Poput crnog oblaka, jato čvoraka stoji u zraku, iznad deponije smeća u blizini grada Beer Sheva. Svake godine u ovo doba hiljade ptica selica okupljaju se, da se vrate iz toplih zimskih krajeva u svoja gnijezdilišta u Evropi. Formacija štiti pojedinačne životinje od ptica grabljivica: ako napadač pokuša uhvatiti plijen, čvorci ga okružuju i maltretiraju sve dok više ne bude imao mjesta da maše krilima.
(spiegel)
(spagos)
Hladno je u svakom slučaju
Minus 20 stepeni u SAD stvaraju fascinantan prirodni spektakl To je fascinantan prirodni spektakl: zbog jako hladne zime, čuveni Nijagarini vodopadi na granici između države New York (SAD) i kanadske provincije Ontario su izuzetno zaleđeni.
Vremensko upozorenje na ledeni vjetar
Razlog: Posljednjih dana arktičke zračne mase su se kretale nad područjem. Na službenoj kanadskoj meteorološkoj web stranici meteorolozi su upozorili da bi pretpostavljene temperature mogle doseći i do minus 30 stepeni Celzijusa. Stanari treba da se oblače izuzetno toplo ako moraju da napuste kuću. Oni koji rade napolju treba da prave redovne pauze na toplim mestima.
Vodopadi prekriveni ledom
Kamenje na Nijagarinim vodopadima kao da je posuto šećerom u prahu, izuzetno dugačke ledenice vise, na vodi se stvaraju debele ledene plohe. Ali Nijagarini vodopadi se vjerovatno neće potpuno smrznuti. Voda rijeke Nijagare pada oko 57 metara u dubinu, prema riječima stručnjaka, ova kinetička energija je inače prevelika da bi se vodopadi zaista potpuno smrzli.
Prema Turističkoj organizaciji Nijagarinih vodopada, postoji samo jedan izvještaj o potpunom smrzavanju vodopada – prije 89 godina. Dana 26. januara 1936. godine, ledene mase izbačene sa jezera Erie nagomilale su se iznad vodopada Horseshoe. Kao rezultat toga, sve je manje vode moglo pasti, tako da su se Nijagarini vodopadi potpuno zaledili. Očigledno 15 dana nije tekla voda. To se ove godine vjerovatno neće dogoditi: region očekuje snijeg, a potom i “samo” temperature od minus sedam stepeni.
-:-
Šta su Nijagarini vodopadi: Rijeka Niagara povezuje jezero Erie u Sjevernoj Americi s jezerom Ontario (Kanada). Ponire u dubine blizu Nijagarinih vodopada. Nijagarini vodopadi se sastoje od tri vodopada: Američkih vodopada i Bridal Falls na američkoj strani, a američko-kanadska granica prolazi kroz vodopad Horseshoe.
(news)
(spagos)
Releigh 1960. Dva crna studenta uče u restoranu, dvije bijele konobarice bulje u njih - jedva da je bilo koncentrisanijeg protesta nego u ovom lokalu.
Dva studenta su 10. februara 1960. sjela u onaj dio restorana zakonski rezervisan za bijelce. Oni su bili dio takozvanih „Restaurant-Sit-ins“, „Restoranskih sjedenja“, koje su se u to vrijeme održavali na jugu Sjedinjenih Država.
Sve je počelo devet dana ranije sa četiri studenta u Greensborou u Sjevernoj Karolini. Kupili su pastu za zube u prodavnici sa restoranom i dobili je. Ali kada su sjeli za šank, konobarica im je rekla: "Ovdje ne služimo crnce." Četvorica su ostala sjediti.
Sutradan je već bilo dvadesetak ljudi koji su bez dozvole ušli u restoran. Svakim danom ih je bilo više. Pokret je brzo postao viralan, kako bismo to danas vjerovatno rekli. Ali u pravim restoranima. Na primjer, u Raleighu, Sjeverna Karolina, na slici,. Tamo su aktivisti na koledžu Saint Augustine pomno birali studente za takvu akciju. Uslov za protest su bile dobre ocjene, da bi se studenti zaštitili od uzvratnih mjera. Ovo takođe može objasniti, zašto su oni tako duboko zagledani u svoje knjige. Bez kafe i bez ičega za jelo.
Jer, kao što je gore rečemo, nisu bili usluženi.
(nzz)
(spagos)
Više od osam miliona putnika – dnevno. Toliko da ih, ili bar tako često čitamo, ponekad moraju ugurati u vagone od strane željezničkih radnika u bijelim rukavicama. Gotovo 300 stanica, 13 linija, na preglednoj mapi zamršen splet šarenih linija, ukrašenih japanskim znakovima. Uh!
S dužnim poštovanjem se ulazi u prvu metro stanicu u mega-metropoli Tokija. I od tada je sve vrlo lako. Rijeka putnika neprestano se probija kroz pristupne barijere. Nema zastoja, trzanja ili škrgutanja, postajete dio izuzetno dobro podmazane mašine. Ubacite kartu ili stavite svoju platnu karticu na karticu i plaćate samo jedan ili dva eura po putovanju, ovisno o udaljenosti. Linije i stanice su označene slovima i brojevima: G1 do G8, što nije potez na šahovskoj tabli, već putovanje na liniji Ginza od raskrsnica Shibuya do Shimbashi.
Dolje do perona, ali pazite: stanite lijevo, hodajte desno, u Japanu se saobraćaj vozi i lijevo pokretnim stepenicama – osim u Osaki, gdje je iz nepoznatog razloga obrnuto. Na peronu ljudi stoje u uredno poređanim redovima, a gdje će se vrata otvoriti označeno je na podu. Ponekad u vagonu nastane gužva, naravno, nije ni čudo s obzirom na broj putnika, ali niko se ne buni, niko ne galami, i niko ne mora hitno da telefonira. Tajna spremnosti na obzirnost – želio bi je otkriti, i sa sobom ponijeti recept za to.
(sdz)
(spagos)
Zimski odmor, uključujući skijanje, u pustinjskoj državi? Zvuči kao luda utopija, ali to je upravo ono što Saudijska Arabija planira.
Skijalište Trojena na sjeveru zemlje dio je projekta Neom – futurističkog megagrada koji se gradi u sklopu „Saudijske vizije 2030“. Planirano je da naselje bude završeno za dvije godine. Planirano je da se ovdje održe Zimske azijske igre 2029. godine.
“Trojena će imati odgovarajuću infrastrukturu za stvaranje zimske atmosfere u srcu pustinje i učiniti Zimske igre globalnim događajem bez presedana”, rekao je izvršni direktor Neoma Nadhmi al-Nasr. Master plan za mega projekat izradila je njemačka arhitektonska firma Lava. Time je dizajnirano i naselje u obliku tunela, koje se opisuje kao „futurističko, presavijeno, okomito selo“.
Očekuje se da će Trojena privući 700.000 posjetitelja godišnje. Predviđeno je da se izgradi 3.500 hotelskih soba i apartmana, kao i šoping arkade i klubovi.
Jedan problem sa realizacijom: Glavna ski staza biće na nadmorskoj visini od 2400 metara, gde temperature zimi mogu dostići minus 22 stepena. Ali rijetko pada snijeg. “75 posto staza će biti napravljeno od vještačkog snijega”, kaže menadžer projekta Philip Gullett, uvjeravajući da će proizvodnja snijega biti održiva, bez kemijskih dodataka.
Ali postoje i velike kritike na račun projekta: prema istraživanju britanske televizije ITV, više od 21.000 radnika iz Nepala, Bangladeša i Indije umrlo je u roku od osam godina od početka građevinskih radova.
Radnici izvještavaju u dokumentarcu ITV-a da ih tretiraju kao robove. Smjene po 16 sati dvije sedmice zaredom su normalne. Zvaničnici Neoma obećali su da će istražiti optužbe.
Na slikama:
-Ovako će izgledati skijalište u Saudijskoj Arabiji "Trojena" kada bude završeno.
-Ukupno će staze biti dugačke 36 kilometara.
-Za ovo vještačko jezero se kaže da se nalazi na nadmorskoj visini od preko 2000 metara.
-Na rubu vještačkog jezera biće izgrađen i smještaj.
-Cijelo naselje će se prostirati na ukupno 60 kvadratnih kilometara
(msn)
(NovaSloboda.ba)
Jugoslovenski list od 27. maja 1928. godine objavio je tekst o razvoju sporta u Hercegovini, bolje reći o razvoju nogometa u Mostaru. Autor je bio Omer H. Sefić.
“O razvoju sporta u Hercegovini
(10 godišnji jubilej Jug.Š.K. u Mostaru)
Možda bismo mogli na prste izbrojiti športska društva u našoj državi, koja su do sada slavila 10-godišnjicu svog osnutka i svoje športske djelatnosti. Tome se ne treba nimalo čuditi, ako uzmemo u obzir okolnosti pod kojima smo mi Južni Sloveni u granicama bivše A.-U. monarhije svoj javni rad smjeli i mogli podržavati.
Kod nas u Mostaru, još od prije rata, od god. 1912. datiraju prvi počeci nogom. športa. Još tada jedan dio školske omladine, većinom gimnazijalci, osnovali su jedan klub i u slobodno vrijeme, u koliko nisu bili sprečavani, trenirali su pred zgradom gimazije, a nekad i više današnjeg sjevernog logora u polju.
Igralo se je i nekoliko javnih utakmica, i to najviše sa vojničkim teamovima, u kojima se jedno vrijeme nalazilo nekoliko mađarskih odličnilh igrača (Mayer, Molnar, Kértesz i dr.), koji su redovito tukli naše igrače, kao slabijeg protivnika. Međutim godine 1913, naši mladi igrači, u jednoj lijepoj i snažnoj igri, tuku jedan veoma jak team vojničke reprezentacije sa 3:l a oduševljenju našeg elementa nije bilo kraja. Taj se je uspieh u neku ruku shvatio kao nacionalan uspjeh. Ali on je bio
krvlju plaćen, Neki naši vratili su se sa “bojišta” povezane glave, a jednom od njih (sada doktoru medicine u Zagrebu) za vrijeme utakmice slomili su ruku. Sve to nije smetalo naše mlade igrače, da tu svoju narodnu radost manifestuju pjesmom: “Boj se bije zastava se vije za slobodu sviju nas”, kroz grad. Kasnije je politička vlast zabranila javno istupanje našim igračima. Ubrzo je buknuo i veliki rat i sve je zamrlo.
Iza svršetka rata osnovan je god. 1918. Jug. Športski Klub u Mostaru u cilju širenja športa u Mostaru i Hercegovini, s tim da u klubu ne smije postojati nikakve plemenske ili vjerske razlike ili prevladavanja bilo kakve političke strasti. Ovaj cilj klub je podržavao i podržavaće i dalje, i baš to je razlog, da su se u njemu sakupili svi zdravi i trezveni elementi naše omladine.
Prvi predsjednik kluba bio je naš ugledni građanin apotekar Mr. Ph. Bogdan Bogdanović. Aktivnih i pomagajućih članova, koji su većinom bili srednjoškolci i jedan dio građana, sakupio se je ubrzo veliki broj. Naročito vidno mijesto u klubu za svoj rad zauzimali su aktivni članovi a sada samostalni ljudi, kao što su: dr. Bruno, dr. Edo Novak, Oskar Leichner, Spremo, Mojić, Morašek, Jukić, Suton, Lakić, Leinbeber, Ćorić, Grđić, D. Ljubenko i dr.
Tada se je neumorno radilo i igrale su se lokalne utakmice, dok u martu 1919. g. nije u Mostar došla još tada čuvena momčad, a sada prvak države JŠK Hajduk iz Splita, da sa mladim JŠK odigra dvije za Mostar prve međugradske utakmice, koje su rezultirale sa 7:0 i 5:1 za Hajduka.
Hajduk je prvi klub koji je pokazao u Mostaru kako se igra nogomet. Tada je vrata Hajduka branio poznati športista, a sada trainer Hajduka g. Luka Kaliterna. S kakvim je oduševljeniem popraćen drugog dana prvi goal »malog Leichnera”, ne da se opisati, Muzika je svirala, šeširi su se visoko u zrak bacali... “David je oborio Golijata” a “mali Leichner je oštetio vrata velikog i moćnog Luke”.
I tako se je šport u Mostaru razvijao pomoću dva odlična igrača Hajdukova pok. Gazdića i Prokeša, koji su ostali u Mostaru gotovo cijelu godinu. Od funkcionera, koji su od veće koristi bili klubu, spomenućemo ovdje gg: Dušana Šaina, dr. F. Lukača, Voj. Bjelicu, Isu Banića, Simu Banića, Mr. V. Čulajevića, N. Komljenovića, ing. Vl. Knežića, Altarca, Behlilovića, Huseina Hadžiomana. Šolu, Govedaricu, dr. Komadinu, Zurovca i dr.
Kroz redove aktivnih igrača prve momčadi boje kluba uspješno i dugo vremena su zastupali gg.: Draško Pavić, Zd. Mikačić. D. Doder, I. Krezić (sada Slavija Sarajevo), R. Tuta, S. Banić, Drago Bičak, St. Vrbančić (sada Concordia Zagreb), Lj. Kojo, H. Džudža, B. Šola, M. Trbulin, M. Semiz, i dr. a današnju prvu momčad sačinjavaju gg: Janjić, Leichner, Hlubna, Tomić, Mišković. Doder, Matić, Bakotić, Raljevi-, Kalajdžić, Barić, Oborina, Ćorić, Zurovac i Trebović. Momčad se u veliko sprema za proslavu, a u lokalnim igrama daje se prilika svim igračima da se oprobaju. Osim toga u klubu se nalaze i 4 ispitana savezna suca i to gg. Simo i Iso Banić, R. Reš i Risto Zurovac, koji su priznati kao objektivni i agilni športski radnici. O.H.S.”
prilog: Igralište u Sjevernom logoru, nastup mladih Sokola, 1920-ih. (cidom.org)
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21. januar 2025.
Zagrljaji su mnogo više od jednostavnog fizičkog dodira – oni su most koji povezuje dvije osobe na emocionalnom, psihološkom i čak fiziološkom nivou. Danas, na Međunarodni dan zagrljaja, podsjetimo se koliko su važni ovi mali trenuci povezivanja i kako mogu pozitivno uticati na naše mentalno zdravlje.
Zašto su zagrljaji važni?
Zagrljaji
oslobađaju hormon oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, koji
pomaže u smanjenju stresa, anksioznosti i osjećaja usamljenosti.
Osim toga, fizički kontakt tokom zagrljaja smanjuje nivo kortizola
(hormona stresa), stabilizuje krvni pritisak i poboljšava imunološki
sistem.
Zašto baš 20 sekundi?
Istraživanja
pokazuju da je potrebno najmanje 20 sekundi zagrljaja kako bi se
postigao optimalan učinak na naše tijelo i um. U tih 20 sekundi,
tijelo se opušta, srčani ritam se usklađuje, a osjećaj
povezanosti s drugom osobom se produbljuje. Možda vam zvuči dugo,
ali pokušajte – zagrlite dragu osobu, dišite zajedno i osjetite
kako se stres topi.
Zagrljaj kao terapeutski alat
U
mom radu s porodicama često govorim o važnosti fizičke bliskosti,
posebno u teškim vremenima. Zagrljaji ne samo da jačaju međuljudske
odnose, već pomažu u otvaranju emotivnih kanala. Ponekad zagrljaj
može reći više od hiljadu riječi.
Praktikujte zagrljaje svaki dan
1.
Počnite s najbližima – Zagrlite članove porodice, partnera ili
djecu. Ovi mali trenutci mogu napraviti veliku razliku.
2. Budite
svjesni trenutka – Kad nekoga grlite, fokusirajte se na osjećaj
topline i sigurnosti.
3. Poštujte granice – Neki ljudi možda
nisu spremni za fizički kontakt, i to je u redu.
Zagrljaj je poklon koji možete dati svakome – ne košta ništa, a donosi mnogo. Na ovaj Međunarodni dan zagrljaja, izađite iz svoje zone komfora i zagrlite nekoga. Možda baš taj zagrljaj promijeni nečiji dan.
(Mostarski.ba)
