subota, 28. lipnja 2014.

Vrijeme Austro–Ugarske, 1878-1918.



Benevolentni okupator koji nam je donio željeznicu, rasvjetu, tramvaje...

28. juni 2014. u 07:55

(tekst sa: radiosarajevo, slike Mostar u AU, arhiva))

Austro-Ugarska monarhija okupirala je Bosnu i Hercegovinu 1878. godine i njome vladala sve do 1918. godine. U tih 40 godina, iako su bili okupatori, za BiH su uradili mnogo. Od institucija, preko puteva, arhitekture, infrastrukture, razvoja kulture... 

Kontinuitet institucija

Sarajevo je prije dolasaka Austro-Ugarske bilo jako loše prometno povezano, kako sa istokom, tako i sa zapadom.
Jedino što su Osmanlije napravile je telegrafska veza između Carigrada i Sarajeva. To se radilo u sklopu modernizacije vilajeta u posljednjih 10 godina vladavine Otomanske imperije u Bosni i Hercegovini.
Tada je donešen vilajetski ustav i formirane su institucije, a njih su austrougarske vlasti preuzele po okupaciji i one su nastavile da funkcionišu pod drugim imenima.
"Glavna institucija je bila Gradsko poglavarstvo. To tijelo je najviše sličilo današnjoj Skupštini Kantona Sarajevo. Ono je brinulo o svim aspektima funkcioniranja jednog grada - u njihovoj nadležnosti je bila higijena, vodosnabdijevanje, komunalni radovi...", rekao je za portal Radiosarajevo.ba Velid Jerlagić, arhivist Historijskog arhiva Sarajevo. 
Jedan od prvih zadataka koje je Austro-Ugarska poduzela je bilo numeracija kuća i označavanje ulica, gdje je izrazila za to vrijeme jako senzibilan pristup problemu. 
Iako su bili okupatori, oni su se vrlo uljudno ponašali. Što zbog mandata kojeg su dobili nakon Berlinskog kongresa i nadgledanja njihovog ponašanja, a i zbog visokog stupnja na kojem je tada bila civilizacija i birokracija Austro-Ugarske. 
Monarhija je u planiranju razvoja i uređenja grada apsolutno ispoštovala zatečeno stanje, odnosno običaje i navike stanovništva. To se odnosilo na širine ulice, parcelaciju, gabarite... 

Mostar, 1914.


"Oni nisu rušili kuće da bi planirali avenije i bulevare, kao sto je radila carska Rusija nakon što je okupirala tatarski Krim ili Srbija u Beogradu. Nije rušila džamije i druge spomenike islamske kulture", priča nam Jerlagić.

Austro-Ugarska se ponaša pravično, zadržava uske uličice koje su bile specifične za Sarajevo. Prilikom kaldrmisanja cesta, izgradnje vodovoda, a kasnije i elektromreže, potpuno je ispoštovano zatečeno stanje i nije se ulazilo u posjede domaćih stanovnika. 
Prije dolaska Austro-Ugarske postojao je plan o željezničkoj liniji koja je trebala povezati Berlin i Bagdad. Dio te trase je trebao proći i kroz BiH, dijagonalno od Bosanskog Novog prema Sarajevu i dalje, ali je završen samo dio pruge od Bosanskog Novog do Banje Luke.
Austrijanci su odmah po dolasku počeli s izgradnjom uskotračne željeznice. Prvo su povezali Sarajevo sa sjeverom i Slavonskom Brodom, a ta pruga je veoma brzo izgrađena.
Već nakon prvih 20 godina okupacije već je postojala dosta složena željeznička mreža, a koja se oslanjala na Sarajevo kao čvoriste. 
Do 1910. godine u BiH postoji vrlo gusta mreža uskotračnih željeznica koje su bile izuzetno tačne i koje su se slijevale u Sarajevo. Ta zaostavština je nastavila da se koristi i nakon nestanka Austro-Ugarske, sve do kraja 20. stoljeća. 
Infrastruktura u vidu cesta, željeznica i telegrafa, te druga vrsta infrastrukture, je preživjela i opstala do dana današnjeg. 

Mostar, hotel Neretva i Banja

"Javne građevine koje je gradila Austro-Ugarska, poput opština, vojnih komandi i slično, su građene da imaju trajnost dužu od 100 godina. Poznato je nekoliko priča o zgradama koje su nedavno dobile obavijesti od današnjih austrijskih vlasti o isteku te stogodišnje garancije", kaže Jerlagić. 

Također, za vrijeme vladavine Austro-Ugarske uspostavljen je poštanski promet koji je išao uglavnom željeznicom. Sva pošta je stizala nevjerovatnom tačnošću za 24-48 sati.

"Razglednica do Bugojna danas putuje sedam dana. Za vrijeme Austro-Ugarske, pismo koje biste poslali u najudaljeniji kutak monarhije bi stiglo za 24-48 sati. U nekim vanrednim slučajevima to se moglo produžiti na 72 sata", dodaje Jerlagić.


Mostar, Most franje Josipa i hotel Bristol

Mostar, most Mujage Komadine

Mostar, Carinski most

BiH je tada imala i poštanske marke koje su bile vrhunski dizajnerski urađene. Serijali poštanskih markica iz 1900-ih, na kojima su bili razni bh. motivi, poput Neretve, Počitelja, Tuzle, Sarajeva, su bile prava mala djela umjetnosti. Uz pomoć lupe, na gravurama su se mogli vidjeti i najsitniji detalji. 
Poštanski promet je bio okosnica prikazivanja BiH u inostranstvu, a i izdavaštvo razglednica je uzelo zamah. U Sarajevu je bilo nekoliko izdavačkih kuca koji su slali razglednice iz BiH u razne krajeve svijeta. 
U posljednje vrijeme se pojavljuju razglednice Sarajeva koje su se slale u afričke kolonije, pa čak i Južnu Ameriku. 
One su promovirale Sarajevo kao spoj islamske kulture i zapadne, hrišćanske civilizacije. 

"Sarajevo je, baš zbog ponašanja Austro-Ugarske, bilo dobar primjer kako je moguće ostvariti pozitivne stvari u srazu istoka i zapada. Uz razborito, mudro, pravedno i pošteno vođstvo, moguće je udovoljiti svim grupacijama", ističe Jerlagić.

Između ostalog, Austro-Ugarska je regulirala i korito rijeke Miljacke, i to uzimajući u obzir proračune za stogodišnje vode. Do njihovog dolaska Miljacka ničim nije bila regulirana i često je plavila samu sarajevsku čaršiju.
I sve to u svega 40 godina. 
H.D.
Radiosarajevo.ba



Nema komentara:

Objavi komentar