Mittwoch, 21. Januar 2015

Na granici sjećanja: Kod Šarića džamije

Sljedeće dvije fotografije ne da su snimljene samo istog dana, nego čak možda u razmaku od par minuta, nekih davnih 1900.ih godina na Glavnoj ulici ispred Šarića džamije.




Ne može se odgonetnuti koja je snimljena prva, a koja druga. Na prvoj fotografiji je mnogo manje osoba nego na drugoj, a na obe se lijepo vidi vitka munara Šarića džamije, koja se vinula pod nebo. Na lijevo od nje, u padajućem poretku su poredana dva ponosita bora, a sve uokviruje zelenilo dva drveta, možda hrastovi ili košćele. Ulazna kapija je na prvoj slici poluotvorena i fotografija je uhvatila čovjeka koji upravo ulazi u dvorište džamije. Džamiju je podigao Hadži Ibrahim-aga Šarić još daleke 1623. godine. U podnožju ulaznih stepenica se nalazi hrpa kamenja, ko zna iz kog razloga tu donesena – il’ se nešto rušilo, il’ će se nešto graditi.

Glavna ulica, koja je, inače, tek 1879. godine probijena između džamije i harema s desne strane gdje se nalazi turbe Šejh Juje, baš tu pravi krivinu pružajući se k jugu. Uočavamo i tri stupa električne rasvjete i zaključujemo da je fotografija nastala iza 1912. godine, kad je razvedena električna struja po Mostaru. U kadru je i djevojčica u muslimanskoj nošnji, koja je došla po vodu na česmu koje danas više nema, te bosonog dječak, koji odlazi polako uz uspon. S desne strane slike je čovjek, koji poprijeko sjedi na drvenoj stolici s naslonom (vjerovatno ispred neke kafane). On i djevojčica na česmi su jedini nepomični povezujući objekti (osim džamije i borova) s drugom slikom. Ljeto je, kasno poslijepodne, i čovjeka je uhvatilo ljetno mrtvilo, a ipak pomno prati ko prolazi, kamo ide, a djevojčica čeka da joj se ibrik napuni vodom.

Na drugoj slici je pristiglo nekoliko novih lica, a ujedno uočavamo da čovjek koji sjedi ima cigaretu u ustima. Starija žena sa štapom u desnoj ruci odmiče prema jugu, a dvojica muškaraca u kaftanima kreću prema džamiji iz pravca Luke. S juga pristižu dvije muške osobe s obaveznim kišobranima u ruci (zlu ne trebalo), i ko zna odakle su se zaputili u čaršiju, možda iz Nevesinja ili Stoca, inače ne bi ponijeli kišobrane sa sobom. Lako je moguće i da je druga fotografija snimljena prva, jer u daljini prve slike vidimo istu onu ženu sa štapom kako odmiče za zavoj. Kako vidimo put je nasut i dobro utaban, makadam, dok je pločnik kojim bi se trebali kretati pješaci neuređen, pun krupnog kamenja. Zbog toga, a i zbog rijetkog saobraćaja, i pješaci, i marva, i kočije su išle boljim dijelom puta – sredinom.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

novasloboda.ba
 

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen