Sonntag, 27. Mai 2018

Sardine u jatu





Zašto bi sardine samo u konzervi bile zbijene jedna uz drugu kad mogu i u jatu u moru? Pred obalama Moalboal na Filipinima svakog dana milioni ovih srebrenih riba formiraju sjajne podvodne oblake. Velika jata su omiljena atrakcija ronioca.
Postavlja se pitanje: zašto sardine plivaju u ovakvim formacijama?
To im pomaže da se zajednički odbrane od proždrljivaca. Tijelo ovako ogromnog izgleda tjera neprijatelje dalje od njih.
(express)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Previše otpada – Ostrvo se odmara od turista











Manila – od zemaljskog raja do smetljišta!
Zbog masovnog turizma, tokom kojeg godišnje na Filipine dođe oko 2 miliona turista, ostrvo iz snova po imenu Boracay, zbog problema sa odlaganjem smeća, više im ne stoji na raspolaganju. Osim tih problema, već godinama restorani, hoteli i prodavnice svoju kanalizaciju i fekalije izlijevaju direktno u more. Kako bi problem sa zaštitom okoline održali pod kontrolom, angažovano je 600 policajaca, koji će se u narednih šest mjeseci pobrinuti da niko od turista ne stupi na ostrvo.
Dok se Boracay na oporavi, a stvari donekle dovedu u red.
(express)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Kao sa druge planate (1)



U prirodnom parku Ischigualasto u argentinskim Andima malazi se „Cancha de Bochas“. Kao da je nekada na ovome mjestu igrana partija balota (boća), od čega i dolazi ime Bocha, sa ogromnim kuglama razbacanim po okolnom, ravnom terenu. Porijeklo nepoznato.



Vatna Jokull na Islandu je najveći glečer Evrope. Njegov led star stoljećima fascinira raznovrsnim bojama. Samo prilikom jedne šetnje kroz njegove pukotine čovjek dolazi u sumnju, na kojoj planeti se nalazi.



Vrata pakla otvaraju se u pustinji Karakum, barem to tako vide ljudi iz Turkmenistana, kako tamo nazivaju ovu ogromnu rupu na zemlji. Otvor na zemlji, u kome ključa metan gas barem izgleda tako, a pojavio se nakon bušenja obavljenih daleke 1971. godine, i od kada ovako tinja i plamti.



U dolini Badwater (Prljava voda) u kalifornijskim Dearh Valley sol se pobrinula da tlo dobije neobične forme. Inače, ovdje se radi o koritu nekadašnjeg jezera koje je pokrivalo čitavu dolinu.



Dallol u Etiopiji je najtoplije mjesto na svijetu. Kao da samo po sebi ne prijeti dovoljno opasno, uz to iz zemlje izvire kiselina i skuplja se u jednom neobičnom jezeru.



Rusko Bajkalsko jezero je od novembra do kraja marta okovano trajnim ledom. Kada jezero zaledi, na njegovoj površini formiraju se ledeni putevi.



Antelope kanjon u Arizoni nastao je proticanjem jednog potoka kroz porozno tlo. Ono što je interesantno, voda u tom potoku pojavljuje se danas vrlo rijetko, ili nikako.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Gigantski najmeštaj i domaće životinje











Interesantan potez jednog farmera u borbi protiv administracije: Vlasti su mu zabranile da na njegovoj livadi postavi nadstrešnicu za njegove konje. Srećom, na livadi nije bilo zabranjeno postaviti stol i stolice. Lijepo za pogledati, istovremeno sa puno stila, ali nije baš sve ni onako kako izgleda na prvi pogled, ili se piše po internetu...
Fotografije konja koji stoje na livadi ispod visokog stola i stolica pojavljuju se na internetu od juna 2003. godine. Njih obično prati priča kako se radi o ideji nekog farmera kome lokalne vlasti nisu odobrile gradnju nadstrašnice za životinje, uz istovremeno dobiveno odobrenje da na livadu može postaviti stol i stolice. Iako su fotografije stvarne, tvrdnja o džinovskom nameštaju koja je nastao kao način izigravanja zakona je ustvari jedna mala fikcija. Ogromni namješaj je napravljen sa dvostrukim ciljem, prvo da pruži sklonište životinjama, a drugo, služi i kao reklama za poslovanje vlasnika.
Kada je u časopisu "Time" 2003. godine objavljena fotografija namješataja i konjima ispod njega, uz nju je napisano slijedeće:“Tri konja pokušavaju se sakriti od kiše pod ogromnim stolom i stolicom na pašnjaku blizini mjesta Doellstaedt, na istoku Njemačke. Veliki baštenski nameštaj postavio je lokalni trgovac drvetom i stolar, u svrhu reklame svojih proizvoda”.
Nekoliko fotografija sa istim motivima snimljene u julu 2004. godine nose slične opise.
Uz sve to stoji i opis namještaja u kome se kaže da je stol visok oko 4 metra, a stolice 2,40 metara, tako da se konji mogu sasvim normalno kretati pod njima.
A da bi sve dobilo neke realniji izgled, barem gledano iz daljine, vlasnik je uz pomoć dizalice na stol postavio saksiju sa cvijećem, proporcionalnih dimenzija, što je upotpunilo sliku idile..
(expess)

(NovaSloboda.ba)

Negdje daleko: Poluostrvo Otago, Novi Zeland







Poluostrvo Otago je dugo 30 i široko 12 kilometara, a nalazi se na jugu Novog Zelanda i sastavni je dio obilaska Južne rute. Poluostrvo pripada gradskom području grada Dunedina i proteže se od centra grada u pravcu sjevera, i Tihom okeanu.

Nekada je poluostrvo bilo rub kratera ugašenog vulkana, koji je svojim erupcijama stvorio raznovrstan krajolik sa pelijepim pogledima na dolinu, zaliv, okean i luku Otego.
Od tada potiču i ove interesantne ogromne kugla, koje i danas stoje razbacane na samoj obali mora. Poluostrvo je nastalo tokom tri velike erupcije vulkana, prije 11 do 13 miliona godina,a centar erupcije je bo između današnjih mjesta Port Chalmeiras i Portobello. Vulkan je bio aktivan van mora, direktno na obali, koja je tada bila ravna, tako da je lava tekla u dva pravca prateći korito današnje luke Ortego. Nakon gašenja vulkana pojavili su se djelimično nježni i robusni pejsaž, kakvi su i danas. U početku je to bilo samo ostrvo, koje se vremenom povezalo sa kopnom. Danas se centar Dunedina nalazi tačno na tom mjestu.
U kasno popodne 24. februara 1770. godine na ovo mjesto je uplovio kapetan James Cook. On je odmah primjetio da se tu nalazi velika kolonija foka, a lovci na foke i kitove su ovdje pronašli bogato lovište. Lovac na foke John Boultbee bio je prvi koji je osnovao naselje i stanicu za lov, kako je to dokumentovano 1820. godine. Nakon toga braća Weller dolaze iz Sydneya 1831. godine i osnivaju stanicu za lov na kitove. Mjesto je i danas oznato kao Wellers Rock. Prvi škotski nasljenici su se ovdje naselili 1848. godine, sa ciljem lova na kitove.
Dolaskom Evropljana među Maore su došle i nove bolesti čime je njihova populacija postala još ugroženija. Oko 1848. godine na Otegu je bilo još oko 100 Maor, uz šokantne uslove života koji su tamo preovladavali.
Sa organizovanim naseljavanjen regiona Otago došlo je i do dramatične promjene životinjskog i biljnog svijeta na poluostrvu. Doduše teren je ostao kakav je i bilo, ali su šuma i zaliv prilagođavani za uzgoj krava i proizvodnju mlijeka. A šume, grmlje i domaće biljke pale su kao žrtve zbog pretvaranja u „egzotične“ pašnjake. Male farme za uzgoj krava i udruženja rasla su kao gljive poslije kiše. Prva mliječna kooperativa pojavila se 1871. godine, a veliki proizvođači mlijeka su već tada su Dunedin obezbjeđivali mlijekom i mliječnim proizvodima.
Na razmeđu vijekova na poluostrvo Otego dolazi sve više osoba koje traže odmor i slobodne aktivnosti, pa su u tu svrhu organizovana područja za odmor i rekreaciju Portobello, Broad Bay, Macandrew Bay i Hoopers Inlet. Oko 1914. godine uzgoj krava zamjenjuje uzgoj ovaca, što je donosilo više novca, a ceste i ulice su postale prohodljivije. Turizam za odmor je imao pozitivan uticaj na poboljšanje infrastrukture, a od mjesta za odmor vrlo brzo su nastala naseljena mjesta. Uz to je Macandrew Bay postao poznat po svojim jedriličarskim regatama. Lagano je i mjesto Otago postajalo interesantno mjesto za bolje stojeće ljudi. Najpoznatiji primjer za to je bankar William Larnach koji je 1871. godine izgradio jedini dvorac u istoriji na Novom Zelandu, tu se naselio sa svojom familijom, ali je zbog bankrota na kraju izvršio samoubistvo.
Od početka prošlog stoljeća, pa sve do danas, broj stalnih stanovnika je skoro nepromjenjiv, ali se zato broj turista i posjetilaca stalno povećava.
Poluostrvo se danas, kao i prije, koristi za poljoprivredu, ali je istovremeno i stambeni i turistički refugium sa visokim rejtingom u turističkom i obrazovnom svijetu.
(geo)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Samstag, 19. Mai 2018

Ručni rad, u pravom smislu te riječi



Pojam „ručni rad“ ovdje dobija dvostruki smisao. U jednoj manufakturi u Karačiju, u Pakistanu, jedan radnik, skoro dječak, sortira upravo napravljene gumene rukavice. Iza i ispod već gotovih rukavica narandžaste boje, stoje kalupi sive boje. Rukavice se izrađuju od mješavine lateksa i plastičnih materija, a na stalaže uza zid ostavljaju se dok se ne osuše.
Radnici, vrlo često djeca i maloljetnici, ovdje dobijaju dnevnicu u iznosu od 3,5 do 7,2 eura. Prosječna mjesečna plata u Pakistanu se kreće, preračunato, oko 125 eura.
(stern)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

Botswana: Više safarija od ovog ne može biti












Priroda od koje zastaje dah, posmatranje divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, bajkovita izolacija u afričkom grmlju, avantura.
Ko traži sve ovo, mora otići u Afriku, jer nigdje na svijetu nema više različitih životinjskih vrsta i netaknute prirode kao u Botswani, dragulju južne Afrike.
Naziv Botswana potiče od naroda Tswana, koji čini većinu stanovništva u ovoj zemlji između Namibije, Zambije, Zimbabvea i Južne Afrike. Zemlja koju karakterišu dvije suprotnosti: pustinja Kalahari i sliv Okavango, u kome se nalaze bezbrojne životinjske vrste, mnogo šuma i malih vodenih puteva koji obrazuju brojne lagune.
Unutrašnja zemlja u južnoj Africi slavi svoju 52. godišnjicu nezavnisnosti i danas je garant stabilnosti Afrike. Botswana važi kao druga najmirnija zemlja Afrike (iza ostrva Mautitius). Po indeksu razvoja UN, nalazi se ispred dvije velike sile ovog kontinenta, Južne Afrike i Nigerije.
Jedno putovanje u Botswanu najčešće počinje u glavnom gradu Gabrone, sa 230 hiljada stanovnika, što je desetina ukupnog broja stanovnika ove zemlje. Glavni grad skoro da ne nudi nikakve turističke atrakcije, stoga se neki malo duži boravak u njemu nema ni svrhe. Boravak u ovoj zemlji je bolje iskoristiti za posjetu prirodnih ljepota ove zemlje.
Nacionalni park Chobe je ime dobio po rijeci Chobe, koja dotiče iz Angole i formira sjevernu granicu ovog parka. Park je posebno poznat po velikim stadima slonova. Ovdje je 2009. godine izbrojano oko 120 hiljada slonova. Nažalost, oni ni tamo ne žive bezbjedno. U predjelu rijeke Savuti, mladi i poluodrasli slonovi tokom sušnog perioda često postaju plijen lavova.
Pored lavova u parku postoje i druge vrste proždrljivaca: obojene hijene, leopardi, divlji psi, a zatim zebre, žirafe i riječni konji.
Oko 200 kilometara južno od grada Kasane nalazi se močvara Savuti. Ovo područje sa rijetkom vegetacijom predstavlja pravu divljinu, a karakteriše je suha, vruća klima i vrlo hladne noći. Zbog pješčanih padina, ovoj regiji se može prići samo avionom, ili vozilima sa pogonom na četiri točka.
U kišnom periodu kada se pojavi trava, ovdje dolaze zebre, bivoli, gnui, antilope i žirafe. Posebno vrijedni pogleda su četiri hiljade godine stari crteži Bushmana na stijenama na brijegu.
Okavango delta je najveća unutrašnja delta na svijetu. Okavango dolazi sa visokih područja Angole, spušta se u pustinju Kalahari. Skoro čitav životinjski svijet Afrike može se susresti ovdje. Čak i veoma rijetki nosorozi su se vratili.
Let avionom iznad delte je skoro obavezan. Tek iz ptičije perspektive može se sagledati sva njena ljepota. U većinu smještaja i kampova može se doći jedino avionom. Drugi način dolaska je jednim  Mokoro čamcem. Tako se može elegantno susresti sa ljepotom glavnih rukavaca, pritoka, ili močvarnih područja sa papirusom i vodenim kojnima u travi. Trajno poplavljena područja pokrivena su trskom, vodenim smokvama i vodenim ljiljanima. Uz to, tu se nalaze pripandnici faune: vidre, nilski varani, krokodili, vodeni konji, vodene ptice kao što su marabu ili herba.
Jedan od doživljaja sa stilom je, kad se nakon prospavane noći nađete na doručku, a pored stola se pojavi jedan slon, ili uveče, iz bazena posmatrati i uživati u prekrasanom zalasku sunca. Sve to su neprocjenjivi doživljaji, koji, takođe, imaju svoju cijenu.
Pored životinjskog svijeta Botswana nudi niz prirodnih spektakala, kao što je Makgadikgadi, koji se satoji od čitavog niza veći ili manjih slanih jezera. To je najveće područje slanih jezera na svijetu.
U Botswani postoje dvije vremenske sezone, kišna od oktobra do marta, koje za jedno putovanje ima svoje mane, ali i prednosti, za što nema nekih opštih preporuka. Kišna sezona ima prednost jer je putovanje povoljije, jer, službeno, to je van sezone. Za orintologe je to glavna sezona, jer je tada većina ptica kod kuće. Ali također, to je najveća sezona za komarce.
Od maja do avgusta nema komaraca, ali može biti veoma hladno noću i prilično vruće tokom dana.
Za posmatranje životinjskog svijeta to je idealno vrijeme.
U stvari, ovo je jedno putovanje koje se stvarno isplati. Jer, bilo zimi ili tokom ljeta, Botswana svojim posjetiocima nudi niz iznenađenja. Tamo se doživljavaju momenti koji se nigdje drugo ne mogu doživjeti. Na primjer, boravak na rijeci, kad bezbrojne životinje na zalasku sunca dolaze
da ugase žeđ. Više životinja na jednom mjestu nema nigdje drugo.
(msn)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)