U govoru vrabaca koji sa sebe još stresaju
teško paperje sna,
a koji svijet dokučuju nama neznanim razumom,
empatični Sulejman ovog,
pretkijametskog doba,
osluhnuo je o pucanju džemreta.
O tom svjedoče nestrpljivi insekti
što tragaju za posljednjim kapima rose.
Svjedoče meki tabani vitke djevojke
koji streme još prohladnoj rijeci
i proljetna bijelost njenog tijela,
polegnutog pod pljuskom polena.
Ali,ne zna ništa o džemretu
iz njezinih očiju koje će mu udariti u srce.
(Azemina Krehić)
(U narodu uvriježena riječ džemre, (turska riječ) označava talas, udar ili zračnu struju koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. )
(Damir/facebook/20220315)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen