Cvijeće je osmjeh zemlje

 

(“Kolumna za život”)

Šta je zaista važno? Šta nas danas dirne - a ne nestaje ni sutra?

To su stvari koje nas pokreću od ljudskog postojanja: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, rastanak, tuga.

Kolumnista Louis Hagen je tražio je odgovore na vječna pitanja čovječanstva od pjesnika, mislilaca i istraživača. I pronašao nekoliko odgovora koji su nevjerovatno jednostavni - a opet mogu obogatiti naše živote.

Svake godine je isto, i svake godine je novo. Pravo je čudo da niko tako ne zove, a ipak se svi to tako osjećaju.

Čudo se zove proljeće.

I imam otvorene prozore

Novi potez u svijet

Stari strahovi, stare nade

Tako bi trebalo bi da bude proljeće!

Ovako je Joseph Freiherr von Eichendorff pisao prije 200 godina – a njegove riječi nam i danas odzvanjaju, kao da su jučer napisane.

Šta je posebno u proljeću? Srećni smo jer je konačno ponovo toplo, sunce sija, svuda počinje da cvjeta? Sve to je istina - a opet je kratko, prekratko. Proljeće, to je naše ponovno rođenje. To je parabola o nama samima: Da, živi smo!

Mi smo kao pupoljci koji se otvaraju. Poput visibaba koje niču iz promrzlog tla oko nas. Kao drveće koje počinje da behara.

Mi smo djeca prirode. Čak i ako smo odavno odrasli, bake, ili deke - svi nekako ponovo postaju mladi u ovom trenutku. Jedinstveni smo jer možemo razumjeti rast i propadanje oko nas, iako znamo da nakon svakog proljeća, nekad ponovo dolazi zima.

U ovim danima kada smo okruženi patnjom, smrću, tugom, pustošenjem, možemo li se radovati proljeću? Mislim da možemo. Ono što nam priroda daje, možemo prihvatiti kao dar. A upravo sada, stvari koje su se podrazumjevale same po sebi, mogu biti vrlo posebne: sunčni dan u miru, ili, na primjer, biljke koje iznenada procvjetaju.

Američki pisac Ralph Waldo Emerson (1803 – 1882) je to lijepo izrazio u jednoj rečenici:

“The earth laughs in flowers.”

Cvijeće je osmjeh zemlje.

(Louis Hagen/Bild/ 20220312)