Sretno u Novu 2024.

 

Na kraju ove 2023. a uoči nove 2024. godine mnogi će reći: Hvala bogu!, drugi će reći: Kad prije! Dok će se mnogi veseliti još jednoj novoj godini, neki će promrmljati, još jedna manje. Sve zavisi od toga, iz koje se perspektive gleda na smjenu godina. Starije generacije, radije će se osvrtatati na protekle, nego na predstojeće godine. Iz proteklih se imaju čega sjećati, a u predstojećim, nemaju se puno čemu nadati.

Stoga se mora svima poželiti puno dobrog zdravlja, čuvati čvrsto ono što imate i gledati na potomke, pred kojima su tek otvaraju vrata ovoga dunjaluka. Stoga se treba i mora zaželiti, mir i rahatluk, i dati im šansu. Mi smo imali svoju šansu i kolika god i kakva god bila, iskoristili smo je. Da li je moglo biti drugačije? Nije. Svak je živio i proživio svoju sudbinu, ono što mu je propisano, zapisamo, ili kako to narod kaže, što mu je Bogom dato. Život nam je podaren dolaskom na ovaj svijet, da ga proživimo i produžimo novim generacijama. Mi, rođeni polovinom prošklog stoljeća, bića smo od tri stoljeća. Imali smo prilike da se susrećemo, razgovaramo i živimo sa ljudima rođenim u XIX, sami smo prošli kroz polovinu XX i dočekali nove generacije iz XXI stoljeća. Mnogi maleni, tek sada rođeni, po prirodnim zakonima dotaknuće i u prelazak u XXII stoljeće.

A nama, kojima se nakupila hrpa godina, nije što ih se puno nakupilo, nego što nam ih je malo ostalo i preostalo. Stoga nemamo više vremena da se bavimo kojekakvim glupostima, kojima smo okruženi i koje nam se nameću. Neka svak radi svoj posao. Na kraju, svako će odgovarati za svoja djela. A sa ovog svijeta svakako odlazimo praznih ruku, ma koliko toga imali, i nakupili (nagrabili) za života.

Sve najbolje, prije svega dobrog zdravlja i rahatluka, u Novoj 2024. godini.

Smail Špago

(fotografija: Stari most, 1899. Grzlo Czech. I pitanje, kakva li je sudbina dovela ovu osobu, samu samcatu, na pećinu pored Neretve? Nadajmo se da je došla samo da zahvati kantu, ili ibrik vode.

(spagos)