U sjećanju - Mario Zagallo

 

Generacije koje su doživjele 1958. godinu, na način kako je to u ono vrijeme mogolo biti doživljeno, i koga je to interesovalo, saznavale su ili preko dnevnih novina, ili preko radija, da se u Švedskoj igra Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Nije bilo govora o trenutnom informisanju, ali se nakon toga prvenstva saznalo za igrača po imenu Pele. Saznalo se za reprezentaciju Brazila, i kao dječiju pjesmicu iz čitanke, manje više svi smo znali sa čuveni napad Brazila, koji mi još i danas zvuči u ušima: Garinča, Didi, Vala, Pele i Zagalo.

Tek kasnije pojavom televizije, saznavali smo više detalja. Pele nas je napustio prošle godine. Ovih dana je otišao i Zagalo. Za njega smo kasnije više saznali kao za čovjeka koji je Svjetsko prvenstvo u fudbalu oisvojio i kao igrač, i kao trener reprezentacija Brazila.

Ovdje jedno podsjećanje na fudbalera koji nas je napustio ovih dana:

Mario Zagallo, legenda brazilskog nogometa koji je umro u petak u 92. godini, ostat će zapamćen kao prvi fudbaler koji je osvojio Svjetsko prvenstvo kao igrač, a potom i kao trener, prenosi Hina pozivajući se na AFP.

S nadimkom “profesor”, Zagallo je igrao ključnu ulogu u četiri od pet svjetskih naslova koje je osvojio “Selecao”. Kao igrač osvojio je dva naslova svjetskog prvaka: 1958. u Švedskoj i 1962. u Čileu.

Kao trener je potom doveo “Selecao” do najvećeg naslova 1970. u Meksiku i bio pomoćni trener tokom osvajanja naslova prvaka planete 1994. u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ponovno je bio trener 1998. kada je Brazil sa Ronaldom izgubio 0:3 na pariškom stadionu Stade de France od Francuske.

Uspjeh osvajanja naslova svjetskog prvaka kao igrač i kao trener nakon njega su ponovili još samo Nijemac Franz Beckenbauer (1974. kao igrač i 1990. kao trener) i Didier Deschamps (1998. kao igrač i kao trener 2018. godine).

Zagallo, čiji se kip nalazi ispred stadiona Nilton Santos u Riju, bio je od 1976. do 1978. trener Kuvajta, a zatim 1989./90. s Ujedinjenih Arapskih Emirata koje je odveo na njihovo jedino Svjetsko prvenstvo na kojem su igrali bez njega jer je otpušten prije turnira.

Rođen 9. avgusta 1931. u Maceiou, na sjeveroistoku Brazila, u porodici libanskog i italijanskog porijekla, Mario Jorge Lobo Zagallo karijeru je započeo 1948. u skromnom klubu America iz Rio de Janeira, a potom je osam sezona igrao za Flamengo te sedam za Botafogo.

Za brazilsku je reprezentaciju zaigrao u maju 1958., prije nego što je sa 27 godina osvojio svoj prvi trofej svjetskog prvaka sa svojim slavnim suigračima Peleom, Garrinchom, Didijem i Vavom. Brazil je tada pobijedio Švedsku 5:2, a Zagallo je postigao četvrti gol.

Vrlo praznovjeran, Zagallo je nepokolebljivo vjerovao u broj 13 koji je krasio njegov dres. Oženio se 13. juna, živio je na 13. spratu, vozio auto s tablicama 13. I rekao da mu je žao što se finale u Francuskoj 1998. igralo 12. jula.

Zagallo je objesio kopačke o klin u junu 1964. u 33. godini, a onda je dvije godine kasnije počeo trenirati, uglavnom u Brazilu (Botafogo, Flamengo, Fluminense, Portuguesa ili Vasco de Gama).

Selektorski zadaci

Kao selektor je na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku odveo Brazil do trećeg naslova svjetskog prvaka s Peleom, Jairzinhom, Tostaom, Gersonom i Carlosom Albertom.

Napustio je “Selecao” po prvi put nakon četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu 1974. i pozvan je 1994. da bude pomoćnik Carlosa Alberta Parreire kada je Brazil osvojio svoj četvrti naslov svjetskog prvaka.

Još je jednom nastupio na svjetskoj smotri, 1998. u Francuskoj, gdje je naslov osvojila Francuska predvođena Zinedineom Zidaneom. Tada je Zagallo završio svoju trenersku karijeru.

(AA)

(spagos)