Zmajevi, sretno večeras protiv Irana

Nadam se da će Zmajevi smoći snage pa odigrati onako kako znaju, kao u kvalifikacijama, ili na one dvije pripremne uoči Mundijala.

Neki su se unaprijed već bili naštelili na finale, pa im teško pada ovo ispadanje.

Finalni turnir je uvjek stvar trenutne forme i inspiracije.

Do sada sam propropratio petnaest Svjetskih prvenstava, a isto toliko i Evropskih. Ovo mi je šesnaesto po redu Svjetsko. Onoga iz 1954. se ne sjećam, a već onog od 1958.  i dan danas se sjećam, jer sam tada već bio završio prvi osnovne, i urezala mi se u pamćenje tadašnja navala Brazila: Garinča, Didi, Vava Pele i Zagalo. Od Čilea 1962. godine do Italije 1990. godine, samo smo dva puta imali razloga da se malo više veselimo. U Čileu je osvojeno četvrto mjesto, a u Italiji, nesretno, na penale, ispali u četvrtfinalu protiv Argentine. U međuvremenu bilo je još jedno uzbuđenja na Evropskom 1968, sa dva poraza, jedan u polufinalu, a drugi u borbi za treće mjesto. Ostalo ništa. Slično kao i sada. Ispadanje. Ili, čak nas nije ni bilo na prvestvima, sve od 1962. pa do 1974, a onda još jednom 1982. u Španiji, i pomenuto prvenstvo 1990. u Italiji.

Od ratnih godina, do ovog Mundijala, nisam imao svoju reprezentaciju na Svjetskim prvenstvima. Po mjestu stanovanja u ovom periodu, prva pri ruci, i po simpatijama mi je bilarepezentacija Njemačke. Ovdje sam šest Svjetskih prvenstava. Iako se na prvi pogled čini da su Nijemci stalno u vrhu, od Italije do sad nisu ni jednom bili prvaci svijeta, a u ovom periodu uzeli su titulu Evropskog prvaka 1996. Inače, vječni drugi.

Ove godine smo prvi put dočekali da BiH dođe na jednu ovakvu svjetsku manifestaciju.  
Prije četiri godine, ispali smo na korak do završnice, u baražu protiv Portugala. Ista sudbina nam je bila prije dvije godine za Evropsko. Opet ispadanje u baražu protiv Portugala. 
A sad smo dočekali završnicu.
 Nakon kvalifikacija bila su nam puna usta hvale i poruka tipa: samim plasmanom na završni trunir, vi ste nam već pobjednici! A mnoga od tih istih usta, koja su tada pjenila od dragosti, sada psuju. Zašto? Očekivali su puno više? 
Nerealno! U rad stručnog rukovodstva ne bih se petljao. Ni u igru igrača. Vjerovatno, da su mogli, pružili bi znatno više. Treba biti ćorav pa vidjeti kako to drugi igraju, Pačak bukvalno i "grizu" Jer, za uspjeh je potrebno puno više od dobre volje. Ono si, što si.

Večeras je šansa za dobar popravni i veliki plus.

Prva pobjeda na Svjetskom!

Sretno!