U Jugoslavenskom listu od 8. oktobra 1925. godine obavljen je tekst o problemima sa vrtlarstvom u Mostaru.
“Uništavanje vrtlarstva u Mostaru
Mnogo raznih elemenata uticalo je na nestajanje vrtlarstva u Mostaru. Glavni razlog i najveća nedaća poljoprivrede u Hercegovini je pomanjkanje gnojiva, Velika raznovrsnost terena, a još veća raznovrsnost zasađenih vrsta i sjemena onemogućavaju upotrebu umjetnog gnojiva. Minimalno ili nikakvo iskustvo hercegovačkog seljaka sa umjetnim gnojivom onemogućuje za sada i za još dugo
godina rentabilno i moderno iskorištavanje tla. Čitava okolina Mostara je odlična irigaciona zona vrlo sposobna za gajenje kulture povrća, ali irigaciju najviše otežava potpuna nesređenost. U odnosima vodenog prava među pojedinim baštovanima, koji nisu združeni i jedan drugom ispred
nosa vodu okreće u rijeku. Irigaciju otežava i nerentabilna primitivnost kojom se ona vrši i potpuna manjkavost u kanalizaciji. Modernih irigacionih naprava uopšte nemamo u Mostaru, a Mostar sam po sebi nije sposaban da producira vrlo rano povrće bez staklenih ku
a, koje ne posjedujemo, a koje su vrlo skupocjene. Radna snaga u Mostaru je skuplja nego na selu. Poslije oslobodenja počela su mnoga sela oko Mostara baviti se intenzivnije baštovanstvom, te Mostaru u tom pogledu konkurisati.
Kona
no glavno konzumno tržište našega povrća - Sarajevo – nije moglo primiti i kupiti hiperproducirano povrće što je dovelo do obaranja cijena, a u najnovije doba Sarajevo je samo počelo da producira mnogo povrća za vlastitu potrebu.
Sve ove okolnosti uticale su tako, da je od više stotina baštovana u Mostaru ostao tek mali broj. Bašte se pretvaraju u voćnjake, a naše baštovanstvo, koje je izdržavalo više stotina familija i to specijalno muslimanskog življa, koje je teško pogođeno agrarnom reformom ide svojoj propasti u susret.”
prilog. Mostar, pogled sa padina Huma
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen