Odvratite pogled s crne tačke...

 

... usredotočite se na svijetlu stranu papira.

“Jednog dana profesor je za učenike pripremio nenajavljeni test. Kakav užas, mislili su učenici!

Podijelio je papire po klupama, kad je svako imao svoj test, dopustio im jeda ga okrenu.

Na njihovo iznenađenje, s druge strane papira nije bilo pitanja, samocrna tačka u sredini lista.

Profesor im je rekao da napišu što oni vide. Pomalo zbunjeni učenici počeli su pisati...

Na kraju je naglas pročitao sve riješene testove. Svi, bez iznimke, pisali su o crnoj tački u sredini lista, objašnjavali njezin položaj itd. Nakon što je sve pročitao, objasnio im je svrhu zadatka.

„Neću vas ocjenjivati, ali želim da razmislite o ovom zadatku. Niko od vasnije pisao o bijelom papiru, svi ste se samo fokusirali na onu crnu točku u sredini papira. Slično se događa u životu.

Uvijek se fokusiramo na loše, tim malim crnim tačkicama.

Život je dar koji treba svaki dan slaviti.

Ako se fokusiramo samo na loše: nedostatak novca, bolest, problemi u odnosima, razočaranja, zaboravit ćemo da ima svjetla oko nas ... Tamne mrlje su vrlo male u usporedbi sa svime što imamo dobro u životu. Ali upravo oni zagađuju naše umove.

Usredotočite se na svijetlu stranu papira"

(ljiljana/20220329)

(Priča nije moja, tako da je ne mogu niti potpisati, samo ako vi želite možete navesti izvor)

Crna tačka – hamdočamo (wordpress.com)

U Mostaru 1890. - 1891. godine (1)

 

“Centar za informaciju i dokumentaciju Mostar - Cidom” i facebook grupa “Bosna i Hercegovina- fotoenciklopedija” došli su u posjed vrlo vrijednih fotografija grada Mostara iz 1891. – 1892. godine.

U narednom periodu ćemo krenuti u poglede na grad Mostar iz tog perioda, uz kratke osvrte na objekte koji se vide na slici, a služeći se našom dosadašnje prikupljenom dokumentacijom i literaturom.

Na osnovu stanja, postojanja ili nepostojanja nekih objekata, sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zimskom periodu između 1891. i 1892. godine.

Radi se o četiri fotografije – panorame koje prikazuju Mostar, pretežno na lijevoj obali rijeke Neretve, počevši sa sjevera, od Sjevernog logora, pa do juga i naselja Luka, s tim da se donja tačka ove mahale, Šarića džamija, ne vidi na ovim fotografijama.

Na ove četiri fotografije pogled smo zaustavili na 33 objekta ili područja, i uz zaokruženi pogled na slici, dali kratki opis onoga što se vidi na fotografiji.

01 Sjeverni logor, građen je od 1878. godine do 1891., a služio za smještaj atriljerije, s barakama za smještaj vojnika. Ovdje se vide zgrade Sjevernog logora neposredno nakon dovršetka gradnje osnovne strukture kompleksa. Naknadno su izgrađene još tri kasarne. Pa su tako unutarnju jezgru obrane Mostara činili defanzivna kasarna Nordlager (Sjeverni logor), te Südlager (Južni logor gdje je bila i vojna bolnica), Westlager (Zapadni logor - danas Sveučilište) i Ostlager (Istočni logor - Konak), kao i vojni aerodrom u Rodoču izgrađen 1912. g.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)

Dugo putovanje jedne razglednice

                                  

Čistačica u Australiji je pronašla106 godina staru, rukom napisanu razglednicu jednog Novozelanđanina.

Razglednica stara preko 100 godina danima je zaokupljala internet detektive u Australiji i Novom Zelandu. Razglednica koja prikazuje obris Malte i tradicionalno odjevenu Maltežanku na prednjoj strani, napisao je 1915. novozelandski vojnik Bert Cooke. Mladić je regrutovan u njegovim dvadesetim godinama i morao se boriti protiv Turaka u Prvom svjetskom ratu.

Na razglednici koju je poslao svom budućem šuraku, Royu Coombridgeu, koji je tada imao samo 14 godina i živio na farmi na Novom Zelandu, napisao je da će se "vratiti Turcima za nekoliko dana". I: "Možda će proći dosta vremena prije nego što budem mogao ponovo pisati." 

