Stari likovi mostarskih fotografa – Lovac, 1900-ih, Stjepan Tomlinović

Da malo razbijemo monotoniju postavljanja uvijek jednih te istih fotografija Mostara – evo jedan mini serijal o studijskim portretima osoba koje su živjele u Mostaru od perioda pojavljivanja foto-studija pa negdje do početka Drugog svjetskog rata. Ima tu imenima poznatih osoba pa sve do potpunih nepoznanica za nas, ali su sve vrijedne jer su sačuvane od propasti. Zanimljivo je malo izanalizirati likove, nošnje, modne detalje, poze kao i crte lica.

Stjepan Tomlinović – Lovac, 1900-ih

O fotografu Stjepanu Tomlinoviću postoji napisano svega nekoliko rečenica, tako da značajniju priču o njemu prenose njegove fotografije koje se mogu pronaći po arhivima i na internetu. Bio je aktivan kao fotograf u Cerniku u Slavoniji i u Mostaru krajem devetnaestog stoljeća.

Ostalo je mnoštvo fotografija i studijskih portreta. Tu su brojna gospoda, vojnici, porodice, seljaci, djeca, čovjek u siromašnoj odjeći, slika austrougarskih vojnika i brojni portreti ondašnjih stanovnika Mostara, a ima ih zasigurno i neotkrivenih po raznim privatnim zbirkama. Osim portreta sačuvano je i nekoliko fotografija Mostara s autorskim potpisom Stjepana Tomlinovića – Stari most, Put za Žovnicu s panoramom Cima i Ilića, Brankovac, vrelo Bune...

To bi bilo sasvim dovoljno da se podsjetimo jednoga fotografa, kojega je tko zna kakva sudbina i potreba, odmah nakon dolaska Austrougarske dovela iz ravne Slavonije u krš-eviti Mostar. Tu je otvorio fotograf-sku radnju pod nazivom Foto-Atelje...

Kažemo bilo bi dovoljno da nije bilo jedne djevojke, jednoga pjesnika i velike ljubavi. Naime, dolaskom u Mostar sa Stjepanom je stigla i njegova prelijepa kći Anka – Anka Tomlinović.

U isto vrijeme u Mostaru je stasao momak, lijep, bogat, školovan, čiji će stihovi ostati neprevaziđeni sve do današnjih dana – Aleksa Šantić. Bio je na meti brojnih udavača, međutim, kako piše u tekstovima, on je imao oči samo za lijepu Anku. Samo je za nju 1899. godine napisao pjesmu Ako hoćeš. Ova je ljubav ipak završila nesretno. Nije mogla biti krunisana brakom jer brak pjesnika i djevojke druge vjere u ono vrijeme bio je nezamisliv. Zbog protivljenja roditelja veza je prekinuta, a Anka se udala za drugoga i nakon godinu dana napustila Mostar. Zajedno s njom, gubi se trag boravka i njenoga oca Stjepana Tomlinovića u Mostaru. Kao jedini dokaz postojanja našega sugrađana-fotografa nalazimo njegove fotografije i ovo sjećanje.

(iz knjige: Ismail Braco Čampara,Tibor Vrančić, Smail Špago/ Perom i kamerom o Mostaru)

(cidom)