Bešić mjesto Šabana

Dvadeset i četiri godine su prošle od utakmice Svjetskog prvenstva u Italiji, kada su se u četvrtfinalu sastale Argentina i Jugoslavija. Nakon 120 minuta bilo je 0:0, i onda je Argentina dobila na penale 3:2.

Prije dvadeset i četiri godine, jedan momak je dobio zadatak da zaustavi tada najboljeg igrača na svijetu Maradonu. Nažalost, sudija mu je vrlo brzo dao prvi, pa i drugi žuti, što je automatski značilo crveni. Bio je to Refik Šabanadžović.

Dvadeset četiri godine kasnije, u sličnoj ulozi se nalazi mlađani Muhamed Bešić, sa zadatkom da zaustavi jednog od danas najboljih na planeti, Lea Messija.

Kada je Refik dobio crveni protiv Maradone, Muhamed se još nije bio ni rodio (1992. godište).

Samo da se istorija sa kartonima ne ponovi.

Četvrtfinale: Argentina - Jugoslavija 0:0 (0:0, 3:2 penali)

30. jun 1990.

Stadion Komunale (Firenca), 38.971 gledalaca

JUGOSLAVIJA: Tomislav Ivković, Zoran Vulić, Predrag Spasić, Refik Šabanadžović, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Dragoljub Brnović, Robert Prosinečki, Safet Sušić (Dejan Savićević), Dragan Stojković, Zlatko Vujović.

Zuti karton: Sabanadžović

Crveni karton: Sabanadzović (Jugoslavija)

Jedanaesterci: 1:0 Serizuela, 1:0 Stojković (promasaj), 2:0 Buručaga, 2:1 Prosinečki, 2:1, Maradona (odbrana Ivkovića), 2:2 Savićević, 2:2, Troljo (promasaj), 2:2 Brnović (promasaj), 3:2 Dezoti, 3:2 Hadžibegić (odbrana Goikočea).

 

 

“Dvije pripremne utakmice naše reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, protiv Obale Slonovače i protiv Mexica iskristalizirali su drugačije, začudno, neprepoznatljivo lice, fizionomiju i filozofiju nacionalnog nogometnog tima; potpuno je nevažno ko igra - stvari su definirane, a na igračima je da svoj radni zadatak obave/popune na najbolji mogući način. Zgodno je i općeprihvatljivo igrati, kao što je do sada selekcija BiH igrala, atraktivan, „lijep za oko“, napadački nogomet, ali šta da se radi kada nemaš više od dvojice napadača, nego imaš samo jednog, Edina Džeku, koji su dorasli za veliko, najveće, svjetsko nogometno sučeljavanje? Argentina ima petoricu, Nigerija barem trojicu (groznu su utakmicu odigrali protiv Grčke, gledao), ali, eto mi, jadnici, imamo samo jednog, ali vrijednog.

Ali, dobro, sve je u ovoj pripremi za prvenstvo otvoreno, nezahvalno za prognozirati: osim što je izvjesno da je naša reprezentacija dobila velikog, dugotrajnog „zadnjeg veznog“ Muhameda Bešić.

Taj momak, kojeg sam pratio dok je igrao u Hamburgu, pa ga skoro cijelu godinu zapostavio nakon što je prešao u mađarski Ferencvaroš (ko će slušati mađarske muke?!) u Sušićevoj reprezentaciji bi mogao biti ono što je Refik Šabanadžović bio u Osimovoj na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine. Dakle, užasno važan, nezamjenjiv kotač. Refik je na utakmici protiv Argentine čuvao Maradonu, a mali Krajišnik Bešić koji ima isto ime i prezime ko tadašnji, posljednji ministar policije BiH, će biti zadužen za istog takvog genijalnog vragolana Lea Messija .

“Šefe” , pitao je 15 godina kasnije Šabanadžović Ivicu Osima, a ja bio prisutan, „kako bi prošla utakmica da ja nisam bio isključen?”

Vjerovatno je Bešića u reprezentaciju BiH pozvao Pape Sušić. Ali znam da je dečko mustra po Švabinom ukusu i filozofiji nogometa“.

(iz teksta objavljenog u Slobodna Bosna, 050614)