Montag, 1. Januar 2024

Konjska ulica i bikovi sa Strelčevine

 Sjećanje na nekadašnju Hatovsku ulicu...





Sve do nedavno, ulica koja je spajala Spojnu i ulicu Safeta Mujića zvala se Hatovska. Otkud takvo ime?

Sve je počelo kada krajem devetnaestog stoljeća Zemaljska vlada izdade naredbu o nabavci rasnih konja za rasplod. Krupni tirolski konji, prvenstveno korišteni za vuču, koji su bili dovedeni, nisu odgovarali malenim hercegovačkim kobilama. Stoga 1884. g., car Franjo Josip I. kao poklon šalje u Mostar pet konja iz Lipica i to: čistokrvne arapske konje Kohejlan-Ađur i Masaut, te još tri križanca – Pluto Kanisa, Pluto Biondu i Masaut-sina. Od ovih konja nastala je zavidna ergela plemenitih konja, naime ovih pet konja oplodilo je čak 102 kobile. Cijela ergela je bila smještena na prostranom Cerničkom polju, između kukuruzišta i vinograda gdje se nalazila staja. Na sjednici Gradskog vijeća Mostara od 3. septembra 1908. g., usprkos protivljenju dijela vijećnika, donesen je zaključak da se ispred staja izgradi ulica. Čim je izgrađena narod ju je prozvao Hatovska (hat = at =konj), što će reći konjska ulica, a to ime je bilo i zvanično prihvaćeno od Općine.

Ista se stvar dogodila s bikovima. Zbog pomanjkanja bikova za rasplod u Mostar se dovoze u martu 1894. g. tri bika. I za te bikove se prave štale koje bijahu smještene kod Državne bašče na zapadu grada. Nadzor i skrb oko bikova povjeren je doseljeniku Josipu Strelecu, koji je imao kuću u blizini današnjeg Gradskog stadiona, a inače bijaše prgave naravi i nepristupačan, ali koji očigledno dobro obavljaše svoj posao vrtlara Državne bašče i govedara. Inače je bio doseljenik iz sela Božja Kovina u Hrvatskoj, a tu je otkupio nešto zemljišta i podigao svoj rasadnik za povrće.

Ubrzo su dva bika negdje nestala, a trećega gradsko poglavarstvo daje na izdržavanje Strelecu na rok od tri godine, uz uvjet da „Strelec uživa prihod od skokova“ , a nakon isteka roka bik prelazi u njegovo stalno vlasništvo. Međutim, 1908. g. Strelec se sukobljava s nekim vijećnicima, a sukob se rješava tako da bik ostade njegovo vlasništvo, s tim da Josip mora općini ubuduće plaćati ubrane prihode od bašče. Krajem te iste godine Državna bašča je premještena u Konjic, bikovi su također preseljeni, štalu za bikove srušiše, i jedino ostade ime naselja u sjećanje na prgavog vrtlara – Strelčevina.

(iz knjige: U sjeni zaborava, autori Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago, 2017.)

Fotografija 1 – Hatovska ulica 1969. g.

Fotografija 2 – Isječak iz panorame iz 1954. g. – (jedina fotografija na koju smo dosad naišli na kojoj se vdi izgled staje za konje u Hatovskoj ulici)

Fotografija 3 – Strelčevina (gradnja Bombardelke) 1961. g.

Fotografija 4 – Strelčevina (panorama) 1965. g.

(cidom)


pogled na Štele u Hatovskoj

Stolarija, izgorila nakon udara groma

mapa Mostara, dio oko Hatovske
(spagos)


Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen