Kad bajam svoj prvi pupoljak baci
i okupaju ga rani rosni zraci
mislima lutam tragom svilene rose
i puštam da snovi moju nadu nose.
Bulbul u bašti svojom pjesmom mami
slušam ga k'o nekad kad bili smo sami
tražili pogledom vrh bajama stara
da vidimo pticu čarobnoga dara.
Duša puna, mi i opojni pjev bulbula
dva maslačka svoju krunu otvorila
naše usne trepte k'o latice meke
što lepršaju u padu do zelene rijeke.
Pečine će tilovina okititi zlatom
grozdovi će zove bjelasati stranom
tad ću ti u mislima dolaziti kradom
i bit ćemo pokriveni zvjezdanim prahom.
(Emica/20220224)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen