Montag, 6. Dezember 2021

Na putu na pazar

 


Svakog ponedjeljka i petka ljudi sa Haitija od ranih jutarnjih sati stoje na graničnom prijelazu u Ouanamintheu prema Dominikanskoj Republici i čekaju da budu primljeni.

Granicu u mnogo bogatiju susjednu državu smiju prijeći samo u ova dva dana bez vize i kontrole. Njihovo cilj je sedmična pijaca u malom dominikanskom gradu Dajabón, gdje uglavnom prodaju povrće, banane i tekstil.

U pazarnim danima tamo se nađe i do 30.000 ljudi.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Karađozbegov hamam u Blagaju

 





(građevina o kojoj se malo zna)

Lokacija

Pristup objektu Karađoz-begovog hamama u Blagaju kraj Mostara je sa jugoistočnog odvojka puta Mostar-Blagaj prema Karađoz-begovom mostu na rijeci Buni. Objekat je smješten uz samu rijeku Bunu, 20-ak m sjeveroistočno od Karađoz-begovog mosta, (po izvornom spisu, vjerovatno kasnije nazvan Lehin most). Nalazi se na lokaciji koju obuhvata k.č. 1345, broj zk. uloška 1053, posjedovni list broj 633, k.o. Blagaj, općina Mostar – Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine.

Pristup objektu je sa zapadne strane. Podužna osovina objekta je u pravcu istok-zapad, paralelno sa rijekom Bunom.

Historijski podaci

Pod vođstvom Ahmed-vojvode osmanska vojska je zauzela Blagaj poslije 3. juna 1466. godine (Šabanović, 1982, 44). U isto vrijeme osvojena je sjeverna Hercegovina.

Zauzimajući Blagaj, Osmanlije nisu zatekle veće i jače podgrađe. U popisu iz 1477. godine o njemu se govori kao o selu sa nekoliko kuća u kojem je smještena posada. Podgrađe je tad naseljavalo šest domaćinstava, odnosno tridesetak stanovnika. Kako je stari grad izgubio stratešku važnost, broj se stanovnika u podgrađu povećavao, tako da u 17. stoljeću Blagaj ima 170 kuća. Prolazeći kroz Blagaj 1664. godine, Evlija Čelebija zatiče pet mahala sa 450 kuća (Čelebija, 1996, 459). Godine 1737. izvršena je ćefilema (jamčenje) u četiri blagajske mahale. Tom prilikom upisano je 136 muškaraca sposobnih za rat, od kojih je 14 krišćana. Pretpostavlja se da je te mahale nastanjivalo 130 domaćinstava sa približno 650 stanovnika.

Novo naselje Blagaja nastalo je uz tri vodena toka: uz Suhi potok u Harmanu, uz Suhi potok u Galičićima, te uz koridor rijeke Bune, odnosno saobraćajnice iznad njega. Kako je još Čelebija zamijetio, formirano je pet mahala: Carska, Hasan-agina ili Donja mahala, Dol, Bunsko i Galičići, dok su posebno vođene mahale Podgrađe, Kosor i Tvrđava, kao zasebna teritorijalna jedinica (Hasandedić, 1997, 15).

U središnjem dijelu naselja, u Carskoj mahali, nastala je čaršija, trgovačko-zanatski centar naselja. U istoj mahali, uz obale rijeke Bune, podignut je krajem 16. stoljeća hamam.

Na razvoj arhitekture utjecao je i religiozni osjećaj. Muslimani su dužni, pored svakodnevnog obrednog pranja (abdest), da najmanje jednom sedmično operu i cijelo tijelo. Za te potrebe grade se po svim muslimanskim domovima kućne banjice, a po gotovo svim naseljima javna kupatila ili hamami. Hamami su u Bosni i Hercegovini građeni kao javne zadužbine vakifa; njihova upotreba, način upravljanja sa njima i sa prihodima koji budu stečeni upotrebom hamama utvrđivani su vakufnamom ili zakladnicom.

Karađoz-begov hamam u Blagaju je sagrađen krajem 16. stoljeća, nešto iza 1578. godine, iz sredstava Karađoz-begovog vakufa. Po svom tlocrtnom rješenju, pripadao je dvostrukim (čifte-hamami) hamamima. Napušten je poslije kuge koja je ovim prostorima harala 1814. godine (H. Kreševljaković, Banje u BiH, str. 101).

Kao svi vakufski objekti i hamami su se svake godine izdavali pod kiriju javnim nadmetanjem. Svaki hamamdžija je imao svoj namještaj, dok je vakuf bio dužan vršiti sve popravke.

Osoblje u hamamu su činili hamamdžija (upravnik hamama i blagajnik), peštemaljdžija (osoba koja se je brinula o stvarima potrebnim za kupanje), tallak (osoba čiji je glavni posao bio masiranje, ali i kupanje i otiranje posjetilaca ako su oni to tražili), ćulhandžija (ložač u hamamu) i kahvedžija (osoba koja je pravila kahvu i pripremala nargile).

Podaci o vakifu Zaimu hadži Mehmed Karađoz-begu

Zaim hadži Mehmed-beg je rodom iz Bijelog Polja, 12 km sjeverno od Mostara. U Mostaru je poznat kao Karađoz-beg. Iz njegove vakufname saznajemo da je imao tri sina, a iz natpisa na džamiji da je bio brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od 1549. do 1574. godine. Karađoz-beg je umro u Mostaru oko 1564. godine gdje je i sahranjen u haremu svoje zadužbine, Karađoz-begove džamije.

Karađoz-beg predstavlja najvećeg dobrotvora ne samo Mostara već i Hercegovine. U svojoj zadužbini je ostavio: džamiju, medresu, mekteb, imaret, musafirhanu i han u Mostaru; most, mekteb i han u Konjicu; mekteb i han u Potocima kod Mostara; most na Buni, dva mosta na Lištici; i han u Čičevu. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen je kasnije i jedan hamam u Blagaju kod Mostara.

Za izdržavanje svojih zadužbina Karađoz-beg je ostavio i 42 dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana (kožara) blizu imareta, 14 mlinica i 4 stupe (selo Kešpolje i izvor Bune), nešto zemlje i 300.000 osmanskih dirhema (H. Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, 2000, str. 13-14).

Izvor : Zavod za zaštitu kulturnih i nacionalnih spomenika Mostar

Snimci:Emica Redžić Muftić

(Emica/cidom/20211206)


Sonntag, 5. Dezember 2021

Na krovu Hercegovine - Dubočani

 

Dubočani i kanjon Rakitnice

Dubočani, kasna jesen

Dubočani, ljeto

Grušačko polje i pogled na Lukomir, u daljini

pogled sa Visočice na Lukomir



Lukomir

Lukomir

Lukomir, sa Visočice

Lukomir

(prenešeno sa facebook stranice Belmin Špago)


Upoznajmo jedno malo romantično selo u Hercegovini kod Konjica...

Fotografije: Salko Halilović. Hvala Ti Salko na ovim fotografijama, pomogao si nam da otkrijemo ovo malo selo i uživamo u njemu...

Selo Dubočani smješteno je na desnoj obali rijeke Rakitnice (desne pritoke Neretve) nekoliko kilometara od njenog ušća u Neretvu, u općini Konjic. Dubočani se nalaze na nadmorskoj visini od 624 m. Naziv su mu dali starosjedioci prema ishodištu njihovih predaka iz plemena Kričke, koji su tu doselili iz sela Dubočica (danas u oblasti Pljevlja u Republici Crnoj Gori).

U kotlini, omeđenoj visovima: na sjeveru Vranske stijene (1,292 m), na jugu Čepa (1,008 m), na zapadu Krnjača (1,000 m) i na istoku kanjon rijeke Rakitnice iznad kojeg se uzdiže brdo Vrsa (1,542 m) i iza kojeg se proteže Grušačko polje (1,400 m)...

Od centra Konjica udaljeno 11,61 km vazdušne linije u pravcu jugoistoka.

U spomenutom naselju, na lokalitetu Ravnice evidentirana je nekropola sa 49 stećaka.

Ova nekropola sa stećcima po brojnosti nadgrobnika pripada manjoj zajednici koja je živjela na tom području. Po smještaju ovakvih nekropola mogu se pratiti procesi.

Na periferiji nekropole nazire se neznatno izdvajanje pojedinih grobova, što se očituje prelazom izrade stećaka sa jednostavnijeg oblika – sanduka, na složeniji oblik – sljemenjak. Inače, nekropolu čine 4 ploče, 44 sanduka i 1 sljemenjak. Stećci su poredani u nizove od sjeverozapada ka jugoistoku, a orijentisani su u pravcu jugozapad – sjeveroistok.

Dubočani se u turskim popisima spominju veoma rano, već 1477. godine.

(Faruk Podrug/20141204)

Pobjeda Rođenih na Koševu

 







tabela nakon 19. kola Premijer lige,
bez - 3 boda kazne Veležu,
preuzeto sa stranice kicker.de


Velež je na Koševu slavio protiv Sarajeva. Rođeni su bili bolji u svim elementima igre i došli do nova tri boda, u inat grobara bh fudbala, oličenih u rukovodstvu FS BiH.


Premijer liga BiH, 19. kolo

Sarajevo – Velež 0:2 (0:2)

Stadion: Asim Ferhatović Hase.

Gledalaca: 1.000.

Sudija: Bandić Antoni (Grude).

Žuti kartoni: Oremuš, Dupovac, Šabanović, Velkoski (Sarajevo), Bogdanović, Drina, Isić, Vehabović (Velež).

Crveni karton: Šabanović (Sarajevo).

Strijelci: 0:1 - Anđušić (9), 0:2 - Zajmović (17p).

Sarajevo: Dizdarević; Lazić (30. Šabanović), Kurdić, Dupovac; Oremuš (61. Ramić), Đokanović (61. Kobiljar), Palić (30. Varešanović), Pidro; Velkoski, Bagarić, Cmiljanić (73. Ahmetović). Trener: Goran Sablić.

Velež: Bogdanović; Ćosić, Isić, Zeljković, Radović; Drina (59. Hasanović), Radovac, Džanković (33. Cvijanović), Peco (74. Brandao), Anđušić (74. Vehabović); Zajmović (59. Dejanović). Trener: Feđa Dudić.


Po izuzetno teškom terenu stadiona Asim Ferhatović Hase, Velež je pobijedio FK Sarajevo rezultatom 2:0 i tako krenuo ka gornjem dijelu tabele. Pitanje pobjednika je bilo riješeno u prvom poluvremenu utakmice kada su Rođeni postigli dva gola i onemogućili Bordo tim da im napravi ozbiljnije probleme, te tako došli do velike pobjede protiv jednog od najvećih rivala. 

Sarajevo je očajno otvorilo utakmicu na stadionu Asim Ferhatović Hase, pa je Velež opasno zaprijetio već u trećoj minuti susreta. Anđušić je centrirao, a Drina šutirao glavom, no lopta se od Đokanovića odbila u korner nakon kojeg nije bilo opasnosti po domaće. Minutu kasnije dalekometni udarac Džankovića je otišao preko gola Dizdarevića da bi u sedmoj minuti Velkoski pokušao sa centra igrališta uhvatiti Bogdanovića na spavanju, ali je loše šutirao i ostalo je 0:0. 

Rođeni su u devetoj minuti došli do vodstva. Radovac je sjajno uposlio Pecu koji je centrirao sa lijeve strane, a Anđušić pogodio glavom protiv svog bivšeg kluba. Šest minuta kasnije jedanaesterac za Velež i to poslije prekršaja Oremuša nad Radovićem. Siguran realizator najstrožije kazne bio je Dženan Zajmović za ogromnu prednost mostarskog sastava. U 18. minuti susreta prvo uzbuđenje ispred gola Bogdanovića, no udarac Cmiljanića je otišao pored desne stative.

Dvije minute kasnije velika prilika za Sarajevo, no udarac Bagarića je završio na stativi gola Bogdanovića da bi potom golman Rođenih odbranio udarac Oremuša nakon centaršuta Pidre. U 29. minuti velika šansa za Rođene. Anđušić se poigrao sa Pidrom i onda šutirao, no njegov udarac je odbranio Dizdarević. To je natjeralo Gorana Sablića da napravi dvostruku izmjenu već u 30. minuti susreta. Igru su napustili Lazić i Palić, a na teren su ušli Varešanović i Šabanović. 

Cmiljanić je u 31. minuti glavom šutirao pored gola da bi potom Dizdarević stigao do lopte prije Pece koji je bio u dobrom prodoru. Igrao se 35. minut kada je Cmiljanić bio u jako dobroj situaciji, no šutirao je pored gola što je bilo posljednje uzbuđenje u prvom dijelu, te se na odmor otišlo pri rezultatu 2:0 za Velež. U nastavku smo vidjeli puno lošiju predstavo nego u prvom poluvremenu, te nismo uspjeli zabilježiti ozbiljniju priliku, Velež je mirnom i kvalitetnom igrom sačuvao prednost iz prvog dijela, te došao do velike pobjede.

(sport)


Pupavac, ptica godine

 


Odvažnim manevrom leta, ovaj pupavac (Upupa epops) hrani svoje mlade u šupljini drveta. Karakteristična perjanica čini pticu selicu nezamjenjivom.

Njemački savez za zaštitu prirode ga je pupavca proglasio pticom godine 2022.

U dječjoj pjesmi "Ptičja svadba" pupavac dovodi "mladu sa saksijom".

Možda joj to nije bilo bašdrago: ženke i mladi pupavci mogu izlučivati sekret jakog mirisa - otuda i izraz »smrdi kao pupavac«.


Uz temu:

Pupavac (Upupa epops) je šarena ptica koja živi na širokom području Evrope, Azije i Afrike, poznata po svojoj karakterističnoj ukrasnoj kruni. Jedini je živi predstavnik familije Upupidae. Jedna ostrvska vrsta - džinovski pupavac sa ostrva Sveta Helena je izumrla, dok se pupavac sa Madagaskara ponekad izdvaja u posebnu vrstu. Naš naziv "pupavac", kao i engleski "hoopoe" i latinski "upupa" su onomatopejski nazivi.

Pupavac je najpoznatiji po svojoj karakterističnoj ukrasnoj kruni koju nose oba pola. Obojen je smeđe-narandžastom bojom sa crno-bijelim prugama po leđima i krilima nalik zebrinim, koje se uklapaju u pozadinu, kada ga posmatrate iz daljine.

Srednje je veličine, 25-32 cm dužine, sa rasponom krila 44-48 cm i težinom od 46-89 g. To je krajnje posebna ptica sa dugim, tankim i zašiljenim kljunom koji je crn sa sivosmeđom osnovom. Pojačana mišićavost glave omogućava otvorenost kljuna prilikom bušenja tla. Pupavac ima široka i zaobljena krila sposobna za jak let. Krila su veća kod severne populacije selica. Imaju osoben talasast let, poput leta velikog leptira, omogućen poluzatvorenim krilima pri kraju svakog zamaha ili kratkog niza zamaha.

Cvrkut pupavaca je trosložan "up-up-up" na osnovu čega je ptica i dobila ime. Drugi zvukovi koje pupavac proizvodi su škripavo graktanje i zviždanje. Šištajući zvuk proizvode ženke tokom ležanja na jajima kada ih hrane mužjaci.

Pupavci se često sunčaju šireći krila i rep i zabacujući glavu. Takođe su skloni valjanju u prašini ili pjesku.

Ishrana im se sastoji od insekata, ali hvataju i sitne gmizavce i žabe kao i sjemenke i voće. Samostalno tragaju za hranom po tlu. Ponekad love u letu u potjeri za rojevima insekata kada ih njihova snažna krila čine brzim i okretnim. Češće pak obilaze otvorena područja zastajući da bi zabili kljun u tlo. Larve insekata i podzemne zrikavce otkrivaju kljunom a zatim iz izvlače kljunom ili iskopavaju snažnim kandžama. Insekte love i na površini tražeći ih kljunom po gomili lišća, podižući kamenje ili otkidajući koru drveća. Uobičajeni jelovnik sastoji se od cvrčaka, skakavaca, raznih tvrdokrilaca, uholaža, cikada, stjenica i mrava. Krupniji plijen udaraju o zemlju, ili o kamen, kako bi ih ubili ili uklonili nesvarljive delove poput krila i nogu.

Pupavci su osobene ptice i zauzimaju posebno mjesto u narodnom predanju i kulturi ljudi u većem dijelu područja gdje žive. Tome je pridonjela i njihova osobina da se često gnijezde u blizini ljudi.

U Drevnom Egiptu smatrani su svetim a u Persiji simbolom čednosti.U Islamu je zabranjeno ubijati ovu životinju, zabrana je došla od Božijeg poslanika Muhammeda sallalahu alejhi we seleme. U Bibliji su navedeni među životinjama koje su neukusne i ne bi trebale da se jedu. U većem dijelu Evrope smatrani su lopovima a u Skandinaviji predznacima rata. U estonskoj tradiciji snažno su povezani sa smrću i podzemnim svijetom, a njihova pjesma smatrala se zloslutnom. U Egiptu su naslikani na zidovima grobnica i hramova.

Ishrana pupavaca sastoji se od mnogih insekata štetočina za usjeve npr. četnih prelaca. Zbog toga su zakonom zaštićeni u mnogim zemljama.

(spiegel)

(NovaSloboda)



O ptici Hudhud...

Hudhud je veoma čudna i neobična ptica. U našem jeziku se za ovu pticu nerijetko upotrebljava i naziv pupavac.

Pupavac, ili hudhud je malena ptica interesantnog izgleda, a još intereantnijeg ponašanja. Na glavi hudhuda se nalazi krijesta koju spušta i podiže, ovisno o situaciji: da li je zadovoljan, da li vreba opasnost i slično.

Noge su mu malene i teške, a na njima se naročito ističu upečatljive pandže.

Iako većina ptica leti, a tlo koristi za odmor i za prehranu, hudhud radi upravo suprotno.Premda su mu data krila on, kao u inat drugima, uglavnom hoda. Štaviše, tako je brz da svoj plijen doslovno “ganja”, što je veoma čudno, jer ima izuzetno kratke noge.

Većina ptica savija gnijezda, uglavnom u krošnjama drveća. Time svoje potomke štite od grabežljivaca, a i same prebivaju na mjestu s kojega mogu lakše posmatrati okolinu. Hudhud, radi upravo suprotno. On skoro da uopće ne savija gnijezda, kao da ga to ne interesira. Kada baš mora, hudhud gnijezdo pravi u već gotovim, korištenim, dupljama drveta ili rupama u stijenama, ne pridajući puno pozornosti izgledu samog gnijezda. Kada neka ptica grabljivica krene napasti hudhuda, on, kao da ga baš briga, jednostavno legne na zemlju, ispruži krila i noge, kljun skroz prema gore podigne i tako ostane ležati. Kao da veli:“Ma evo, ubij me, šta je?” To je veoma neobično, jer svako od nas, kako ljudi tako i životinje, kada je ugrožen slijedi instikt za preživljavanje kojim nastoji otjerati opasnost koja mu izravno ili neizravno prijeti. Ali, hudhud je kao što smo već i rekli, posebna ptica. Ono što je najinteresantnije, ova njegova metoda je veoma djelotvorna, jer mu to ponašanje najčešće i spasi život.

Hudhud ima veoma lijep glas i pjeva melodijom velike ugodnosti.Rijetko se viđa u jatu. Uglavnom je sâm, hoda zemljom umjesto da leti, trči za crvima, i, uprkos tome da nema pošteno ni doma, ni druge, on – pjeva!Ipak, pokadkad se može vidjeti kako leti sa svojom drugom (ženkom), non-stop uz nju. Pjesmom joj ašk (ljubav) svoj iskazuje. Hudhud ima sposobnost da prepozna, čak sa velikih nebeskih visina, mjesta na kojima se nalazi voda, pa svojim kljunom udara od tlo pod kojim se nalazi voda kako bi ga označio.

U islamu, ova neobična ptica se spominje u časnom Kur'anu, u suri An-Naml (Mravi), gdje se kaže da je, u prenesenom značenju, hudhud djelovao kao mali pomoćnik poslanika Sulejmana a.s., donosći vijesti o mjestima gdje nije bilo vjere i čineći davu (širenje vjere). Postoji i vjerodostojan hadis u kojem se zabranjuje ubijanje ove, uistinu, neobične ptice.

Hasan Kafija Pruščak

Hasan Kjafija Pruščak - O ptici HUDHUD (hkp.edu.ba)


Hasan Kafija Pruščak (Prusac, 1544 – Prusac, 9. oktobra 1615) bio je bošnjački filozof, teolog, biograf i historičar. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi bin Turhan bin Davud bin Jakub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi. Kafija je njegovo književno ime, dok ez-Zibi (lokalitet u neposrednoj blizini današnjeg Bugojna), el-Akhisari (Pruščak) i el-Bosnevi (Bošnjak) predstavljaju oznake njegove zavičajne i etničke pripadnosti.

Rođen je 1544. u Pruscu, nedaleko od Donjeg Vakufa. Studirao je u Istanbulu punih 9 godina, a 1583. imenovan je za kadiju prusačkog kadiluka. Napisao je najmanje 17 djela iz različitih oblasti i disciplina.

(spagos)

Samstag, 4. Dezember 2021

Mostar Kultur Punkt...

 






...osnažuje lokalnu scenu ulične umjetnosti

U Mostaru je ove sedmice počeo konceptualni program “Mostar Kultur Punkt”, koji Udruženje Rezon, zvanična platforma Street Arts Festivala Mostar, sprovodi uz prijateljsku i partnersku podršku Goethe-Instituta u BiH, u okviru projekta IchBiH.ba, koji ima za cilj promociju njemačke kulture i jezika kroz podršku lokalnim inicijativama u BiH.

“Za čitav ovaj konceptualni program poslužili smo se primjerom Berlina, imajući u vidu da je period neposredno prije i nakon pada Berlinskog zida bio krucijalan u stvaranju street art kulture”, rekla je Maja Rubinić, jedna od organizatorica Mostar Kultur Punkta i Street Arts Festivala Mostar.

Realizacija aktivnosti koje su planirane u sklopu ovog programa počela je na Mural Punktu u Zagrebačkoj ulici, gdje lokalne umjetnice i organizatorice Mostar Kultur Punkta i Street Arts Festivala Mostar, Iris Ivković i Karla Ćosić, sa sarajevskim umjetnikom Benjaminom Čengićem oslikavaju mural. Ovo je njihov prvi samostalni mural ovako velikih dimenzija, te im je Benjamin velika podrška. Prve reakcije su izuzetno pozitivne, a susjedi već smišljaju potencijalne buduće aktivnosti koje bi uljepšale ovaj dio grada.

U isto vrijeme, na KulturStadt Punktu u Srednjoj školi likovnih umjetnosti „Gabrijel Jurkić“# Mostar učenici i učenice profesora Darija Pehara imali su priliku da slušaju predavanje o uličnoj umjetnosti renomirane umjetnice Jane Danilović. Prisutni su se upoznali sa osnovnom terminologijom u uličnoj umjetnosti, te su im predstavljene i vrste tehnika i kako ih mogu prepoznavati. Narednih dana, učesnici i učesnice radionice će sa profesorom Peharom i lokalnom umjetnicom Majom Rubinić raditi na vlastitim umjetničkim djelima, koja će biti svojevrsne interpretacije već postojećih djela njemačke street art scene. Nakon završetka svojih radova, učesnici će ih aplicirati u javnom prostoru.

Tokom , zainteresovani će imati priliku da u subotu,  4. decembra posjete Musik Punkt u Klubu 27 u MC Pavarotti sa početkom u 20,30 sati. Gostovaće DJ Tijana ILLMN iz Banje Luke uz lokalnu podršku Ploggena, koji će sve prisutne provesti kroz muzičko istorijsko putovanje elektronske muzike i time doprinijeti osnaživanju elektronske muzičke scene i umreživanju lokalnih DJ-eva.

Jedan od pionira bosanskohercegovačke grafiti i hip-hop scene, Frenkie aka LACK, gostovaće na Graffiti Punktu u nedelju, 5. decembra u OKC Abrašević sa početkom u 20 sati. Slušaće se “Priče sa zidova”. Ovim događajem će se publika u Mostaru i šire upoznati sa grafiti kulturom, njenim temeljima na našim prostorima i izazovima sa kojima se suočava i koje prevazilazi. Razgovor će voditi Sabina Maslo, jedna od organizatorica Mostar Kultur Punkta i jedna od osnivačica Street Arts Festivala Mostar.

Foto: Antonio Radić

(NovaSloboda.ba)


KulturStadt Punkt je takođe u pogonu!

U saradnji sa Srednja škola likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića, Mostar održana je radionica o uličnoj umjetnosti. Renomirana umjetnica Jana Danilovic je učesnike radionice upoznala sa osnovnom terminologijom u uličnoj umjetnosti, te su im predstavljene i vrste tehnika i kako ih mogu prepoznavati.

Narednih dana, učesnici i učesnice radionice će sa profesorom Peharom i lokalnom umjetnicom Majom Rubinić raditi na vlastitim umjetničkim djelima koja će biti svojevrsne interpretacije već postojećih djela njemačke street art scene. Nakon završetka svojih radova, učesnici će ih aplicirati u javnom prostoru i time doprinijeti streetart sceni u Mostaru.


Mural Punkt je aktivan!

Prošetajte do Zagrebačke ulice da uhvatite na djelu naše umjetnice Iris i Karlu, ujedno i organizatorice festivala, koje prvi put oslikavaju ovako velik mural uz ogromnu podršku poznatog streetart umjetnika Benjamina Čengića.

Pogledajte kakva je atmosfera na skelama Mural Punkta.

Antonio Radić - Grob

Supported by: Goethe-Institut Bosnien und Herzegowina

(Street Arts Festival Mostar)




Velika seoba











Velika seoba životinja je jedan prirodni spektakl i vrlo bitna stvar za eko sistem nacionalnog parka Serengeti u Keniji.


Više od 1,3 miliona gnua kreću se svake godine kroz Serengeti. Ovaj spektakl nije samo pogled koji ostavlja bez daha, nego i važna stvar za životne tokove čitavog života u istočnoj Africi.

Kretanje gnua svake godine pratevbrojni fotoreporteri, kao i hiljade turista, a stručnjaci govore o ličnim, naučnim, ekološkim i kulturnim izazovima u čitavom regionu, čijoj osjetljivoj strukturi prijeti gubitak ravnoteže.

Serengeti i njegov životinjski svijet su za kenijske naučnike “Simboli ponosa”. Ipak, mnogo toga bi uskoro moglo biti nepovratno izgubljeno.


Gnui galopiraju u potrazi za vodom i svježom travom preko nasipa rijeke Mara. Oni se u toku godine kreću iza regionalnih kišnih padavina. Stado se kreće u smjeru kazaljke na satu od Tanzanije prema Keniji i ponovo nazad. To je najveća seoba životinja u čitavom svijetu.

Prije nego što krenu u seobu, svakog februara se sakupljaju zajedno sa velikim stadom zebri u stepskom području sa kratkim raslinjem, na južnoj granici Serengeti Nacionalnog parka u Tanzaniji, gdje se napasaju i dobijaju njihove mlade. Svake godine se ovdje rađa preko pola miliona mladih.

Ovakvo kretanje na visoravnima istočne Afrike odvija se više hiljada godina. U svom kretanju, stada nemaju nikakvog vođu, a u orjentaciji im pomažu lokalni putevi. Oni ustvari imaju neku vrstu kolketivnog pamćenja na prethodne rute. Pri tome se okupljaju u ogromna stada, okruženi manjim grupama, koje se odvajaju u potrazi za travnjacima.

Tjerani glađu i praiskonskim i nagona za kretanjem naprijed, trče rog uz rog, papak uz papak. Njihova muskulatura je sposobna za to, a mogu se kretati i do pet dana bez vode. Ako po mirisu osjete lava ili geparda u blizini, stado se za tren oka rastrčati uokolo.

(NatGeo)

(NovaSloboda.ba)