Iz stare štampe: Čudesni most nad rijekom,1910.

 

U američkim novinama "The evening star” od 28.maja 1910. godine objavljen je tekst pod naslovom: "Čudesni most nad rijekom"

"Malo je od arhitekture ili bilo čega drugog zanimljivog u Mostaru. Glavna odlika i slava grada je čudesni stari most nad rijekom Neretvom, koji se pripisuje i Rimljanima i Turcima a vjerovatno su i jedni i drugi imali udjela u izgradnji. To je živopisna građevina kojoj nije slična nijedna druga te vrste na svijetu, ima veoma strm i uzak prijelaz, radi koje je moguć prolaz samo jednih kolica ili kočije u isti vrijeme.

Sa obje strane mosta se nalaze mrgodni stari zatvori, koji su u uznapredovanom stepenu raspada. Na onome što bi mogli nazvati kamen temeljac, nalaze se urezane arapske riječi "Kudret Kemeri", što bi u prevodu značilo "luk Svemogućeg".
Ovdje nema džamija od neke važnosti. Najstarija i najimpozantnija nalazi se na desnoj obali rijeke blizu starog mosta i iz onoga što je upisano na njoj, saznajemo da je izgrađena 1556 godine. Trinaest minareta se mogu izbrojati sa mosta.
Rimokatoličke crkve su mnogo veće i impozantnije od džamija. Kao i svi ostali stari balkanski gradovi, Mostar ima nekoliko dragocjenih vjerskih relikvija, ruke i noge, prste i zube od svetaca i mučenika, koji su davno nekad umrli i ima ostatke Svetog Luke, koji su nekad bili miraz."

(prevod: Armin Džabirov)

Nekoliko opaski:

U tekstu autor je kao najstariju džamiju naveo Neziraginu džamiju koja se nalazi na desnoj obali Neretve blizu Starog mosta i da je sagrađena 1556 godine. Neziragina džamija je sagrađena 1550 godine, a najstarija mostarska džamija je Sinan-pašina koja je sagrađena 1473 godine. Autor pravi grešku i sa relikvijama Sv. Luke Evanđeliste. Njegove moći su se nalazile u Jajcu, da bi pred turskim osvajanjem bile prebačene u Dubrovnik.

Fotografija: Stari most 1910, Evening Star

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Legenda i idol: James Dean izgubio život prije 65 godina

 

Bio je buntovnik, a njegova tragična smrt ga je učinila idolom: James Dean imao je samo tri glavne filmske uloge do septembra 1955. godine, kada je u dobi od samo 24 godine, poginuo u saobraćajnoj nesreći o kojoj se do danas šuška. Danas bi imao 89 godina.

Legende moraju rano umrijeti, tako se bar kaže. Bilo da je Marilyn Monroe ili John F. Kennedy. James Dean uvijek je ostao upamćen kao mladalački, atraktivni buntovnik. Glumac, koji je sa svoje tri uloge pogodio u srž vremena, bio je statist veći dio njegove "glumačke karijere". Njegova prva uloga: reklama za Pepsi kada je imao 19 godina. Inače, on je samo povremeno prolazio kroz sliku. To nije bilo dovoljno ni da se upamtio.

Proboj sa filmom "East of Eden" (Istočno od raja)

Njegov proboj dogodio se 1955. godine u filmu "Beyond Eden". Potpisao je ugovor s Warner Bros. Sa svojim honorarima uspio je slijediti još jednu strast: brze automobile. Dean je bio jedan od prvih u SAD-u koji je kupio Porsche. Između ostalog, srebrni Porsche 550 Spyder. Na njemu nije napisao samo "130", već i “Litle Bastard” ("Mali gad").

Smrt na autoputu

30. septembra 1955. godine Dean i njegov Porsche sudarili su se s automobilom koji se okretao u kalifornijskoj pustinji na autoputu 46. U automobilu je bio i njemački mehaničar Rolf Wütherich. Neki kažu da su obojica još bili živi i da su umrli tek u bolnici, drugi pišu da je Dean umro na mjestu nesreće. Prema njemačkoj novinskoj agenciji, Wütherich je 1981. godine poginuo u jednoj saobraćajnoj nesreći u Baden-Württembergu?. Dvije sedmice ranije, Dean je u jednoj reklami upozoravao da ne vozi prebrzo.

Volio je brze automobile i to ga je bilo uništilo: James Dean u svom Porscheu 550 Spyder.

(NovaSloboda.ba)

Koncert za klavir, sa maskom i distancom

 

Uživanje u kulturi u doba Corone ...

Na prvom festivalu klavira Iturbi u Valenciji (Španija), publika je umjetnike slušala sa distance i sa zaštitnim maskama.

Deset pijanista je na Plaza de la Virgen odsviralo je djela Mendelssohna, Čajkovskog i Liszta, između ostalih.

Očigledno su mogli bez pokrivača za usta i nos - njihovi instrumenti pružali su dovoljnu udaljenost.

(bild)

(NovaSloboda.ba)

Hilmija Šiširak - Čaršija kakve više nema, knjiga

Hilmija Šiširak – Čaršija kakve više nema, knjiga pdf na stranici cidom.org

U spomen na Hilmiju Šiširaka u našoj biblioteci CIDOM postavili smo njegov poznati tekst i uobličili u, nažalost, neobjavljenu knjigu, koju sada možete i vi pročitati:

Hilmija Šiširak - Čaršija kakve više nema

http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2020/09/Hilmija-%C5%A0i%C5%A1irak-%C4%8Car%C5%A1ija-kakve-vi%C5%A1e-nema-knjiga.pdf

(cidom.org)

Ono što je Hilmija ostavio u svojim "Sjećanjima" nešto je najvrjednije u historiografiji Mostara. Rekonstruisao je centralnu gradsku zonu pedesetih godina prošlog vijeka bolje nego što je to iko ikada uradio kartama, maketama i sličnim tekstovima. Na sličan način su pojedine dijelove grada ili samo neke ulice opisivali i Omer Sefić (prema kazivanju Jeftana Milišića, Karlo Drago Miletić i Vladimir Isaić, ali niko tako precizno i sveobuhvatno kao Hilmija. Za svaku pohvalu je što su Tibor i Smajo to pretočili u knjigu koja se može čitati na stranicama CIDOM-a. Mene će na Hilmiju trajno podsjećati njegov originalni rukopis tih sjećanja pod nazivom "Čaršija kakve više nema" koji se nalazi u arhivi redakcije nekadašnje mostarske informativne revije "MM". Mir njegovoj duši, porodici iskreno saučešće.

(Hamica Ramić/facebook/cidom)

Jutros je iz dalekog Štokholma stigla tužna vijest. U nepregledna prostranstva sjećanja otišao je, u 85. godini, naš HILMIJA ŠIŠIRAK. Antifašista, zaljubljenik u Mostar, hroničar njegove prošlosti koju je neumorno otkidao od zaborava i zapisujući ostavljao za vječnost. Ugradio je nesebičnim zalaganjem sebe u temelje Mostara koji volimo i o kojem konstantno pričamo.

Druže Hilma neka ti je vječna slava i hvala.

Nama valja dalje, da bar neke od zajedničkih snova o povratku Mostara Mostaru ostvarimo.

Nedostajaćeš, ali i sjećanje na tebe davati će nam snagu i inspirisati nas.

(Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar)

U sjećanju - Hilmija Šiširak

 

Otišao je još jedan zaljubljenik istorije Mostara. S tugom i nevjericom primili smo vijest da je u dalekom Stockholmu, u hladnoj Švedskoj, preminuo naš dragi prijatelj, savjetodavac, poznavalac istorije našega grada i dobar čovjek – Hilmija Hilmo Šiširak.

Na samim počecima našega zanimanja za prošlost Mostara, nas trojica, rahmetli Braco Čampara, i nas dvojica (Smail Špago i Tibor Vrančić), gutali smo njegove tekstove o šetnji Mostarom, a koji su izlazili u nastavcima u časopisu za dijasporu MM. Prije toga objavljeni su i u poznatom časopisu za kulturu – Most. Iz tekstova smo se upoznavali s prvim starim objektima u Mostaru iz turskog doba, o mnogim nepoznatim činjenicama iz prošlosti grada, o austrougarskoj gradnji. Kasnije smo Hilmu i upoznali. Bio je nenametljiva, tiha i odmjerena osoba, puna poznavanja činjenica iz povijesti, a koju je nesibično dijelio s nama početnicima. Mi smo ga s pažnjom slušali, a kad bi došli kući, brzo smo pribilježavali novospoznate činjenice. Naše članke i knjige je pomno iščitavao i ukazivao na sve dobre strane, ali nam je skretao pažnju na greške i propuste. Upućivao kojim smjerom nastaviti, davao nove ideje i spominjao neistražene stvari koje bi se svakako trebale obraditi.

Druženje s njim za vrijeme ljeta postala je naša tradicija i obaveza. Čim bi stizali u Mostar raspitivali bismo se je li Hilmo već stigao. On je većinu ljeta provodio u Mostaru upražnjavajući svoju uobičajenu turu šetnje od Avenije do Fejićeve. Pričao je kako nema Mostara nadaleko, kako obožava biti u vrućem Mostaru.

Nestvaran će biti sljedeće godine Mostar bez našega Hilme, bez ugodnih trenutaka provedenih s njim. Silno će nam nedostajati. Rahmet ti tvojoj dobroj duši, dragi Hilmija.

Smail Špago i Tibor Vrančić

Hajdučka vrata: Šetnja za žene oboljele od karcinoma dojke

 

(tekst i fotografije u prilogu objavio je 29. septembra 2020. godine na svom facebook profilu Dđenad Džino)

"Šetali smo za žene oboljele od karcinoma dojke"

Na upit koji je došao preko moje stranice od žena iz udruženja "Novi pogled" iz Mostara da im budem vodič u šetnji na Hajdučka vrata s oduševljenjem sam prihvatio.

Žene borci, heroji, primjer borbe za život i svoju porodicu odvažno su prepješačile zahtjevnu turu od nekih 4 sata pješačenja do Hajdučkih vrata.

Posjetili smo i jezero Crvenjak i popeli vrh Trinaču visok 2038 mnv

Također zahvalio bih se momcima iz stanice "Gorske službe spašavanja Jablanica" i načelniku Ajdinu Jašareviću koji su našu dnevnu turu učinili sigurnom i uspješnom.

Bila mi je čast biti im vodič na najljepše mjesto na Čvrsnici. na Hajdučka vrata

(Dženad Džino)

Sjećanje i opomena

 

Crnim flomasterom, na bijelom papiru ispisane poruke.

Joan Francis Caddy, rođena 6. septembra 1934. godine, umrla je 6. maja 2020. godine, napisala je svoju poruku iz bolesničkog kreveta: "Volim vas sve", i tako pozdravila svoju porodicu.

Caddy je umrla, kao i mnogi drugi koje možemo vidjeti, ovdje, na slikama sa ulice iz Detroita, zbog posljedica korona virusa.

U gradu u Michiganu zabilježeno je preko 1500 smrtnih slučajeva od korone.

900 od njih se sada može vidjeti na plakatima, na javnim površinama.

Kampanja je namijenjena kao podsjećanje na ljude, koji zbog strogih higijenskih uslova u vrijeme pandemije korone, nisu mogli imati dostojanstvenu sahranu.

(stern)

(spagos)

Sve samo za jednoga?

 

Priroda nas neumorno i stalno pokušava naučiti nečemu.

Ova dva škotska papagaja ronioca, poznatiji i kao "puffini", izgleda kao da nam žele ilustrovati besmislenost pohlepe: Naravno, jedan od njih može napuniti kljun samo do njegovog kraja. A onda je toliko zauzet time, što drugome ne daje ništa, da ni sami ne može jesti.

Puffini se smatraju vrlo društvenim pticama koje se razmnožavaju u gustim kolonijama na obalama sjevernog Atlantika.

Od 2015. godine smatraju se ugroženom vrstom - jedan od uzroka pada njihove populacije su klimatske promjene.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Prijatelj i prijateljstvo

 

Mensur Seferović - Samoća

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu chicagoraja.net, 28. decembra 2014. godine)

Prijatelj i prijateljstvo

Mensur Seferovic

“ `Sanja, da li se znamo?` pita me prije neki dan “potencijalni prijatelj “ na elektronskoj mrezi prijatelja ( facebook). Odgovaram mu i rekoh : Ne znamo se licno, krecemo se u istim krugovima, mnogi tvoji prijatelji su moji prijatelji, dopada mi se ono sto citas i smatras da je vazno. I tako smo postali prijatelji po slicnim interesovanjima i ukusima.

Istog dana pita me otac kako bi definisala prijateljstvo, prijatelja. Dok sam ramisljala sta da mu odgovorim , prokomentarisao je da se pojam prijateljstva sa vremenom mijenja, da nije ista definicija u doba Aristotela do danasnjih dana. Ipak, rekla sam mu, osjecaj da te neko voli i postuje kao prijatelja, vjerujem, je iskonski, od nastanka covjeka do danasnjih dana, Ili je to mozda potvrda, ogledalo sebe u ocima drugoga.“ ( Sanja Seferovic Drnovsek)

Prijateljstvo u Aristotelovoj filozofiji privuklo je izuzetno veliki broj istrazivaca, poput Marka Vucetica ( 5.7.2007), Sveucilista u Zadru, koji pise: “ Osobita vaznost posvecuje se trima razlicitim motivacijama koje ljudi poticu na stupanje u razlicite oblike druzenja ili prijateljstava, a to su zbog koristi, uzitka, ili pak, zbog kreposti.

Pokazuje se kako prijateljstvo vodjeno kriterijumom koristi nije istinsko prijateljstvo, jer se njime ne ostvaruje dobro osobe, neko  korisno dobro, a koje drugoj osobi treba……” Nema covjeka, kaze Aristotel, koji bi izabrao samostan zivot, zivot bez prijatelja, iz jednostavnog razloga sto pravi prijatelj pruza svakojaki oslonac, bilo u tuzi, radosti, jakosti, slabosti..”

Istrazivac, Franjo Sanc. D.J. u Aristoteloviim dvije objavljenim knjigama o prijateljstvu, vidi znacenje u vise poglavlja:” “ Prijateljstvo I Pravda, medju clanovima obitelji, rodjaka, Kako treba uzvracati prijateljstvo, Prekost prijateljstva, Zajednica izmedju muza I zene, Tuzbe izmedju prijatelja, Tko treba prijatelja, Jesu li prijatelji potrebniji sretnijem ili nsesretnijem.”

Sta kazu drugi o prijateljstvu:

Prijatelj je neko ko je uz vas I kad bi zeleo da bude negdje drugo-Len Vajn

Prijateljstvo nije velika stvar nego milion malih stvari.

Prijatelj je osoba koja zna sve o vama, a I dalje vas voli- Elbert Habert

Zar ne unistavam svoje neprijatelje kad od njih pravim prijatelje ? -Abraham Linkoln

·Spoznao sam da  mi je dovoljno da budem sa onima koje volim – Volt Vitmen

·Pravog prijatelja drzi obema rukama -Fridrih Nice

- Covek sretne puno ljudi u svom zivotu, ali samo pravi prijatelji ostave tragove na njegovom srcu.

· Bistri ljudi diskutuju o idejama. Prosjecni ljudi o onome sto se svakodnevno dogadja, neobrazovani ljudi diskutuju o drugim osobama.

·Prijatelj je onaj koji prijatelje ne broji nego s njima zivi.

· Zasto je prijateljstvo ostvarljivo samo medju dobrima.

· Svako za prijatelja bira osobu najslicniju sebi, onoga koji voli iste stvari I isto razmislja. U pravom iskrenom prijateljstvu nema zavisti I ljubomore, osjecanja koja izazivaju bol u srcu I veliki nemir u dusi-Boske

· Covjek je bogat onoliko koliko ima prijatelja,

· Covjek bez prijatelja je kao knjiga koju niko ne cita.

· Prijatelj je jedinstvo dusa, a ljubav je jedinstvo srca.

· Prijateljstvo I ljubav se ne biraju, oni se dogadjaju.

Razgovarao sam sa clanovima porodice i prijateljima, sta znaci njima prijatelj i prijateljstvo.

“ Prijateljstvo je odnos u kome mozemo da podelimo sva svoja osecanja, iskustva, strahove i nade bez straha da ce to ikada biti iskorisceno protiv nas.

Prijatelji, oni stari, iz detinjstva i mladosti, su ljudi sa kojima smo zajedno odrastali, koji su prosli sa nama kroz mnoga iskusenja i koji su polozili sve testove vremena; koji znaju o nama, a i mi o njima, vise nego bilo ko drugi, vise nego porodica. Neko ko nas nikada nece izdati, kome cemo vise verovati, ali i kome cemo tolerisati ono sto drugima ne bi, zato sto cemo ih razumeti. Kasnije tokom zivota takva se prijateljstva mnogo teze ostvaruju. Kasnije, ljudi nam moraju biti mnogo slicniji, moraju deliti sa nama ista uverenja i poglede na zivot da bi dosli do viseg nivoa bliskosti. ( Marija Zeremski Seferovic)

”Prijateljstvo je razumevanje, torelerisanje i uzajamna bliskost. Nju raznorazne krize i vreme ne mogu narusiti. To je taj osecaj da ces naci bezrezevno razumevanje i podrsku.

Prijatelj je neko ko te podrzava, podstice, razume i prihvata tvoje probleme, koji zeli da te upozna. To je osoba koja deli svoja osecaja i razmisljanja, i prihvata tvoja misljenja bez ikakvih predrasuda. To je odnos koji se gradi i nadogradjuje.” ( Vanja Seferovic)

“ Prijateljstvo je privilegija i ventil neophodan da se covjek rastereti svega onoga sto samo prijatelju moze ispricati i povjeriti” ( Mesud Kulauzovic)

 “Prijatelj je osoba sa kojom zivim svoj zivot, sa kojom imam slicna interesovanja. Sa kojom zelim da podjelim svoja razmisljanja I sa kojom imam zajednicka sjecanja.

Covjek ne moze da zivi bez prijatelja. A biti sam je najveca kazna. Najveca kazna u zatvorima je potpuno izolovati covjeka u samicu!” ( Emin Seferovic Drnovsek) 

Mesud Kulauzovic: Prijateljstvo je privilegija I ventil neophodan da se covjek rastereti svega onoga sto samo prijatelju moze ispricati I povjeriti.

(chicagoraja.net)

Umro Mensur Seferović

 

Danas, 27. septembra 2020. godine u dalekom Čikagu u 95. godini života napustio nas je partizan, antifašista, pisac, čovjek koji je cijeli život posvetio čovjeku i za čovjeka.

U vječnost je otišao naš MENSUR SEFEROVIĆ.

Cijeli život istrajavao je na strani humanizma, pravde, profesionalnog i ljudskog poštenja, na strani istine i dobrote. Do zadnjeg daha ispisivao je sudbine pravednika, malih ljudi, a istinskih junaka, ispisivao je historiju onakvu kakva zaista jeste, sa svim njenim svijetlim i tamnim stranama.

Mostaru je posvetio najveći dio svog bogatog opusa, zašto mu je rodni grad dodijelio Nagradu "14, februar".

Neka mu je vječna slava i hvala.

Znati ćemo čuvati uspomenu na našeg Mensura.

(UABNOR Mostar/20200927)

Sagnite glavu!

 

Srećom, niko nije bio u ovom dvokspratnom autobusu, kada je ispod mosta u centru grada Bristola ostao bez krova. Vozilo se bilo toliko zabilo pod most da su vatrogasci morali otpilati ostatak krova i osloboditi autobus iz čeličnog zagrljaja.

Čovjek bi pomislio da bi u zemlji dvospratnih autobusa omjer visine autobusa i mostova trebao biti svakome dobro poznat.

Ali samo nekoliko sati prije ove nesreće, drugi dvospratni školski autobus, također se zabio pod most, u blizini grada Winchestera. Čak 15 djece je moralo biti hospitalizovano.

Sada se istražuje, zašto su vozači krenuli ovim, potpuno neodgovarajućim rutama.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Hajdučija

 

“Stare turske hanove po drumovima zamijenile su automobilske stanice na autostradama. Romantičnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, više nema. Zamijenile su ih velike međunarodne kompanije koje napadaju čitave narode. Hajdučija se polako sa carskih džada preselila u međunarodnu politiku.”

(Zulfikar Zuko Džumhur - Putovanje po besmislu)

Rođeni preokretom do pobjede

 

Premijer liga, 9. kolo

FK Velež - FK Radnik 2:1

Stadion Rođeni.

Sudija: Sabrija Topalović (Zenica)

Žuti kartoni: Bihorac, Radovac, Radović (V), Šarić, Janjić (R)

Strijelci: 0:1 Šarić (6′), 1:1 Cvijanović (40′), 2:1 Zeljković (50′)

Velež: Bobić, Ćosić, Radović, Čivić, Bihorac, Radovac, Zeljković, Cvijanović, Vehabović (od 67′ Ovčina), Mulić (od 67′ Pršeš), Brandao.

Radnik: Kozić, Novaković, Sušić (od 46′ Janjić), Vasić, Bradonjić, Popara (od 46′ Popara), Zukić (od 82′ Đurić), Šarić, Motika, Koraksić (od 76′ Nikić), Šubert.