Kada je Australka Stephanie Schultz pronašla istorijsku razglednicu na bankomatu u tržnom centru u Townsvilleu, u početku je pomislila da je to lista za kupovinu. “Ali onda sam malo bolje pogledala i pročitala rečenicu o Turcima”, rekla je. Jedna koleginica joj je tada skrenula pažnju na poštanski žig: 9. avgust 1915. „Prvo sam samo pomislila, kako je tako nešto dospjelo u tržni centar?“ rekla je. Uostalom, prije bi se očekivalo da se jedan takav dokument nalazi u nekoj arhivi ili biblioteci. Poruka na kartici ju je natjerala na razmišljanje, jer je mladi vojnik svom prijatelju na Novom Zelandu napisao da se mora vratiti u rat: "Bilo je tužno misliti da je još jako mlad." Schultz je na kraju fotografiju razglednice objavila na lokalnoj facebook stranici u Townsvilleu, u nadi da će pomoću internet zajednici riješiti misteriju razglednice: Ko je kome pisao? Zašto je kartica došla sa Malte? I zašto je sada završila u trgovačkom centru u Australiji? Dvojica lokalnih korisnika interneta su odmah uskočila i za samo 24 sata pronašli sina čovjeka kojem je kartica bila naslovljena.

Kevina Coombridge, čijem je ocu Royu bila upućena razglednica, u video pozivu je javio da se “oduševio” kada je čuo za razglednicu, koja se u međuvremenu na Novi Zeland vratila preporučenom poštom. Coombridge je uspio riješiti dio zagonetke jer je znao životnu priču i pošiljaoca i primaoca razglednice: Bert Cooke, koji je napisao razglednicu, preživio je Prvi svjetski rat, uprkos tome što je bio ozbiljno povrijeđen. Umro je od starosti nakon dugog i ispunjenog života. Kevinov otac, Roy Coombridge, kome je bila upućena razglednica, takođe je napunio 85 godina. Obojica su nakon rata ostali u bliskom kontaktu i ponekad su zajedno radili na farmi. Bert se čak oženio Royevom sestrom. Razglednica je izazvala mnoga pozitivna sjećanja na Kevina Coombridgea: Cijela stvar je bila "lijepa priča koja nam je pružila puno radosti".

Ali kako je 106 godina stara razglednica završila u trgovačkom centru u Australiji? To je razjasnila Doris Elphick, kćer Roya Coombridgea. Otkrila je razglednicu među fotografijama svog pokojnog oca i dala je kćerki Berta Cookea, koja sada ima 93 godine. Dala je papir drugom Bertovom unuku koji je bio u vojsci. Vojnik je poslao karticu svojoj majci, koja živi u Townsvilleu u Australiji, a ona je na kraju izgubila karticu u tržnom centru.

Posljednja zagonetka je također mogla biti riješena - zašto je kartica došla sa Malte: Za vrijeme Prvog svjetskog rata ova zemlja je smatrana "medicinskom sestrom Mediterana". A Bert Cook se tamo oporavljao od povreda.

Na slici: razglednica i Bert Cooke na fotografiji vjenčanja sa Royjevom sestrom.

(ksta)

prevod: Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

JU Srednja elektrotehnička škola u Mostaru od sada nosi ime “Salih-Salko Ćurić”

 

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara od 29. marta 2022. godine, jednoglasno je donesena odluka o promjeni imena Srednje elektrotehničke škole u Mostaru.

Škola će ubuduće nostiti naziv:

JU Srednja elektrotehnička škola “Salih-Salko Ćurić” Mostar

Neka vječno živi spomen na velikog Mostarca, čovjeka i borca i neka generacijama koje dolaze bude primjer u svakom dobru.

(JU Srednja elektrotehnička škola Mostar/facebook/20220329)

Ujedno, sjećanje na dobrog čovjeka, vrhunskog sportistu i kolegu sa studija na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.

Salko Ćurić (rođen kao Salih Ćurić; Mostar, 22. januar1946. – Hadžići, 25. maja 1992.), bosanskohercegovački majstor borilačkih vještina, osnivač karatea u Bosni i Hercegovini.

Postumno mu je dodijeljen 8.  Dan u karateu.

Salko Ćurić je rođen u Mostaru 1946. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu, a potom došao na studije u Sarajevo i stekao zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Kao jedan od najboljih učenika isticao se i u vannastavnim aktivnostima – bio je glumac amater i fotograf. Još kao student ostvario je određene inovacije, a kao već diplomirani inženjer posebno se interesovao za izradu sigurnosnih alarmnih sistema i brava. Kao rezultat napornog rada i stručnog znanja patentirao je sigurnosnu bravu AS koja se i danas smatra vrhunskim dometom u oblasti sigurnosti.

Salko Ćurić prvo vježba džudo, a potom karate. Donosi karate u Bosnu i Hercegovinu. U maju 1967. godine, tokom studija u Sarajevu, okuplja učenike i studente, te osniva prvi karate klub u ovoj državi, Karate klub Bosna. Preko 2.000 karatista vježba ovu drevnu japansku vještinu tih godina pod rukovodstvom Ćurića u sarajevskim dvoranama, da bi za kratko vrijeme postali prvaci SFR Jugoslavije, te najtrofejnija ekipa Bosne i Hercegovine.

Salko Ćurić 1968. godine nastupa na Prvom državnom prvenstvu SFR Jugoslavije u Zagrebu, te na osnovu rezultata postaje standardni reprezentativac. Iste godine na Europskom prvenstvu u Parizu osvaja broncanu medalju za borbe ekipno. SFR Jugoslaviju predstavlja na šest europskih i dva svjetska prvenstva, osvojivši drugo mjesto ekipno na Europskom prvenstvu u Londonu 1971., treća mjesta u Londonu 1969. i 1970. u Hamburgu.

Salko Ćurić je bio prvi karatista u Bosni i Hercegovini, prvi šampion SFR Jugoslavije u borbama u srednjoj kategoriji, vicešampion u apsolutnoj, prvak u katama, prvi bosanskohercegovački reprezentativac, te prvi učitelj karate u Bosni i Hercegovini. Zaslužan je za stvaranje čitave plejade karate majstora. Svi bitni karate majstori u Bosni i Hercegovini su direktni ili indirektni Ćurićevi učenici. Bio je dugogodišnji član karate reprezentacije SFR Jugoslavije i osvajač medalja širom svijeta.

U svojoj knjizi "Moj Put" Ilija Jorga je dio posvetio Salki Ćuriću napisavši da je upravo Ćurić bio njegov najbolji učenik. Postumno mu je dodijelio zvanje 8. Dan uz riječi: "Jedino on je mogao biti kao ja ili čak i bolji od mene!"

Salko Ćurić je poginuo 25. svibnja 1992. u redovima branitelja Bosne i Hercegovine tokom borbi za objekt Žunovnica kod Hadžića. Njegovo ime nose memorijalni turnir i klub Salko Ćurić u Sarajevu.

(wikipedia)

A od 29. marta 2022. godine njegova srednja škola u Mostaru nosi naziv JU Srednja elektrotehnička škola “Salih-Salko Ćurić” Mostar.

(spagos)

Minimalna pobjeda u finišu

 

Bosna i Hercegovina – Luksemburg 1:0 (0:0)

Stadion: Bilino polje.

Gledalaca: 3.000.

Sudija: David Smajc (Slovenija).

Žuti kartoni: Hadžikadunić (BiH), V. Thill, Selimović (Luksemburg).

Strijelac: 1:0 - Džeko (86).

BiH: Vasilj; Ahmedhodžić (46. Miličević), Hadžikadunić, Kolašinac (82. Saničanin); Dedić (46. Stevanović), Gojak, Danilović, Nalić (66. Menalo), Gazibegović (46. Ćivić); Prevljak (66. Džeko), Demirović. Selektor: Ivaylo Petev.

Luksemburg: Moris; Bohnert (66. M. Martins), Chanot (17. Jans), Selimović (46. Carlson), Michael Pinto; S. Thill )73. Sanches), Olesen, Martins Pereira, Barreiro, Sinani (46. V. Thill); Rodrigues. Selektor: Luc Holtz.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je selekciju Luksemburga u prijateljskoj utakmici na stadionu Bilino polje u Zenici rezultatom 1:0. 

Zaprijetili smo već u četvrtoj minuti kada je Nalić uposlio Demirovića koji je šutirao preko gola da bi isti igrač pokušao u 17. minuti glavom, no lopta je otišla daleko preko gola. U 28. minuti susreta Danilović je odlično šutirao, no golman gostiju ga je sjajno ukrotio da bi nakon toga uslijedila serija velikih prilika domaće nacionalne selekcije.

U 41. minuti Nalić je sjajno pokrenuo kontranapad, dodao do Prevljaka koji je bio u odličnoj poziciji, no napadač Eupena je šutirao preko gola. Tri minute kasnije kolosalnu šansu u pogodak nije pretvorio Adi Nalić koji je šutirao previše traljavo da bi u posljednjoj minuti prvog dijela idealnu priliku imao i Amer Gojak, no golman gostiju je bio nesavladiv.

Ako je prvo poluvrijeme bilo slabo, šta reći za drugo. Zabilježili smo samo prilike Menala na jednoj i Sanchesa na drugoj strani, no na kraju smo tek postigli pogodak preko Edina Džeke u 86. minuti susreta.

(sport)

Nježna pobjeda proljeća

 

Ovih dana neki u svijet mogli su odahnuti, što se mogu osloniti na Kineze.

U mirnom segmentu međutim, i svjetski urednici fotografija raduju se slikovitim monumentalnim aranžmanima koje nam na uvid daje Carstvo Sredine, neovisno o njegovim političkim prilikama.

Ovdje, na slici, mirno blista 700.000 stabala trešanja, u voćnjaku na 1.600 hektara površine, jedno novo obilježje provincije Guizhou, na jugozapadu zemlje.

(news)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Mostar, 1904. godine, Svjetski avanturisti u Mostaru

 

U časopisu The Pittsburg Press od 1. decembra 1912. godine objavljen je tekst o jednom interesantnom tipu, ili kako bi se to u Mostaru reklo, o svojevrsnom "oriđinalu", po imenu Jacques Labaudy, čovjeku koji je prvo želio biti kralj Sahare, a onda, nakon toga i Hercegovine.

