Jedna slika objavljena ovih dana, uz prilog o najavljenom rušenju nekadašnjih Dvora Mujage Komadine izazvala je niz komentara i sjećanja. Posebno slika na kojoj se vidi raja ispred kuće, na tadašnjem Korzu, kod ulaza u baštu Doma Omladine. Naime ova kuća je bila Dom omladine u periodu 1969. do 1980. godine, i mnoge mlađe generacije, koje su u to vrijeme izlazile na Korzo i išli na igranke, podsjetila je na mladost i mnoge uspomene vezane za taj period.
I sam sam bio sudionik svih tih događanja, od otvaranja, ljetnih igranki u bašti Doma, zimskih večeriju u disko klubu u podrumu objekta. Sve do nekih vremena, kada smo se okretali završetku studija, poslu, zasnivanju braka, djeca, itd. Ili, bolje rečeno, nakon napunjene 27. godine, izlazili smo iz omladinskog doba. Međutim, uspomene ostaju. Od nih se ne živi, ali one pomažu da se bolje podnosi sadašnja svakodnevnica.
Ovdje jedno prisjećanje jednog od sudionika događaja kada se omladina Mostara izborila za svije mjesto pod suncem:
"Ovo je primjer kako samo jedna fotografija moze uzburkati more lijepih uspomena. Mirjanina generacija iz tehnicke skole koristi viber grupu za medjusobnu komunikaciju. Tamo je Smail Spago postirao sliku vile Mujage Komadine, koja je za nas bila Dom omladine. Oni sto upravljaju ostatkom grada, vec dugo pokazuju svoje rusiteljske sposobnosti. Urbicid je najpribliznija rijec koju im mozemo dodati kao atribut I kao takvi ce biti zabiljezeni u istoriji grada.
Mene I moju raju (par godina stariju od mene ili par godinu mladju), podsjeca na jedan period lijepe mladosti I zivota kakav bismo pozeljeli sljedecim generacijama mladih. Od malena su nas u porodici, skoli, mahali, ucili da stvaramo, ali I da se borimo za dobrobit generacije. Nije taj Dom omladine lako dobiven. Predsjednik Opstinskog komiteta omladine Mostara je u to doba bio (pok) Mladen Bukvic. Mi, raja iz tehnicke skole I gimnazije; Stipe, Meca, Mirso, Dzajo, Tadjo, Sejo, Kaja, Radmila itd..(izvinjavam se odmah svima koje bih jos trebao ovde spomenuti) smo bili clanovi Komiteta omladine. Nekoliko godina smo sa opstinskim rukovodstvom vodili upornu I tesku borbu da tu zgradu dobijemo za Dom omladine. U to vrijeme je to bio Klub prosvjetnih I javnih radnika. Ne znam I ne sjecam se kakve je aktivnosti na pocetku taj klub imao, ali je na kraju bio mjestu gdje su dolazili da popiju jeftino pice. Na sastancima u Opstini se vodila zucna rasprava, pa su padale nekad I teske rijeci. Mislim da ih je najvise pogadjalo kad bismo mi rekli da je to pretvoreno u obicnu birtiju. Kad smo konacno dobili zgradu, trebalo je raditi da napravimo prave sadrzaje. Za upravnika Doma je imenovan Zijo Patak.
Samo uzgred, da spomenem, tu sam upoznao Hamzu Humu, Skendera Kulenovica, cika Branka Copica, Bogdana Bogdanovica I cijeli niz velikih imena jugoslavenske kulture tog doba.
U Domu omladine su imali koncerte Miso Kovac, Lado Leskovar, Senka itd. Misu Kovaca smo doveli dva ljeta za redom. Stipe I ja smo ga vodili malo po Mostaru. Oba puta smo sjedili u basti hotel Mostara. Miso nema cigara, grebe se od Stipe. Ja nisam nikad pusio, pa nije imao izbora. Miso se zali da nije dobio pare. Ronca na Vicu Vukova koji je tad bio, cini mi se predsjednik YU estrade. Sljedece godine opet sjedimo u istoj basti. Pogledam u Stipu, Miso polazi rukom za Stipinim cigarama, a Stipe brzo skloni kutiju sa stola. Ja dodajem: “Sta je opet ti Vice nije dao placu?”.
O dogadjajima, susretima, humoru, veseloj atmosferi u Domu omladine bi se mogao napisati bar jedan dobar esej.
Nismo se mi uporno borili samo za Dom omladine. Borili smo se za Dom izvidjaca, Radio-klub, Foto-klub, Aero-klub, sportske organizacije, Gorane. Negdje je bila borba za prostor, negdje za pare a negdje za oboje. Sve smo to radili na dobrovoljnoj bazi I nije nam bilo tesko. Za uzvrat imali smo divno druzenje, pjesmu, liskaluke. Niko nas nije tjerao na radne akcije, a radili smo puno toga I uvijek je bilo pjesme I humora.
Pogledajte slike, pa mozda I nekog od vas podsjeti na lijepe dane mladosti u Mostaru.
Pozdrav SK
Betr.: Foto Dom omladine
Smaile,
Posto mi je Mirjana pokazala staru fotografiju ispred Doma omladine, pokusali smo prepoznati raju. Osim nas dvoje u ‘prisjecanju’ su ucestvovali i nekolicina raje moje generacije.
Ono sto se slazemo bi bilo sljedece (ja sam dodao brojke pored lica koje spominjem)
1 Edi, zvali smo ga Edi-celo, brankovacko-carinska raja,
2 Aco Kuljic,
3. Onaj sto sjedi na ogradi sam ja,
4. Jabo Jelovac takodje raja iz Brankovca.
Ne znam da li ste sa drugih strana dosli do vise podataka?
Pozdrav
SK
--
From: Smail Spago
AW: Foto Dom omladine
To:Semir Kazazic
Tue, Jan 23 at 4:12 a.m.
Semire, hvala na ovom prepoznavanju.
Fotografija je bila postavljana samo kao ilustracije uz prilog o Dvorima Mujage Komadine, uz još tri fotografije, i najavljenom rušenju ruševnih objekata u gradu, koje je nedavno najavila gradska Uprava. Za ovu sliku nismo znali kada je napravljena, i kojim povodom su se raja sakupila pred Domom. Mislio sam da nije slučajno nešto u povodu otvaranja Univerzitetske biblioteke, ali nam Dženana reče da je otvaranje proteklo bez neke velike ceremonije.
Acu je na ovoj slici prepoznao Paško, ali nažalost, Aco sam sebe nije prepoznao, ili to nije to htjeo (nema veze). Edija sam i ja prepoznao. Zaboravio sam mu prezime, a znao sam. Čini mi se da je radio nešto kao muzički menadžer i dovodio pjevače i grupe u Mostar, između ostalog i u Abrašević. Sad sam i ja prepoznao Jabu (nažalost rahmetli, poginuo je u ratu)
A tebe ne bih prepoznao nikako, dok mi to nisi rekao. Znaš li slučajno, kada je ovo bilo, i kakvim povodom. Pretpostavljam da godina, koju smo stavili uz sliku u donjem prilogu nije tačna?
Na gornjem balkonu se vide veliki reflektori, znači nešto se snimalo.
Ako znaš, javi mi.
pozdrav
Evo ti u prilogu toga teksta o Dvorima:
Dvore gradi aman...
"Dvore gradi, aman
dvore gradi, zaman
dvore gradi Komadina Mujo
Mostarski-behar 24.1.2024. 27
sred Mostara, najljepsega grada
Ob'lazi ga, aman
ob'lazi ga, zaman
ob'lazi ga, c'jeli Mostar redom
samo nema Zaimove Zibe
Sto te nema, aman
sto te nema, zaman
sto te nema Zaimova Zibo
za tebe su sagradjeni dvori
Za tebe sam, aman
za tebe sam, zaman
za tebe sam dovore sagradio
i zezenim zlatom pozlatio
Ruke traze, aman
ruke traze, zaman
ruke traze topla milovanja
lice zeli njezna njegovanja
Srce trazi, aman
srce trazi, zaman
srce trazi cista drugovanja
usne traze pusta sevdisanja"
Ova građevina je Mostarska kulturna baština.
Treba je sačuvati i renovirati, a ne prisvajati i rušiti.
(Deni/20240115)
Dom omladine. Ustanova, zgrada. Kuća za Mujagu Komadinu počela se graditi na Šetalištu krajem 19. stoljeća, točnije 1898. g., završena 1901. g., a građena je s namjerom da postane dom omiljenog gradonačelnika. Projekt je izradio njegov prezimenjak – Miloš Komadina. Međutim, osim gradonačelnika ovo zdanje je ugostilo čitav niz različitih institucija, između ostalog bio je tu i Klub prosvjetnih radnika, narodna biblioteka, omladinski klub, arhiv grada. S djelatnošću je Dom mladih počeo 14. veljače 1969. g. i bio je u funkciji sve do 1979. g., kada je prenamijenjen u Univerzitetsku biblioteku. U zadnjem ratu, vila je zapaljena i tako stoji i umire već četvrt stoljeća.
(Iz knjige Mostarski leksikon, autor Tibor Vrančić, 2020.)
na slikama:
Kuća Mujage Komadine, Mostar, 1970-ih
Dom omladine Mostar, 1970-ih
Univerzitetska bilbioteka Mostar, 27.11.1980.
ruševina, fotografija Ajša Šehić Nametak, 26.01.2023.
(spagos/arhiva, cidom.org)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen