Mittwoch, 25. Juni 2014

Ludost ili nauka

Profesor se želi vratiti iz mrtvih?

Nakon smrti, tjelo profesora Klausa Samesa biće zamrznuto na minus 196 stepeni i ostavljeno u jednom institutu u SAD, a 150 godina kasnije, navodno će ponovo oživjeti? Za ovaj pokušaj do sada je već uplatio 21 hiljadu eura.

Da li ima života nakon smrti? Za profesora Klausa Samesa (75) iz Salm – Illera, u Baden-Württembergu, Njemačka, to je samo pitanje vremena.
Profesor je već donio odluku da njegovo tijelo nakon smrti bude zamrznuto posebnim postupkom na minus 196 stepeni Celzijusa i nada se da će se probuditi, nekada u budućnosti.
„Nisam ni lud nit senilan”, kaže ovaj gero-

-ntolog po zanimanju. On je studirao medicinu, a kasnije radio kao professor na Univerzitetskoj klinici u Hamburgu.
Kryonik se naziva posebna grana Naike, koja smrt posmatra kao bolest, koja će nekada u budućnosti moći biti „izliječena”.
Kada Klaus Sames umre, na scenu će stupiti jedan vrlo hitan plan. Pogrebnik, s kojim je napravio plan, pod hitno će morati nabaviti 60 kg leda.
„Vrlo je važno pacijenta odmah ohladiti, prije nego što počne izumiranje ćelija. A taj proces u organizmu počinje odmah, 5 minuta nakon smrti”, kaže Klaus Sames.
Nakon toga će njegov leš ići na suhi led u „Cryonic institut“ u Detroitu u SAD. Prvo će se iz čitavog tijela isisati sva krv, a onda, dio po dio, krvotok će biti napunjen jednom tečnošću za hlađenje, koja je, u stvari, jedna solna otopina, sredstvo za zamrzavanje, slično kao etilglikol. Ta tečnost će se nakon toga stvrdnuti. Nakon toga postupka, tijelo se stavlja u jedan spremnik od fiberglasa, sa glavom okrenutom nadole.
Širom svijeta postoje tri ovakva instituta, a do sada je već zamrznuto i uskladišteno oko 2 hiljade umrlih. Kompletan postupak kod jednog ovog instituta košta 21 hiljadu eura. Tu dolaze još troškovi transporta, oko 14 hiljada eura. Jedan ovakav postupak u Njemačkoj još nije odobren. U njihovom zakonu stoji: „Umrli se smije sahraniti samo na groblju, ili na površinama predviđenim za sahrane”.
Da li će doći do buđenje nakon 150 godina, profesor o tome još ne razmišlja i kaže: „Danas to još nije moguće, ali ko zna, možda će biti za 150 godina?”
Zbog čega bi bio siguran da će tako nešto biti moguće i nakon 150 godina?
Na to on kaže: „A zar oko nas ne hoda već hiljade onih, koji su se rodili nakon vještačke oplodnje, a prije toga su bili zamrznuti kao embrioni?”
Ko zna? Najvjerovatnije, znaće oni koji to dožive!
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago
 
 
NovaSloboda.ba

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen