Jutro nad Mostarom

 

(objavljeno na facebooku dana 28. maja 2024, autorica Seadeta Bela Jurić/USA,

fotografija Ceycky, twitter)

Rumeni se zora ,

bjeličasta izmaglica pala iznad Mostara ,

sa Šarica sahat kule sahat otkucava,

začu se Ezan i zvonjava zvona,

rumene zrake stidljivo se spuštaju niz Forticu,

sjajnim sjajem obasjaše Alem kamen na munari,

zasjaji kupola Saborne crkve i križ na Katedrali,

raspršti se magla nad Mostarom,

sinu sunce probudi čaršiju.

Začuše se prvi koraci ,

zaškripiše ćepeneci i baglame,

to esnafi otvaraju dućane,

začuše se čekići i kucnji,

razli se miris kahve po mahalama i sokacima,

raja sjedi pod košćelom starom

pije kahvu i egleniše o danu.

Melade cure klepeću nanulama, odjekuje kaldrma

u rukama nose po dva ibrika vode ,

da sa njom zaliju cvijeće u sofama.

Ribaju se basamaci i tavan, pa avlija zablista čistoćom,

po avliji razli se opojni miris alkatmera, đula, zumbula i mesliđana,

rumene ružice raznolikim bojama mame leptire i ptice.

Inose se ćenari i čilimi, na sećije meću šilte i

jastuci sa keranim jambezama .

Ređaju se ščemlije okolo sinije, na sinije

iznose slastice,da uz kahvu osladi se duša,

da u miru i mirisu đula ispije se prvi fildžan kahve

nek dan počne uz merak i sevdisanje.

Seadeta Bela Jurić

Iz stare štampe - Radio prenos iz Mostara 1935.

U novinama „Jadranski Dnevnik“ iz 1935. godine, je izašao članak o najavi radio prenosa iz Mostara, u organizaciji Radio Beograda i Lotara Lajhnera, trgovca iz Mostara i zastupnika radio aparata „Philips“, a koji se trebao održati 13.10.1935. godine. Sedmičnjak „Radio Beograd“ u najavi prenosa piše da će skoro čitav dan program „Radio Beograda“ biti posvećen Mostara, uz prenos službe iz katoličke i pravoslavne crkve, kao i prenos okujisanja mujezina. Dana 13.05.1935. godine program „Radio Beograda“, onaj dio koji je bio posvećen Mostaru, je izgledao ovako:

Prijepodnevni program

09:00 - Prenos službe božje iz katoličke crkve u Mostaru

10:00 - Prenos službe božje iz pravoslavne crkve u Mostaru

11:45 - Šetnja kroz Mostar

12:00 - Prenos okujisanja mujezina sa džamije u Mostaru

Poslijepodnevni program

15:00 - Prenos iz Mostara: 10 godina sokolskog rada na selu, predavanje Brune Marčića, profesor Gimnazije i zamjenik starješine mostarske sokolske župe

15:20 - Prenos iz Mostara: narodne pjesme uz gusle pjeva Ilija Ivanišević

15:30 - Mostar u prošlosti i sadašnjosti, predavanje Dušana Tamindžića, direktora učiteljske škole u Mostaru

15:40 – Prenos iz Mostara: narodne pjesme i igre izvodi tamburaški orkestar muslimanskog kulturnog društva „Itihad“

16:20 – Pozdravi Mostaraca, preko mikrofona

19:30 – Nacionalni čas: 40 godina od postanka mostarskog književnog pokreta, predavanje prof. Jovana Radulovića

20:00 – Prenos iz Mostara: Mostarsko šareno veče (sudjeluju: vojna muzika 32. pješadijskog puka, dirigent g. Tihimor Vidošić; Hrvatska muzika, dirigent g. Ivan Bagatela; Srpsko pjevačko društvo Gusle, dirigent g. Tihomir Vidošić; solisti: gđa. Vidošić, gđica. Bafija, g. J.Miljković, g. Mile Janjić, g. Slavko Karan, g. Jovo Milićević, imitator havajskih gitara g. Vojtecki uz pratnju kvarteta gitara; Mostarska ciganska kapela)

O istom događaju, u sedmičnom listu „ Radio Beograd“, izašla je i fotografija Starog mosta uz najavu prenosa, kao i fotografija snimljena tokom radio prenosa iz Mostara.

Prilozi: fotografije Mostar 1937. iz lista "Radio Beograd".

Prieredili:Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Mjesec na Zemlji

 

Put do Mjeseca je trenutno težak, pa tako i boravak tamo. To bi trebalo da se promijeni od 2027. Tada če biti dovoljan let do Emirata Dubai za posjet Mjesecu.

Kanadska arhitektonska firma Moon World Resorts Inc. želi da tamo izgradi odmaralište u obliku Mjeseca. Struktura će biti visoka 224 metra i koštati 5 milijardi dolara. Kada bude završen, lažni mjesec će sadržavati wellness centar, hotele, istraživački centar i simuliranu lunarnu površinu na kojoj će biti izgrađena i lunarna kolonija.

Prema arhitektonskom birou, svemirski turizam bi trebao postati pristupačan većem broju ljudi. Kompanija planira slične projekte u Las Vegasu i na još dvije lokacije.

(ksa)

(spagos)

Malo drugačiji pogledi

Nevjerovatne fotografije našeg svijeta geledano odozgo

Fotografije u prilogu pokazuju drugačiji svijet od onog koji poznajemo. Fascinantne slike prikazuju ljepotu naše planete gledano iz ptičje perspektive!

Polja riže - Dvoje djece se igraju u jednom polju riže u indoijskom selu Lohagor.

Polja soli odozgo - Mali crveni bazeni.

Šare od vulkana – Žute šare u polju uzrokovane su djelovanjem sumpora i mineralnih soli u podnožju vulkana Dallol u Etiopiji.

Zima u Kanadi – Automobili voze jednom dugom planinskom cestom u blizini Lake Louise u kanadi.

Poljoprivreda – Dva poljoprivrednika prolaze kroz polja riže u Guizhou provinciji, u jugozapadnoj Kini.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Prije 113 godina: Bosnu i Hercegovinu je posjetio car Franjo Josip I

 

razglednica, Sjećanje na posjetu cara Franje Josipa BiH

Program posjete

vladarske titule Cara Franje Josipa I

(tekst i fotografije koje slijede objavljni su 30. maja 2023. godine na facebook profilu “Historijski arhiv Sarajevo", autor teksta je Srećko Ignjatović))

Posjeta Cara i Kralja Franje Josipa I Bosni i Hercegovini, na današnji dan, 30. maja 1910. godine

U periodu između objave Bosanskog ustava u Sarajevu 20. februara i početka rada Sabora 15. juna 1910. godine, jedan događaj izazvao je izuzetnu pažnju. U tom periodu car Franjo Josip I posjetio je Bosnu i Hercegovinu.

Ujutro, 30. maja, zasebnim vozom Bosanskohercegovačkih željeznica iz Bosanskog Broda, car je otpočeo putovanje prema Sarajevu i Mostaru. Program posjete: u 8 sati i 12 minuta stiže u Doboj i tu se zadržava oko 20 minuta. U Zavidovićima voz se zadržava samo tri minute i nastavlja vožnju do Zenice gdje pristiže u 11 sati i 48 minuta i zadržava se oko 20 minuta. U Visoko carski voz pristiže u 13 sati i 50 minuta i zadržava se 10 minuta. U 15 sati car stiže na stanicu kod Fabrike duhana u Sarajevu uz oglašavanje topova. U potpunom redu završen je svečani ulazak cara u grad. Sjajna pratnja u kočijama, zlatne uniforme mnoge visoke gospode, impresivne figure gardista, elegantne uniforme dvorskih funkcionera, te predivni konji iz carskih štala – sve je to ostavilo na prisutne impresivan utisak.

doček na želj. starnici Sarajevo

doček na Ilidži

doček u Mostaru

31 maja car je posjetio vladinu palaču, glavne vjerske objekte svih konfesija u Sarajevu i gradsku Vijećnicu.

Sutradan 1 juna posjećuje Zemaljsku ždrepčanu odakle se na konju uputio na vježbalište, gdje je izvršio smotru vojnih jedinica na Čengić Vili.

Idućeg dana, 2 juna, car se odvezao preko Bentbaše i Mošćanice na Pašino brdo i kasnije preko Koševa vratio se u grad i odvezao do Konaka. Oko podneva, dvorskim vozom uputio se na Ilidžu te kasnije na Vrelo Bosne.

Narednog jutra, 3 juna, car je krenuo na putovanje u Mostar, zadržavajući se kratko u Konjicu i Jablanici. U Mostar stiže oko 12 sati uz oglašavanje topova sa Huma. Što je bilo čilima u Mostaru, od onih najfinijih persijskih od svile, pa do običnih narodnih tkanih, zastava, zelenila, slavoluka, Mostar je izgledao kao nikada do tada. Car se odmorio i ručao u hotelu Narenta i kasnije sjeo u kočiju i otpočeo vožnju kroz Mostar. Posjetio je Stari most koji je bio prostrt ćilimima i odvezao se prema izvoru Radobolje. Odatle se vratio na željezničku stanicu, gdje su se prisutni okupili na opraštaj. Oko 16 sati, uz oglašavanje topova.

Iz Mostara dvorski voz polazi nazad u pravcu Beča preko Sarajeva, Doboja i Bosanskog Broda. U Beč stiže narednog dana u 20 sati i 45 minuta.

AU grbovi

grb BiH u vrijeme AU

Car Franjo Josip I u svom telegramu, upućen zemaljskom poglavaru Marjanu Varešaninu, piše utiske za vrijeme boravka u Bosni i Hercegovini gdje izražava zadovoljstvo u vjernosti i privrženosti koje su ga svuda na putu u ovoj lijepoj Bosni susrele.

Sa zadovoljstvom konstatuje, da je osjećaj lojalnosti za njegovu osobu i za Monarhiju zahvatio dubok korjen u svim krugovima bosanskohercegovačkog društva.

Tekst: Srećko Ignjatović - Vremeplov

Posjeta cara Franje Josipa I. Bosni i Hercegovini – Vremeplov by Srećko Ignjatović

Fotografije: HAS

Iz svijeta – Slike dana

 

Granično iskustvo
Oni se provlače pute m kroz vodene biljke duž rijeke Rio Grande, koja odvaja grad Matamoros u istočnom Meksiku od Brownsvillea u SAD na drugoj obali. Odrasli se nalaze do grla u vodi, a jedno dijete na površini drži prsluk za spašavanje. Prethodnih dana je istekao poseban propis koji je dozvolio američkim graničnim stražama da brzo deportuju ilegalne imigrante bez saslušanja o azilu.
Navodno, desetine hiljada sada žele da pokušaju da pređu granicu iz Meksika. U nadi za boljim životom u Sjedinjenim Državama.

Počasni gost
Prije četiri godine, novi ukrajinski predsjednik bio je u inauguracijskoj posjeti Berlinskoj kancelariji. Domaćin je u to vrijeme bila Angela Merkel. Na Volodimira Zelenskog se tada gledalo sa skepticizmom – glumac kao predjsednik? I to u teškoj situaciji u Ukrajini, pod pritiskom ruske vlast? Prošle nedjelje, Zelenski je došao u posjetu, sada kao ratni predsjednik, čemu se divi ne samo Olaf Scholz zbog njegovog otpora u ratu protiv ruskog agresora. Selenskyj i Scholz poklonili su se počasnom bataljonu Bundeswehra. A mnogi Nijemci se klanjaju Zelenskom i njegovom narodu.

Spektakularni sport
Ponekad se kaže da su posebno dobri fudbaleri, pogotovo oni iz Brazila, mađioničari.
Možda je to tačno, ali protiv najboljih igrača sepak takrawa, ovdje na utakmici u Pnom Penu, i oni izgledaju prilično ukočeni. Azijski sport, vrsta odbojke na nogama, uključuje sokove i vratolomije; pa čak ni vratolomni salto nije ništa neuobičajeno. Mreža i teren za igru zasnovani su na badmintonu, koji su britanski kolonijalni vladari donijeli u Aziju u 19. vijeku. Sepak Takraw je posebno popularan u Maleziji, gdje se ova spektakularna igra smatra nacionalnim sportom.

Sepak Takraw je timski sport iz grupe reket igara u kojima se dva tima od po tri igrača igraju na terenu podijeljenim mrežom. Cilj igre je izbaciti loptu preko mreže na protivničku polovinu terena i spriječiti protivnika da učini to isto. Ekipa može dodirnuti loptu tri puta zaredom i tada je prebaciti preko mreže. Sport je sličan odbojci, ali se igra nogama.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Poraz na kraju sezone

Premijer liga BiH, 33. kolo:

Posušje - Velež 2:1

Posušje: Kukić, Maglica, Brković, Milanović, Krišto, Rozić, Begić, Lučić, Horić, Dadić, Boban.

Velež: Hadžikić, Anđušić, Mućaj, Šikalo, Gosto, Sijamija, Halilović, Leai, Karamarko, Đuliman, Wallace.

Posušje je u posljednjem 33. kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine savladalo Velež s 2:1. Domaći su osigurali opstanak u ligi, a gosti su prvenstvo okončali na šestoj poziciji.

Posušje je u meč s Veležom ušlo sa strahom od ispadanja. Ipak, domaći tim je uspio uzeti tri boda i na kraju su osigurali opstanak u društvu najboljih.

Velež fenomenalno ulazi u ovaj meč. Već u šestoj minuti gosti iz Mostara su poveli, a Nemanja Anđušić je pogodio za 1:0. U 18. minuti Posušje dolazi do gola. Dadić koristi šansu i matira Hadžikića za 1:1.

Posušje je u ostatku prvog poluvremena bolji tim. Imali su domaći više od igre, no promjene rezultata nije bilo i na odmor se odlazi rezultatom 1:1.

Slična slika na terenu viđena je u nastavku utakmice. Posušje je imalo veći posjed lopte i više od igre, no prave šanse su izostale.

Ovaj meč bio je prekinut u samom finišu. Nemile scene dešavale su se na tribini s gostujućim navijačima, pa je susret završen nakon 15-ak minuta nadoknade.

U nadoknadi je domaći tim stigao do pobjede. Dosuđen je penal, a Boban je pogodio za trijumf Posušja od 2:1.

Velež je ovu sasvim solidnu sezonu okončao na šestoj poziciji sa 45 bodova, a Posušje je 10. s 37 osvojenih bodova.

(sport)

Knjiga o tome šta su ‘domaći stranci’ dali Mostaru

 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Al Jazeera dana 28. maja 2023. godine, autor je Sanadin Voloder)

Knjiga ‘Domaći stranci’, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posvećena je pojedincima koji su dali veliki doprinos razvoju grada na Neretvi.

Jedna od prepoznatljivih osobina Mostara kroz historiju je otvorenost prema strancima, što je ponajviše doprinijelo njegovom razvoju i slavi. Ime jednog stranca, koji je imao vrlo zapaženu diplomatsku ulogu na dvoru Kosača i u njihovim odnosima s Dubrovnikom i drugim susjedima, veže se i za samo osnivanje Mostara sredinom 15. stoljeća. Radi se o Gostu Radinu Butkoviću. Zanimljivo je da u Mostaru postoji i prezime Gosto.

Za vrijeme Osmanlija stranci su unosili u Mostar svoje životne sudbine i vještine, pa je tako graditelj Starog mosta Hajrudin, učenik velikog Mimara Sinana, dobio zadatak od Sultana Sulejmana Zakonodavca da spoji obale Neretve mostom kojem će se diviti cijeli svijet.

Smjenom civilizacija 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu slijevaju se hiljade migranata, odnosno državnih službenika, poslovnih ljudi iz raznih dijelova Austru-Ugarske monarhije, kojima je to bila “obećana zemlja“. Sa ove vremenske distance jako je zanimljivo istraživati doprinos tih došljaka kada hiljade građana Bosne i Hercegovine, ali i Balkana. migrira u Evropsku uniju u potrazi za boljim prilikama.

Empatija Mostara i dôšla bila je obostrana

Knjiga Domaći stranci, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posvećena je pojedincima koji su dali veliki doprinos razvoju grada na Neretvi. Ovaj trojac je izuzetno aktivan kad je u pitanju očuvanje historijskog naslijeđa Mostara kroz sakupljanje i čuvanje kolekcija starih rukopisa, knjiga, fotografija i razglednica, koje se nalaze na web platformi Centra za dokumentaciju i informaciju Mostar, gdje je arhivirano više od 17.000 fotografija i oko 600 starih knjiga. Oni su autori više knjiga o historiji Mostara.

“Naslov knjige Domaći stranci, iako na prvi pogled zvuči paradoksalno, zapravo je najbolji izbor, jer je primjeren sadržaju knjige. Autori su u knjizi prikazali kratke životopise ljudi rođenih daleko od Mostara, čiji su se životni putevi u jednom trenutku ukrstili s Mostarom. Oni su prihvatili Mostar kao svoj, a Mostar i Mostarci su, s druge strane, prihvatili njih kao svoje, pa je empatija bila obostrana. Radeći u Mostaru i za Mostar, dali su značajan doprinos razvoju Mostara“, ističe prof. dr. sc. Jure Beljo, jedan od recenzenata knjige.

Mostar je često bio inspiracija putopiscima, književnicima i pjesnicima koji nisi krili emocije. Tako su nastajala brojna djela kao svjedočanstvo susreta civilizacija, naroda i kultura.

“Strance-došljake često su nazivali kuferašima. Čak je taj izraz koristio i lokalni tisak. Međutim, nije lako biti pola čovjeka, odlaziti i dolaziti, tražiti mjesto u kome ćeš spustiti kufer, isprazniti ga i ostati ili ponovno ga puniti i odlaziti.”

Grad je postao dio evropskog kulturnog kruga

“Zašto naslov Domaći stranci? Iz vrlo jednostavnog razloga, jer su Mostar i Mostarci došljake prihvaćali širokih ruku i otvorena srca, tako da su se, vrlo brzo nakon nastanjivanja, svi dôšle osjećali kao domaći, kao tu rođeni. Mostar jednostavno ima tu nevjerojatnu moć prihvaćanja u svoje okrilje svih ljudi dobre volje“, dodaje Beljo.

Činjenica da je 90-ak posto državnih službenika, od njih 11.264 u Bosni i Hercegovini 1902. godine, došlo iz drugih dijelova Monarhije govori mnogo o društveno-kulturnim odnosima u 40 godina austro-ugarske vladavine. Nažalost, arhivska građa i drugi izvori su vrlo oskudni o ovoj tematici, tako da je ova knjiga svojevrsni dug ove generacije svome gradu i njegovim istaknutim pojedincima.

Većina osoba navedenih u knjizi su u Mostaru obitavale na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a došli su uglavnom sa prostora Austro-Ugarske monarhije. Među njima je bilo mnogo Čeha, Slovenaca, Mađara, Austrijanaca, Nijemaca, Italijana i Jevreja. Posebno se ističe austrijski vojnik i pisac Robert Michel, koji upoređuje Mostar s Venecijom, te putopisac Karl Peez.

“Bilo je tu ljudi različitih zanimanja i stručnih profila, liječnika, farmaceuta, arhitekata i građevinara, glazbenika, profesora, agronoma, državnih službenika, poduzetnika, slikara, obrtnika, ugostitelja, trgovaca…“, kaže Beljo i dodaje da su oni Evropu doveli u Mostar i zahvaljujući, između ostalih, i njima, Mostar je, uz svoj orijentalni štih, postao dio evropskog kulturnog kruga.

Svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada

Dr. Dragan Markovina, drugi recenzent knjige, smatra da ovo knjiga o nama samima i našem odnosu prema prošlosti i tim ljudima.

“Autori nas vode kroz zanimljive životopise ljudi, poput Miroslava Loosea, Maximiliana Davida, Karela Paržika, Janosa Acsa, Sergeja Lukača, Jozefa Waceka, Romea Tiberija, Karla Afana de Rivere, Petra Rizza, Antonia Zimola i brojnih drugih, iz čijih biografija i djela možemo iščitati svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada na Neretvi”.

Tibor Vrančić je rođen 1952. godine u Subotici, a od šeste godine živi u Mostaru.

“Izuzetno teško je bilo doći do osnovnih podataka o pojedinom strancu, a kamoli do njihovih biografija. Rijetki su zapisi o njima i, osim ponekih podataka iz postojeće historijske literature, starih časopisa i interneta, ne postoji spomen na njih u memoriji grada. Obrađeno je 98 stranaca iz šest zemalja Europe, do čijih podataka smo uspjeli doći. Još ih je nekoliko desetaka samo spomenuto – bez ikakvih saznanja o njima, osim da je negdje zabilježeno da su jedno vrijeme boravili i djelovali u Mostaru. Jedan od razloga zašto smo se odlučili zapisati ponešto o njima je i taj kako bismo na neki način ovjekovječili njihovo djelovanje u gradu“, kaže Vrančić.

Mostar je često tema neadekvatnog odnosa prema kulturi i zbog spornih naziva ulica, a ova knjiga upravo nudi rješenja za ta pitanja.

‘Često rođeni Mostarac nema zasluženo mjesto’

“Vlast, javnost, pa onda i obični ljudi, rijetko su imali spoznaja o radu tih stranaca, pa tako ne čudi ni današnja indiferentnost i zaobilaženje stranaca i njihovih doprinosa razvitku Mostara. Pokoji kulturni radnik našega grada pokatkad i spomene nekog stranca, ali generalno gledajući, na njihov trag ne nailazimo, osim pokojeg preostalog groba na našim grobljima. Često ni rođeni Mostarac nema zasluženo mjesto u povijesti grada, pa onda još manje imaju brojni poznati i nepoznati stranci.”

“Iako doprinos pojedinih stranaca nadmašuje današnje dosege doprinosa pojedinih osoba u Mostaru, oni su stavljeni u zapećak pisane historije grada. Mostarci više pamte i pridaju veću vrijednost mnogim čudacima i ridikulima nego ljudima iz područja znanosti, kulture ili privrede, tako da je to u pravilu stanje naše zbilje“, zaključuje Vrančić.

Armin Džabirov (1979) je zaljubljenik u Mostar i njegovu historiju, koju proučava više od 15 godina.

“Istraživanjem prošlosti Mostara često smo nailazili na imena koja su dala doprinos napretku i boljitku grada u raznim sferama života, a koji su došli iz raznih krajeva Evrope, od kojih su neki ostali u Mostaru, gdje su i zasnovali porodice. Svejedno je da li pričamo o mostarskoj arhitekturi, razvoju industrije, školstva ili medicine, ili o kulturno-umjetničkoj prošlosti grada, nalazimo ljude koji su češkog, mađarskog ili njemačkog porijekla. Pojedina imena tih ljudi i njihove biografije su objavljivana u stručnim radovima, kao što je to učinjeno u radu Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske monarhije (Puljić, Prlić, Rakić) ili u knjizi Salke Šarića Pregled stvaralaštva u Mostaru“, pojašnjava Džabirov.

Pošlost i ljudi Mostara ne smiju biti zaboravljeni

Dok su se oni bavili određenim poljem djelovanja, namjera autora knjige je bila da na jednom mjestu prikupe sva ta imena iz svih domena života i prošlosti grada Mostara i da ih približe građanima, kao spomen i zahvalnost na njihovom doprinosu Mostaru.

“Neki od tih ljudi i dalje žive u sjećanjima Mostaraca, dok su mnogi, nažalost, nepravedno zaboravljeni. Tek čitanjem knjige i navedenih biografija dobiva se uvid u njihove zasluge i doprinos razvoju Mostara. Ova knjiga je naš skroman doprinos o prošlosti Mostara, koja ne bi smjela biti zaboravljena, kao ni ljudi koji su ostavili svoj pečat u historiji Mostara“, poručuje Džabirov.

Treći koautor knjige Smail Špago živi u Njemačkoj od ratne 1993. godine, gdje u penzionerskim danima posvećuje mnogo vremena prošlosti Mostara.

“Ova knjiga je nastala sasvim spontano. Nije bila cilj, nego rezultat dugogodišnjeg rada, jer smo, osim ove knjige, prethodno izdali ili završili još nekoliko knjiga. Radoznalost nas je tjerala da povirimo u nekadašnji Mostar, od najstarijih vremena pa do polovine 20. stoljeća. Otvaranjem digitalnih arhiva u čitavom svijetu, počeli smo dolaziti do materijala za koje nismo ni znali da postoje. Posebno nas je zainteresirala stara štampa. Vremenom smo zaključili da se u tim tekstovima nalazi veliki broj ljudi koji nisu porijeklom ni iz Mostara, ni iz Bosne i Hercegovine, a da su dali svoj veliki doprinos razvoju grada Mostara“, ističe Špago.

Lijek protiv teške bolesti zaborava i zaboravljanja

Posebna vrijednost knjige je njen doprinos očuvanju identiteta.

“Čovjek sam već u osmoj deceniji života, dugo pamtim, ali teško zaboravljam. Možda je sve ovo lijek protiv one teške bolesti zaborava i zaboravljanja, koja nam se danas tako bezobrazno servira i u koju nas guraju“, poručuje Špago.

Knjiga je, osim ljubiteljima historije Mostara, namijenjena i gradskim čelnicima, a posebno onima koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, parkova, škola te o obilježavanju sjećanja na zaslužne pojedince.

IZVOR: AL JAZEERA

Knjiga o tome šta su ‘domaći stranci’ dali Mostaru | Bosna i Hercegovina | Al Jazeera

Zauvijek Marilyn

Kontroverzna, džinovska statua Merilin Monro u Čikagu mnogima se i ne sviđa, i izaziva veliku diskusiju.

"Forevr Marilyn" je džinovska statua Marilyn Monroe koju je dizajnirao Steward Johnson.

Statua predstavlja jednu od najpoznatijih Monroeovih slika, preuzetu iz filma "Sedam godina vjernosti" Billyja Wildera iz 1955. godine.

Napravljena 2011. godine, statua je bila izložena na raznim lokacijama u Sjedinjenim Državama, kao i u Australiji. Skulptura visoka 26 stopa (7,9 m) i teška 34.000 funti (15.000 kg), proizvedena od obojenog nerđajućeg čelika ialuminijuma učast kultne scene Marilyn Monroe iz filma Billy Wildera, koja bilježi trenutak naleta zraka iz rešetaka NYC podzemne željeznice, koji podiže njenu bijelu haljinu. Statua je bila izložena u Pionir Court dijelu Magnificent Mile u Chicagu, Illinois, prije nego što je 2012. premještena na ugao Palm Canyon Drive i Tahquitz Canyon Way u Palm Springsu, Kalifornija. Odatle je tokom Palm Springs Village Fest 27. marta 2014. gopdinea zatim je premješten na park Grounds for Sculpture (GFS) u Hamiltonu, New Jersey, kao dio retrospektive u čast Sewarda Johnsona . Zbog svoje popularnosti, statua je ostala izložena u GFS do septembra 2015. godine, nakon zvaničnog završetka retrospektive. Zatim je 2016. postavljena u Rosalind Parku u australijskom gradu Bendigo u sklopu izložbe o Marilyn Monroe u umjetničkoj galeriji Bendigo.

Godine 2018., statua je bila izložena u Latham Parku u Stamfordu, Connecticut, kao dio velike javne umjetničke izložbe u čast radova Sewarda Johnsona. Tada je trideset i šest skulptura postavljeno je po ulicama i parkovima u Downtown Stamford, pri čemu je Forever Marilyn bila vrhunac izložbe. Statua je izazvala kontroverzu nakon što postavljena u Stamfordu, uz pritužbe da njen donji veš bljeska u pravcu Prve kongregacijske crkve. Gradonačelnik Palm Springsa Robert Moon je 25. septembra 2019. najavio povratak statue u Palm Springs kao stalno mjesto boravka. Dana 3. februara 2021. godine objavljeno je da će statua – koja je dugo vremena bila u državi New Jersey – biti postavljena u Museum Wayu istočno od Palm Springs Art Museum sa datumom otkrivanja 18. aprila 2021. godine. Prema najavi, "Forever Marilyn" je trebala ostati u Palm Springsu barem tri godine: s tim da se za dvije godine revidira lokalni ekonomski uticaj statue i odluči o njenoj daljnoj budućnosti. Od juna 2021. godine na sudovima u Kaliforniji se vode sporovi kojima se želi blokirati postavljanje "Forever Marilyn": međutim, statua je "otkrivena" - iako sa dva mjeseca zakašnjenja - 20. juna 2021. godine, nako što su pred Vrhovnim sudom okruga Riverside 18. jula 2021. odbačene četiri tužbu za premještanje Marilyn, dok je Vrhovni sud okruga Riverside 9. septembra 2021. odbacio preostalle dvije tužbe.

U avgustu i septembru 2011. statua je vandalizovana tri puta, a poslednji put poprskana je crvenom bojom. Prema izvršnom direktoru Chicago Public Arts Group, "U našem društvu imamo malo prostora za seksualno ekspresivne slike... Društveni ugovor ne funkcioniše, jer je sam po sebi opterećen političkim, provokativnim i seksualnim značenjem."

Javnost je entuzijastična: "Marilyn se zauvijek vratila u Hamilton u aprilu 2014., stigavši kamionom na mjesto predviđeno za skulpture, a dvadesetak ljudi je navijalo i slikalo se. Tokom putovanja, ljudi su fotografisali skulpturu na parkiralištima i duž autoputeva i objavljivali ih na društvenim mrežama."

Poznato je da je barem jedan falsifikat u punoj veličini napravljen i izložen, nakon što je jedna odbačena skulptura fotografisana na deponiji, nakon što je bila izložena ispred poslovnog centra u Guigangu, u Kini. Falsifikat u punoj veličini korišten je u kineskom filmu "Anđeli nose bijelo", iz 2017. godine. Godine 2021. o kipu se raspravljalo u TV programu "Dobro jutro Britanijo". Statuu je od optužbi za mizoginiju branila imitatorka Monroe Suzie Kennedy. (wikipedia)

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Posljednje kapi vode

Selo je okruženo branama, ali ljeti je sa blagoslovom gotovo: bunari u Chintaman Wadiju u zapadnoj indijskoj državi Maharashtra munjevito presuše i počinje sezona žeđi. Djevojka sa slike je imala sreće: lokalna uprava svakodnevno puni bunare u skromnoj mjeri, i a ako imate sreće, možete napuniti svoj kanister.

Skok u zelenu kašu
More je plitko kod Rajshahija u sjeverozapadnom Bangladešu, u samoj blizini granice s Indijom.

Više se čini da je jedna vodena mješavina puna algi, u kojoj živi samo mala količina riba. Stanovništvu ovdje nije lako pronaći dovoljno hrane. Često se, kako kažu, ribari vrate kući, samo sa tri-četiri kilograma plijena. Koristeći jedinstveni, jednostavni pribor, oni zaranjaju sa ribarskim korpama u sredinu ove plitke, zelene kaše!

Veoma žestoka privlačnost
Vulkani mogu biti izuzetno dekorativni, posebno kada krase krajolik, nakon što su se ugasili. Čak i ako samo tu i tamo pomalo eruptiraju, oni su turistički magneti. Međutim, Merapi u Magelangu, centralna Java, je vulkan drugačijeg kalibra. Kao najopasniji vulkan na svijetu, juri niz padinu brzinom od 700 km/h, uglavnom zbog svog piroklastičnog pepela, uništavajući sve pred sobom. Međutim, ovdje, na slici, Merapi se samo žele malo igrati.
(news)

(NovaSloboda.ba)

Nevjerovatne priče iza poznatih fotografija (6)

Kažu da slika govori više od hiljadu reči. Ali da li ste se ikada zapitali kako je određena fotografija snimljena i zašto? Ko je osoba koja je stajala iza objektiva? Neke od najpoznatijih i legendarnih fotografija bilježe važne događaje u svjetskoj istoriji koji bi inače mogli biti izgubljeni. Osim poruka koje prenose, fotografije često imaju i onu drugu priču.

Spremni da pogledate dalje od objektiva? Krenite kroz neke nevjerovatne priče iza poznatih fotografija.

Merilin Monro na rešetki otvora metroa 1954.

Jedna od najljupkijih slika Marilyn Monroe prikazuje je kako ona stoji iznad rešetke metroa na Menhetnu dok joj povjetarac podiže bijelu haljinu. Nekoliko fotografa je uhvatilo ovaj trenutak, koji se dogodio 16. septembra 1954. tokom snimanja filma "Sedam godina vjernosti". Njen suprug, Joe DiMaggio, navodno nije bio zadovoljan pažnjom koju je njegova supruga dobijala od gledalaca.

Portret Che Guevare, 1960
Portret Che Guevare  fotografa Alberta Korde, poznatog kao Guerrillero Heroico, jedan je od najpoznatijih na svijetu. Snimio ga je 5. marta 1960. u Havani na Kubi. Dio slike je od tada kružio svijetom, pojavljujući se na zastavama, posterima, muralima i mozaicima, majicama, te je nebrojeno puta reprodukovan u knjigama, časopisima i novinama.

Twist and Shout", 1963
Klasična fotografija The Beatles britanske fotografkinje Fione Adams korištena je kao naslovna fotografija za EP grupe Twist and Shout. Adams se prisjeća kako je koristila ruševine jednog bombardovanog podruma u Londonu kao pozadinu, za foto sesiju koju je naručio magazin Boyfriend. Ovu veselu sliku snimila je 18. aprila 1963. godine, kada je bend još bio sasvim malo poznat.

(msn)

(spagos)

Zatvoreno 20. izdanje Međunarodnog festivala komedije „Mostarska liska“

 

U Narodnom pozorištu Mostar sinoć je odigrana predstava „Terapija“ Regionalnog pozorišta Novi Pazar, nakon čega je upriličena svečana ceremonija dodjele nagrada. Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a Rašid Hadžović zvanično je proglasio zatvorenim 20. izdanje Međunarodnog festivala komedije „Mostarska liska“.

Stručni žiri na ovogodišnjem izdanju festivala „Mostarska liska“ radio je u sastavu Aleksandar Seksan, Erol Kadić i Goran Damjanac. Jednoglasno su donijeli odluka da se “Velika liska” – Grand Prix festivala – nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje za predstavu „Tri dana ili uspon i pad gospodina B.“ nastala u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

„Našem pozorištu ova nagrada, zasigurno, mnogo znači. Posebno ekipi koja igra ovu predstavu. Jako kratko vrijeme smo imali da napravimo ovu predstavu, bili smo pod stresom i stalno u pozorištu. Ova nagrada je dokaz da je sve to vrijedilo, da treba da nastavimo da radimo dalje ovakve predstave i da se više posvetimo komediji, jer mi, inače, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica nemamo baš puno komedija. Ovo je jedna od rijetkih koja je evo dobila svoje prve nagrade, nadam se ne i posljednje“, naglasio je glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Zlatan Školjić.

Stručni žiri je „Veliku lisku“, nagradu za najbolju režiju, plaketu Ahmed Obradović, dodijelio režiserki Tanji Miletić Oručević za predstavu „Tri dana ili uspon i pad gospodina B.“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. „Velika liska“, nagrada za najbolju glumicu festivala, dodijeljena je Snežani Vidović, glumici Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, dok je „Velika liska“, nagrada za najboljeg glumca festivala dodijeljena Marku Torjancu, glumcu Kazališta Planet Art Zagreb.

Specijalna nagrada Stručnog žirija za originalan dramski tekst pripala je Evi Kamchevskoj za tekst „Psi(hopate)“ Narodnog pozorišta Mostar, dok je specijalna nagrada za kolektivnu glumačku igru dodijeljena ansamblu predstave “Terapija” Regionalnog pozorišta Novi Pazar.

Žiri medija koji je radio u sastavu Mirsad Behram, Sabina Buzaljko i Berislav Jurič dodijelio je Veliku lisku nagradu za najbolju predstavu po izboru medija predstavi „Ko je ovde lud“ Kazališta Planet Art iz Zagreba.

Žiri publike, u sastavu Amira Trbonja, Azemina Gubeljić i Sarah Sarić, dodijelio je „Veliku lisku“, nagradu za najbolju predstavu po izboru publike, takođe, predstavi „Ko je ovde lud“ Kazališta Planet Art iz Zagreba.

„Festival ‘Mostarska liska’ i Kazalište Planet Art su se zavoljeli već prije dvije godine. Mogu samo reći da sam užasno ponosan, sretan i zahvalan. Ovo je velika veče za Kazalište Planet Art, tri nagrade osvojiti na ovakvom festivalu, u međunarodnoj konkurenciji, to je zaista velika stvar. Mostarska publika je odlična publika. Sa svakom našom predstavom se desilo jedno odlično prepoznavanje, odlična sinergija. Mostarska publika razumije pozorište, uživa u pozorištu a onda i mi uživamo na sceni“, rekao je glumac i direktor Kazališta Planet Art, Marko Torjanac.

Nakon dodjele nagrada upriličeno je prigodno druženje u foajeu pozorišta.

(NovaSloboda.ba)