Jednom u životu - Posjeta Nacionalnom parku Arches

 

Nestao je preko noći. Godine 2008, Zidni luk, visok 20 metara i širok jedanaest metara, srušio se, tek tako. Pejzaži zapadnog dijela SAD, sa svojim kanjonima i visoravnima, kamenim iglama i kamenim labirintima, izgledaju kao da su okamenjeni zauvijek. Ipak, na njih neprestano djeluju vjetar, voda i vrijeme.

U konačnici, svi lukovi u Nacionalnom parku Arches su "privremene pojave" podložne silama gravitacije i erozije, piše Služba nacionalnih parkova. Ali ne brinite, moći ćete im se diviti još neko vrijeme, uostalom, u parku ih ima skoro 2.000.

Najpoznatiji su elegantni Delikatni luk, milion puta zabilježen na fotografijama pri zalasku sunca, Pejzažni luk, koji se proteže na više od 90 metara, ili Dvostruki luk, kulisa za uvodnu scenu u filmu "Indiana Jones i posljednji križarski rat". Ova zemlja čuda nastala je zato što su različiti slojevi pješčenjaka prvo presavijeni u rebra, a zatim erodirani kišnicom različitim brzinama, proces koji se nastavlja kap po kap – pogledajte Zidni luk – što je 1950-ih dovelo do pomalo lude ideje o očuvanju barem Delikatnog luka plastičnim premazom.

Veća prijetnja ovih dana je čovječanstvo, bilo u obliku masa posjetilaca koji hrle u park u blizini grada Moaba u Utahu, ili u obliku masovnih otpuštanja uposlenika nacionalnog parka od strane američke vlade.

Kad bi „Three Gossips“, „Tri trača“ – kamena formacija u parku koja podsjeća na tri figure koje razmjenjuju tračeve – mogle govoriti, sigurno bi imale voje mišljenje o ovome.

(sdz)

(spagos)

Valle de Ordesa - Europski Grand Canyon

 

Glečeri i vode Rio Arazasa urezali su se gotovo 1.000 metara duboko u krečnjak i dolomit, formirajući moćnu dolinu Valle de Ordesa u španskim Pirinejima.

Dva koraka naprijed, jedan korak nazad, dva koraka naprijed, jedan korak nazad. S teškim ruksacima, moj prijatelj i ja se mučimo uz šumsku padinu prekrivenu šljunkom i kamenjem. Čak i dolje u dolini, znakovi su nas upozoravali: odron kamenja, opasnost od pada, samo za iskusne penjače. Pa onda.

Penjemo se oko 600 metara uzbrdo i konačno, zadihani, izlazimo iz šume na sunce, na visoravan s planinskim cvjetnim livadama i ograđenim balkonom za razgledanje. A još nismo ni na vrhu. Iznad nas, okomite stijene i dalje se uzdižu prema nebu, ne obazirući se na naše napore.

Pogled je već ovdje veličanstven. Siva klisura Valle de Ordesa, vrhunac našeg trosedmičnog putovanja u Pirineje, otvara se široko i moćno. Glečeri i vode Rio Arazasa urezali su gotovo 1.000 metara duboko u krečnjak i dolomit, stvarajući ono što je vjerovatno najspektakularnija dolina u Evropi: zeleni kanjon u kojem rijeka formira kaskade i vodopade prije nego što nježno meandrira kroz livadnu dolinu, s pogledom na vrhove visoke tri hiljade metara poput Monte Perdida na granici s Francuskom.

Pejzaž je proglašen nacionalnim parkom 1918. godine, a UNESCO-vim mjestom svjetske baštine 1997. godine. Ipak, umorno smo se osmjehnuli kada smo pročitali poređenje u planinarskom vodiču: „Španski odgovor na Veliki kanjon.“ Pomalo kockanje s visokim ulozima, pomislili smo. I sada stoje, pomaknuto, na rubu ponora, kao dva sićušna mrava, rastrgana između zaprepaštenja pred ogromne kamene stepenice klisure i užasa gledanja u dubinu. Zidovi kanjona nasuprot su toliko udaljeni da ljude tamo možete vidjeti samo dvogledom. Iscrpljeni, srušimo se na padinu i raspakujemo naš piknik, uvijek pazeći da se bijeli kruh, boca vode i sir Manchego ne otkotrljaju. Samo nekoliko metara ispred nas spušta se pola kilometra u dubinu

Pirineji su nas učinili poniznima, a ta poniznost se osjeća kao posebno duboki mir. Sa svakim danom koji prolazi, sve smirenije prihvatamo ono što ne možemo promijeniti: često preduge dnevne uspone do kolibe, žuljeve na stopalima, gubljenje u magli. Grmljavinske oluje, vrućina, obadi. I mnogi nedostižni vrhovi kojima se divimo izdaleka dok puzimo poput mrava kroz moćne planine.

Kako doći: Poniznost je također oblik mira, otkrivamo, dok se odmaramo na litici iznad moćne španske doline. Iznad nas, kamene zidine se protežu prema nebu, potpuno ne obazirući se na naš trud.

Ljeti: "Ordesa autobus" vozi od Torle do parkinga Padrera de Ordesa, što je najlakši način za ulazak u klisuru.

Mještaj: Vila de Torla ima udobne sobe, bazen i terasu s panoramskim pogledom. Dvokrevetna soba od 65 eura.

(stern)

(Novaloboda.ba)

Prije 28 godina - Mašina pobjedila čovjeka

 

To je bila njegova najkraća partija – i poraz koji je ušao u historiju: Kada je Rus Garry Kasparov poražen od strane IBM-ovog računara Deep Blue nakon 19 poteza u New Yorku 11. maja 1997. godine, računar je prvi put dobio cijeli meč protiv aktuelnog svjetskog šahovskog prvaka. Teško je mogao sakriti koliko ga je to pogodilo. Već 1985. godine, na jednom turniru je dokazao koliko samouvjereno može da se takmiči sa mašinom. U to vrijeme je igrao protiv 35 računara istovremeno i pobijedio. Ali Deep Blue je bio novi izazov. Kasparov se prvi put takmičio protiv šahovskog računara u Filadelfiji 1996. godine. Kasparov je osvojio turnir – ali ga je računar prvi put u jednoj partiji porazio.

Revanš iz 1997. godine imao je za cilj da mu vrati čast - i završio se katastrofalno. IBM je učinio sve što je mogao da zadivi svijet šaha umjetnom inteligencijom. Za Deep Blue, programeri su analizirali hiljade master igara kako bi pronašli potez koji će najvjerovatnije pobijediti protivnika. Na kraju, računar je pregledao 200 miliona mogućih pozicija u sekundi.

Nakon poraza, Kasparov je posumnjao da su računaru u igri pomogli programeri. Tek je 2017. godine povukao optužbu za prevaru. IBM je objavio zapisnik žestoke borbe između čovjeka i mašine. Kasparov je morao priznati da je inferioran u odnosu na nju.

(welt)

(spagos)

Velež izgubio od Borca

 

FK Borac Banja Luka – FK Velež Mostar  1:0

Stadion: Gradski stadion Banja Luka
Gledalaca: 3500
Glavni sudija: Elvedin Topuzović (Tuzla)
Strijelci: 1:0 Despotović (24’)
Žuti kartoni: Hiroš (Borac), Srećković (Velež)

FK Borac Banja Luka: Šiškovski, Maijers, Zorić, Nikolov, Hiroš (Vranješ 76’), Herera, Rogan, Čavić (Kvržić 68’), Carolina, Kulašin, Despotović (Keranović 89’).
Trener: Mladen Žižović

FK Velež Mostar: Hadžikić, Halilović, Pršeš, Lohan, Haskić, Savić, Pidro, Šarić, Išasegi, Srećković (Kuko 86’), Bešić  (Đuliman 86’).
Trener: Vladimir Janković

Utakmica bez mnogo velikih prilika na obje strane

Na prvu priliku prisutna publika čekala je sve do 19. minute kada bilježimo pokušaj Herere iz slobodnog udarca sa 20 metara, ali je naš golman Hadžikić bio siguran i odbranio njegov šut.

Igrala se 24. minuta kada Borac stiže do prednosti. Slobodan udarac izveo je Nikolov sa desne strane, a na ubačenu loptu sa pet metara skače Despotović i glavom pogađa za vodstvo domaćeg tima od 1:0.

Pred kraj prvog poluvremena zabilježili smo još dvije prilike za domaći tim. Prvo je u 42. minuti nakon odbijene lopte iz kornera Maijers šutirao sa tridesetak metara pored gola, da bi dvije minute kasnije svoj udarac oprobao i brzonogi Kulašin, ali sa vrha šesnaesterca šutira pored gola našeg tima.

U drugom poluvremenu naši fudbaleri su uspostavili kontrolu nad posjedom lopte ali nam je nedostajalo kreacije i pravih prilika u posljednjoj trećini terena. Pokušao je mladi Bešić povratnom loptom uposliti Haskića koji je šutirao pored gola Šiškovskog.

Pokušao je i Nikolov za domaći tim iz slobodnog udarca u 55. Minuti, ali lopta odlazi preko našeg gola. Igrala se 86. minuta kada domaći izvode korner nakog čega nastaje velika gužva u petercu Rođenih, ali je naša odbrana uspjela intervenisati i otkloniti opasnost. U posljednjoj minuti utakmice nakon kontranapada Borca rezervista Vranješ šutira iz kosa sa desne strane ali naši fudbaleri sa gol linije izbacuju loptu.

Posdjetimo, Rođeni su put Banjaluke krenuli desetkovani bez 10 fudbalera što je svakako treneru Jankoviću stvorilo velike probleme u pripremi same utakmice, jer sastav koji je istrčao u Banjaluci teško da će se više ikada ponoviti. Raduje činjenica da su priliku za igru dobili igrači koji su do sada manje igrali, kao i nekoliko mladih fudbalera poput Đulimana, Kuke i Bešića kojem su ovo bile prve minute u seniorskom dresu ove sezone i koji je odigrao skoro cijeli meč.

Naredno kolo našim fudbalerima donosi duel starih rivala kada ćemo na našem stadionu Rođeni dočekati ekipu Sarajeva.

(fkvelež)

Jedan vikend u kafeima Praga

 Prag ima mnogo toga da ponudi ljubiteljima kafe – pored kulinarskih užitaka, tu je i obilje secesije, art decoa i kubizma, kao u jedinstvenom Grand Cafe Orient.

Posebna mjesta susreta za znance

U Pragu postoji mnogo zanimljivih kafea za vikend: na primjer, legendarni Café Slavia u blizini Narodnog pozorišta, koji je otvoren 1884. godine i brzo postao mjesto susreta mladih glumaca i umjetnika. Nakon renoviranja, dizajniran je u stilu 1930-ih i na njemu se može vidjeti poznata slika Viktora Olive, koji pije absint. Ili Kavárna Adria sa svojim predivnim historijskim ulazom i panoramskom terasom, kao i veoma dobrom kuhinjom. A tako nešto se može naći i u Nacionalnoj kafani ili u Cafe Louvre, kulturnoj znamenitosti Praga. Sa bogatom književnom historijom i elegantnim namještajem u secesijskom stilu, ostaje popularno mjesto susreta intelektualaca i ljubitelja kafe. Sadašnji Tony's Café & Bar u hotelu Paris također je uređen u najljepšem secesijskom stilu. Posebnost je zgrada Legiobanke s rondokubističkim ambijentom, u kojoj se nalazi ne samo impresivna bankarska dvorana, već i mali, tihi kafić.

Kubistički unikat

Kada pomislite na Prag iz kulinarske perspektive, prvo što vam padne na pamet su boemska kuhinja i pivo: Ali Zlatni grad ima mnogo više toga za ponuditi u smislu gastronomije, na primjer kada je u pitanju kafa. Kao i Beč, Zlatni grad ima svoju kulturu kafana, koja datira još iz 1702. godine i posebno je iznenađujuća u smislu arhitekture. Ili ste znali da se u Pragu nalazi jedini kubistički kafić na svijetu? Grand Cafe Orient, koji je projektovao arhitekta Josef Gočár, a otvoren je 1912. godine, nalazi se na međuspratu vjerovatno najpoznatije kubističke zgrade u Pragu, „Kuće Crne Madone“. Izgrađena je tehnikom armiranobetonskog skeleta koju je kasnije usavršio Le Corbusier. U zelenim i žutim prostorijama dominiraju ugaoni oblici, a na spratu iznad kafića nalazi se stalna izložba o češkom kubizmu. Naravno, ovdje su dostupni i poznati boemski kolači.

Arhitektonski dragulji

Praške kafane su mjesta gdje možete uroniti u prošlost u autentičnoj atmosferi. Mjesta gdje su se ličnosti poput Franza Kafke i Alberta Einsteina, ili kasniji disidenti poput Václava Havela, nekada sastajali sa istomišljenicima. Prelaz iz 19. u 20. vijek bio je zlatno doba praških kafea, a to doba i dalje živi arhitektonski na mnogim mjestima. Na primjer, u Café Imperialu, veličanstvenoj zgradi u secesijskom i art deco stilu koja je otvorena 1914. godine i poznata je po svom sofisticiranom dizajnu interijera s ukrašenim keramičkim pločicama. Cafe Savoy, otvoren 1893. godine, također odiše luksuznom atmosferom s visokim štukaturnim stropovima, lusterima i mramornim pultom. Još jedan dragulj secesije je kafe u zgradi opštine – Kavárna Obecní dům. Otvoren 1912. godine, impresionira svojim veličanstvenim namještajem i historijskim ambijentom – zaista posebno iskustvo. Ono što je nekada bila vjerovatno najpoznatija kafana, koju su posjećivali pisci poput Kafke, Franza Werfela, Kurta Tucholskog i ilustratora Alfreda Kubina, više ne postoji – danas se u njoj nalazi kantina Ministarstva unutrašnjih poslova.

Hipsterski stil i moderan dizajn

Praške kafane se ne mogu pohvaliti samo historijom, već i modernim dizajnom, shabby chic stilom i hipsterskom atmosferom: neke od njih nalaze se u četvrti Letná u blizini Nacionalnog tehničkog i poljoprivrednog muzeja, poput Cafe Letka ili mlade pržionice Dos Mundos s raznovrsnom ponudom kafa iz cijelog svijeta. Centralno smješten Mosaic House Design Hotel je također odličan, moderan i toplo preporučljiv, sa svim glavnim znamenitostima Praga na pješačkoj udaljenosti.

Užitak u Demelu u Pragu

Slatkiši najvišeg kvaliteta mogu se pronaći u poznatoj kafeteriji i poslastičarnici koju je otvorio František Myšák 1911. godine. Svoju reputaciju stekao je umjetničkim figurama od marcipana – danas kompanija nudi klasična češka peciva napravljena u vlastitoj proizvodnji koristeći odabrane sirovine, od kojih neke potiču sa Sicilije i iz Pijemonta, kako naglašava suvlasnik Lukáš Pohl. Najpoznatiji i najpopularniji su Větřní, lisnati kolačići od tijesta punjeni šlagom od karamele ili vanilije u svim veličinama – primamljiv slatki grijeh.

(news)

priredio: Smail Špago

(Novaloboda.ba)

Prije 27 godina – Čast braka

 

Okružna sutkinja Sigrid Schöne iz Münstera, Njemačka, je 1992. godine primila slučaj koji će je proslaviti u pravnim krugovima. U tužbi, mlada žena od svog bivšeg zaručnika traži "novac za vijenac" od 1.000 maraka. Zaručili su se na Novu godinu 1991. i "imali su seksualni odnos" tokom uskršnjih praznika. Tokom ljeta, čovjek je "pismom raskinuo zaruke". Tužiteljica je izjavila da joj "više nije lako" pronaći drugog muškarca, te da ima pravo na odštetu.

Vjerenica, koja je napuštena 1991. godine, pozvala se na član 1300. Njemačkog građanskog zakonika (BGB), uvedenog 1896. godine, koji "blagoslovljenoj vjerenici" dodjeljuje "pravednu novčanu naknadu" ako ona "dozvoli svom vjereniku da žive zajedno", ali je on potom ostavi. Još 1910. godine, muškarac je morao platiti 15.000 rajhsmaraka svojoj bivšoj skoro supruzi. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, „novac za vijenac“ smanjio se na samo nekoliko stotina maraka. Vjerovatno je ime dobio po običaju prema kojem je mladenka koja više nije bila djevica – slamnata djevojka – morala nositi slamnati vijenac na vjenčanju. Okružna sutkinja Schöne je proglasila zakon neustavnim. To krši princip jednakog tretmana u Osnovnom zakonu. Ustavni sud je to vidio na isti način. Dana 4. maja 1998. godine, ta odredba je uklonjena iz njemačkog Građanskog zakonika.

(welt)

(spagos)

Slikom i rječju kroz mostarska naselja i mahale, Kazaška čaršija

 

Nastavljamo sa serijalom – Kazaška čaršija

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Kazaška čaršija. Lokalitet, ulica. Kazaška čaršija jedna je od tri mostarske ulice koje su dobile ime po zanatima. To je današnja ulica Braće Bajat oko Sahat kule i tu su u prošlosti dućane imali mnogi kazazi – svilari, pozamanteri, pa je po njima i ulica dobila ime. Kazazi su izrađivali dugmad, gajtan i različite predmete za ukrašavanje muške i šenske odjeće te konjske opreme. Njihov su specijalitet bile plave rojte (kite) za fesove. Kazazi su imali svoj esnaf. Za sve esnafe i prodaju robe, Mostar je imao posebne odredbe – roba se mogla prodavati isključivo u dućanima.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

Prilog fotografije:

- Brankovac - Bajatova ulica – bivša Kazaška čaršija (ilustracija) 1886.;

- Brankovac (snimak nepoznatog turista) 1935.;

- Brankovac - Bajatova ulica 1981.

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov

(CidomTeam)