Velež je gubio od Radnika, ali su njegovi igrači preokretom u drugom poluvremenu došli do nova tri boda.

Velež je ofazivno počeo utakmicu sa Radnikom i već u 2. minuti Cvijanović je šutirao, a lopta završila iznad prečke.

Tri minuta kasnije, povratnik Brandao postigao je gol, koji je poništen zbog ofsajda.

I, onda, u 6. minuti hladan tuš za domaće. U prvom napadu gostiju, loptu je u šesnaestercu Veleža primio Kenan Šarić i neometan ni od koga poslao je u mrežu Bobića – 0:1.

Primljeni gol šokirao je domaće, koji nikako da povežu redove i dođu u priliku da izjednače.

Gosti su ponovo zaprijetili u 18. minuti, ali je Bradonjić iz povoljne prilike slabo šutirao.

Uzvratio je Brandao, a potom i Mulić, ali je Kozić pravoremeno intervenisao.

Najbolja prilika da izjednači, ukazala se Veležu u 26. minuti. Nakon kornera, koga je izveo Cvijanović, loptu je glavom zahvatio Mulić, a Kozić bravuroznom intervencijom spasio svoju mrežu.

Ponovo je Mulić pokušao u 38. minuti, ali je lopta zamalo otišla pored gola.

Napori Veleža da izjednače urodili su plodom u 40. minuti. Brandao je sjajnom dijagonalom uposlio Cvijanovića, a ovaj rutinerski savladao istrčanog Kozića – 1:1.

Tri minuta kasnije, poslije duela sa Šubertom, u šesnaestercu gostiju pao je Cvijanović, a sudija Topalović nije smatrao da je riječ o penalu.

Furiozan početak drugog poluvremena donio je preokrert u korist Veleža. Zeljković je poslije sjajnog centaršuta Vehabovića bio na pravom mjestu i Koziću je jedino preostalo da vadi loptu iz svoje mreže – 2:1.

U 53. i 56. minuti sjajne prilike da Rođeni vođstvo, ali Cvijanović i Mulić nisu imali sreeće.

Domaći su zaprijetili u 79. minuti, kada je Ovčina pokušao lobovati Kozića, ali je lopta završila pored stative.

Minut prije kraja regularnog toka utakmica, Radovac je sam sam sebi stvorio priliku, odlično je šutirao, ali je lopta pogodila prečku.

Koji trenutak kasnije, poslije kornera, Đurić je bio najviši, ali je sreća bila na strani Veleža, jer je lopta preletjela iznad prečke.

Utakmicu je pratio i selektor fudbalske reprezentacije BiH Dušan Bajević, koji je u svoju bilježnicu  notes možda ubilježio Obrena Cvijanovića ili nekog drugog aktera današnjeg dvoboja.

(NovaSloboda.ba)

Taj čudesni šareni svijet: Slike dana

 Slike čudesnog šarenog svijeta ove sedmice prikazuju pogled na nekoliko interesantnih detalja iz toga čudesnog svijeta boja.

U francuskom gradu Meribel, navijači Tour de Francea izveli su svoj performans tokom 17. etape, viseći ispod žičare u pokretu.

Izraelsko ratno zrakoplovstvo bombardovalo je Khana Younis, u pojasu Gaze, nakon što su prethodne noći ispaljene rakete s područja pod kontrolom Hamasa.

Uragan Sally prijeti obalama Golf zaliva - dok istovremeno jedan čovjek sjedi u stolici za kampiranje uz samu ivicu poplavljenog područja New Orleans.

Robot je zaigrao šah tokom "Kineskog međunarodnog sajma industrije" u Šangaju.

Kapetan James Klosek iz vatrogasne službe okruga Santa Barbara u Kaliforniji nadgleda helikoptersku misiju u borbi s vatrom “El Dorado”.

Posjetioci godišnjeg "Festivala svJetlosti" dive se svjetlom okupanoj berlinskoj katedrali.

Na fotografiji koju je ustupio Frederic Larson, most Golden Gate u San Franciscu može se vidjeti u narandžastom svjetlu izazvanom dugotrajnim šumskim požarima.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Dobar čovjek

 

Budi pametan da ne bi bio loš.

Ja u sebi nosim neke druge ideje. Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi.

Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom.

Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta.

Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti, i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe.

I tu ti je možda ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina.

Pojavi se osmijeh.

Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh.

(Zuko Džumhur)

Međunarodni festival komedije „Mostarska liska“ 2020.

 

Međunarodni festival komedije „Mostarska liska“, održava se od 25. do 30. septembra, a program festivala čini 6 sjajnih pozorišnih komada komediografskog žanra domaće bh produkcije.

U programu 17. Međunarodnog festivala komedije publika ima priliku gledati predstave:

“Fistik ili san o suncu, mjesecu i drugim sitnicama” Almira Imširevića, režija Admir Glamočak, produkcija NP Sarajevo,

“Istina” Florijana Zelera, režija Željko Stjepanović, produkcija GP Jazavac Banja Luka,

“Identitluk” prema motivima djela Amina Maaloufa, režija Tanja Miletić Oručević, koprodukcija NP Mostar, HNK Mostar i SIU Mostar,

“Putovanje” Vahida Klopića, režija Midhat Kušljugić, produkcija NP Tuzla,

“Sjećaš li se Doli Bel” Abdulaha Sidrana, režija Kokan Mladenović, produkcija Kamerni teatar 55 Sarajevo,

“Čorba od kanarinca” Miloša Radovića, režija Riad Ljutović, produkcija JU Centar kulture i mladih opštine Centar Sarajevo

Sve predstave festivala se igraju u 20 sati na Velikoj sceni NPM-a, uz poštivanje svih mjera i naredbi Krizog štaba FBiH koje su na snazi.

Stručni žiri festivala čine glumac Dragan Jovičić, predsjednik žirija, zatim režiser Ivan Lemo i akademski slikar i nekadašnji direktor NPM-a Salko Pezo. Žiri medija čine Meliha Smajkić, Cvita Kusić i Rosanda Zovko, a žiri publike radiće u sastavu Nada Dalipahić, Seada Kuštrić i Šejla Mašić.

Od pratećih programa, biće upriličena izložba „Komarac“ humoristički prilozi iz mostarskih novina „Sloboda“ autora Darija Terzića, te mini koncerti mostarskih umjetnika DJ Šef i Anita Šunjić, koji će biti upriličeni svake večeri nakon izvođenja predstave u foajeu NP Mostar.

Pokrovitelji festivala su Grad Mostar i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a, a sponzori su UniCredit banka, Medical d.o.o Mostar, Poliklinika Jurišić, Vinarija Carski vinogradi Mostar, Hotel Bristol i Staropramen, dok su medijski partneri mostarski.ba, bljesak.info, klix.ba, RSG radio i Običan radio.

Ulaznice za Festival po cijeni od 10 KM su u prodaji na blagajni NPM-a svakim radnim danom od 9 – 14 sati.

(NovaSloboda.ba)

Graditelji iz životinjskog carstva

 Oni prave majstorske građevine, ali i smrtonosne zamke, pri čemu čine prava mala čuda.

Neke vrste termita koriste sekret i zemlju za izgradnju kula koje su proporcionalno deset puta veće od najvišeg nebodera na svijetu. Takva se struktura također prostire i ispod zemlje i može primiti čak dva do tri miliona termita. Kule služe kao neka vrsta klima uređaja za cijelu građevinu.

Mravinjak crvenih šumskih mrava sastoji se od iglica drveća, malih grana i mahovine, koje mravi prenose uz pomoć trulog panja. Na hrpi visokoj i širokoj do tri metra nalaze se hodnici i komore, raspoređeni po spratovima.

Mravi tkalci svoja gnijezda grade na drveću. Da bi to učinili, savijaju lišće, koje zatim lijepe svilenim sekretom. Budući da samo larve mrava proizvode svilu, mravi radnici koriste potomke larvi poput svojevrsne alatke za ljepljenje.

Mrav lav nije ni mrav ni lav, već larva mravlje djevice, insekta koji pripada redu mrežaste krilate muhe. Mravi su hrana za neke životinje. Kako bi dobili hranu, razvili su posebnu metodu lova koja također zahtijeva graditeljske vještine.

Pauci takođe spadaju među arhitektonski nadarene životinje, koje postavljaju zamke. Mnoge vrste pletu mreže u koje se uhvati njihov plijen. Na slici se vidi mreža livadskog pauka. Međutim, drugi pauci imaju i drugačije metode hvatanja.

