nedjelja, 31. prosinca 2017.

Na otvorenom nakon deset godina...


Ugodna veče svima, ma gdje bili!
(spagos)

Godina 2017. prolazi, slike ostaju







Najavljena kao i svaka do sada, uz nadu i želju da će u Novoj godini biti bolje, početak 2017. su najavili brojni vatrometi širom svijeta, ovdje, vatromet iznad Akropolja u Atini.
Tokom januara, oči čitavog svijeta bile su okrenute ka SAD i novom predsjedniku Donaldu Trumpu, a na predsjedničkom balu zaplesao je sa svojom suprugom Melanijom na „A Salute to Our Armed Services Ball“ 20. januara 2017. Godine.
Zima je u pojedinim područjima svoje zube pokazivala tokom januara. Jedan lovac je u njemačkoj pokrajini Baden Wurtemberg pronašao lisicu, koja je upala u Dunav i tako se zaledila.
Izbijanje vulkana Sinabung na indonezijskom ostrvu Sumatra pobrinulo se za spektakularne slike tokom februara. Navikli na vulkan, djeca u školskom dvorištu se igraju pred kulisom vulkana koji bljuje vatru i dim.
Na drugoj strani svijeta, krajem februara je bio vrhunac karnevala u Rio de Janeiru, paradom škola sambe na Sambadromu, 28 februara.
U Mossulu su se u martu vodile žestoke borbe za oslobađanje grada. Ljudi koji su ostali u gradu  bježali su ispred borbi, ne znajući sami ni kud, ni gdje, spašavajući samo goli život i život djece, kao čovjek na slici, sa kćerkom u naramku.
Krajem marta Australiju je zahvatio ciklon „Debbie“ i pričinio ogromna štete. O njegovoj snazi najbolje govori slika ajkule, koju je ciklon izbacio iz mora na obalu.
Sjevernokorejske žene vojnici na paradi povodom 105. godišnjice osnivača Sjeverne Koreje Kim Il Sunga, 15. aprila paradiraju kroz Pjongjang.
Zima je u pojedinim krajevima uveliko prekoračila njeno kalendarsko trajanje. Jedan francuski vinogradar je 21. Aprila, paljenjem vatre u lonacima, pokušavao otjerati mraz iz vinograda i spasiti rod od leda. U Francuskoj je ove godine zabilježena najlošija berba od 1945. Godine.
U Moskvi je 9. maja proslavljena 72. godišnjica pobjede nad nacističkom Njemaačkom, uz veliku pompu i vojnu paradu.
Francuska je 14. maja dobila svog najmlađeg predsjednika u istoriji, a čitav svijet jednu vodeću figuru. Emmanuel Macron je na isteku tekuće godine pokazao da je učinio sve što je o najavio.
Tokom juna i jula bjesnili su požari širom svijeta. Slike apokalipse sa obala Mediterana, između ostalih, i požara na obalama Jadrana užasnule su svijet. Htjeli to priznati ili ne, požari su bili posljedica klimatskih promjena na planeti. Dok su turisti na plaži u blizini La Croix Valmer uživali u odmoru na Cote d Azur, u pozadini slike vide se požari koji bjesne. Čak 10 hiljada turista morali su biti evakuisani iz blizine St. Tropeza, kako bi izbjegli opasnost od požara.
Požari nisu zaobišli ni Kaliforniju, gdje je u šumskim požarima nastradalo oko 180 kvadratnih kilometara šuma. Kanaderi i vatrogasci su bili stalno angažovani.
U drugoj polovni juna odigrane su utakmice Confed kupa u Rusiji, kao premijera pred Svjetsko prvenstvo, koje će se održati 2018. godine. Pobjednik je bila reprezentacija Njemačke, sa najavom da je ozbiljan kandidat za odbranu titule svjetskog prvaka, osvojene u Brazilu.
Nakon požara širom svijeta, nastupila je sezona uragana, od kojih je čitava serija zahvatila područje Kariba i južnog dijela SAD. Uragan Harvey je opustošio obale Texasa i dijelove Golfskog zaliva. Nakn njega slijedilo je još 6 uragana jačine tri ili još jači.
U drugoj polovini avgusta obavljen je hadž u Meki, a samo jedna slika sa parkinga autobusa kod brijega Arafat pokazuje mega posjetu hodočasnika tokom hadža.
Septembar je u sami vrh svjetske scene izbacio sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una, koji je 16. septembra, iza jednog pisaćeg stola u blizini lansirne rampe pratio lansiranje rakete Hwasong 12.
Svijet ostaje u strepnji od nepredviđenih događanja u bliskoj budućnosti.
Krajem septembra, svijet su zapljusnule vijesti o progonu Rohingya izbjeglica iz Myanmara. Stotine hiljada pripadnika muslimanske manjine su se našle u bijegu od progona njihovih zemljaka. Prva stanica im je bio Bangladesh, kao na slici od 30. septembra.
Prvog dana oktobra u Kataloniji je održan referendum o otcjepljenju ove pokrajine od Španije. Svijet je u neizvjesnosti šta će se dešavati, nakon što je rezultat referenduma suspendovan, a krajem decembra, na novim izborima u Kataloniji, najviše glasova su osvojile stranke koje su podržavale otcjepljenje.
Slike svjetskih gradova obavijenih smogom postale su svakodnevnica. U pakistanskom Lahoreu zaštitnici okoline govore o novembarskom smogu kao o petom godišnjem dobu. Požari nakon žetve i vrućine su se pobrinuli za još više emisije štetnih gasova.
U dijelovima svijeta gdje je situacija još u redu, gledaoci uživaju u vazdušnom show programu Al Fursan u Abu Dhabiju 1. decembra, povodom nacionalnog praznika u Ujedinjenim arapskim emiratima.
Povodom proglašenja pravljenja napolitanske pice za svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu, održana je parada majstora pice, Pizzaioli Acrobats Coldiretti,  koji su razvijali tijesto za picu bacanjem u vazduh.
Kraj decembra obilježavaju demonstracije, kao i protesti širom svijeta povodom odluke Donalda Trumpa da prizna Jurusalem za glavni grad Izraela.
A šta li tek donosi nova, 2018. godina?
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Sretno u Novu 2018. godinu


Sve najbolje,  a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se saberu neke godine, to je ipak najvažnije.
Lijepi pozdravi

Smail Špago 

subota, 30. prosinca 2017.

Vrti se brojčanik...


...još malo pa jedna manje...
(spagos)

Umjetnost zavođenja






Bili su majstori njihove umjetnosti: Francuz Guy Bourdin (1882. – 1991.) i Nijemac Helmut Newton (1920. – 2004.) svojevremeno su uticali na modnu prezentaciju više nego iko drugi.
Sada je u čast ova dva giganta modne fotografij priređena izložba u Muzeju fotografije u Berlinu. Mogu se vidjeti njihovi radovi za velike kuće mode i časopise.
Newton je sam sebe nazivao ironično „A Gun for Hire“, Pištolj za iznajmljivanje, a upravo takav je i naziv ove izložbe.
A to  „oružje za iznajmljivnje“ je je uvijek pogađalo u srijedu.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

petak, 29. prosinca 2017.

Skijaški skokovi: Turneja Četiri skakaonice po 66. put



Turneja četiri skakaonice (neslužbeno Novogodišnja turneja) jedno je od najpoznatijih takmičenja u skijaškim skokovima. Održava se redovno od 1952. godine u Njemačkoj i Austriji.
Takmičenje se sastoji od četiri pojedinačna takmičenja, koja se boduju i za Svjetski kup.
Program 66. turneje:
Oberstdorf (skakaonica Schattenberg, K-120)
Petak, 29. decembra 2017. u 16,30 sati kvalifikacije
Subota 30. decembra 2017. u 16,30 sati skokovi za plasman
Garmisch-Partenkirchen (skakaonica Olimpiya, K-115)
Nedelja, 31. decembar 2017 u 14 sati kvalifikacije
Ponedeljak, 1. januar 2018. u 14 sati skokovi za plasman
Utorak 2. januara 2018. slobodan dan
Innsbruck (skakaonica  Bergisel, K-120)
Srijeda, 3. januaar 2018. u 14 sati kvalifikacije
Četvrtak 4. januara 2018 u 14 sati skokovi za plasman
Bischofshofen (skakaonica Paul Ausserleitner, K-125)
Petak, 5. januara. 2018. u 17 sati kvalifikacije
Subota, 6. januara 2018. 17 sati sati skokovi za plasman
Njemačka i Austrija, su kao domaćini Četiri skakaonice, do sada imali najviše uspjeha, a Njemačka nema pobjednika još od sezone 2001/2002, kada je najbolji bio Swen Hannawald.
Top favorit ovogodišnje turneje je Nijemac  Richard Freitag, koji trenutno vodi u Svjetskom kupu.
Njegovi glavni konkurenti su Poljak Kamil Stoch, Norvežanin Johan Andre Forfang i Austrijanac Stefan Kraft. Naravno, Kamil Stoch će pokušati da uradi ono što je u sportu najteže, da odbrani trofej.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Priroda bez zaštite




Poznato je kako su SAD bogate prirodnim spektaklima, a mnogi od njih nalaze se u saveznoj državi Utah. Kao na primjer Grand Staircase Escalante (Veliko stepenište Escalante) i Bears Ears Nationalni spomenici, koji su u vrijeme vladavine Baracka Obame proglašeni zaštićenim oblastima.
A čini se da je to razlog više za njegovog nasljednika da takvu odluku potpuno ukine. Samo oko 18 procenata zaštićene površine ostalo bi pod zaštitom. A to, pogotovo za Indijanska plemena, koji se bore za ovo, istorijski značajno, područje biće još jedan grubi gubitak.
Grand Staircase escalante je područje sa poznatim Jacob Hamblin Arch, prikazan na slikama, prepoloviće se i biće podjieljen na tri dijela. Crveni slojevi na svodu potiču od željeznog oksida u pjeskovitim slojevima, a ovaj prirodni fenomen je nastao u toku miliona godina. Coyote Gulch nije uvijek pvako tih, miran i plitak. Kod visokih voda zna se popeti do zidova pećine.
Primjenu Trumpovih dekreta mnogi vide kao pobjedu republikanaca nad zaštitnicima prirodne okoline i američkih prastanovnika, a ujedno kao i poziv industriji, koja u tim područjima želi istraživati naftu i ugalj, a naravno, nakon toga i eksploataciju.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

četvrtak, 28. prosinca 2017.

Sjajne zvijezde sedamdesetih – Kako izgledaju danas?


















Sedamdesete godine prošlog vijeka bile su neko drugačije vrijeme, širom svijeta. Vodili su se nekakvi kontroverzni ratovi, cijene benzina su rasle, a najveći film toga vremena zvao se „Rat zvijezda“.
U poređenju s novim vremenom, mnogo toga se nije izmijenilo.
Međutim, mnoga poznata lica, koja su obilježavala sedamdesete, vremenom su se promijenili. Uostalom, kao i svi oni koji su bili savremenici toga vremena. Neke od tih zvijezda ni do danas se nisu ugasile, poznaju ih i nove generacije, ali s novim licima.
Stoga mislimo da onima koji su doživjeli to vrijeme neće biti teško da prepoznaju popularna svjetska lica toga vremena, uz poređenje, kako oni izgledaju danas.
(izvor:definition)
(NovaSloboda.ba)

Ekstremni sport: Najopasniji maraton na svijetu







Maraton na pijesku u Peruu smatra se jednim od najopasnijih na svijetu. Podloga po kojoj se trči, pustinjska klima i usponi čak do 300 metara, čine ovaj maraton izvodljivim samo za one najspremnije.
Od same ideje u začetku, to je bila avantura koju je bilo nemoguće izvesti bez podrške peruanske vlade.
Sportisti su pozvani da dožive jedno novo iskustvo. Avantura pod nazivom „Marathon des Sables“ održana je u pustinji Ica u srce Južne Amerike, oko 300 kilometara južno od Lime, glavnog grada Perua, u regionu Paracasa. Učesnici su tom prilikom otkrili najljepšu južnoameričku pustinju, ali i jedan od najsušnijih regiona na svijetu, sa ogromnim dinama i pješčanim platoima između Tihog okeana i Anda Cordillera.
Trka je počela 28. novembra, a završila 4. decembra, uz učešće oko 400 takmičara, koji su istrčali 250 kilometara, podjeljenih u šest etapa.
Ovo je bilo prvi put da se jedan ovakav Ultra trail maraton održan na tlu Južne Amerike. Pored ekstremnih uslova u pustinji, učesnici su se suočili i sa visokim temperaturama, što je bio dodatni izazov kod trčanja preko pješčanog terena, sa ruksakom od dvadesetak kilograma na leđima, u kome se nalazila sva trkaća oprema, hrana, pa čak i vreća za spavanje. I pored svega, to je za sve učesnike bio izazov sezone.
I na kraju, istaći samo jednog pobjednika, ili pobjednicu, ne bi imalo smisla.
Pobjednici su bili svi oni koji su zadnjeg dana trke prošli kroz cilj.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

srijeda, 27. prosinca 2017.

Sitan znamen: Pasoš Mujage Komadine


Od najsposobnijeg i najznačajnijeg gradonačelnika Mostara, Mujage Komadine ostao je sačuvan njegov pasoš.
Na šestoj stranici je njegova fotografija – slikan je iz profila s fesom na glavi.
Iz pasoša je vidljivo da je 7.4.1925. godine putovao u Italiju i Austriju.
Znajući da je Mujaga umro 5.5.1925. godine, nailazimo na kuriozitet da je putovao samo 28 dana pred smrt.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Svake godine novi kroj


Do toga je moralo doći. Jeans, ili farmerke, kako je to kod nas uobičajeno reći, su ponovo tu, u obliku za koji nismo ništa čuli od njihove „nulte“ godine: „Boot-cut“, kroj, koji je malo širi ispod koljena, trapez, kako smo to nekada zvali.
U početku je to bila radna odjeća kauboja i farmera. Imati farmerke na sebi nije ništa posebno. Slične pantalonama sa nogavicama širokim ispod koljena, ali ne baš toliko širokim. Razlog za trapez kroj farmerki u početku je bio pragmatičan, jer je ostavljao dovoljno prostora  da se udobno navuku preko čizama. Farmerke, kao i „trenchcoat“, srednje dugački kaput, porijeklo vode od vojske, a i tu je bilo presudno, što se to moglo udobno obući.
Poslije devedesetih, u kojima se nosio uski kroj farmerki, ako neki još nisu stigli do starijih godina, a već početkom novog milenijuma pojavilo se više vrsta „boot-cut“ kroja. A onda je došla noćna mora štofnih pantalona iz osamdesetih godina i učinila da „boot-cut“ više ne bude u modi. Nakon tih godina, jeans je doživio svoj revival, zahvaljujući maheru mode Hedi Slimane iz Francuske, koji je bio više nego uspješan.
„Slimane look“ je bio pogled trenutka, svakodnevna moda na granici anorektičnog, pametna i maštovita, negdje između mode lascivnih muških prostitutki i trgovaca drogom. Jedna mješavina Javis Cockera, Lou Reeda  i Paula Wellera, jedna skoro besramna reminiscencija šezdesetih godina, pantalona uskog kroja, kao neka vrsta kombinacije upotrebe droga, koja se nije mogla pomiriti sa neredovnim obrocima.
„Bootcut“ je bio, i nije bio sve to. On ima image marlboro čovjeka, pomalo prepotentnog i nekako presumptuozno trezvenog šmekera, koji je previše samouvjeren i suviše muževan za novi milenijum, koji je i dalje bio neizvjestan i nesiguran u pogledu novih slika polova i njihovih uloga u svemu tome. Narednih godina nosile su se uske farmerke. i to toliko tijesne da su muške noge u njima izledale onakve kakve su, samo kao da su još bile obojene nekom bojom. Revival, oživljavanje, je djelomično bila posljedica činjenice da se u modi sve periodično vraća na svoje početke, a i činjenice je da se i slika tijela muškarca također mijenja – u pravcu savršenog oblika i uske siluete. „Bootcut“, koji je oslikavao njegove krive noge, nije se više uklapao u nova vremena.
Kao i kod svih trendova, nakon više od deset godina, žene, a i muškarci, su sagledali sve to i definisali strukturu ukupne slike. Pokušaj u modi žena je zamijenjen, tako što su takozvane Marlene pantalone ponovo etablirane, a one dobro stoje samo manekenkama, koje uprkos materijala, uz to još raspolažu i tankim nogama. Pokušaj je bio sve, samo ne uspjeh. Nogavice su skraćene, slijedile su pantalone do koljena za muškarce, koje su noge optički skraćivale, a posljedica toga nije bila baš laskava. Takođe su se ponovo pojavile i „pumparice“ , ali to je već bila infuzija pedesetih.
Sada, dakle ponovo „bootcut“, koje nisu baš lijepa forma farmerki. Slično kao i pantalone širokih nogavica, svaku figuru čine malo više krupnijom, nego što jeste, i nego što je potrebno. Ali, bez brige, sve to je i tako samo prolazno.
A kao sljedeće, molimo da se u modu barem ponovo ne vraćaju muške suknje.
(izvor:ksta)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

utorak, 26. prosinca 2017.

Prednovogodišnji, naravno mostarski...


Pita mostarka muža:
- Dragi, gdje ćemo za Novu godinu?
- Ja u zatvor, a ti u bolnicu, ako me još jednom budeš pitala !

(ili, kako bi to rekli: ja u ćelovinu, ti u južni, ili na brijeg)

(sa stranice: Jednom liska vazda liska, 26.12.2013.)  

Veslanje stojećki u sred zime?






Koliko znamo, veslanje stojećki (Stand Up Paddling) je ljetni trend sport. Prve decembarske nedelje oko 700 veslača, po sitnoj kiši, proveslali su Senom kroz sred Pariza.
Vjerovatno su surferi sa Havaja pronašli ovaj način veslanja. Oni bi povremeno ustajali na njihovim daskama, kako bi održali bolji pogled. Nekada je neko uzeo veslo u ruke, kako bi bio brži.
I eto ga!?
E vratimo se sad u Pariz. Zvaničnih podataka nema o tome, koliko je tačno bilo učesnika. Svi su bili toplo obučeni, a prateći brodovi su sakupljali one koji su, ipak, upali u vodu. Hobi veslači su proveslali dionicu dugu 13,5 kilometara, po sred glavnog grada Francuske.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

ponedjeljak, 25. prosinca 2017.

Mjesto koje čuva Mostar


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak 24. decembra 2017. godine)

Kutak povijesti: Mjesto koje čuva Mostar

CIDOM, odnosno Centar za dokumentaciju i informaciju Mostar je mjesto na kojemu se može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada Mostara. Osnovala ga je grupa entuzijasta koja želi bogati kulturno-povijesni materijal ostaviti budućim generacijama. Sadržaj koji godinama skupljaju entuzijasti dostupan je svima besplatno na korištenje.
Na CIDOM-u se mogu pronaći stare fotografije Mostara, knjige, priče o starim običajima, slike raznih povijesnih predmeta. O CIDOMU-u smo razgovarali s jedinom od njegovih osnivača Tiborom Vrančićem.
Bljesak.info: Kako ste došli na ideju o osnutku CIDOM-a?
VRANČIĆ: Prije nekih desetak godina, odvojen od svoga grada, dospio sam na internetski forum Moforaja, gdje sam, pored brojnih novih i obnovljenih prijateljstava, pronašao neke stvari koje nisam ni pomišljao pronaći u cyber svijetu. Uključivši se u kreativan rad foruma, prihvatio sam se zadatka da prikupim mnoštvo razbacanih starih fotografija Mostara, te da stvorim jedan album sa što većim brojem starih fotografija Mostara na jednom mjestu. Radeći na tom projektu uspio sam do danas skupiti preko 10.000 fotografija Mostara svih povijesnih razdoblja. Našavši se u masi dotad nepoznatih fotografija Mostara, dio njih sam pretočio u svoju prvu knjigu Mostar – krhotine prošlosti. Međutim, u knjigu ne stane baš previše materijala, a ja sam ga imao u izobilju. Za mene nije bilo dileme da to bogatstvo povijesnih slika ne smiju ostati kod jedne osobe, neiskorišten, neupotrijebljen, skriven od očiju javnosti. Tako se postupno rađala ideja o osnivanju jednog mjesta gdje bi se sav kulturno-povijesni materijal o gradu Mostaru (ne samo fotografije) sakupio na jednom mjestu i da on bude u svako doba besplatno dostupan svima koga takve stvari zanimaju. Tu prvobitnu ideja nastalu u glavama Zdenka Boškovića i mene, pokušali smo polu-amaterski postaviti na internetsku stranicu naziva Cvijetna avlija kreiranu od nas dvojice. Na stranicu smo uvrstili nešto fotografija Mostara i pokoji pjesmuljak, ali gabariti stranice nisu dozvoljavali postavljanje značajnije količine arhivskog materijala. Zbirke koje sam namjeravao staviti na raspolaganje javnosti su bile ogromne, vrlo vrijedne i smatrao sam da bi bila šteta da ih proguta mrak zaborava. Tada su se stjecajem okolnost nama dvojici priključili Smail Špago, Ismail Braco Čampara i Emina Redžić Muftić te smo tako dobili na efikasnosti pa smo ozbiljnije pristupili realizaciji ideje. Tako je nastala naša stranica www.cidom.org koja nije statična nego se iz dana u dan obnavlja, dodaje se novi materijal, a na našoj Facebook stranici, koja ima do sada skoro 3.000 članova, su dobrodošli svi koji mogu nešto uvrstiti u arhivu – fotografije, tekstove, priče o starim običajima, slike predmeta.


Bljesak.info: Koliko ste dosad prikupili povijesne građe?
VRANČIĆ: Poprilično. Toliko da nismo ni u najsmjelijim snovima mogli predvidjeti količinu. Prije svih tu se nalazi bogata arhiva knjiga o Mostaru u pdf formatu od nekih dvjestotinjak naslova. Poanta je na starim knjigama, pisanim prije stoljeća pa čak i dva, brojni putopisi s opisima Mostara na nekoliko svjetskih jezika, neki i u prijevodu. Tu su i brojni članci o povijesnim mostarskim temama. Imamo i arhivu od kojih 9.000 fotografija Mostara iz svoj povijesnih razdoblja, fotografije tipa nekad i sad, koje uspoređuju stare motive grada s onima snimljenim danas s potpuno iste pozicije, kombinirane fotografije nestalih građevina, veliku zbirku umjetničkih slika i umjetničke fotografije s temom Mostara. Nalazi se tu i nešto filmske građe u obliku video klipova, stare nošnje... Zamišljeno je još nekih rubrika, ali te ideje su tek u začetku realizacije. Napominjem, da je sav materijal besplatno dostupan za downloadiranje.
Bljesak.info: Koliko je financijski teško održavati CIDOM?
VRANČIĆ: Bila je to lijepa i plemenita ideja, no kao i uvijek, problem nastaje kad se ideja treba realizirati. Usprkos entuzijazmu, dobroj volji i dobrovoljnoj besplatnoj angažiranosti mnogih pojedinaca, sve ovo nije bilo moguće ostvariti bez financijskih sredstava. Od brojnih dobrovoljnih priloga posjetitelja naše Facebook stranice uspjeli smo pronaći odgovarajućeg operatera koji nam za godišnju naknadu od nekih tristotinjak dolara ustupa svoj link. Stranicu održavamo sami – dobrovoljno. Dosad imamo ?u čekmedži? nešto sredstava dovoljnih za koju godinu-dvije nastavka rada i održavanja, a kada se primakne rok isteka, opet ćemo organizirati ?prosjačenje.? Ne mogu drukčije nazvati ovakav način financiranja, jer u biti on to i jeste – čisto prosjačenje. Međutim, sagledavajući trenutnu ekonomsku situaciju, ništa više se ne može ni očekivati. Ljudi nemaju za osnovne potrebe, a kamoli za neku društveno-kulturnu nadogradnju. Vidjet ćemo koliko ćemo moći opstati.
Bljesak.info: Dobivate li donacije za svoj rad? Imate li podršku od gradskih vlasti? VRANČIĆ: Iskreno, donacije bez neke prijeke potrebe ne tražimo. Trenutno uvjeta za registraciju kao neprofitabilna organizacija nemamo, a i nije nam potrebna za ovakav opseg rada. Kada (i ako) se naša djelatnost proširi, onda ćemo ozbiljnije pristupiti razmatranju i te solucije. Što se tiče gradskih vlasti, s njima nemo nikakvih kontakata, a ne vjerujem da u njihovim strukturama postoji neka služba koja prati ovaj segment kulture. Osim toga ne postoji ni gradska vlast kao takva. Mislim također, da bi suradnja s muzejima grada trebala biti daleko tješnja i većeg obima. Ovako mi se čini kao da muzeji ljubomorno čuvaju svoju arhivsku građu od očiju javnosti i pristup istima je uveliko otežan.
Bljesak.info: Ustupaju li ljudi rado dokumentaciju koju imaju?
VRANČIĆ: Do starih razglednica i fotografija sam dolazio na nevjerojatne načine. Ima tu dio materijala strastvenih kolekcionara starih razglednica, koji su mi velikodušno ponudili svoje zbirke za skeniranje. Jedan dio sam uspio naći na internetu, neke sam i sam imao u svojoj kolekciji, mnogi članovi naše Facebook stranice postavilo je podosta fotografija iz svojih privatnih zbirki (barem onih koje su se uspjele sačuvati nakon zadnjeg rata). Mnogi Mostarci su se zaljubili u starine Mostara pa i sami pretražuju internet ne bi li naletjeli na pokoju fotografiju koju još nismo uspjeli otkriti te nas upućuju na njih.


Bljesak.info: Koja je najzanimljivija fotografija koju su vam ljudi poslali?
VRANČIĆ: Ovo je baš teško pitanje. Ovo je ona priča o djeci i prstima na rukama. Svaka nova fotografija koju dobijemo se pomno analizira, otkrivaju se detalji koji su zanimljivi ili su bili dotad nama nepoznati, tako da ne znam koju fotografiju bih odabrao kao najzanimljiviju. Možda u tu kategoriju spada najstarija fotografija Starog mosta na koju smo do sada naišli, a ona datira iz perioda prije 1878 i nalazi se u privatnoj kolekciji gospodina Karla Drage Miletića. Od zanimljivih fotografija naveo bih kolekciju koje su snimljene za vrijeme posjeta cara Franje Josipa Mostaru iz 1910. g.
Bljesak.info: Koje povijesne činjenice o Mostaru ne znaju ni ljudi koji žive u ovom gradu cijeli život?
VRANČIĆ: O tome bi se mogli pisati referati. Pošao bih prije svega od sebe, jer do prije petnaestak godina o Mostaru nisam znao baš ništa. Tek kad sam se odvojio od njega, počela me zanimati njegova prošlost. Tijekom prikupljanja i objavljivanja materijala nailazili smo na brojne komentare ljudi (posebno mladih) od onih da su mislili da je kružni tok Rondo nastao iza 1993. g., pa do nepoznavanja starih naziva ulica ili godina gradnje pojedinih značajnijih građevina. Malo ih poznaje stare toponime kao što su Kulluk, Suhodolina, Ričina ili Lipete (stari naziv za Zalik). Nepoznato je da je, nakon prve telegrafske linije uvedene u svijetu 1838. g., Mostar uspostavio telegrafsku vezu s Metkovićem nakon samo dvadeset godina, prvu u Bosanskom vilajetu. Također, bilježimo da su braća Lumiere godine 1895. prvi puta prikazali svoje čudo od tehnike – kinematograf. Samo 10 godina nakon toga i u Mostaru su se počele vrtjeti pokretne slike. Malo tko zna da je Mostar imao tvornicu bicikli ili da se na natječaj za upražnjeno mjesto ravnatelja bolnice u Mostaru godine 1866. natjecalo čak 35 kandidata, od kojih su dvanaestorica bila iz Beča, a ostali iz Trsta, Krakova, Sarajeva i drugih mjesta monarhije. Nepoznata je i činjenica da je Mostar trebao neposredno pred Prvi svjetski rat dobiti još jedan most, grandiozno arhitektonsko djelo koje bi povezivalo trg Mejdan s Bašćinama, a rat je omeo investiciju. Mnogi nisu upoznati s činjenicom da je Alajbegovića česma na Musali prvobitno stajala na početku ulice Braće Brkić, a da je tek 1937. g. za vrijeme izgradnje Vakufskog dvora, premještena na postojeću lokaciju. Povijest našeg grada je izuzetno bogata, a brojni su ljudi zaslužni za istraživanje njegove prošlosti. Tako da ne mislim da postoji jedna osoba kojoj su poznate baš sve činjenice o njemu. To je ujedno i jedan od razloga stvaranja ove naše stranice.
Bljesak.info: Koliko je bitno da CIDOM opstane?
VRANČIĆ:  Veoma važno. Važno jer se na jednom mjestu može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada. Mi smo se dobrano namučili skupljajući djeliće te povijesti, a mladima ostavljamo cjelokupan materijal sistematiziran na jednom mjestu. Mislim da je izuzetno bitno ne zaboraviti svoju prošlost. Materijalom na ovoj stranici mogu se koristiti svi koje to zanima – učenici, studenti, povjesničari, muzeji, arhivi, novinari, pisci, ljubitelji pisane riječi, zaljubljenici u fotografije i starine Mostara i brojni drugi Mostarci koje zanima ova tematika. Ovaj kutak povijesti Mostara mnogo znači brojnim Mostarcima i drugima koji ga vole, a brinu u očuvanju kulturno-povijesnih vrednota. Ovo možemo reći sa sigurnošću jer pratimo posjećenost stranice. Naime, prosječno 2.000 ljudi posjeti CIDOM stranicu u jednom tjednu. Uzimajući u obzir da se ne bavimo dnevnom politikom, žutim tiskom ili estradom, ovaj broj je impozantan. Ljudi su sve više svjesni vrijednosti Mostara koje je on imao u prošlosti, a prošlost je jedna, ma koliko se današnje vlasti trude prikazati da povijest počinje od njih. Alternativa je prepustiti se novim povjesničarima i krojenju jedne nove – nepoznate povijesti i oduzeti pokoljenjima koja pristižu poznavanje Mostara iz prošlosti. Ne mislim da je naš projekt grandiozan, ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase mnogobrojne knjige, tekstovi, fotografije i sjećanja. Nije nam namjera naricati nad prohujalom prošlošću, jer ne daj Bože da se opet sva povijest povrati, da sve ovo što je grad, i mi s njime, prošao, nanovo preturimo preko glave. Namjera je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od krupnih i sitnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Završio bih već izlizanom izrekom da grad koji nema prošlost nema ni budućnost.
(izvor:bljesak)

link za web stranicu CIDOM: http://www.cidom.org/


(spagos)