Iz stare štampe: Mostar, 1904. godine, Svjetski avanturisti u Mostaru

 

U časopisu The Pittsburg Press od 1. decembra 1912. godine objavljen je tekst o jednom interesantnom tipu, ili kako bi se to u Mostaru reklo, o svojevrsnom "oriđinalu", po imenu Jacques Labaudy, čovjeku koji je prvo želio biti kralj Sahare, a onda, nakon toga i Hercegovine.

Jedan od likova o kojima se pisalo u svjetskoj štampi početkom 1900-ih je Francuz po imenu Jacques Lebaudy, samoproglašeni Car Sahare. Rođen je u izuzetno bogatoj porodici 1868 godine, njegov otac je bio industrijalac koji se bavio proizvodnjom i preradom šećera. Nakon smrti oca 1892 godine, nasljeđuje imovinu u vrijednosti od 28 milion franaka, što bi danas iznosilo nešto više od 500 miliona KM.

Izgleda da ekscentričnom nasljedniku to nije bilo dosta pa 1903 godine sa svojim brodom i 400 plaćenika odlazi na obale Maroka gdje proglašava Saharsko Carstvo. Sa obzirom da su tadašnje kolonijalne sile, Francuska i Španija, imale svoje interese u tom dijelu svijeta, Francuska ga na silu izvlači iz Maroka. Nakon toga seli u London i odsjeda u Savoy Hotelu, gdje njegovo ekscentrično ponašanje puni stranice tadašnje štampe.

Nepunih godinu dana kasnije, eto njega u naše krajeve...

Pod lažnim imenom i titulom, "Princ Abdullah", ulazi u BiH kod Šamca, pa uz boravke u Bjeljini, Zvorniku i Sarajevu, uzima zaseban voz za Mostar, koji plaća 1000 franaka-što bi danas iznosilo oko 20 000 KM. U Mostar je došao 21. septembra i odsjeo je u hotel Neretvi, gdje ostaje pet dana. Iako je nosio fes i predstavljao se kao musliman, ljudima je bilo jasno da nije musliman jer se slabo razumio u islamske običaje i propise. Izgleda da "Princ Abdullah" nije došao neobavješten u Mostar, znao je "ko kosi a ko vodu nosi", jer šalje pisma Vojislavu Šoli, Peri Šantiću i Mujagi Komadini u kojima pita da li bi željeli da mu prodaju zemlju, pa makar bila gola i krševita. U isto vrijeme posjećuje poznatog mostarskog advokata Dominika Mazzija i traži od njega savjet kako bi mogao upravljati vlasništvom po svojoj volji kao apsolutni gospodar zemlje. Naravno, dr. Mazzi ga je obavjestio da tako nešto nije moguće. Mujaga Komadina, pametan i bistar čovjek od posla, iz znatiželje posjećuje tajnovitog i bogatog stranca. Na sastanku, "Princ" ponovo izloži svoju ponudu i izrazi želju da u Hercegovini osnuje neovisnu državu. Ipak, izgleda da Mujaga nije bio impresioniran sa "Princom". Nakon sastanka, pitali su Mujagu šta misli o njemu a Mujaga im dade kratak i jasan odgovor-Budala! Nakon što se uvjerio da od njegovih želja nema ništa i razočaran nedostatkom razumjevanja vodećih ljudi Mostara, "Princ Abdullah" napušta Mostar. Tek nakon nekog vremena, došla je iz Drača u Albaniji, informacija o pravom identitetu "Princa Abdullaha". Tamo su utvrdili uz pomoć austrijskog i grčkog konzula i uz potvrdu iz Londona da je "Princ" ekscentrični nasljednik i milioner Jacques Lebaudy.

Nažalost, priča o nesuđenom kralju nema sretan kraj. On se 1908 godine seli u Ameriku sa ženom i djetetom a njegovo mentalno stanje se pogoršava. Uz boravke u psihijatrijskim bolnicama i bjekstvima iz njih, nekoliko puta fizički napada svoju ženu i dijete. Prilikom jednog takvog napada, njegova žena ga u samoodbrani ubija 1919 godine.

O ovom čudnom posjetiocu Mostaru pisali smo u knjizi "U sjeni zaborava" izdanje IC štamparija Mostar, 2017. godine, autori: Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić, u tekstu pod naslovom "Abdul mahniti". Iako se sam predstavljao kao princ Abdulah, Mostarci su ga vrlo brzo prokužili i nadili mu ovo ime pod mostarski.

Abdul mahniti

Kad smo već kod ĉudnih posjetitelja našega grada – evo još jednoga. U septembru 1904. g. kroz Mostar je prošao nadasve smiješan putnik. Na glavi je nosio crveni fes s plavom kićankom, sa sobom je vodio sluge i dvije deve, a pozornost Mostaraca je privukao trošeći velike svote novca. Rekao je da se zove princ od Gobija Mehmed Lebodi kralj Sahare. Nakon kraćeg boravka u našem gradu napustio ga je u nepoznatom pravcu.

Tek kasnije su novine objavile da se našao u Draĉu u Albaniji, gdje je uhićen zbog nedostatka osobnih dokumenata. Optužili su ga da je poznati falsifikator novca imenom Jener. Međutim, iz neznanih razloga je dobio zaštitu engleske vlade i grĉkog konzula, pa je preko Krfa stigao u Trst. Tu je javno poĉeo optuživati Francusku zbog neisplate ogromnog duga prema njemu, sebe je nazivao carem Jacquesom I. (Žak prvi). No Trst nije imao toliko razumijevanja prema ovom ĉudaku pa su ga zatvorili u ludnicu. Nakon izvjesnog vremena uspijeva pobjeći iz ludnice ostavljajući carsku odjeću, prtljagu i deve.

Mostarci više nikad nisu ĉuli za njega i jedino što ostade iza njega je ova kratka vijest o posjetu gradu i nadimak kojega su mu Mostarci odmah nakon dolaska prišili – Abdul mahniti.

Prilozi: Izvod i karikature iz stare štampe, fotografija Jacques Labudy

priredili Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)