato.
Ekologe ovo nije ni najmanje iznenadilo. U moru pred obalama Floride kreće se najmanje šest vrsta ajkula, od velike bijele ajkule (Carcharodon carcharias) do svega jedan metar velikog kostelja (Squalus acanthias). Ovdje je poznat fenomen migracije ajkula, kada se pred obalama Floride istovremeno nađe i do 10 hiljada različitih tipova ajkula.
Orao ribar hrani se isključivo ribama, bilo živim ili mrtvim. Dugim kandžama čvrsto hvata plijen.
U svakom slučaju, ajkula u njegovim kandžama neće više imati prilike da uživa u svom plijenu.
U šemu njenog lova ne spadaju ljudi. I pored toga, u periodu 2007. do 2017. godine, pred obalama Floride zabilježeno je 275 napada ajkula na ljude.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Mittwoch, 16. Mai 2018

Sitan znamen: Vila Gusti


U susjedstvu Fesslerove vile, grade se i druga reprezentativna zdanja, poput kuće mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine i trgovca Mihe Peške.
Miho je bio izuzetno uspješan i preduzetan trgovac, pa kupuje brojne nekretnine, veći broj kuća i poslovnih objekata, kao i velike površine poljoprivrednog zemljišta.
Između ostalih, gradi i ovu vilu na Rondou, koja dobija naziv „Gusti“, a Mostarcima je poznata kao Peškina vila (danas je u prizemlju smješten dio Hypo banke).
Ostao je zapisan jedan kuriozitet da je na vrhuncu svoje finansijske moći Peško u jednom danu kupio čak tri kuće na Rondou.
Danas u Mostaru ne živi ni jedan član porodice Peško.
PrirediliIsmail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Ledeni brijeg za Južnu Afriku




Cape Town ispod Stolne planine u Južnoj Africi omiljeni je cilj turista iz čitavog svijet.
Međutim, već decenijama, ovaj grad ima problema zbog nestašice vode izazvane sušama. Rezervoari su prazni, a slavine na česmama će brzo biti zavrnute, ukoliko uskoro ne bude značajnijih kišnih padavina na ovom području. Sada se predlaže jedan spektakularni plan za rješenje problema snabdijevanja vodom, koji je predložio Nick Sloane (56) zajedno sa svojim timom: Iz blizine Antarktika trebao bi biti dovučen jedan ogromni ledeni brijeg, iz koga bi se dobijala voda za piće.
Sloane nije nikakav fantatik, on je ekspert za spašavanje nasukanih brodova. Između ostalih, 2013. godine spasio je olupinu broda Costa Concordia, koji je bio nasukan ispred obala Italije.
“Svake godine, milijarde tona leda se otkidaju od Antarktika i plutaju južnim okeanima. Jedan takav ledeni brijeg trebao bi biti uhvaćen na udaljenosti oko 2.700 kilometara južno od obala Afrike i dovučen u područje ledene vodene struje Benguela, koja teče prema sjeveru, baš u pravcu Južne Afrike. Ova struja bi odradila veliki dio posla u dovlačenju ledenog brijega. Pri tome, ne bi došlo do topljenja leda, jer je voda okeana toliko hladna, da bi na tom putu došlo do gubitka svega 7 posto ledene mase”, kaže Sloane.
Ledena masa bi bila transportovana pomoću tri kilometra dugog i 200 metara širokog omotača. U svrhu vuče bili bi korišteni jedan supertanker i dva tegljača. Akcija vuče trajala bi oko tri mjeseca. Ledeni brijeg bi bio dovučen na udaljenost od  oko 40 kilometara od grada, gdje je dubina morske vode oko 220 metara. Tu bi se led topio tehnikom sličnom kao u rudnicima. Na sredini gornje površine ledenog brijega bio bi napravljena jedna bušotina, a uz pomoć kopalice led bi se u dubini kopao i topio. Otopljena voda bi se iz sredine brijega pumpala u rezervoare tankera. Na ovaj način bi se dnevno dobijalo oko 130 miliona litara vode, što je praktično godišnja potreba ovog grada. Već su pronađeni investitori, koji su spremni investirati oko 108 miliona eura, koliko bi koštao ovaj projekat.
Polovinom maja u Cape Townu će se održati jedna konferencija sa internacionalnim ekspertima i predstavnicima grada. Ukoliko se projekat odobri, pripreme za ovaj poduhvat bi trebale trajati oko 6 mjeseci.
(bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)


Dienstag, 15. Mai 2018

U jednom trenutku nastala je tišina


Na prvi pogled se čini kao da je došao kraj za jednog čvorka.
Jastreb se okomio na nesretnu pticu, i sve ukazuje na to, kao da će ga rasčerupati u slijedećem trenutku. Jastrebovi rijetko love miševe, više vole manje ptice, koje hvataju brzim i nevjerovatno preciznim letom do krošnje nekog drveta. Ovaj čvorak, na šetalištu u blizini engleskog Gloucestera, dobio je još jednu šansu.
Jedan slučajni prolaznik, koji je i napravio ovaj snimak, preplašio je mučitelja. Međutim, nevidljiva borba se nastavila u obližnjem grmlju.
A onda je u jednom trenutku, sve je postalo tiho.
(spiegel)
(NovaSlobod.ba)