nedjelja, 31. siječnja 2016.

Rukomet: Njemačka evropski prvak




Rukometna reprezentacija Njemačke pobjedom nad Španijom rezultatom 24:17 postala je novi evropski prvak naslijedivši na tronu Francusku.

Nijemcima je ovo druga titula prvaka Starog kontinenta nakon prvenstva u Sloveniji 2004. godine.


Njemačka je na turnir u Poljsku došla veoma oslabljena, no uspjela je doći do titule prvaka Evrope zabilježivši sedam pobjeda i jedan poraz.
U prvoj grupnoj fazi Njemačka je savladala Sloveniju (25:21) i Švedsku (27:26), te je poražena od Španije (29:32). U drugoj grupnoj fazi ekipa koju sa klupe vodi Dagur Sigurdsson je slavila protiv Mađarske (29:19), Rusije (30:29) i Danske (25:23), a u polufinalu je nakon produžetaka u veoma uzbudljivom meču nadigrala Norvešku rezultatom 34:33.

Najbolji u redovima Njemačke bili su Kai Haefner (7/10), Rune Dahmke (4/6), Stefan Faeth (3/9) i Tobias Reichmann (3/6), dok su kod Španaca bolji od ostalih bili Raul Enterrios (5/9), Victor Tomas (4/7) i Aleks Dujšebaev (3/6).

Golmani sa obe strane, danas su buili briljantni: Andreas Wolff je zabilježio šesnaest, a Arpad Šterbik četrnaest odbrana.

Ranije danas Hrvatska je pobjedom nad Norveškom 31:24 osvojila treće mjesto na EP.

Australian Open: Đoković savladao Murraya


Novak Đoković je pobjednik prvog ovogodišnjeg turnira za grand slam u australskom Melbourneu. U velikom finalu Australian Open, u „Rod Laver Areni“, Đoković je pobijedio Britanca Andyja Murrayja sa 6:1, 7:5 i 7:6 (3) i na taj način osvojio šestu titulu u Melbourneu i jedanaesti grand slam turnir u karijeri.
Prvi igrač svijeta u finalu Australian opena odmjerio je snage s Murrayem, drugim igračem ATP liste, po četvrti put u karijeri, i svaki put ge je pobijedio.
Đoković je savladao Murraya u finalima turnira u Melbourneu 2011., 2013., 2015. i 2016. godine, a Murray je izgubio finale 2010. godine od Švicarca Rogera Federera.

Đoković je u Australiji slavio 2008., 2011., 2012., 2013., 2015. i 2016.

Rukometaši BiH: preko Švedske na SP 2017. u Francuskoj


Žrijeb parova baraža za nastup na Svjetskom prvenstvu 2017. godine u Francuskoj obavljen je danas u poljskom gradu Krakovu. Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine odmjerće snage sa selekcijom Švedske.

Utakmice baraža počinju 10. juna, a završavaju 16. juna 2016. godine, a naša reprezentacija je u baražu za prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo u Kataru igrala protiv Islanda kada smo po prvi put izborili plasman na veliko takmičenje.
Prva utakmica baraža za Svjetsko prventsvo 2017 igrat će se u Švedskoj. Podsjećamo, Švedska je na Evropskom prvenstvu u Poljskoj osvojila osmo mjesto. Riječ je reprezentaciji koja je prije četiri godine na Olimpijskim igrama u Londonu osvojila drugo mjesto nakon što je u finalu poražena od Francuske minimalnim rezuiltatom 22.21.

Ovo su preostali parovi baraža:

Češka - Makedonija
Poljska - Holandija
Rusija - Crna Gora
Srbija - Mađarska
Island - Portigal
Slovenija - Hrvatska/Norveška
Bjelorusija - Latvija
Danska - Austrija

Šampanjac za pobjednicu




BN-MJ106_2sKmX_M_20160130061859


Njemačka teniserka Angelique Kerber pobjednica je prvog Grand Salam turnira sezone – Otvorenog prvenstva Australije u Melbourneu.
Sedma nostieljica je u finalnom meču pobijedila prvu teniserku svijeta Amerikanku Serenu Williams sa 6:4,3:6, 6:4 za dva sata i sedam minuta igre.
Dvadesetosmogodišnjoj Njemici to je prva Grand Slam tiutla i druga pobjeda u sedam mečeva sa Williamsovom.
Amerikanka je ostala sa 21. Grand Salm naslovom i nije uspjela da se izjednači sa Stefi Graf na prvom mjestu vječne liste igračica sa najviše titula.

Prsti i bolovi


 Kada osjećamo bol, prvo ćemo se obratiti ljekaru ili posegnuti za kutijom lijekova!
Međutim, nakon ovog teksta, uvidjećete da nije potrebno trovati se hemijom, niti čekati u punim čekaonicama doma zdravlja, te tako pokupiti jos gori virus.
Sve poznatija metoda – refleksologija, tvrdi da je svaka tačka u telu na neki način povezana sa našim šakama.
Palac je spojen sa srcem i plućima. Ukoliko otežano dišete, protrljajte palac i povucite ga.
Kao rezultat, otkucaiji vašeg srca, trebalo bi da se uspore.

Kažiprst

Kažiprsto je spojen sa debelim crevom i želucem. Patite li od zatvora ili bolova u stomaku? Pritisnite kažiprst, protrljajte ga u trajanju od 60 sekundi, a potom ga povucite. Vrlo brzo ćete primetiti poboljšanje.

Srednji prst

Srednji prst je povezan sa srcem, tankim crevom, krvnim i respiratornim sistemom. Ispružite prst i protrljajte ga svaki put kada tokom putovanja osetite mučninu, vrtoglavicu ili nesanicu.
Prstenjak

Ovaj prst ima jak uticaj na vaše raspoloženje, pa ukolik osećate da ćete pasti u depresiju, masirajte ovaj prst i ubrzo ćete osetiti osećaj mira i opuštanja.

Mali prst

Mali prst je povezana sa bubrezima, čak i sa glavoboljom i bolom u mišićima na vratu. Masirajte mali prst i osetićete veliko olakšanje!

Dlanovi su spojeni sa nervnim sistemom, pa ako želite da zaštitite svoje psihičko zdravlje, onda vam toplo preporučujemo pljeskanje dlanovima.
To će podstaći cirkulaciju, a i vi ćete se osetiti znatno bolje!


Ulične igre






...Najprije smo sakupljali oslikane poklopce od kutija šibica, zatim su došle na red sličice fudbalera, pa klikeri i konačno - novac. Nosali smo svoje zbirke po mahalama, razmjenjivali dajući one koje imamo u duplikatu za one koje nemamo, ali smo i kockali tim sličicama. Sa šarenim poklopcima od kutija šibica igrali smo najviše tapke (postaviš jednu ili više sličica ti i isto toliko protivnik na ravnu, tvrdu površinu i onda udariš dlanom pa koliko sličica se okrene na lice, toliko je tvoje, za ostale se bori protivnik koji sljedeći udari), sa sličicama fudbalera igrali smo najviše igru "pola-cijelo" (staviš na vrh prstiju sličicu a drugom sličicom saigrač udara po tvojoj sličici i ispušta je pri tome vičući dok su još u zraku "pola" ili "cijelo". Ovo prvo je lice sličice, ono drugo njena poleđina. Pa ako si pogodio - naravno, tvoje su obje.)

Šibice su odavno izašle i iz mode i skoro iz upotrebe, mislim da gotovo nitko više ne skuplja sličice fudbalera, ali novac je novac. Ostao kao vječna kategorija i izazov. Kako u životu, tako i u kocki. Mijenjali su se samo nazivi apoena, nekad su bili dinari, kasnije su došle marke pa i euri.

Mladalačka spretnost izmislila je mnoge igre s novcem i za novac. Recimo "ćize-blize", pa onda "krehe"… no da ne zamaram one koji ne znaju te skoro pa potpuno zaboravljene igre - idemo odmah na karte.

"Ajnc", "Poklapa" i "Munt" nalikovale su folklornim pjesmama. Bile jednostavne za naučiti, a svakom znane. Lako je bilo naučiti jednostavna pravila igre, ali puno teže i u uz obavezan gubitak mogao si naučiti i silne fore i prevare kojima su se iskusni igrači služili.
Uz kocku nekako najviše paše riječ prevara. Sasvim je svejedno da li je ona gruba i apsolutno nemoralna (obilježene karte, namještanje određenih kombinacija, ogledalce kojim se spretni djelioci služe a stave ga na dlan tako da vide koju kartu su protivniku dali) ili je suptilna, čak zakonom regulisana, kao što je kocka koja se upražnjava u casinima.


(oslobodjenje/toni skrbinac)

subota, 30. siječnja 2016.

Gramofon ponovo živi




Muzika koja dolazi sa gramofonske ploče putem igle sa gramofona ponovo zagrijava srca, i pored toga što ponekad zna i zaškripati.
Ploče se ponovo vrte. Stare gramofonske ploče od crnog vinyla nadživjele su digitalne trendove. Prema poznatim podacima, u Njemačkoj je 2005. godine prodato oko pola miliona gramofonskih ploča, a u međuvremenu se prodaja utrostručila. Stara fabrika gramofonskih ploča „Gramofonové závody“ u Loděnicama u Češkoj, trenutno najveća fabrika gramofonskih ploča na svijetu, radi punom parom. Godišnje proizvede oko deset miliona komada gramofonskih ploča. Na repertoaru se ne nalaze samo klasici, kao što su to svekukupna djela Beatlesa i kako bi se to na prvi pogled moglo pomisliti.
Šta čini izazov u crnoj ploči. Strogo tehnički gledano, analogni prenos zvuka sa ploče ima dosta mana. Još uvijek su prisutni problemi sa pritiskom igle na ploču, što rezultira škripanjem, zatim slaba prigušena rezonanca, što dovodi do razmimoilaženja frekvencija koje dijele stereo kanale, što je daleko lošije riješeno nego što je to u digitalnom svijetu.
I pored toga, ostaje teško objašnjivi ostatak magije: Muzika sa analogne ploče u jednom dubljem, većem prostoru, prilikom slušanja, čini se da lebdi u tri dimenzije. A uz to, slušanje neke vrste muzike sa ploča, na primjer čisti latino, puno je bliži akustičnoj istini. Pri tome, ne treba zaboraviti ceremoniju raspakivanja velike crne ploče i njeno stavljanje na gramofon, jer u digitalnom svijetu tako nešto ne postoji.
Stoga nije čudo što se ljubiteljima ploča danas nude gramofoni, koji imaju vrijednost nekog automobila srednje klase. Tu dolaze proizvođači, kao što su Crosley iz Kentuckyja, koji kultivira retro trend, gramofoni u koferima, kao u pedesetim godinama. I ovdje su se ponovo umiješale firme koje proizvode elektroniku za zabavu, kao što su Sony, koji je početkom ove godine na tržište izbacio novi model gramofona pod imenom PSHX500, zatim Panasonic, koji je ponudio novu verziju kultnog gramofona Technics SL 1200, pod imenom SL1200GAE.
(izvor:faz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Bud Spencer: Prvi album sa 86 godina

ns bud spencer album
Bud Spencer je u 86. godini snimio svoj prvi album po nazivom „Futtetenne”. Naslov je na italijanskom, a ima značenje „Serem se na sve”. Šta je popularni glumac time mislio reći?
On sam kaže: „Ljudi se brinu oko puno čega, pa čak i oko onog što ne bi trebalo biti njihova briga. A kada im ne ide dobro, najbolje je da pogledaju u ogledalo i da se nasmiju. Pogledati unatrag, moj je savjet, zvuči jednostavno, jer svaki problem i briga od danas, za par godina se čini tako smješnim”.
Bud Spencer, koji se, inače, zove Carlo Pedersoli, sa Terence Hillom (76) je snimio dosta filmova, koji se već ubrajaju u filmske klasike, kojima su u kino doveli preko 100 miliona gledalaca.
Iako je postao poznat tek kao filmski glumac, kao sportista je dva puta učestvovao na Olimpijadama, kao plivač na duge staze, oduvijek je imao interesovanja za muziku, ali za snimanje albuma mu je uvijek nedostajalo vremena. Vrijeme za to je došlo tek sad. Čak deset kompozicija sa ovog albuma sam je komponovao, a govore o različitim fazama njegovog života.
Za njega su posebno važne dvije kompozicije, koje potiču još iz 1961. godine, kada još nije imao pojma da će postati poznat kao Bud Spencer, a posvećene su njegovoj velikoj ljubavi, supruzi Mariji, s kojom je u braku punih 56 godina.
Da li je ovo i posljednje u njegovoj karijeri? On uvijek ostavlja jedna mala vrata odškrinutim, i svojim fanovima ostavlja nadu da će nečega još biti. Jedna od njegovih želja je da snimi album i na njemačkom. Pa sačekajmo…
(izvor:bild)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

petak, 29. siječnja 2016.

Šantićev festival djece pjesnika u Mostaru

naslovna
Povodom godišnjice smrti Alekse Šantića, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta Mostar organizuje treći internacionalni Šantićev festival djece pjesnika, koji se održava u Mostaru. Kroz niz programa, u festivalu učestvuju djeca pjesnici iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine.
Na festival je pristiglo 860 radova iz svih država bivše Jugoslavije. Stručni žiri u sastavu Alma Fazil Obad, Božidar Kijac i Miljenko Buhač odabrao je petnaest finalista, koji će boraviti u Mostaru od 1.do 3. februara. To su: Zvezdana Gojković iz Podgorice, Lav Lukić iz Beograda, Una Patafta iz Zagreba, Petar Lučić iz Živinica, Sara Atanasoska iz Prilepa, Hana Trtovac iz Novog Pazara, Marija Pejčić iz Nevesinja, Alaž Bandalo Magrič iz Velenja, Dragan Pehar iz Kotora te Karla Topić, Anastasija Beška Đokić, Adna Hadžihasanović, Ema Čorbadžić, Mirza Nuspahić i Iris Dugalić iz Mostara.
Program festivala:
Ponedjeljak, 1. februara
16 sati: Ćorovića kuća – Školski čas o životu Alekse Šantića
17 sati: Razgovor finalista sa članovima žirija
19 sati: OKC Abrašević – Veče poezije
20 sati: Zabavni program uz Rock školu i druženje
Utorak, 2. februara
10 sati: Posjeta muzeju Hercegovine
11 sati: Polaganje cvijeća na mauzolej Osmana Đikića
11,30 sati: Polaganje cvjeća na grob Alekse Šantića i Svetozara Čorovića; Polaganje pjesama na grob Alekse Šantića
12 sati: Polaganje cvijeća na spomenik Aleksi Šantiću i recital djece pjesnika u Parku Alekse Šantića
13 sati: Posjeta Osnovnoj školi „Mujaga Komadina“
19 sati: Centar za kulturu – Finalno veče festivala, dodjela nagrada i zabavni program
Festival su podržali: BH Telecom, Grad Mostar, Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH, Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture HNK-a, potpredsjednik FBiH, Turistička zajednica HNK-a, Konzulat Republike Turske, porodica Salahović, Agencija Conto, Narodna biblioteka Mostar, Crveni krst Mostar, Muzički centar Pavarotti ,OKC Abrašević, Centar za kulturu, Muzej Hercegovine. Medijski pokrovitelj je Magazin Vedrina.
(Novasloboda.ba)

Dolly Parton: Vječna ljubav

dolly parton
Ona ima pačiji izraz lica, sa slatko napućenim usnama, koje je koristila decenijama prije nego što je velika većina žena to počela koristiti kao profil sliku na facebooku: Dolly Porton, američka country zvijezda, živa legenda promuklog glasa, nositeljka perika, zadivljujućih grudi, kuma prvoj klon ovci, koje je po njoj dobila ime Dolly, nakinđurena tetka, pjevačica hitova, a uz sve to, veoma uspješna kantautorka, koja je prije nekoliko dana napunila sedam decenija.
I ukoliko još želite nešto znati: Dolly je autor pjesme „I Will Always Love You“, najljepše pjesme koju je izvela preminula soul diva Whitney Houston. Istu pjesmu, Dolly je izvodila daleke 1974. godine, ali ne glasom kao Whitney, nego njenim vlastitim glasom.
Prodala je stotine miliona albuma, dobila osam Grammy nagrada. Ona je već dugo vremena najuspješnija country pjavačica na svijetu. Ona je besprijekorno dobra djevojka, iako izgleda kao porno glumica, koja je lagan zalogaj za muškarce.
Ona o tome kaže: „Moja slabost su hrana i muškarci, upravo tim redom”.
A u stvarnosti, ona je velika talentovana žena, koja voli da se ludo oblači, a živi s istim muškarcem već pedeset godina. Upoznala ga je u jednom salonu za pranje veša u njenog prvog dana boravka u Nashwilleu. I čitav svoj život je provela uz njega.
Operacije uljepšanja koštale su je do sada 600 hiljada dolara. Ona nema baš najbolji ukus u svakoj životnoj situaciji. Uostalom, zbog čega nekoga optuživati za tako nešto. Sve što ona uradi u svakom slučaju je originalno.
„Ja sam najbolja Dolly Parton, koje može biti”, a na toliko uvjerljivu samospoznaju čovjek se može samo nakloniti.
Život je od rane mladosti nije ni malo mazio. Odrasla je u porodici sa još jedanaest braće i sestara. Usprkos svemu, popela se veoma visoko. Kao muzičarka, glumica, poslovna žena.
I kako se čini, to bi moglo još potrajati.
(izvor:weltwoche)
(Novasloboda.ba)

Mirne vode Kinom teku...

mirna voda geo
Jutarnja magla leži iznad rijeke Ou Jiang, dok se ribari vraćaju sa ulovom iz noćnog ribolova, u jedno selo koje se nalazi u blizini grada Lishuija u kineskoj provinciji Zhejiang.
Rijeka se nakon 150 kilometara ulijeva u Južnokinesko more, u blizini grada Wenzhou, južno od Shanghaija.
Ime grada Lishui u prevodu znači „Lijepa voda“, mi bi mu sa pravom mogli dati i ime „mirna voda“ i jedan je od srednjih kineskih gradova, uprkos njegovih dva i po miliona stanovnika.
Nažalost, riječni riblji fond je zadnjih godina veoma osiromašen.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

četvrtak, 28. siječnja 2016.

Miruh Mostara i buredžici kod brice


Udjoh u brice. Majstor sjedi ...jede buredžike. U radnji nigdje živa roba."Sjedite, kaže, sa'ću ja". Sjedoh u stolicu, gledam iznad ogledala tri uramljene slike: Tito, Mujaga Komadina i Džemal Bijedić. Dva štiglića starca veršaju ko' mahniti. U meni Mostar...kako te ono nešto malo, obično može klepiti po mozgu...Nostalgija rođaci??? Šta ja znam...pravo mi leglo...Pozdrav Evropi, a bogami i Americi…

(Prelet preko čitavog svijeta, iz Melburna u Mostar i obratno, vrijedi dozivljaja iz ovih 5-6 redaka).

(Predrag Stojic/facebook)

Madagaskar: Baobab iščupan iz korijena

mamut drvo pad
Tropska oluja „Chezda“ je u blizini sela Kirindi na zapadu Madagaskara iščupala je iz korijena jedno divovsko stablo Baobab. Ovo drvo je, inače, zaštitni znak Madagaskara.
Naziv mu potiče iz arapskog jezika, u kome ga nazivaju „bu bibab“, što znači „mnogozrna voćka“. Pojedini narodi koji žive u oblastima gdje je baobab raste, često ga nazivaju i drvo majmunskog hljeba. Karakterističan je po svom širokom i visokom stablu, koje raste iz pjeskovitog tla.
Sedam od osam poznatih vrsta ovog drveta raste na Madagaskaru, a od toga šest vrsta samo tu i nigdje više na svijetu. Njegov opsatnak je ugrožen podjednako od požara, klimatskih promjena i od jakih vjetrova.
Neki botaničari tvrde da Baobab može doživjeti starost od nekoliko hiljada godina. Ovo drvo je važno kao stanište za neke vrste ptica, koje na njemu prave svoja gnijezda. Unutar stabla se često skuplja voda, te se Baobab koristi i kao spremnište vode u sušnim područjima. U Africi se lišće i jezgra plodova koja rastu na ovom drvetu koriste za ishranu.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

srijeda, 27. siječnja 2016.

Velež, potonuće ili novi početak - Pogled iz susjedstva


(preneseno sa portala nogometplus.net, autor Edo Zdravković)    

Jedan od najpoznatijih bosansko-hercegovačkih klubova, mostarski Velež nalazi se u velikim problemima. Nakon 18 odigranih kola mostarski klub nalazi se na posljednjoj poziciji tamošnjeg prvenstva i sa samo 8 osvojenih bodova praktično je siguran putnik u niži rang. No ono što navijače Veleža brine puno više od eventualnog ispadanja iz Premier lige jest situacija u i oko kluba, a koja je poprimila zabrinjavajuće razmjere.

Kako se povijest na ovim prostorima piše od rata do rata, tako je i Mostar i njegov nogomet doživio veliku preobrazbu početkom devedesetih prošlog stoljeća. Jedan drugi mostarski klub, HŠK Zrinjski, obnovljen je 1992. godine, upravo kada se i rat na prostoru BiH razbuktavao. Stadion na kojem je do rata igrao Velež, ostao je na zapadnoj strani na korištenje Plemićima na period od 99 godina. Novo igralište crveni su pronašli u prigradskom naselju Vrapčići, na prostoru Pamučne industrije Đuro Salaj. Velež se tako našao u situaciji ne samo da više nemaju svoj stadion, već da od praktično jedinog kluba u Hercegovini u bivšoj državi, postaju samo jedni od. Mostar je postao grad sa dva sveučilišta, dva jezika, dva nogometna kluba idvije stvarnosti. U bivšoj državi bilo je to jedno od „najtvrđih“ gostovanja, a onda se situacija zauvijek promijenila.

Rat je oblikovao novu stvarnost, a složenost političke situacije u zemlji kompliciranoj kao Bosna i Hercegovina sigurno nije pripomogla. U državi s 2 entiteta, 3 konstitutivna naroda, kantonima/županijama, visokim predstavnikom, podjelama na naše, vaše, one treće i tko zna čime sve ne, stvarnost je sve doli jednostavna. Sugovornici u Mostaru ističu da je politika pokušala oblikovati klub prema svojim potrebama i da je to jedan od uzroka sadašnjeg stanja.

„Velež danas ne odgovora niti jednoj političkoj opciji u BiH jer Velež nije ni bošnjački ni hrvatski ni srpski, Velež je klub raje koja ga iskreno i srcem voli.“ – kaže nam Đaner Hadžiomerović, dopredsjednik novoosnovane udruge Mostarski Rođeni. No osim politike odgovornost zasigurno leži i na radu svih uprava, koje su dopustile da se klub nađe praktično pred gašenjem. Organizacijski i ekonomski problemi veliki su baš poput planine po kojoj klub i nosi svoje ime. Sadašnja situacija produkt je neplanskog i netransparentnog rada, suludog trošenja novca, dovođenja skupo plaćenih igrača sumnjive kvalitete, nefunkcionalnosti, lošeg statutarnog uređenja, prevelikih pritisaka koji dolaze van kluba, a koji su bazirani na osobnim ili političkim interesima.

Trenutna situacija je takva da klub praktično preživljava. Posljednja Skupština održana je 16. siječnja 2016. godine, a umjesto razriješenog UO-a, klub će voditi krizna grupa koja ima rok od tri mjeseca da konsolidira redove, posloži probleme, deblokira rad kluba te pripremi ekipu za nastavak sezone.

„Agonija koja traje 20 godina je dovela do toga da se danas nitko, ali baš nitko, ne želi uključiti u rad kluba, uključujući i uspješne privrednike grada te je jedino rješenje bilo da svi oni koji su činili UO Kluba uđu u ovu kriznu grupu te da se njima doda još operativaca koji će na terenu djelovati stalno.“ – kaže namHadžiomerović. Po prvi put i navijači okupljeni oko Kluba navijača RED ARMY i Udruženja građana Mostarski Rođeni ulaze u ovo tijelo i sudjelovat će u pokušaju spašavanja kluba.

Navijači Veleža osnovali su početkom ove godine i službeno udrugu Mostarski Rođeni, kako bi pomogli svom klubu, ovog puta i konkretnim angažmanom. Udruga za sada broji 200-tinjak članova no ovo je tek početak. Ova udruga je prije spomenute Skupštine kluba oblikovala 15 zahtjeva, koji su i usvojeni. Ostaje nam za vidjeti, koji će putem krenuti mostarski klub.

Jedno je sigurno, navijački pokret se i u susjednoj BiH sve više pojavljuje kao relevantan faktor u nogometu. Nakon Čelika, Velež je drugi poznati klub gdje su navijači prepoznali važnost vlastitog angažmana kako bi pokušali spasiti klubove iz naizgled bezizlazne situacije.

                                                                                                                               
Edo Zdravković 

Sitan znamen: Nova banka

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Neposredno uz Alajbegovića kuću na Glavnoj ulici, 1940. godine je, po projektu Nikole Dobrovića, izgrađena zgrada Nove banke.
Na proljeće 1941. godine, u njoj je bilo smješteno srebro Kraljevine Jugoslavije, koje se planiralo izvući iz zemlje pred okupacijom Nijemaca.
Kasnije je preimenovana u Narodnu banku, da bi se nakon Drugog svjetskog rata tu smjestila Služba društvenog knjigovodstva (SDK).
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

utorak, 26. siječnja 2016.

Računica


...puče tepsija, što bi reko keks!

"Šedouzi sa buzuki" iz Leskovca





(preneseno sa portala Nova Sloboda)

"Pedantni rok" ili "Šedouzomanija" iz Leskovca


„Pedantan rok” ili „šedouzomanija” stižu iz Leskovca. Naime, prijestonica roštilja i ajvara, zahvaljujući vrsnim muzičarima Draganu Pešiću, u gradu na Veternici, poznatiji po nadimku Penzija i njegovom bratu Miloradu, zvanom Avda, postaje prepoznatljiva i sve dominantnija u muzičkom svijetu po „Pedantnom roku” ili „šedouzomaniji”, koju ovaj virtouz izvodi na buzukiju uz pomoć sedamnestogodišnjeg sina Petra.
Na repertoaru je više od četrdeset hitova popularnih Šedouza, ali u „Penzijinoj” obradi sa „dodatkom buzukija”.
„To tako pikantno i originalno zvuči, da se svi koji čuju oduševe”,, kaže Dragan.
Tako to rade Pešići. Penzija, Avda i Petar. Buzuki ih je proslavio i van granica Srbije u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji, Francuskoj, Makedoniji, Bugarskoj pa i samoj Grčkoj, ali sada su usresređjeni na realizaciju drugog projekta. Vraćaju se svojim rokerskim korijenima, muzici Šedouza neprevaziđenim instrumentalima. Leskovački Šedouzi su opet na početku.
Leskovčani su poznati po trubačima, južnjačkom melosu, prepoznatljvim sevdalinkama.
Ali, Dragan Pešić krenuo je drugim putem. Njegov instrument je buzuki. Po buzukiju je postao poznat i van granica Srbije, a izuzetno je poštovan i u Makedoniji i Grčkoj. Zajedno sa svojim bratom i sinom, Dragan je ove godine ušao u još jedan projekat. Vraća se starim rokerskim korijenima, osnovao je leskovačke „Šedouze sa buzuki”.
Umjesto leskovačke četvorke ili nekog drugog južnjačkog melosa, iz kuće Dragana Pešića „Penzije” čuje se buzuki. On je postao dio njegovog života, jednostavno ne odvaja se od ovog instrumenta. Dragan ili kako ga Leskovčani zovu „Penzija”, postao je pravi majstor virtouz. Jednostavno, svira srcem Buzuki i ne može drugačija ali i geni imaju svoju ulogu.
„Moj deda vodi porijeklo iz Atine. A i roditelji su mnogo lijepo pjevali. Ništa nije slučajno”, priča „Penzija”.
Inače, svijet muzike Draganu je otkrio njegov stariji brat Milorad. Sredinom šesdesetih godina prošlog vijeka donio je iz Boegrada u Leskovac gitaru i tada počinje priča koja traje i danas.
„Kupio sam solo gitaru u Beogradu. Kada sam je donio u Leskovac, Dragan je odmah uzeo i počeo s njom da spava. To nikada neću zaboraviti”, veli Milorad.
Svoje znanje i iskustvo Dragan prenosi mlađim generacijama. Uz njega je uvijek i njegov šestnaestogodišnji sin Petar, koji polako, ali sigurno, kreće očevim stopama.
„Buzuki je težak instrument za sviranje. Sličan je kao gitara, ali je potrebno da se mnogo više vježba, kaže Dragan dok na buzukiju svira „Apače”,
Tekst i foto: Aleksandar Davinić
(novasloboda.ba)

Tajanstveni jahači

tajanstveni jahaci2
Ono što na prvi pogled izgleda kao robot koji jaše kamilu, u stvari je bor mašina na daljinsko upravljanje, sa pričvršćenim bičem, odjevene u trikoe vlasnika kamila.
Šejhovi, vlasnici i po deset miliona eura skupih kamila, sami odlučuju kada i kako će njihove kamile natjerati da trče brže. Dva kilograma teška bor mašina je povezana sa funk uređajem. Prateći trku iz svojih skupocjenih džipova, šejhovi preko funk uređaja ubrzavaju rad biča, čime tjeraju kamilu da trči još brže.
Stoga je ponekad oko samog trkališta velika gužva. Vlasnici prate svoje kamile iz džipova, pa onako kako se kamile pretiču na trkalištu, tako dolazi i do preticanja džipova uz rub staze.
Međutim, najvažniji način za ubrzavanje kamila su u stvari povici. Zbog toga, džipovi moraju ostati tik uz stazu. Udarce biča kamile jedva i da osjećaju, dok na povike reaguju senzibilnije.
Najbrža kamila nakon trke biva obojena sa šafranom, i ta boja ostaje vidljiva sedmicama dugo. Za svaku pobjedu, vlasnik kamile na poklon dobija jedan novi džip. Najčešće se ti džipovi ne koriste, jer nagrada za jednu trku nije toliko bitna, koliko ona najvažnija, koja se dobija na kraju jedne sezone. To je zlatni mač, i uz njega sve počasti koje mu pripadaju.
Šejhovi u zadnje vrijeme žele da se trke kamila proglase olimpijskom disciplinom.
Sa bor mašinom? Čini se ipak, da im to neće poći za rukom?
(izvor:focus)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

ponedjeljak, 25. siječnja 2016.

Prikaz zastrašujuće brzine kojom se širi globalno zagrevanje


(Preneseno sa stranice b92)

Zemlja postaje sve toplije mesto, a to se događa brže nego ikad pre

Površina Zemlje je 2015. godine dosegla najviše temperature otkad se one beleže, odnosno od 1880. godine, tvrde NASA i Administracija za nacionalne okeane i atmosferu (NOAA).

Upravo iz tog razloga GSFC naučni studio za vizualizaciju odlučio je da prikaže trend širenja globalnog zagrevanja.

Prosečne globalne temperature su 2015. nadmašile one iz 2014. za 0.13 stepeni Celzijusovih, što se prethodno dogodilo samo 1998. godine, piše Independent.

NASA-in administrator Čarls Bolden izjavio je da su klimatske promene izazov naše generacije i dodao: "NASA radi na ovom važnom problemu koji utiče na svaku osobu na Zemlji. Naš program promatranja Zemlje ne samo da je važan, nego nudi ključne podatke koji bi političare trebalo da navedu da zastanu i shvate da je upravo sada vreme da se preduzme akcija u vezi sa ovim problemom".

Video na linku, Earth's Long-Term Warming Trend, 1880-2015:

(b92)


Godina 2015. bila najtoplija od početka mjerenja


Vijest koja je odštampana malim slovima u dnu stranica štampe?

Godina 2015. bila najtoplija od početka mjerenja

Godina 2015. je bila daleko najtoplija otkad se krajem 19. st. počela mjeriti temperatura, jasno srušivši rekord iz 2014., objavila je danas Američka agencija za okean i atmosferu. Prosječna temperatura kopna i mora za čitavu 2015. bila je 0,9 Celzijevih stepeni iznad prosjeka za 20. st., što je najviše od početka mjerenja 1880. Prethodni rekord zabilježen 2014. premašen je za 0,16 stepeni.
Kao tačka na 'i' u toj rekordnoj godini, utvrđeno je i da je decembar bio najtopliji mjesec u zadnjih 136 godina.
Od dvanaest mjeseci u 2015., deset ih je potuklo pojedinačni temperaturni rekord.
Ovo je ujedno i četvrti put da je od početka stoljeća potučen globalni temperaturni rekord.
Najviše temperaturne vrijednosti dosad zabilježene su gotovo posvuda u svijetu, pa tako i u Srednjoj Americi, u sjevernoj polovici Južne Amerike, na sjeveru, jugu i istoku europskog kontinenta te na zapadu Azije i u mnogim dijelovima Sibira.
Prosječna temperatura na površini kopna bila je u 2015. za 1,33 Celzijeva stepena veća od prosjeka za 20. st., ili najviša u razdoblju od 1880. do 2015., potukavši raniji rekord od 0,25 stepeni zabilježen u 2007.

Prosječna temperatura na površini svjetskih mora i oceana bila je za 0,74 stepeni veća od prosjeka za prošlo stoljeće, potukavši rekord od 0,11 stepeni iz 2014.

Argentina: Sa relija Dakar 2016.

argentina rely dakar
Ostaje nejasno zbog čega dječak u prvom planu slike podiže palac desne ruke u vis. Da li pri tome misli: Dobar auto? Sretan put? Ili sebi dozvoljava šalu, nadajući se da će ga vozač uzeti u auto kao autostopera? Reli Dakar je već odavno jedna izazovna projekcija za dječačke snove, ali i prave momačke fantazije
Prije nekoliko godina, reli se iz Afrike preselio u Južnu Ameriku, a ove godine se sedmicama provlačio kroz divljinu Argentine i Bolivije, na relaciji dugoj više od 9,000 kilometara. Ko u stvari, u te dvije sedmice trajanja završi trku i dođe do cilja stvarno je tvrd orah, barem tako tvrdi ovogodišnji šampion, Stephane Peterhansel, rekorder, koji je čak dvanaest puta bio pobjednik ovog relija. Reli je, inače, i za gledaoce veoma opasni spektakl. Ove godine je povrijeđeno 13 osoba u uvodnoj trci, a u sedmoj etapi jedan gledalac je poginuo. To je bio ukupno 67. smrtni slučaj u istoriji relija Dakar.
Ove godine, reli je vožen u trinaest etapa, od starta 3. januara u Buenos Airesu u Argentini, kroz divljinu Argentine i Bolivije, do cilja 16. januara u Rosariju, takođe u Argentini.
Od 347 vozila koja su se našla na startu, kroz cilj je prošlo njih 214, od toga 84 motocikla, 23 quadsa-četvorotočkaša, 66 automobila i 41 kamion.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

nedjelja, 24. siječnja 2016.

Mostarska Tepa: Radovi u toku

Tepa dobiva 77 kamenih krovova

Tepa dobiva 77 kamenih krovova

Mostarska tepa će svojim izgledom uskoro biti potpuno uklopljena u ambijent stare gradske jezgre. Prva faza radova njezine rekonstrukcije biti će završena u idućih tri do četiri tjedna. Natkriti će se ukupno 400 četvornih metara prostora i to kamenim pločama po uzoru na ostale objekte u starom gradu.

Monumentalni štih
Krov će se uraditi na način da će se sastojati od ukupno 77 malih i 4 velika krova što će cijelim prostoru dati dodatni monumentalni štih, otkrio nam je to jučer projektant Alija Šunje kojega smo na tepi zatekli kako radoznalim građanima pojašnjava skori izgled poznatog mostarskog trgovačkog prostora.
Vrijednost nove faze obnove Tepe iznosi oko 300.000 KM. Izvođač radova je građevinska tvrtka  „Gradnja“ d.o.o. Mostar. U prvoj fazi, su urađeni zemljani radovi, struja, vodovodna i kanalizacijska infrastruktura i asfaltiranje platoa. Novac za rekonstrukciju druge faze izdvojili su Grad Mostar i međunarodna organizacija IFAD koja je dala značajan dio sredstava i za prvu fazu radova.
„Prema sadašnjim planovima projekt bi u cijelosti trebao biti završen u roku od godine dana. Sve ovisi od priliva sredstava. Cijeli prostor će u trećoj fazi radova također biti popločan kamenim podom debljine 10 centimetara. To će svemu dati jedan starinski izgled u kojemu će po uzoru na druge objekte u starom gradu preovladavati bijela boja. Ovaj dio grada će znatno dobiti na estetskom izgledu“, kazao je Šunje.

Bolja prodaja
Kompletna vrijednost projekta rekonstrukcije gradske tržnice Tepa iznosi oko milijun maraka
I trgovci tepe koji su do sada radili na otvorenom će nakon svega imati znatno bolje uvjete rada. Mostarska bura, česte kiše i ljetno jako sunce su mnoge od njih remetile jer su vrlo često zbog vremenskih uvjeta bili spriječeni raditi svoj posao. Oni se naročito raduju obnavljanju tepe.
„Jedva čekamo. Ne žalimo se jer, hvala Bogu, imamo što ponuditi i ljudi koliko toliko kupuju. Ipak smo sretni jer ćemo ubuduće imati bolje uvjete rada. Nadamo se i boljoj prodaji jer ćemo zbog ljepšeg okoliša sigurno imati i više posjetitelja“, kazao nam je jedan od prodavača. V.Ć.


(dnevnilist)

Trend u kinu: Nijemi film i muzika uživo

ns kino trend
Stari filmovi se digitalizuju i projektuju na veliki ekran, a veliki orkestar u kinu, uživo svira muziku.
Izgleda da je Münhenska opera posebno pogodna za ovakve, često i vrlo skupe događaje. Početkom januara, tamo su se prikazivale scene iz Disneyevih klasika, čak tri puta. Nakon toga, slijedila je Snježna kraljica, takođe tri puta. A za april je sala već rasprodata za četiri predstave filma Titanic. Sve to na velikom ekranu, sa velikim orkestrom uživo.
Ideja je došla od dirigenta orkestra Radio Pilsener, Franka Strobela, koji za vrijeme svake predstave diriguje orkestrom. On je, istovremeno, i umjetnički voditelj Evropske filharmonije iz Berlina.
Stari filmovi i muzika uživo sa velikim orkestrom, postala je veoma tražena. Ove sedmice na progamu je bila predstava sa filmom Pepeljuga u Stuttgartu. Slijedi ista predstava u Kölnu, Münchenu i Nürnbergu.
„Poseban je osjećaj, kada 2.000 ljudi iz raznih generacija nešto zajedno gledaju”, kaže dirigent Strobel.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Film: Ljubav nema granica

film bjekstvo ka ljubavi
Film „Welcome” – Granica nade, govori o životu izbjeglica i jednoj bezgraničnoj ljubavi.
Kurdski izbjeglica Bilal (17), koga glumi Firat Ayverdi, proveo je na putu tri mjeseca, pri čemu je prepješačio preko 4 hiljade kilometara, kako bi pronašao svoju djevojku, koja je ranije otišla u izbjeglišto i nalazi se u Engleskoj. Dogurao je tako do Calaisa u Francuskoj, a odatle ne može dalje.
Od njegove prijateljice Mine dijele ga samo 34 kilometra preko kanala Lamanš. Ali, u Englesku ne može ući legalno. On se ne predaje. Odlučuje se na jednu skoro ludu varijantu. Želi preplivati Lamanš! Problem je što ne zna plivati, a taj problem pokušava riješiti sa učiteljem plivanja Simonom, s kojim se sprijateljio za vrijeme njegovog boravka u Francuskoj.
Film o ljudima koji bježe od zla rata u njihovoj domovini, napravio je Philippe Lioret još prije sedam godina. Ljudska drama u kojoj se francuski režiser uhvatio su koštac s jednom društveno političkom temom, koja je itekako postala aktuelna zadnjih nekoliko mjeseci.
(izvor:welt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

subota, 23. siječnja 2016.

Serpentine u pakao: Najopasnija cesta na svijetu




Cesta u Turskoj, pod nazivom „Bayburt D915 Road”, duga oko 100 kilometara, sa 29 serpentina i bez bezbjedonosne zaštitne ograde, proglašena je najopasnijim putem na svijetu.
Dijelovi ove ceste budu zatvoreni za saobraćaj samo na nekoliko dana, u zimskom periodu, zbog snijega, leda i mećava. Prema web stranici dangerousroads.org ova cesta je opasnija čak i od zloglasne „Ceste smrti” u Boliviji. Ova, sada najopasnija cesta na svijetu, svake godine uzima je svoj danak velikim brojem žrtvam. Web stranica je Bayburt Road stavila na prvo mjesto najopasnijih puteva na svijetu.
Cesta polazi iz podnožja planine Soganli, viskoe 6.000 metara, a kako stoji u opisu, veći broj krivina se ne može savladati odjednom, nego tek manevrisanjem. Put su gradili ruski vojnici 1916. godine. Cesta nema nikakve zaštite sa strane provalije, a samo jaka zima i mećava su razlozi da se cesta zatvori na određeno vrijeme.
„Death Road“ u Boliviji, inače povezuje Amazonsku prašumu na sjeveru Bolivije, ili Yungas, s njenim glavnim gradom. Ona, takođe, nema zaštitne ograde, litica je duboka 1.968 metara, što svake godine bude uzrok za smrt oko 300 osoba. Dok „Cestu smrti“ u Boliviji danas koriste isključivo turisti, avanturisti, Bayburt cestu u Turskoj svakodnevno koriste mještani za svaki oblik transporta, od kamiona do motocikla.
„Ne postoje riječi kojima bi se mogla opisati opasnost koja vreba na ovoj cesti” stoji u opisu ceste na navedenom sajtu.
Nakon Bayburt ceste u Turskoj, na drugom mjestu na listi najopasnijih puteva nalazi se indijska cesta „Keylong-Kishwar Road“, duga preko 200 kilometara. Na pojedinim dijelovima ove ceste, provalija iza ruba cesta vertikalno je duboka po nekoliko stotina metara, a „preporučuje se” naročito kad puše jak vjetar.
Treći na listi najopasnijih puteva je „La piste de l’Amitie“ na Novom Zelandu, zbog veoma oštrih krivina i strmoglavnog uspona.
U prilogu nekoliko slika sa Bayburt ceste u Turskoj.
Lista naopasnijih puteva na svijetu:
1. Turkey – Bayburt Road,
2. India – Keylong-Kishtwar Road
3. New Zealand – Skippers Canyon Road
4. France – Italy border (in the Alps) – La piste de l'Amitie
5. Bolivia – Death Road
6. Pakistan – Fairy Meadows Road
7. Siberia – BAM road
8. Northern Peru – Ruta 3N
9. Iceland – Route 622
Source: dangerousroads.org
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

petak, 22. siječnja 2016.

Studentska nostalgija: Sarajevo, restorani i kafane, prva polovina sedamesetih



(Tekst je objavljen na blogu Leteći Holandez, 2009. godine)

Naletih na  tekst koji slijedi, objavljen na blogu Leteći Holandez prije ravno sedam godina, a mene vrati u studentske dane, tamo  krajem šezdesetih,  početkom sedamdesetih. Prošetah od ekspres do ekspresa, Titovom i Miskinovom, od kafane do kafane, s tim da se u mojim sjećanjima iz toga vremena nalaze još i studentske menze u Studenstskom domu na Bjelavama, Centralna menza, kod stare Remize, kasnije i menza u Studentskom domu u Nedžarićima, kao i resatorani u tadašnjoj ulici Vuka Karadžića, od Katedrale do Doma na Bjelavama, zatim nekoliko finih kafanica na Baš čaršiji, gdje se išlo na kafu, ali i na konjak, brojne slastičarne i  čevabdžinice, ali i brojni gril restorani. Bila su to vremena kad smo iz studentskih soba izlazili zorom u sedam, a vraćali se uvečer iza deset. Hodalo se, učilo, polagali ispiti, davele godine, a usput provodilo sve ono što se trebalo provoditi.
Ove jeseni, da se i to slavi, slavili bi 47 godišnjicu brucoške večeri.

Dugo vremena u Sarajevu su kina bila glavna zabava. U samom centru grada je bilo osam kina koja su imala svaki dan najmanje tri predstave. Pored Romanije (Imperial) i Partizana (Apolo), bila su uneposrednoj blizini i kina Dubrovnik, Tesla, Radnik, Sutjeska, Prvi Maj i Kinoteka. Mnogi su išli i na tri predstave, počevši od četiri u jednom kinu, pa bi onda za desetak minuta stigli u drugo kino na predstavu od šest, pa u treće od osam. Pored korza i bioskopa, kad čovjek ogladni, imao je da se okrijepi u jednom od dva ekspres restorana. Glavni je bio Ekspres restoran “Bosna”, preko puta Šipadove zgrade, u Titovoj. Imao je veliki izlaz na glavnu ulicu, sastojao se od jedne predsale, gdje je bio bife, i stolovi oko kojih se stajalo, te od glavne sale sa stolovima za sjedenje, te sa linijom sa toplim jelima. Posjetilac bi, kao i danas u Merkatoru išao sa poslužavnikom, i sam uzimao jela, te plaćao kasirki na samom kraju reda. Nama studentima je bio najpopularniji grah. Sjećam se kako je bio lijep i jeftin puding u čašama sa staklenom nogom. Bile su im dobre i torte i kolači. Moj dajdža je stanovao u neposrednoj blizini, i kad bismo mu došli u goste otišao bi u Ekspres da kupi kolače i počasti goste. Iza ekspres sale, prema bivšoj ulici JNA (danas Zelenih beretki) je bila sala restorana “Amerikanac”. Restoran je koristio istu kuhinju kao i ekspres restoran, ali je bio većeg ranga i za bolje goste, koji nisu žurili.
Drugi ekspres je bio manji, zvao se “Hercegovina”, kod Katedrale, na Trgu Fra Grge Martića. Iza zadnjeg rata je tu bila kafana, a sad je najvećim dijelom banka, a ostao je manji bife, koji ima veliku ljetnu baštu, odnosno stolove na samom trgu pred Katedralom. I “Hercegovina” je imala jedan dio kao poseban restoran sa posebnim menijem za bolje goste. Na meniju su jela dobila francuske nazive, pa je tako naprimjer umjesto supe pisalo pottage (potaž).
Ekspres restorani su kao i korzo, kina i igranke u Slozi ili na Ekonomiji, bili dio naše mladosti i sastavni dio svakodnevnog sarajevskog života. Nije bilo picerija, niti privatnih kafana ni kafića, te su oni tokom dana bili glavno sastajalište ljudi koji bi se nakratko vidjeli, te nešto na brzinu (“na vrat na nos”) pojeli ili popili. Ko je htio pak da na miru popije kafu, pročita novine i probesjedi imao je Kafanu “Park”, Gradsku kafanu (kod robne kuće “Sarajka”)  , kafanu “Galeriju” te kafane Hotela Evropa i Central. Za one pak koji su volili malo više cugnuti bilo je na svakom koraku bifea (buffet). Oni su bili vlanistvo posebnog državnog preduzeća. Bilo ih je nekoliko u centru, malo zavučenih. Mnogi su u njima već od sedam sati, prije nego odu na posao, potezali po koji vinjak ili vlahov, te tako hvatali zalet za dosadni radni dan.
Restorani vode porijeklo iz Pariza, gdje su se pojavili krajem 18-og vijeka. Ime potice od francuske rijeci "restaurer"- obnoviti se, okrijepiti se. Kod nas se koristila i rijec "restauracija", naprimjer u restoranima na zeljeznickim stanicama. Ekspres restoran se pojavio iza Drugog svjetskog rata, poslije se vise koristila enkleska rijec "snack", naprimjer "snack bar".



Kameleon: Brz na jeziku

kameleon
Kameleoni su, prije svega, poznati po promjeni boje njihovog tijela u skladu sa okolinom. Međutim, ova životinje ima još nekoliko začuđujućih osobina.
Na primjer, mogu pomjerati oči nezavisno jedno od drugog, pri čemu ne gube ništa na oštrini njihovog vida. Čak šta više, u tom pogledu sposobniji su od čovjeka, njihove oči imaju bolje sposobnosti od čovjekovih i mogu sasvim jasno vidjeti na udaljenosti od više kilometara.
Karakteristično za ove životinje je njihov brzi jezik kojim love svoj plijen, muhe, zrikavce. Kod nekih vrsta kameleona jezik je dva puta duži od tijela. Munjevitom brzinom ulove plijen i unesu ga u usta. Sve ovo potvrdili su naučnici sa američkog Brown univerziteta u njihovom izvještaju za Scientific Reports.
Rekorder je jedan mali kameleon, veličine ne veće od ljudskog palca, naziva Rhampholeon spinosus, čiji se jezik u jednoj stotinki sekunde ubrzava na 97 km/h. Da bi ulovio jednog zrikavca ne treba mu više od 20 milisekundi. Prema navodima naučnika, Rhampholeon se nalazi na drugom mjestu po brzini kretanja jezika.
Na prvom mjestu je jedan mini salamander čija je brzina jezika još veća.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

četvrtak, 21. siječnja 2016.

„Reaguj ljudski“ protiv nasilja

1
„Reaguj ljudski“ je regionalna kampanja koja ima za cilj podizanje nivoa svijesti mladih o nasilju koje nas okružuje, kao i osnaživanje mladih da reaguju na pozitivan i bezbjedan način, da preuzmu aktivnu ulogu u prevenciji i zaustavljanju nasilnih situacija. Iz svakodnevnog života i iz medija, vidi se da je jedan od većih problema što ljudi ne reaguju na nasilje koje viđaju i koje se oko njih dešava, ponašaju se kao da ih se ne tiče i često samo posmatraju ili čak snimaju mobilnim telefonima, umjesto da odreaguju na pravi način i pokušaju da zaustave nasilje.
Video klip je snimljen tokom trajanja velike regionalne „Nikad jače“ konferencije, koju je Centar E8 organizovao u saradnji sa partnerskim organizacijama, a koja je okupila preko 70 mladih ambasadora kampanje, srednjoškolaca i srednjoškolki iz ukupno 17 gradova regiona, odnosno iz Beograda, Sarajeva, Zagreba, Banja Luke, Mostara, Kosovske Mitrovice, Prištine, Tirane, Niša, Sombora, Vranja, Kikinde, Ivanjice, Pančeva, Pirota, Čakoveca i Valpova.
Kampanju je do sada, pored pomenute konferencije, obilježio niz javnih akcija, edukativne radionice i predavanja u srednjim školama, video klipovi, blogovi i video poruke mladih, koji su članovi i članice “Budi muško” klubova širom regiona.
„U ‘Budi muško’ klub sam se učlanio iz želje da svoje mišljenje o problemima u društvu imam s kim da podijelim, da moje mišljenje bude uvaženo, i da budem dio ljudi koji pokušava da usmjeri razmišljanja ljudi na bolje. Tema nasilja mi je veoma bliska, jer sam dosta puta bio uključen u nasilje, priznajem, iz svakog ugla, tako da sam shvatio koliko je bitno podići svijest u društvu o ovome. Mnogi bi životi bili drugačiji i verujem da bi se mnogo lakše živjelo u društvu bez nasilja ako bi ljudi reagovali i borili se protiv nasilja, na human način. Zato i slogan kampanje jeste: ‘Reaguj ljudski’ Većina ljudi se ponaša nezainteresovano ili kažu da to nije njihova stvar. Sad, možda sam to samo ja, ali kada vidim ili znam da je neko žrtva, imam potrebu da im izađem u pomoć. Ne mora sad to biti neko izigravanje Supermena, koji će se direktno isprsiti nasilniku. Ukoliko je situacija opasna, treba pozvati nadležne organe, obavijestiti neko obezbjeđenje u blizini, obratiti se psihologu škole, skrenuti pažnju već nekom ko može! Ima toliko načina na koje možeš pomoći, a da ne ugroziš sebe, samo je stvar tvoje volje“, kaže Ognjen Nikolić, srednjoškolac iz Beograda.
U Mostaru i Bosni i Hercegovini, kampanju „Reaguj ljudski“ provodi nevladina organizacija Youth Power kao dio projekta „Promovisanje zdravijih životnih stiova među mladima u BiH osporavanje rodnih stereotipa“. Projekat je podržala Švicarska vlada i OAK Fondacija a implementira se uz podršku CARE International Balkans.
(Novasloboda.ba)

Modni trend: Patike od 890 eura



Neke patike su toliko omiljene i tražene, da ljubiteljima nije žao danima stajati u redu pred radnjom, ili na internetu za njih platiti i po nekoliko hiljada eura. Od kud dolazi ta manija?
Adidasov model Yeezy Boost 350, boje pijeska su patike, koje nosi američki reper Kanye West. Od 2014. godine dizajnira ih Adidas, a svaki novi plasman izaziva vanredno stanje na tržištu. Ovaj fenomen se već nekoliko godine ponavlja u SAD, a sada lagano osvaja i svijet.
Pri tome, oni najluđi kampuju pred radnjom, da bi ujutro bili prvi na redu. Zabilježeni su slučajevi gužve i pucnjave, a prije dvije godine, na različitim mjestima u SAD, upucana su dva petnaestogodišnjaka. Sve ovo je skoro za nepovjerovati u vremenima kad se skoro sve kupuje putem interneta.
Manija čekanja pred radnjama u zadnje vrijeme zahvatila je Evropu, a u Berlinu je pred Novu godinu zabilježeno preko 7 hiljada mladih u čekanju na red pred radnjom. Problem je što mnogi prodavci putem interneta „nabijaju” cijene, pa par patika kupljen po normalnoj cijeni nude po dvostruko višoj. Procjenjuje se da je prodajom patika ove marke u svijetu već napravljen biznis vrijedan preko šest milijardi dolara, a neki ga već upoređuju sa ilegalnim tržištem droge.
Cijena para ovih patika u normalnoj prodaji kreće se oko 890 eura, a na internetu su zabilježene cijene i od 3.190 eura.
Za nepovjerovati, za samo jedan par patika?
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)