Jedan od likova o kojima se pisalo u svjetskoj štampi početkom 1900-ih je Francuz po imenu Jacques Lebaudy, samoproglašeni Car Sahare. Rođen je u izuzetno bogatoj porodici 1868 godine, njegov otac je bio industrijalac koji se bavio proizvodnjom i preradom šećera. Nakon smrti oca 1892 godine, nasljeđuje imovinu u vrijednosti od 28 milion franaka, što bi danas iznosilo nešto više od 500 miliona KM.

Izgleda da ekscentričnom nasljedniku to nije bilo dosta pa 1903 godine sa svojim brodom i 400 plaćenika odlazi na obale Maroka gdje proglašava Saharsko Carstvo. Sa obzirom da su tadašnje kolonijalne sile, Francuska i Španija, imale svoje interese u tom dijelu svijeta, Francuska ga na silu izvlači iz Maroka. Nakon toga seli u London i odsjeda u Savoy Hotelu, gdje njegovo ekscentrično ponašanje puni stranice tadašnje štampe.

Nepunih godinu dana kasnije, eto njega u naše krajeve...

Pod lažnim imenom i titulom, "Princ Abdullah", ulazi u BiH kod Šamca, pa uz boravke u Bjeljini, Zvorniku i Sarajevu, uzima zaseban voz za Mostar, koji plaća 1000 franaka-što bi danas iznosilo oko 20 000 KM. U Mostar je došao 21. septembra i odsjeo je u hotel Neretvi, gdje ostaje pet dana. Iako je nosio fes i predstavljao se kao musliman, ljudima je bilo jasno da nije musliman jer se slabo razumio u islamske običaje i propise. Izgleda da "Princ Abdullah" nije došao neobavješten u Mostar, znao je "ko kosi a ko vodu nosi", jer šalje pisma Vojislavu Šoli, Peri Šantiću i Mujagi Komadini u kojima pita da li bi željeli da mu prodaju zemlju, pa makar bila gola i krševita. U isto vrijeme posjećuje poznatog mostarskog advokata Dominika Mazzija i traži od njega savjet kako bi mogao upravljati vlasništvom po svojoj volji kao apsolutni gospodar zemlje. Naravno, dr. Mazzi ga je obavjestio da tako nešto nije moguće. Mujaga Komadina, pametan i bistar čovjek od posla, iz znatiželje posjećuje tajnovitog i bogatog stranca. Na sastanku, "Princ" ponovo izloži svoju ponudu i izrazi želju da u Hercegovini osnuje neovisnu državu. Ipak, izgleda da Mujaga nije bio impresioniran sa "Princom". Nakon sastanka, pitali su Mujagu šta misli o njemu a Mujaga im dade kratak i jasan odgovor-Budala! Nakon što se uvjerio da od njegovih želja nema ništa i razočaran nedostatkom razumjevanja vodećih ljudi Mostara, "Princ Abdullah" napušta Mostar. Tek nakon nekog vremena, došla je iz Drača u Albaniji, informacija o pravom identitetu "Princa Abdullaha". Tamo su utvrdili uz pomoć austrijskog i grčkog konzula i uz potvrdu iz Londona da je "Princ" ekscentrični nasljednik i milioner Jacques Lebaudy.

Nažalost, priča o nesuđenom kralju nema sretan kraj. On se 1908 godine seli u Ameriku sa ženom i djetetom a njegovo mentalno stanje se pogoršava. Uz boravke u psihijatrijskim bolnicama i bjekstvima iz njih, nekoliko puta fizički napada svoju ženu i dijete. Prilikom jednog takvog napada, njegova žena ga u samoodbrani ubija 1919 godine.

O ovom čudnom posjetiocu Mostaru pisali smo u knjizi "U sjeni zaborava" izdanje IC štamparija Mostar, 2017. godine, autori: Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić, u tekstu pod naslovom "Abdul mahniti". Iako se sam predstavljao kao princ Abdulah, Mostarci su ga vrlo brzo prokužili i nadili mu ovo ime pod mostarski.

Abdul mahniti

Kad smo već kod ĉudnih posjetitelja našega grada – evo još jednoga. U septembru 1904. g. kroz Mostar je prošao nadasve smiješan putnik. Na glavi je nosio crveni fes s plavom kićankom, sa sobom je vodio sluge i dvije deve, a pozornost Mostaraca je privukao trošeći velike svote novca. Rekao je da se zove princ od Gobija Mehmed Lebodi kralj Sahare. Nakon kraćeg boravka u našem gradu napustio ga je u nepoznatom pravcu.

Tek kasnije su novine objavile da se našao u Draĉu u Albaniji, gdje je uhićen zbog nedostatka osobnih dokumenata. Optužili su ga da je poznati falsifikator novca imenom Jener. Međutim, iz neznanih razloga je dobio zaštitu engleske vlade i grĉkog konzula, pa je preko Krfa stigao u Trst. Tu je javno poĉeo optuživati Francusku zbog neisplate ogromnog duga prema njemu, sebe je nazivao carem Jacquesom I. (Žak prvi). No Trst nije imao toliko razumijevanja prema ovom ĉudaku pa su ga zatvorili u ludnicu. Nakon izvjesnog vremena uspijeva pobjeći iz ludnice ostavljajući carsku odjeću, prtljagu i deve.

Mostarci više nikad nisu ĉuli za njega i jedino što ostade iza njega je ova kratka vijest o posjetu gradu i nadimak kojega su mu Mostarci odmah nakon dolaska prišili – Abdul mahniti.

Prilozi: Izvod i karikature iz stare štampe, fotografija Jacques Labudy

priredili Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Parovi polufinala Kupa BiH

 

U polufinalu Kupa BiH sastaju se:

Velež - Tuzla City

Sarajevo - Igman Konjic

U polufinalu najmasovnijeg nogometnog takmičenja igraju se dva meča.

Prve utakmice su na rasporedu u srijedu, 6. aprila, a revanši se igraju 14 dana kasnije. Termini za odigravanje utakmica 6. aprila su u 16:30 i 19:30 sati, a revanši su planirani u terminima od 17 sati i 20 sati.  

Utakmica finala Kupa BiH igra se 19. maja u 17:00 sati na stadionu Bilino Polje u Zenici.

Igman svoj domaći meč neće igrati u Konjicu, već na stadionu Grbavica u Sarajevu.

Titulu brani Sarajevo, koje je prošle godine u finalu u Zenici pobijedilo banjalučki Borac.

Prije žrijebanja polufinala Kupa BiH za fudbalere, održan je žrijeb finala Kupa BiH u futsalu, polufinala Kupa za žene i Omladinskog kupa za muškarce.

Finale Kupa BiH u Futsalu

Mostar SG Staklorad-Salines

Prva utakmica igra se u Mostaru 11. maja, a druga sedam dana kasnije.

Parovi polufinala Kupa BiH za žene:

SFK 2000 – ŽFK Fortuna
ŽFK Emina – ŽFK Radnik

Igra se jedna utakmica, koja je na rasporedu 20. aprila. 

Parovi polufinala Omladinskog kupa za muškarce:

Sarajevo – Široki Brijeg
Borac – Zrinjski

Igra se po jedna utakmica, a igraće se 5. aprila.

(sport)

Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju - Alkoholizam

 

Lira, oko 1910.

(tekst koji slijedi objavljen je 29. marta 2022.godine na facebook stranici, autor Ahmet Kurt)

Zahvaljujući mediteranskoj klimi na području Mostara, još prije nastanka grada, gajila se vinova loza pa je vjerovatno i tada bilo problema sa alkoholizmom. Poslije dolaska Osmanskog carstva, uprkos kur’anskoj zabrani prodaje i konzumiranja alkohola, vinom i rakijom su trgovali poneki muslimani. Tako su 1633. godine imam i džematlije iz Fatime kadun mahale (danas područje oko Dječje biblioteke na Carini) zahtijevali da se zabrani “nekim samo po imenu muslimanima da sa strane donose rakiju i vino u mahalu i prodaju ih”.

Mostar, grad na periferiji Carstva, prvo osmanskog, pa onda austrougarskog, na nemirnim granicama koje su se stoljećima uvijale i povijale, bio je uvijek pun vojske. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine dolazi do otvaranja velikog broja gostionica i točionica pića, tako da je, u prosjeku, na svakih 177 stanovnika Mostara dolazilo jedno mjesto gdje se točio alkohol! Naime tih godina Mostar je imao 21.123 stanovnika, od kojih je 4.731 bilo aktivnih vojnih lica, što iznosi 22%, ili svaki peti stanovnik grada!

Godine 1900. u Mostaru je bilo registrovano 119 firmi koje su držale gostionice. Od toga broja bilo je 69 pravoslavnih vlasnika, 33 rimokatoličkih i 17 stranaca, koji su došli u Mostar iz drugih dijelova austrougarskog carstva. Ovi vješti gostioničari su se brzo obogatili, a oni i njihovi potomci su postali tzv. “gradska boržoazija” koja pravi brojne vile, prvo u Dolnjoj ulici (danas Lacina) sjeverno od hotel “Neretve”, a kasnije u ulicama koje se račvaju od trga Rondo. Spisak ovih gostioničara je na kraju teksta.

Za vrijeme monarhističke Jugoslavije Mostar je nastavio biti garnizonski grad sa četiri vojna logora. U tom periodu sve tri konfesionalne grupe su imale antialkoholičarska udruženja, a muslimani čak dva; “Svijest”, osnovano 1922. i “Budućnost”, osnovano 1927. godine. Alkoholizam je bio i posljedica osiromašenja muslimanskih stanovnika Mostara između dva svjetska rata, što je uzrokovano agrarnom reformom Kraljevine SHS/Jugoslavije kojom je oduzeto zemljište muslimanskim vlasnicima.

Konzumiranje alkohola dostiže vrhunac između 1950. i 1980. godine. Kao dječak, krajem 1950-ih godina, gledao sam tužne prizore pred „Đurinom gostionicom“ na Carini kako supruge na dan isplate plata do kasno u noć čekaju svoje pijane muževe da izađu iz gostionice kako bi ih odvukle kućama, nadajući se da nisu propili baš cijelu platu. Tih godina skoro svaka šira mostarska porodica imala je nekog člana koji je imao znatne probleme sa alkoholizmom. Uzrok alkoholizmu svakako je ležao i u velikim migracijama iz sela u grad i promjenama socijalnog okruženja. Od 1961. do 1981. godine u našoj zemlji postotak poljoprivrednog stanovništva spao je sa 50,2 na samo 16,6%.

Tzv. društvene prostorije raznih preduzeća i sportskih društava nisu plaćale porez, pa je alkohol na tim mjestima bio daleko jeftiniji. U tim udruženjima uz stare pijanice nastajale su nove generacije alkoholičara. Evo nekih od tih zloglasnih mjesta - društvenih prostorija - koje su unesrećile mnoge mostarske porodice: Radnički dom, Rudnik, Boksit, Vozači, Lokomotiva, Savez boraca, Kuglana, Dom JNA, Lovac, Abrašević, Vranica, Dom omladine Rondo, Pozorište, Sokolov hotel, Gradski stadion i mnogi drugi.

(na slici zloglasna gostionica Lira oko 1910. godine, slikana iz Carinskog harema)

Gostioničari/Gastwirthe u Mostaru, 1900. godine.

Prema Trgovačkom zakonu od 7. juna 1883. godine morale su biti sudski protokolisane sve firme koje su plaćale najmanje 6 forinti poreza na čistu dobit. Evo vlasnika mostarskih gostionica te godine.

1. Arapuša Ruža

2. Babić Jovo

3. Bevanda Pero

4. Bilić Ilija

5. Bilić Luka

6. Bokšić Stojan

7. Brkljača Pero

8. Butigan Ante

9. Cerić Šimun

10. Cigić Iva

11. Čalić Šćepa

12. Černj Marie, hotel Abazia

13. Čolić Đorđe

14. Čorić Ilija

15. Čorić Luko

16. Čule Martin

17. Čule Martin

18. Čuže Grga

19. Ćosić Tomo

20. Ćuić Risto

21. Drežnjak Jozo

22. Đurić Jovo

23. Engel Fany

24. Fried Katharina

25. Gašparac Maria

26. Gatalo Ignjat

27. Goldberger Samuel, Željeznička stanica

28. Golubović Šćepan

29. Grabovac Nikola

30. Hlavička Wenzel

31. Ivanišević Špiro

32. Jelić Jovo

33. Jeremić Jovo

34. Jeremić Risto

35. Jurković Mate

36. Katić Marko

37. Katić Trifko

38. Katušić Andrija

39. Komljenović Petar

40. Kostić Sofia

41. Kovač Ana

42. Kovač Mitar

43. Kovačević Đorđe i Jefto

44. Kovačević Vaso

45. Kramer Georg, Gradska banja

46. Krzman Jevrem

47. Krzman Trifko

48. Kulić Pero

49. Kurtaga Petar

50. Kurtaga Šćepan

51. Kurtež Risto

52. Kurtović Ana

53. Laka Amalia

54. Lazarević Nikola

55. Lažetić Risto

56. Lovrić Jakov

57. Ludwig Ema

58. Ljubenko Ana

59. Mandić Mićo

60. Mandrapa Mara

61. Marinović Marko

62. Markić Kata

63. Mavrak Mitra

64. Merdžo Blaž

65. Merdžo Mijat

66. Mičić Jovo

67. Miljević Risto

68. Mirčeta Frane

69. Neić Milutin

70. Neić Špiro

71. Nerber Ludvig, kantina Južni logor

72. Njunjić Jovo i Đorđe

73. Oborina Velimir

74. Oreč Franjo

75. Ožegović Spasoje

76. Pavić Risto

77. Pavlović Anton

78. Pavlović Jeftan

79. Petković Miho, kantina Sjeverni logor

80. Petrić Risto

81. Pičeta Boško

82. Pičeta Nikola

83. Pinjuh Grga

84. Pižinica Nasta

85. Pjanić Jovo

86. Puch Richard, hotel Neretva

87. Puža Nikola

88. Radulović Risto i Milan

89. Radulović Vaso

90. Schmitzerle Maria

91. Selenher Georg

92. Skobo Risto

93. Skočajić Todor

94. Slišković Joan

95. Soldo Kosta

96. Spremo Simo

97. Spužević Mate

98. Stanger Julius, preko puta Željezničke stanice

99. Steinbeck Rudolf

100. Stojčić Nikola, Pečina, Kujundžiluk

101. Šain Mato

102. Šarić Ivan

103. Šišić Soka

104. Škoro Jeftan

105. Škoro Jovo

106. Šunjić Bariša

107. Teletina Stanko

108. Tuta Jovo

109. Vasilj Pero

110. Vasilj Pero

111. Vicau Mara

112. Vlačić Risto

113. Vujnović Jozo

114. Vujnović Mile

115. Vulić Jovo

116. Zec Nikola

117. Zelenika Blaž

118. Zovko Jozo

119. Zurovac Spasoje

(Facebook /Ahmet Kurt/20220329)

Piknik na rekordnoj visini

 

Topli čaj u hladnom okruženju: na 6496 metara, grupa planinara obavila je najvišu čajanku na svijetu. To se desilo na drugom visokom kampu na Mont Everestu, napisano je u Ginisovoj knjizi rekorda.

Piknik je obavljen prije otprilike godinu dana, ali je zvanično Ginisovo priznanje stiglo tek ovih dana, napisao je američki planinar Andrew Hughes u svojoj poruci. Osim čaja, grupa je uzela i kolačiće iz SAD, donijela ih u bazni kamp na jakovima, a kasnije ih u ruksacima nosila do mjesta izleta. Bio je logistički izazov ne razbiti kolačiće. Kada su pripremali sto za piknik, padao je snijeg.

(ksta)

(NovaSloboda.ba)

Miriše na proljeće

 

Skuham kafu.

Pojedem Raffaello.

Uzmem knjigu.

Uključim radio.

Domaća muzika iz 80tih.

Sklupčam se na fotelji.

Ćutim.

Dišem.

Mirišem kafu.

Uživam.

U onome što imam.

Sa onima koje volim.

Ne treba mi mnogo za sreću.

Nedelja predveče.

Miriše na proleće.

Za moju dušu

(Ljiljana/20220328)

Dodjele 94. Oscara - Sjaj, glamur i jedan šamar

“Coda”

Jane Campion

Jessica Chastain

Will Smith

Ariana DeBose

Willa Smith, Chris Rock

Za najbolji ovogodišnji film na 94. ceremoniji dodjele Oscara u Los Angelesu proglašen je film “Coda”. Oscara za najbolju mušku ulogu osvojio je Will Smith, a Jessica Chastain za najbolju žensku ulogu.

Ovogodišnja dodjela Oskara nije istorijska samo zbog šamara Willa Smitha (53) Chrisu Rocku (57)! Prvi put je produkcija jednog streaming provajdera nagrađena u kraljevskoj kategoriji "Najbolji film" za film "Coda". Film je tragična komedija o porodici gluhog ribara, koja se prikazuje se na Apple TV+. Remake francuskog filma "Da li razumete Belijere?" američke režiserke Sian Heder (44) nadmašio je devet drugih nominovanih filmova na gala festivalu.

Ovdje pregled ovogodišnjih dobitnika u najvažnijim kategorijama:

Najbolji film: “Coda”, režiserka Sian Heder

Najbolja režija: Novozelandska režiserka Jane Campion (67) za film “The Power of Dog”

Najbolji glumac: Will Smith, njegov prvi Oscar, za ulogu oca teniserke Serene Williams u filmu “King Richard”

Najbolja glumica: Jessica Chastain za ulogu u filmu “The Eyes of Tammy Faye”

Najbolja sporedna uloga, žene: Ariana DeBose (31) za ulogu u filmu “West Sdide Story”

Najbolja sporedna uloga, muškarci: Troy Kotzsur (53) za ulogu u filmu “Coda”

Internacionalni film: Japanski film “Drive MyCar”, ređisera Ryusuke Hamaguchija (43)

Najbolja kamera: Kamerman Greig Fraser za rad na filmu “Dune”

Najbolji originalni scenario: Kenneth Branagh (61) ta najbolji originalni senario u filmu “Belfast”

Najbolji adaptirani scenario: treći Oscar za film “Coda”

Najbolja filmska muzika: Hans Zimmer (64) za film “Dune”, njegov drugi Oscar.

Najbolja filmska pjesma: Billie Elish (21) za pjesmu u Bond filmu “No Time To Die”.

Najbolji animirani film: Disney film “Encanto”, (španska riječ za Očaranost)

Ceremoniju su vodile Regina Hall, Amy Schumer i Wanda Sykes.

Ceremonija je također bila u znaku rata u Ukrajini, a zvijezde među kojima su Jason Mamoa, Jamie Lee Curtis, Benedict Cumberbatch i Samuel L Jackson, su nosili trake ili bedževe sa ukrajinskom zastavom.

(spagos)

Kada ptice polete

 

Ovo jato čvoraka izgleda kao jedna ogromna ptica koja leti iznad jezera u Irskoj.

Slika fotografa Jamesa Crombija ušla je u finalnu rundu Sony World Photography Awards 2022.

Postavlja se pitanje: Kako desetine hiljada ptica koordiniraju let bez "dirigenta"?

Istraživači složenosti sinhronizaciju mnogih nezavisnih učesnika bez centralne kontrole nazivaju emergencija. Slično se takođe dešava kada nastaju talasi La Ola na fudbalskim stadionima, ili nasumične „fantomske saobraćajne gužve“ na autoputu.

Spontano kolektivno ponašanje individualnih jedinki, u ovom slučaju ptica, nudi zaštitu od napadača.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Sat za planet Zemlju: Stari most u mraku

 

Stari most u Mostaru, jedan od simbola Bosne i Hercegovine, u subotu večer utonuo u mrak na sat vremena.

Radi se o jednoj od najvećih svjetskih građanskih inicijativi za okoliš - Sat za planet zemlju.

Osim Starog mosta, mnoge druge građevine diljem svijeta tradicionalno tonu u mrak, kako bi se istaknuo značaj prirode kao temelj zdravog planeta i zdravih ljudi.

Kako je naš zajednički dom suočen s dvostrukim izazovom klimatskih promjena i izumiranjem vrsti, najveći svjetski pokret za očuvanje planeta usmjeren je na mobiliziranje pojedinaca, preduzeća i vlada da budu dio razgovora i pronalaska rješenja potrebnih za izgradnju održive budućnosti.

"Započevši kao simbolični događaj gašenja svjetla u Sydneyu 2007. godine, Sat za planet Zemlju danas se obilježava u više od 190 zemalja i teritorija. Budući da se globalna biološka raznolikost smanjuje zastrašujućom brzinom, Sat za planet Zemlju u našoj će se regiji ove godine usredotočiti na osvještavanje o nevjerojatno brzom izumiranju životinjskih vrsta", naveli su iz WWF Adrije.

Ujedinimo se za naš dom

Ovogodišnji Sat za planet Zemlju održava se u izazovnom trenutku. WWF je zaprepašten eskalirajućim ratom i naša srca i misli su sa svima koji su pogođeni ovim oružanim sukobom, posebno s narodom Ukrajine koji pati, kao i svima u pogođenim regijama.
Sat za planet Zemlju osnovan je kako bi ujedinio svijet u podršci ljudima i planetu. Naša je vizija uvijek bila stvoriti pozitivne utjecaje na okoliš kroz moć mnoštva. U ovim grubim vremenima, Sat za planet Zemlju 2022. nudi još jedan trenutak za solidarnost i priliku da brinemo jedni o drugima i domu koji svi dijelimo.
Priroda je neophodna za izgradnju sigurnijeg, otpornijeg i održivijeg svijeta za sve – svijeta u kojem svi napreduju i žive u harmoniji jedni s drugima. Ove godine, dok se EU priprema za usvajanje novog zakona koji bi mogao biti stvarna promjena za klimatsku i biološku krizu, potičemo te da pronađeš utjehu u prirodi i prihvatiš sve najbolje što ti ona nudi.

Svakog sata izumire jedna vrsta

Naš odnos s prirodom je narušen. Ubrzano uništavanje prirode, kao posljedica ljudskih aktivnosti, ima katastrofalne utjecaje ne samo na populacije divljih vrsta, nego i na ljudsko zdravlje i sve druge aspekte naših života. Gotovo svakog sata u svijetu izgubimo jednu vrstu. Vrijeme nam ističe i ako želimo da se priroda oporavi, moramo odmah djelovati odmah.
Ovog Sata za planet Zemlju u partnerstvu s kreativnom agencijom Bruketa&Žinić&Grey predstavit ćemo kampanju kojom ukazujemo na alarmantan gubitak divljih vrsta. Kampanju ćemo predstaviti u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji u subotu, 26.3., na sam Earth Hour.
U realizaciji kampanje pomažu nam i agencija Dept te tvrtke Go2Digital, Alma Quattro i Led Media.

Sat za planetu zemlju

Sat za planetu Zemlju (engl. Earth Hour, dosl. Zemljin sat), globalni događaj koji organizira WWF (World Wide Fund for Nature, bos. Svjetski fond za prirodu također poznat kao World Wildlife Fund, bos. Svjetski fond za divljinu), a održava se posljednju subotu u martu svake godine, pozivajući domaćinstva i firme na gašenje njihovih nepotrebnih svjetala i ostalih električnih uređaja na jedan sat radi podizanja svijesti o potrebi poduzimanja akcije oko klimatskih promjena. Sat za planet Zemlju pokrenuli su WWF i The Sydney Morning Herald 2007. godine kada je 2,2 miliona stanovnika Sydneya sudjelovalo gašenjem svih nepotrebnih svjetala. Slijedeći primjer Sydneyja, mnogi drugi gradovi širem svijeta prihvatili su događaj 2008. godine. Sat za planetu Zemlju 2010. održan je 27. marta 2010. od 20.30 do 21.30 po lokalnom vremenu.

Bosna i Hercegovina u ovoj globalnoj akciji učestvuje od 2009. godine.

Sat za planet Zemlju | WWF (wwfadria.org)

(WWFAdria)