U sjećanju: Himzo Polovina

(tekst koji slijedi objavio je je Sinisa Skarica na facebook stranici Tvornica glazbe, dana 11. marta 2022. godine)

Sjećanje na Himzu Polovinu

Danas bi veliki beg narodne pjesme Himzo Polovina imao točno 95 godina. Rođen je 11. ožujka 1927. u Mostaru, u Donjoj Mahali, od oca Mušana, austro-ugarskog zrakoplovnog dočasnika, i majke Ivanke Hlebec, mlade Slovenke u koju se Mušan zaljubio u Ljubljani, gdje se zatekao kao vojnik krajem Prvog svjetskog rata.

Tako započinje priča o pjevaču i sakupljaču sevdalinki, kompozitoru i pjesniku te lječniku, specijalistu neuropsihijatru. O njemu nećete ništa naći u famoznom "Leksikonu jugoslavenske muzike", niti trotomnoj "Muzičkoj enciklopediji", spekulira se da ga je odtud isključila politika zbog tobož njegova angažmana u pokretu Mladi Muslimani. Ali, zato, ima pravde, na internetu naći ćete brojne izvore koji će autoritativno govoriti o ovom bulbulu sevdalinke. Za početak mnogi će reći da je "najprominentniji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena".

"Imao je kristalno čist glas, prekrasne dikcije, nevelika dijapazona, ali velikog osjećaja za interpretaciju", nekako tako će o Himzi govoriti njegov sugrađanin, pjevač, angažirani publicist i veliki znalac sevdalinke, Ismet Čumurija.

"To je pjevač koji raspolaže glasom veoma ugodnog timbra, a svoju interpretaciju bazira na sottovoce pjevanju što odgovara ne samo njegovim glasovnim mogućnostima nego izrazitom interpretativnom daru koji se odražava u melanholičnom ukrašavanju i dinamičnom cizeliranju pjesama koje izvodi", napisao je Zvonimir Nevžala, skladatelj i urednik na Radio Sarajevu.

"Mada u repertoaru Himze Polovine sve pjesme nisu prave sevdalinke, već ih ima koje su stvarane kasnije na njihovim tradicijama - njegovo pjevanje produžava melanholičnu ljubavnu osjećajnost ove pjesme, izražava njegovu osobnu atmosferu i aromu, oslikava likove njenih junakinja i junaka u tjesnacima duhovnog rasipanja i kidanja, iznosi njenu poetsku dušu, ono posebno što umjetnički oplemenjeno ovakvim saživanjem, postaje i naše, zajedničko, saučesništvo. Ovaj pjevač je tu ne samo posrednik i tumač, izvoran, vibrantan i autentičan, nego i umjetnički subjekt koji svojim izvođenjem vrši izbor po emocionalnoj srodnosti, dajući uz to pjesmi i dio svoga vlastitog bića." Ovo je odlomak iz bilješke s Himzine LP ploče "Kradem ti se u večeri" iz 1976. koju je napisao dr. Muhsin Rizvić, pokojni bosanskohercegovački književnik i profesor povijesti jugoslavenskih književnosti 18. i 19. stoljeće na Filozofskom fakultetu Sarajevu.

“Svake večeri setim se mog španskog prijatelja Luisa Kasade iz madridskog ‘Anteniuma’. Jedne večeri pre dve godine pozvao me u svoj dom na tartilju i pailju i španski konjak. Posle večere rekao mi je da je za mene spremio prijatno iznenađenje. Odveo me je u drugu odaju da slušamo ploče. Prva ploča koju mi je pustio ovaj prosvećeni Španac bila je neka davna oda Saraj Bosni koju je pevao Himzo Polovina. Nisam mogao verovati svojim prevelikim ušima da ovde u srcu Iberije u Avendi Hoze Antonija, usred Madrida slušam glas Himze Polovine koji opeva lepote sarajevske mesečine...” (Zuko Džumhur, “Pisma iz Azije”, 1973)

"Lutao je pjesmom po selima i gradovima, iako umoran. Prilikom njegovog posljednjeg koncerta, u Plavu (Crna Gora) 5. kolovoza 1986. godine, umro je od posljedica srčanog udara. U razgovoru sa njegovim bratom Mirzom, ovaj mi je kazao: 'Napiši i nemoj da zaboraviš, da je posljednja pjesma koju je Himzo pjevao bila 'Emina' i da ga je plavska publika vraćala na bis da je otpjeva nekoliko puta te večeri." (Ismet Čumurija: "Tumač i baštenik sevdalinke", 1999. u povodu 13-e obljetnice smrti Himze Polovine)

Da, "Emina" je bila jedna od najupečatljivijih Himzinih izvedbi, njegova, mostarska. "Mehmeda je stara majka karala" bila je prva koju je uopće snimio 1953. za Radio Sarajevo, a za Jugotonovu i svoju prvu ploču: "Stade se cvijeće rosom kititi" 1958. Na EP singlu iz 1964., ali samo s dvije pjesme, a ne kako je obično bivalo s četiri, jer su te dvije bile podužeg trajanja, snimio je legendarnu „Eminu“ i „Hasasnagin sevdah“, tradicijske sevdalinke, obje dakle sa stihovima pjesnika Alekse Šantića (Emini je za ploču posljednju strofu dopisala narodna pjesnikinja Sevda Katica). „Hasanagin sevdah“ dvadesetak godina poslije pop publici otkrila je Jadranka Stojaković po svom podnaslovu „Što te nema“. Objavljena prvi put 1981. na njezinom LP prvijencu „Svitanje“ (u aranžmanu Rajka Dujmića), ponovljena na trećem albumu „Ajde slušaj, slušaj“ 1984., za vrijeme sarajevske zimske olimpijade, pjesma će doživjeti vrhunac svoje popularnosti upisavši se u antologiju moderne sevdalinke. A Himzo Polovina će od svojeg prvog singla do posljednje 1987.godine i posthumno objavljene longplejke "Magla pala od pola Saraj'va" (tijekom 1986. kada je snimana u Sarajevu i Zagrebu, imao sam čast surađivati s Himzom i potpisati je kao glavni urednik), za Jugoton objaviti čini mi se 20 singl i EP ploča te 6 albuma, od kojih se onaj prvi iz 1971. "Himzo Polovina" nekoliko puta obnavljao i prodao u zlatnoj nakladi. Zapravo, osim jednog singla za Diskos iz Župe Aleksandrovac, sve ploče je snimio za Jugoton. Prigodom njegovih posjeta matičnoj kući zbio se i onaj susret pred tvornicom kada se ponudio Miši Kovaču da ga upozna s rukovodećim ljudima njegova budućeg diskografa.

"Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom geologijom ili takvom anatomijom, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Pjesmu treba donijeti." Tako je govorio Himzo Polovina.

Čumurija će nam u svom „Tumaču i bašteniku sevdalinke“ prenijeti: „Na pitanje, koju pjesmu po literarno - lirskoj vrijednosti posebno cijeni, Himzo je odgovorio: 'To je pjesma 'Voljelo se dvoje mladih' ili kako je narod nazva 'Žute dunje'. Fatmu, njenom dilberu oduzima bolest, a on ne može da je shvati da baš za takvu ljubav može postojati prepreka. Odlazi da ispuni njenu želju, da darom čak iz Stambola joj zdravlje vrati. Ta njena želja bila je posljednja, Fatmu neljubijenu spuštaju u mezar, a on ostaje sa vječnom boli, usamljenošću i odanošću. Ova pjesma je bila vrhunac njegovog pjevačkog dostignuća.“

Mnogi su tu hercegovsku himnu ljubavi - Himzo se uvijek osjećao potpunim Mostarcem - snimili nakon njegove izvedbe za Jugotonov EP iz 1962., a mlađi će u njoj prepoznati uvodnu temu iz hvaljena filma Ademira Kenovića „Kuduz“ (1989), koju je za Davorina Popovića, sjajnog solista Indexa, priredio Goran Bregović.

Link za tekst: (2) Sinisa Skarica - Tvornica glazbe | Facebook

Iz enciklopedije:

Dr. Himzo Polovina (11. mart 1927 – 5. august 1986) bio je poznati bosanskohercegovački prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, poeta i doktor-specijalista neuropsihijatar.

Mnogi smatraju da je on najprominentniji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pjesme se karakteriše kao autentično muzičko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.

(bs.wikipedia)

(spagos)