Samstag, 19. Mai 2018

Botswana: Više safarija od ovog ne može biti












Priroda od koje zastaje dah, posmatranje divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, bajkovita izolacija u afričkom grmlju, avantura.
Ko traži sve ovo, mora otići u Afriku, jer nigdje na svijetu nema više različitih životinjskih vrsta i netaknute prirode kao u Botswani, dragulju južne Afrike.
Naziv Botswana potiče od naroda Tswana, koji čini većinu stanovništva u ovoj zemlji između Namibije, Zambije, Zimbabvea i Južne Afrike. Zemlja koju karakterišu dvije suprotnosti: pustinja Kalahari i sliv Okavango, u kome se nalaze bezbrojne životinjske vrste, mnogo šuma i malih vodenih puteva koji obrazuju brojne lagune.
Unutrašnja zemlja u južnoj Africi slavi svoju 52. godišnjicu nezavnisnosti i danas je garant stabilnosti Afrike. Botswana važi kao druga najmirnija zemlja Afrike (iza ostrva Mautitius). Po indeksu razvoja UN, nalazi se ispred dvije velike sile ovog kontinenta, Južne Afrike i Nigerije.
Jedno putovanje u Botswanu najčešće počinje u glavnom gradu Gabrone, sa 230 hiljada stanovnika, što je desetina ukupnog broja stanovnika ove zemlje. Glavni grad skoro da ne nudi nikakve turističke atrakcije, stoga se neki malo duži boravak u njemu nema ni svrhe. Boravak u ovoj zemlji je bolje iskoristiti za posjetu prirodnih ljepota ove zemlje.
Nacionalni park Chobe je ime dobio po rijeci Chobe, koja dotiče iz Angole i formira sjevernu granicu ovog parka. Park je posebno poznat po velikim stadima slonova. Ovdje je 2009. godine izbrojano oko 120 hiljada slonova. Nažalost, oni ni tamo ne žive bezbjedno. U predjelu rijeke Savuti, mladi i poluodrasli slonovi tokom sušnog perioda često postaju plijen lavova.
Pored lavova u parku postoje i druge vrste proždrljivaca: obojene hijene, leopardi, divlji psi, a zatim zebre, žirafe i riječni konji.
Oko 200 kilometara južno od grada Kasane nalazi se močvara Savuti. Ovo područje sa rijetkom vegetacijom predstavlja pravu divljinu, a karakteriše je suha, vruća klima i vrlo hladne noći. Zbog pješčanih padina, ovoj regiji se može prići samo avionom, ili vozilima sa pogonom na četiri točka.
U kišnom periodu kada se pojavi trava, ovdje dolaze zebre, bivoli, gnui, antilope i žirafe. Posebno vrijedni pogleda su četiri hiljade godine stari crteži Bushmana na stijenama na brijegu.
Okavango delta je najveća unutrašnja delta na svijetu. Okavango dolazi sa visokih područja Angole, spušta se u pustinju Kalahari. Skoro čitav životinjski svijet Afrike može se susresti ovdje. Čak i veoma rijetki nosorozi su se vratili.
Let avionom iznad delte je skoro obavezan. Tek iz ptičije perspektive može se sagledati sva njena ljepota. U većinu smještaja i kampova može se doći jedino avionom. Drugi način dolaska je jednim  Mokoro čamcem. Tako se može elegantno susresti sa ljepotom glavnih rukavaca, pritoka, ili močvarnih područja sa papirusom i vodenim kojnima u travi. Trajno poplavljena područja pokrivena su trskom, vodenim smokvama i vodenim ljiljanima. Uz to, tu se nalaze pripandnici faune: vidre, nilski varani, krokodili, vodeni konji, vodene ptice kao što su marabu ili herba.
Jedan od doživljaja sa stilom je, kad se nakon prospavane noći nađete na doručku, a pored stola se pojavi jedan slon, ili uveče, iz bazena posmatrati i uživati u prekrasanom zalasku sunca. Sve to su neprocjenjivi doživljaji, koji, takođe, imaju svoju cijenu.
Pored životinjskog svijeta Botswana nudi niz prirodnih spektakala, kao što je Makgadikgadi, koji se satoji od čitavog niza veći ili manjih slanih jezera. To je najveće područje slanih jezera na svijetu.
U Botswani postoje dvije vremenske sezone, kišna od oktobra do marta, koje za jedno putovanje ima svoje mane, ali i prednosti, za što nema nekih opštih preporuka. Kišna sezona ima prednost jer je putovanje povoljije, jer, službeno, to je van sezone. Za orintologe je to glavna sezona, jer je tada većina ptica kod kuće. Ali također, to je najveća sezona za komarce.
Od maja do avgusta nema komaraca, ali može biti veoma hladno noću i prilično vruće tokom dana.
Za posmatranje životinjskog svijeta to je idealno vrijeme.
U stvari, ovo je jedno putovanje koje se stvarno isplati. Jer, bilo zimi ili tokom ljeta, Botswana svojim posjetiocima nudi niz iznenađenja. Tamo se doživljavaju momenti koji se nigdje drugo ne mogu doživjeti. Na primjer, boravak na rijeci, kad bezbrojne životinje na zalasku sunca dolaze
da ugase žeđ. Više životinja na jednom mjestu nema nigdje drugo.
(msn)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Praznik boja


Dječaci na ramenima njihovih rođaka prolaze ulicama grada Mae Hong Son na sjeverozapadu Thailanda.
Djeca su našminkana, ukrašena cvijećem i nakitom. Ovaj praznik je veoma važan za njih.
Radi se o Poy Sang Long procesiji, na kojoj se dječaci samo simbolično opraštaju od njihovog veličanstvenog ovozemaljskog života.
Uskoro će ova šarena odijela zamijeniti sa mnogo jednostavnijom odjećom, najmanje tokom jedne sedmice, ponekad i duže, u nekom budističkom manastiru.
(stern)
(NovaSloboda.ba)

Donnerstag, 17. Mai 2018

Promocija četvrte knjige iz edicije „Mostar moj grad“ 22. maja


Promocija četvrte knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ održaće se u utorak 22. maja, u 18,30 sati, u hotelu Bristol u Mostaru.
Na promociji će govoriti Dragan Marijanović, Hamica Ramić, Ibrahim Kajan, Ibro Rahimić,  Danilo Marić i Zlatko Serdarević. U muzičkom dijelu programa učestvuje Adnan Pajević.
Promociju organizuju izdavačke kuće IC Štamparija Mostar i Art Rabic iz Sarajeva.
U knjizi se, između ostalog, može pročitati o nekim arhitektonskim karakteristikama stare mostarske čaršije, o graditeljskoj usklađenosti Istoka i Zapada, o počecima rada Banje, o drami u Pašinom konaku i Fejušinim buređicima u odsutnim historijskim trenucima. O utiscima jednog švedskog geografa koji je posjetio Mostar 1903. godine i sjećanjima na neka ribarska druženja od prije tridesetak godina. O svim mostarskim hotelima i svim novinama koje su izlazile u gradu na Neretvi. O Pjesniku za koga kažu da je u stvari prvi bosanskohercegovački kompozitor i Književniku koji je svoj cijeli život stavio u “jedan film”. O mostarskim izviđačima i mostarskoj sevdalinki. O Maestru koji nije bio slikar, O Glumcu koji je rođeni Beograđanin, a pamti se po ulogama na mostarskim “daskama koje život znače”. O Akademiku po čijem je imenu poznat jedan “prsten” i o jednoj ljudini za koga kažu da je bio i ostao “moralna vertikala Grada”. O gradskom zelenilu, mostarskim dendrološkim spomenicima prirode. O košćelama i šandudama kojih više nema…
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Plijen uhvatiti, plijen postati


Fotografisanje životinja zahtijeva oštro oko i široko znanje, ali i mnogo sreće. Posebno ovog posljednjeg imao je fotograf tokom jednog vedrog dana na Madeira Beachu na Floridi.
Na oko 120 metara visine iznad mora, vidio je jednog orla ribara (Pandion haliaetus) s njegovim plijenom. Zgrabio je kameru i zabilježio ponuđeni trenutak. U tom momentu, nije ni slutio šta mu je pošlo za rukom. Tek kod kuće, na kompjuteru, kad je zumirao detalje slike, primijetio je da je orao sa sobom nosio svoj obrok. U njegovim kandžama nalazila se mala ajkula, koja je opet u svojim čeljustima nosila uhvaćenu ribu. Tako je fotografija zabilježila jedan tipični lanac prehrane na sjeveroameričkoj obali Golfskog zaliva.
Fotograf je svoj rad podijelio na socijalnim mrežama i pri tome dobio na hiljade lajkova. A sam je tvrdio kako je kod ove fotografije sve prirodno, i ništa nije dodato.
Ekologe ovo nije ni najmanje iznenadilo. U moru pred obalama Floride kreće se najmanje šest vrsta ajkula, od velike bijele ajkule (Carcharodon carcharias) do svega jedan metar velikog kostelja (Squalus acanthias). Ovdje je poznat fenomen migracije ajkula, kada se pred obalama Floride istovremeno nađe i do 10 hiljada različitih tipova ajkula.
Orao ribar hrani se isključivo ribama, bilo živim ili mrtvim. Dugim kandžama čvrsto hvata plijen.
U svakom slučaju, ajkula u njegovim kandžama neće više imati prilike da uživa u svom plijenu.
U šemu njenog lova ne spadaju ljudi. I pored toga, u periodu 2007. do 2017. godine, pred obalama Floride zabilježeno je 275 napada ajkula na ljude.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Mittwoch, 16. Mai 2018

Sitan znamen: Vila Gusti


U susjedstvu Fesslerove vile, grade se i druga reprezentativna zdanja, poput kuće mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine i trgovca Mihe Peške.
Miho je bio izuzetno uspješan i preduzetan trgovac, pa kupuje brojne nekretnine, veći broj kuća i poslovnih objekata, kao i velike površine poljoprivrednog zemljišta.
Između ostalih, gradi i ovu vilu na Rondou, koja dobija naziv „Gusti“, a Mostarcima je poznata kao Peškina vila (danas je u prizemlju smješten dio Hypo banke).
Ostao je zapisan jedan kuriozitet da je na vrhuncu svoje finansijske moći Peško u jednom danu kupio čak tri kuće na Rondou.
Danas u Mostaru ne živi ni jedan član porodice Peško.
PrirediliIsmail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Ledeni brijeg za Južnu Afriku




Cape Town ispod Stolne planine u Južnoj Africi omiljeni je cilj turista iz čitavog svijet.
Međutim, već decenijama, ovaj grad ima problema zbog nestašice vode izazvane sušama. Rezervoari su prazni, a slavine na česmama će brzo biti zavrnute, ukoliko uskoro ne bude značajnijih kišnih padavina na ovom području. Sada se predlaže jedan spektakularni plan za rješenje problema snabdijevanja vodom, koji je predložio Nick Sloane (56) zajedno sa svojim timom: Iz blizine Antarktika trebao bi biti dovučen jedan ogromni ledeni brijeg, iz koga bi se dobijala voda za piće.
Sloane nije nikakav fantatik, on je ekspert za spašavanje nasukanih brodova. Između ostalih, 2013. godine spasio je olupinu broda Costa Concordia, koji je bio nasukan ispred obala Italije.
“Svake godine, milijarde tona leda se otkidaju od Antarktika i plutaju južnim okeanima. Jedan takav ledeni brijeg trebao bi biti uhvaćen na udaljenosti oko 2.700 kilometara južno od obala Afrike i dovučen u područje ledene vodene struje Benguela, koja teče prema sjeveru, baš u pravcu Južne Afrike. Ova struja bi odradila veliki dio posla u dovlačenju ledenog brijega. Pri tome, ne bi došlo do topljenja leda, jer je voda okeana toliko hladna, da bi na tom putu došlo do gubitka svega 7 posto ledene mase”, kaže Sloane.
Ledena masa bi bila transportovana pomoću tri kilometra dugog i 200 metara širokog omotača. U svrhu vuče bili bi korišteni jedan supertanker i dva tegljača. Akcija vuče trajala bi oko tri mjeseca. Ledeni brijeg bi bio dovučen na udaljenost od  oko 40 kilometara od grada, gdje je dubina morske vode oko 220 metara. Tu bi se led topio tehnikom sličnom kao u rudnicima. Na sredini gornje površine ledenog brijega bio bi napravljena jedna bušotina, a uz pomoć kopalice led bi se u dubini kopao i topio. Otopljena voda bi se iz sredine brijega pumpala u rezervoare tankera. Na ovaj način bi se dnevno dobijalo oko 130 miliona litara vode, što je praktično godišnja potreba ovog grada. Već su pronađeni investitori, koji su spremni investirati oko 108 miliona eura, koliko bi koštao ovaj projekat.
Polovinom maja u Cape Townu će se održati jedna konferencija sa internacionalnim ekspertima i predstavnicima grada. Ukoliko se projekat odobri, pripreme za ovaj poduhvat bi trebale trajati oko 6 mjeseci.
(bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)


Dienstag, 15. Mai 2018

U jednom trenutku nastala je tišina


Na prvi pogled se čini kao da je došao kraj za jednog čvorka.
Jastreb se okomio na nesretnu pticu, i sve ukazuje na to, kao da će ga rasčerupati u slijedećem trenutku. Jastrebovi rijetko love miševe, više vole manje ptice, koje hvataju brzim i nevjerovatno preciznim letom do krošnje nekog drveta. Ovaj čvorak, na šetalištu u blizini engleskog Gloucestera, dobio je još jednu šansu.
Jedan slučajni prolaznik, koji je i napravio ovaj snimak, preplašio je mučitelja. Međutim, nevidljiva borba se nastavila u obližnjem grmlju.
A onda je u jednom trenutku, sve je postalo tiho.
(spiegel)
(NovaSlobod.ba)