Preminuo “dobri duh Mostara”

U sjećanju – Đemal Đemo Kasumović

U Mostaru je u 70. godini preminuo Đemal Đemo Kasumović, dobri duh Mostara, kako su ga prozvali Mostarci.

Ovu vijest je na svom facebook profilu objavio gradonačelnik Mario Kordić.

Đemal Đemo Kasumović je pažnju mostarske javnosti zadobio kada je samoinicijativno pokrenuo akciju čišćenja Trimuše.

Jedne prilike je, šetajući po gradu, stigao do Trimuše, mjesta gdje je napravio svoje prve trkačke korake. Ono što je vidio duboko ga je rastužilo. Trimuša je bila neprohodna, zarasla u korov i šikaru, prepuna smeća. Sljedeći dan ponio je alat i počeo čistiti. Nakon nekoliko dana pridružio mu se Boris. On je vješto koristio pilu i trimer pa je posao napredovao puno brže. Postali su dobar tandem i jako dobri prijatelji.

Svojim vrijednim radom pokrenuo je i druge volontere i gradske službe. Ekipa iz Mostarskog polumaratona, Inicijativa građana Zajedno za Trimušu kao i neke druge udruge pridružile su se Đemi. Utorkom popodne ekipa bi dolazila na radnu akciju, a Đemo je radio svaki dan, od utorka do utorka. Često bi na Trimušu došao prije zore. Sjedio bi na klupi i čekao da se ugasi ulična rasvjeta. To bi bio znak da počne s radom. Do mraka ne bi napuštao šumu. Đeminu volju za radom, noć nije gasila, jedva je čekao novi dan da krene ispočetka.

Tako je Trimuša dobila novi izgled i sjaj.

Svoje prve trkačke korake Đemo je na Trimuši napravio prije 50-ak godina. Prelijepa staza u pretežito borovoj šumi, povezana sa Partizanskim spomen grobljem bila je idealno mjesto za sportaše, rekreativce i sve one koji su željeli uživati u prirodi.

Đemo bi trčao po 10, 20, 30 krugova. Ubrzo mu je to postalo monotono pa je počeo trčati, kako ih naziva „međunarodne linije“.

Trčao je do okolnih mjesta: Jablanice, Širokog Brijega, Međugorja, Čapljine, Nevesinja, Podveležja, Gubavice … a vratio bi se autobusom u Mostar. Nakon toga počeo je trčati „kružne linije“, vraćajući se u Mostar trčeći.
Koristio je svaku priliku i trčao, sam ili u društvu. Tada trčanje na ovim prostorima nije bilo popularno. Nije bilo organiziranih utrka u okruženju, pa su zaljubljenici dugih „pruga“ sami organizirali utrke.

Kao svoje najbolje vrijeme isticao je rutu od Gimnazije u Mostaru do Hotela na Buni, kada je 12 km istrčao za 48 minuta.
Bilo je to tačno u podne po mostarskom „zvizdanu“.

U svojoj 58. godini istrčao je najdužu dionicu od 74 km, od Starog mosta u Mostaru do Starog kamenog mosta u Konjicu.
Pripreme, koje je sam osmislio, trajale su 45 dana. Svaki dan trčao je 45 km.

Čistio je Đemo i druge dijelove grada: okolina gradskog groblja Sutina, Vojničko igralište, lokalitet bivše kasarne Sjeverni logor gdje je sa posebnom ljubavlju za “malu raju” čistio oko vrtića.

Mostarskom maratoncu i volonteru Grad Mostar dodijelio je renoviran i namješten jednosoban stan na doživotno korištenje.

(Mostarski.ba)