Osa se gnijezde u osinjacima sagrađenim od sažvakanih drvenih vlakana i sekreta. Ta gnijezda mogu biti pod zemljom, na primjer u krtičnjacima, ali i u drugim tamnim šupljinama poput kućišta roletni, ili na tavanima.

Medonosne pčele svoja gnijezda često grade na drveću. Karakteristično saće jednog gnijezda napravljeno je od voska. Medonosne pčele uzgajaju svoje potomstvo u saću, gdje čuvaju med i polen. Kao i kod ostalih društvenih insekata, na primjer termita ili mrava, postoji samo jedna matica po koloniji, koja brine o kompletnom potomstvu.

Hodnici i komore su arhitektonska posebnost krtica. Komora gnijezda jedne krtice nalazi se dublje od tunela kojima se kreću, a koji se nalaze neposredno ispod površine, pa sve do jednog metra dubine. Za razliku od hodnika, gnijezdo je prekriveno lišćem i travom. Iznad tla se nalazi iskopina zemlje karakteristična za krtičnjake.

Neke životinje žive u sličnim sistemima tunela i komora ispod zemlje, kao na primjer svisci i vjeverice (na slici). Jazavci i lisice takođe žive u pozemnim iskopinama.

Dabru se može pripisati jedno od najimpresivnijih arhitektonskih dostignuća u životinjskom carstvu. Njegove brane zaustavljaju vodu potoka i rijeka, uglavnom kako bi osigurale konstantan nivo vode za njihove nastambe i zamak dabrova. Zamak dabra je poseban stambeni objekat, koji je u potpunosti okružen vodom.

Ova slika pokazuje da ljudska i životinjska arhitektura mogu postojati jedna pored druge, i jedna uz drugu: bijele rode se gnijezde na starom crkvenom tornju. Mnoge vrste ptica, velike ili male, nalaze slična mjesta za njihova gnijezda, ali češće na granama drveća, ili i na zemlji.

Kućna lastavica ne naziva se džaba takvim imenom. Najradije se gnijezde u objektima koje su napravili ljudi. Gnijezda grade od sakupljenog blata i slame.

Ptice tkalci, poput kap tkalca, vješte su i svoja gnijezda tkaju od biljnih vlakana, perja i vune. Žive zajedno u kolonijama, a osim pojedinačnih gnijezda postoje i zajednice gnijezda.

U pustinji Kalahari u Africi očigledne su gigantske razmjere koje mogu primiti gnijezda kolonija ptica tkalaca.

Djetlić vlada jedinstvenom vještinom ptičje arhitekture. Kljunom gradi rupe za gnijezda u deblu drveća. Mogu izvesti i do 20 udaraca kljunom u sekundi.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Umjetnost u doba pandemije

 

Dvojica francuskih umjetnika Pierre i Gilles modele za svoje slike obično pronalaze na Instagramu. Španski konobari su već pozirali za fotografirae u njihovom studiju u Pré-Saint-Gervaisu, u blizini Pariza, ali i crni migranti i mlade žene, za jednu od poznatih Madoninih slika.

Ali šta činiti kada sedmicama duga blokada, poput one proljetos, učini sve ovo nemogućim i kada važi zabrana kontakata?

Pierre i Gilles su jednostavno pozirali sami, a njihov autoportret sigurno je bio jedna od najneobičnijih slika na izložbi, koja se trenutno može vidjeti u pariškoj galeriji Daniel Templon („Errances im mobiles“, do 31. oktobra).

Gilles nosi vuneni šešir i žuti prsluk, Pierre crnu kožnu jaknu. Poput ljudi bez krova nad glavom, obojica guraju kolica sa vrećama ispred sebe. I tako sve ide dalje na ovoj izložbi, koja se sve više udaljava od cvjetnog kiča posljednjih nekoliko godina. Umjetnički dvojac prikazuje djela iz protekla 24 mjeseca, koja su društveno kritičnija nego prije: prekrasni mladi ljudi koji stoje u zagađenim okeanima.

Jedan crni migrant, koji prodaje male Eiffelove kule. I Madona sa ogrtačem od bijelog tila i ogromnim virusom korone, koji pred njom pluta prijeteće blizu, i gotovo trodimenzionalno. Tokom godina izgubili smo nešto od svoje lakoće, kažu dvojica umjetnika, dok je njihov pogled na društvo postao tmurniji.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)